Jedna od losih osobina naseg narod i proslave koja po nekima je okarakterisana kao "vjerska" na mjestu koje Bosnjaci zovu "Mala Caba". Mada je vise bajka, nego ista drugo.
---------------------------------------------------------------------------
Pripremio: hfz. Amir Smajić
Fakultet hadiskih znanosti, Islamski Univerzitet u Medini
Dani Ajvatovice 2008 god.
Zahvala Allahu, dželle še'nuhu, koji objavi svome Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem: "I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni!" (Prevod značenja, Ali 'Imran; 104.), i objavi: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha!" (Prevod značenja, Ali 'Imran; 110.).
Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, koji reče: "Tako mi Onog u Čijoj ruci je moj život, vi ćete naređivati dobro i zabranjivati zlo, ili će vam Allah uskoro poslati kaznu, pa ćete zatim Njega moliti, ali vam se odazvati neće!" (Hadis bilježe imam Ahmed, et-Tirmizi, i drugi od Huzejfe ibnu Jemana, radijellahu 'anhu[1]), a zatim:
Približavaju se 'Dani Ajvatovice', i tom prilikom željeli bi smo da ukažemo na neke stvari, vezane za ovu manifestaciju ili vjerski skup, običnom muslimanu, bošnjaku i na negativne poslijedice koje mogu iz toga da proiziđu.
Ukoliko se radi samo o jednom skupu bošnjaka, muslimana, koji nema nikakvog vjerskog ni obredoslovnog karaktera, samo po sebi, u tome nema ništa loše, tim prije, jer zajednička druženja, susreti i poznanstva među muslimanima su itekako potrebna, kaže Allah te'ala:
"O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa." (Prevod značenja, el-Hudžurat; 13.)
Postavlja se samo pitanje: "Zašto baš Ajvatovica i zašto baš u određeno vrijeme?" Ako je to kojim slučajem tradicionalno okupljanje vezano za to mjesto, Prusac, samo imenom, ni u tome nema ništa loše. To onda može biti i neko drugo mjesto i neko drugo vrijeme na isti način, ali takav primjer ne možemo naći i bojimo se da o tome nije riječ. Ovaj događaj se sve više pretvara u vjerski skup obredoslovnog karaktera, a njegovo mjesto, mjesto hodočašća i dovišta, kako se može zaključiti iz komentara i zaključaka onih koji ga obilježavaju.
Ovo je proizašlo iz priče,...
ne znamo njenu vjerodostojnost, ni početak, ukratko bio jedan čovjek po imenu Ajvaz-dedo. Žalio se svijet da nema vode i ovaj čovjek je klanjao i činio dovu 40 dana sve dok Allah, dželle še'nuh, nije učinio da pukne stijena koja je bila prepreka da se dovede voda sa vrela do sela. Poslije smrti ovog čovjeka željeli su ljudi da očuvaju uspomenu na njega, pa su se počeli sastajati svake godine kod tog kamena koji se rastavio, na to mjesto dolazi 'ulema', 'šejhovi', efendije i ugledne ličnosti, čak ide se dotle da neki ljudi nazivaju "malim hadždžom" i na taj način žele da istaknu njegovu vjersku vrijednost, što je više nego pogrešno, da ne kažemo smiješno. Ima ih koji kažu da imaju Ka'bu kao u Mekki, sastanu se uče Kur'an i ilahije, dolaze i konjanici jašući na konjima i to bude dan veselja i radosti baš kao da je bajram.
Znajmo, braćo i sestre, da svaka veza ovog mjesta sa mjestom hodočašća, kao i svako pridavanje svetosti ovom mjestu i događaju može završiti samo udaljavanjem od principa islamskog vjerovanja, onoga koji vjeruje u takvo nešto. Da nas Allah, dželle še'nuh, sačuva od toga. Priča o Ajvaz-dedi i vodi koja je protekla kroz naprslu stijenu, bila ona istinita ili izmišljena, ne čini ovo mjesto ni u kojem slučaju boljim, a kamoli svetijim od nekog drugog mjesta u našoj domovini. Mi muslimani, znamo koja su naša sveta mjesta i koje je jedino mjesto, mjesto hodočašća svih muslimana svijeta. Svako drugo mjesto i svako drugo dovište sliči samo zabludjelim kršćanskim, jevrejskim, i običajima drugih nevjernika, kao što su 'sveta gospa', 'zid plača' i sl., od čega islam je čist i daleko.
Bilježe imam Ahmed (11773), Ebu Davud (11347), i en-Nesai’ (1556), putem Humejda et-Tavila, od Enes ibn Malika, radijellahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kada je došao u Medinu zatekao narod da obilježavaju dva dana u godini, u kojima se igraju i slave, pa je upitao: "Kakva su ovo dva dana?" Rekoše: "Mi bi se igrali i provodili u njima u pagansko doba!" Reče: "Doista vam je ih je Allah zamjenio sa bolja dva dana, kurbanskim i ramazanskim bajramom!"[2]
Bilježe imam el-Buhari (1864) i Muslim (827) od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijellahu 'anhu, da je rekao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: "Sedla se ne pritežu (tj. ne putuje se ni u jedno mjesto radi njegove posebnosti i svetosti), nego radi tri mesdžida: mesdžidul-harama (svetog hrama u Mekki), mesdžidul-Aksaa (u Kudsu) i moga mesdžida (u Medini)."
Svako drugo putovanje, u neko mjesto, smatrajući ga svetim, mjestom dovišta posebne naravi ili mjestom hodočašća, smatra se jednim od najvećih grijeha i može odvesti u nevjerstvo, ukoliko čovjek bude činio tavaf oko njega ili prinosio žrtvu, ili se klanjao pred njim, ili bude smatrao da je zemlja na njemu ili kamenje korisno ili štetno, tj. da može, mimo Allaha pribaviti neku korist ili nanijeti neku štetu. Kaže Allah dželle še'nuh:
"Reci: Mislite li vi, da li bi oni koje vi pored Allaha, molite mogli otkloniti štetu, ako Allah hoće da mi je učini, ili, da li bi mogli zadržati milost Njegovu, ako On hoće da im je podari? Reci: Meni je dovoljan Allah, u Njega se uzdaju oni koji se pouzdavaju." (Prevod značenja, ez-Zumer; 38.),
i kaže Uzvišeni:
"... i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio bio bi, uistinu, od nepravednika. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je." (Prevod značenja, Junus; 106-107.),
i kaže Allah te’ala:
"I Allahu ibadet činite i ništa Mu ravnim ne pridružujte..." (Prevod značenja, en-Nisa’; 36.),
i kaže Allah 'azze we dželle:
"Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk učini, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" (Prevod značenja, en-Nisa’; 48.)
Zato, draga braćo i sestre, upozoravamo vas na predstojeći događaj, kao i one koji organizuju ovaj skup, da objasne narodu o čemu se zapravo radi:
1. Da je to samo jedna manifestacija, skup ili miting, koji ne može imati nikakvog vjerskog niti obredoslovnog karaktera.
2. Da je to mjesto dovišta isto toliko koliko i njihova kuća, avlija, bašća, odnosno da nema nikakvu šerijatsku vrijednost.
3. Da to nije mjesto hodočašća, niti bilo kakav "mali hadždž".
4. Ako se dogodi okupljanje, ne smije se precizirati to mjesto za dodatno činjenje propisanih ibadeta, a kamoli nepropisanih.
5. Ne smije se odlaziti na turbe Ajvaz-dede i dozivati ga i tražiti nešto od njega, kao pomoć, šefat-zauzimanje kod Allaha, otklanjanje štete, i sl.
6. Ne smije se kupiti kamenje sa te stjene, ili sa drugog mjesta, smatrajući da ima posebnu vrijednost, ili da donosi sreću, uspjeh, korist, ili otklanja štetu, zlo, itd.
7. Ne smije se tražiti bereket dodirivanjem stijene ili kabura Ajvaz-dede, ili trljanjem od njega odjećom i sl.
8. Ne smije se uzimati voda koja teče iz stijene, smatrajući da ima neku posebnost, ili da liječi bolesti, i sl.
9. Ne smije se prisustvovati raznoraznim derviškim okupljanjima u halke radi zikra, i njihovim ritualima, koji nemaju nikakvog uporišta u našoj čistoj vjeri.
10. Ne smije okupljanje odvesti do ostavljanja Allahovih naredbi, farzova i vadžiba, kao što je primjer mnogih koji odlaze tamo, ostavljajući klanjanje namaza tog dana.
11. Ne smije okupljanje odvesti do činjenja Allahovih zabrana-harama, kao rađenja novotarija, pijenja alkohola, slušanja muzike, psovki, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi sa namjerom zavođenja, mješanja muškaraca i žena, konzumiranja duhana, zabranjene trgovine, jedenja haram hrane, i sl.
12. Radi stvarnosti u kojoj se nalazimo, tj. prisustva spomenutih ubjeđenja i radnji i pojava na tom mjestu, nije dozvoljen odlazak na Ajvatovicu u danima kada se organizuje zvanični miting i okupljanje, zato što je islam zabranio sve puteve koji vode ka zabranjenom, a od toga je, bez sumnje, i spomenuto.
13. Na svakom muslimanu i muslimanci je da uloži krajnji trud u sprečavanju ove ružne pojave i islamom osuđenog čina, odvraćajući i odgovarajući one koji odlaze tamo na najljepši način, širenjem literature, letaka, audio i video zapisa, i drugog što odvraća od toga, a ako ništa od toga nije u stanju onda je obaveza na njemu, u najmanjem, da prezire taj čin srcem i spriječi one koji su u njegovom posjedu od bliže rodbine.
- Ovdje je važno citirati i uvaženog bošnjačkog alima, Mehmeda ef. Handžića, rahimehullah, koji u svojoj knjizi ‘Vazovi’, o Ajvatovici kaže sljedeće: "Opaža se i to da je neki neuki muslimanski svijet postavio u vezi sa nečijim kaburom na određenom mjestu u određeno vrijeme razne svetkovine. Tako je, naprimjer, neuki dio našeg bosansko-hercegovačkog muslimanskog svijeta postavio u vezi sa nekim Ajvaz-dedom, svetkovinu, koju nazivaju Ajvatovica, a sastoji se u tome da se u određeni dan svijet sakupi nedaleko od Prusca, posjeti kabur Ajvaz-dedin i kod nekakve stijene uče razne dove. To se toliko uvriježilo kod seljaka da ga smatraju, kako to običavaju reći, "malim hadždžom". Sam je Alejhisselam rekao za svoj kabur, koji je bez sumnje najuzvišeniji kabur na svijetu: "Nemojte moj kabur uzeti svetkovinom", tj. nemojte u određeno vrijeme, u jedan određeni dan, naročito sakupljanje i naročite obrede vezati za moj kabur." Pa kad je stvar sa Alejhisselamovim kaburom ovako, zar treba misliti da bi svetkovine vezane za kaburove drugih osoba mogle biti dozvoljene."
Molimo Allaha, dželle še'nuh, da nas opskrbi vjerom čistog tevhida i ljepotom slijeđenja Kur'ana i Sunneta Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, na način kako će On, Uzvišeni, nama biti zadovoljan.
"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova poslanika ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta." (Prevod značenja, El-Ahzab; 36.)
i kaže, te'ala:
"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." (Prevod značenja, En-Nur; 63.)
i kaže, dželle še'nuh:
"A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će veliki uspjeh." (Prevod značenja, El-Ahzab; 70.)
---------------------------------------------------------------------------
Pripremio: hfz. Amir Smajić
Fakultet hadiskih znanosti, Islamski Univerzitet u Medini
Dani Ajvatovice 2008 god.
Zahvala Allahu, dželle še'nuhu, koji objavi svome Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem: "I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni!" (Prevod značenja, Ali 'Imran; 104.), i objavi: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha!" (Prevod značenja, Ali 'Imran; 110.).
Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, koji reče: "Tako mi Onog u Čijoj ruci je moj život, vi ćete naređivati dobro i zabranjivati zlo, ili će vam Allah uskoro poslati kaznu, pa ćete zatim Njega moliti, ali vam se odazvati neće!" (Hadis bilježe imam Ahmed, et-Tirmizi, i drugi od Huzejfe ibnu Jemana, radijellahu 'anhu[1]), a zatim:
Približavaju se 'Dani Ajvatovice', i tom prilikom željeli bi smo da ukažemo na neke stvari, vezane za ovu manifestaciju ili vjerski skup, običnom muslimanu, bošnjaku i na negativne poslijedice koje mogu iz toga da proiziđu.
Ukoliko se radi samo o jednom skupu bošnjaka, muslimana, koji nema nikakvog vjerskog ni obredoslovnog karaktera, samo po sebi, u tome nema ništa loše, tim prije, jer zajednička druženja, susreti i poznanstva među muslimanima su itekako potrebna, kaže Allah te'ala:
"O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa." (Prevod značenja, el-Hudžurat; 13.)
Postavlja se samo pitanje: "Zašto baš Ajvatovica i zašto baš u određeno vrijeme?" Ako je to kojim slučajem tradicionalno okupljanje vezano za to mjesto, Prusac, samo imenom, ni u tome nema ništa loše. To onda može biti i neko drugo mjesto i neko drugo vrijeme na isti način, ali takav primjer ne možemo naći i bojimo se da o tome nije riječ. Ovaj događaj se sve više pretvara u vjerski skup obredoslovnog karaktera, a njegovo mjesto, mjesto hodočašća i dovišta, kako se može zaključiti iz komentara i zaključaka onih koji ga obilježavaju.
Ovo je proizašlo iz priče,...
ne znamo njenu vjerodostojnost, ni početak, ukratko bio jedan čovjek po imenu Ajvaz-dedo. Žalio se svijet da nema vode i ovaj čovjek je klanjao i činio dovu 40 dana sve dok Allah, dželle še'nuh, nije učinio da pukne stijena koja je bila prepreka da se dovede voda sa vrela do sela. Poslije smrti ovog čovjeka željeli su ljudi da očuvaju uspomenu na njega, pa su se počeli sastajati svake godine kod tog kamena koji se rastavio, na to mjesto dolazi 'ulema', 'šejhovi', efendije i ugledne ličnosti, čak ide se dotle da neki ljudi nazivaju "malim hadždžom" i na taj način žele da istaknu njegovu vjersku vrijednost, što je više nego pogrešno, da ne kažemo smiješno. Ima ih koji kažu da imaju Ka'bu kao u Mekki, sastanu se uče Kur'an i ilahije, dolaze i konjanici jašući na konjima i to bude dan veselja i radosti baš kao da je bajram.
Znajmo, braćo i sestre, da svaka veza ovog mjesta sa mjestom hodočašća, kao i svako pridavanje svetosti ovom mjestu i događaju može završiti samo udaljavanjem od principa islamskog vjerovanja, onoga koji vjeruje u takvo nešto. Da nas Allah, dželle še'nuh, sačuva od toga. Priča o Ajvaz-dedi i vodi koja je protekla kroz naprslu stijenu, bila ona istinita ili izmišljena, ne čini ovo mjesto ni u kojem slučaju boljim, a kamoli svetijim od nekog drugog mjesta u našoj domovini. Mi muslimani, znamo koja su naša sveta mjesta i koje je jedino mjesto, mjesto hodočašća svih muslimana svijeta. Svako drugo mjesto i svako drugo dovište sliči samo zabludjelim kršćanskim, jevrejskim, i običajima drugih nevjernika, kao što su 'sveta gospa', 'zid plača' i sl., od čega islam je čist i daleko.
Bilježe imam Ahmed (11773), Ebu Davud (11347), i en-Nesai’ (1556), putem Humejda et-Tavila, od Enes ibn Malika, radijellahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kada je došao u Medinu zatekao narod da obilježavaju dva dana u godini, u kojima se igraju i slave, pa je upitao: "Kakva su ovo dva dana?" Rekoše: "Mi bi se igrali i provodili u njima u pagansko doba!" Reče: "Doista vam je ih je Allah zamjenio sa bolja dva dana, kurbanskim i ramazanskim bajramom!"[2]
Bilježe imam el-Buhari (1864) i Muslim (827) od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijellahu 'anhu, da je rekao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: "Sedla se ne pritežu (tj. ne putuje se ni u jedno mjesto radi njegove posebnosti i svetosti), nego radi tri mesdžida: mesdžidul-harama (svetog hrama u Mekki), mesdžidul-Aksaa (u Kudsu) i moga mesdžida (u Medini)."
Svako drugo putovanje, u neko mjesto, smatrajući ga svetim, mjestom dovišta posebne naravi ili mjestom hodočašća, smatra se jednim od najvećih grijeha i može odvesti u nevjerstvo, ukoliko čovjek bude činio tavaf oko njega ili prinosio žrtvu, ili se klanjao pred njim, ili bude smatrao da je zemlja na njemu ili kamenje korisno ili štetno, tj. da može, mimo Allaha pribaviti neku korist ili nanijeti neku štetu. Kaže Allah dželle še'nuh:
"Reci: Mislite li vi, da li bi oni koje vi pored Allaha, molite mogli otkloniti štetu, ako Allah hoće da mi je učini, ili, da li bi mogli zadržati milost Njegovu, ako On hoće da im je podari? Reci: Meni je dovoljan Allah, u Njega se uzdaju oni koji se pouzdavaju." (Prevod značenja, ez-Zumer; 38.),
i kaže Uzvišeni:
"... i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio bio bi, uistinu, od nepravednika. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je." (Prevod značenja, Junus; 106-107.),
i kaže Allah te’ala:
"I Allahu ibadet činite i ništa Mu ravnim ne pridružujte..." (Prevod značenja, en-Nisa’; 36.),
i kaže Allah 'azze we dželle:
"Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk učini, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" (Prevod značenja, en-Nisa’; 48.)
Zato, draga braćo i sestre, upozoravamo vas na predstojeći događaj, kao i one koji organizuju ovaj skup, da objasne narodu o čemu se zapravo radi:
1. Da je to samo jedna manifestacija, skup ili miting, koji ne može imati nikakvog vjerskog niti obredoslovnog karaktera.
2. Da je to mjesto dovišta isto toliko koliko i njihova kuća, avlija, bašća, odnosno da nema nikakvu šerijatsku vrijednost.
3. Da to nije mjesto hodočašća, niti bilo kakav "mali hadždž".
4. Ako se dogodi okupljanje, ne smije se precizirati to mjesto za dodatno činjenje propisanih ibadeta, a kamoli nepropisanih.
5. Ne smije se odlaziti na turbe Ajvaz-dede i dozivati ga i tražiti nešto od njega, kao pomoć, šefat-zauzimanje kod Allaha, otklanjanje štete, i sl.
6. Ne smije se kupiti kamenje sa te stjene, ili sa drugog mjesta, smatrajući da ima posebnu vrijednost, ili da donosi sreću, uspjeh, korist, ili otklanja štetu, zlo, itd.
7. Ne smije se tražiti bereket dodirivanjem stijene ili kabura Ajvaz-dede, ili trljanjem od njega odjećom i sl.
8. Ne smije se uzimati voda koja teče iz stijene, smatrajući da ima neku posebnost, ili da liječi bolesti, i sl.
9. Ne smije se prisustvovati raznoraznim derviškim okupljanjima u halke radi zikra, i njihovim ritualima, koji nemaju nikakvog uporišta u našoj čistoj vjeri.
10. Ne smije okupljanje odvesti do ostavljanja Allahovih naredbi, farzova i vadžiba, kao što je primjer mnogih koji odlaze tamo, ostavljajući klanjanje namaza tog dana.
11. Ne smije okupljanje odvesti do činjenja Allahovih zabrana-harama, kao rađenja novotarija, pijenja alkohola, slušanja muzike, psovki, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi sa namjerom zavođenja, mješanja muškaraca i žena, konzumiranja duhana, zabranjene trgovine, jedenja haram hrane, i sl.
12. Radi stvarnosti u kojoj se nalazimo, tj. prisustva spomenutih ubjeđenja i radnji i pojava na tom mjestu, nije dozvoljen odlazak na Ajvatovicu u danima kada se organizuje zvanični miting i okupljanje, zato što je islam zabranio sve puteve koji vode ka zabranjenom, a od toga je, bez sumnje, i spomenuto.
13. Na svakom muslimanu i muslimanci je da uloži krajnji trud u sprečavanju ove ružne pojave i islamom osuđenog čina, odvraćajući i odgovarajući one koji odlaze tamo na najljepši način, širenjem literature, letaka, audio i video zapisa, i drugog što odvraća od toga, a ako ništa od toga nije u stanju onda je obaveza na njemu, u najmanjem, da prezire taj čin srcem i spriječi one koji su u njegovom posjedu od bliže rodbine.
- Ovdje je važno citirati i uvaženog bošnjačkog alima, Mehmeda ef. Handžića, rahimehullah, koji u svojoj knjizi ‘Vazovi’, o Ajvatovici kaže sljedeće: "Opaža se i to da je neki neuki muslimanski svijet postavio u vezi sa nečijim kaburom na određenom mjestu u određeno vrijeme razne svetkovine. Tako je, naprimjer, neuki dio našeg bosansko-hercegovačkog muslimanskog svijeta postavio u vezi sa nekim Ajvaz-dedom, svetkovinu, koju nazivaju Ajvatovica, a sastoji se u tome da se u određeni dan svijet sakupi nedaleko od Prusca, posjeti kabur Ajvaz-dedin i kod nekakve stijene uče razne dove. To se toliko uvriježilo kod seljaka da ga smatraju, kako to običavaju reći, "malim hadždžom". Sam je Alejhisselam rekao za svoj kabur, koji je bez sumnje najuzvišeniji kabur na svijetu: "Nemojte moj kabur uzeti svetkovinom", tj. nemojte u određeno vrijeme, u jedan određeni dan, naročito sakupljanje i naročite obrede vezati za moj kabur." Pa kad je stvar sa Alejhisselamovim kaburom ovako, zar treba misliti da bi svetkovine vezane za kaburove drugih osoba mogle biti dozvoljene."
Molimo Allaha, dželle še'nuh, da nas opskrbi vjerom čistog tevhida i ljepotom slijeđenja Kur'ana i Sunneta Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, na način kako će On, Uzvišeni, nama biti zadovoljan.
"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova poslanika ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta." (Prevod značenja, El-Ahzab; 36.)
i kaže, te'ala:
"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." (Prevod značenja, En-Nur; 63.)
i kaže, dželle še'nuh:
"A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će veliki uspjeh." (Prevod značenja, El-Ahzab; 70.)
(salim se ja naravno)