Ebu Hanife

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Ebu Hanife
rahimehullah

Njegovo puno ime je: El-imam Ebu Hanife En Nu’man b. Sabit b. Zevti b. Man,
Rođen je u Kufi 80. g. po H. (699.) Mada je rođen i njegov otac i majka na arapskom tlu njemu se pripisuje nearapsko porijeklo jer mu je djed po većini njegovih biografa iz Perzije doveden u arapska prostranstva kao rob, tu oslobođen, postao član plemena Teimullah orodivši se sa njima, gdje se rađa Sabit otac velikog Ebu Hanife (Djed Azamov je iz plemena Kabil, po nekima, Babil ili Enbar – v. Ibn Halikan, II/163.- Unuk Imami Azama Ismail b. Hammad smatra da njegov djed nije bio unuk roba, i da potječe od ugledne slobodnjačke porodice iz Perzije – v. Ibn Halikan, II/163. – Po jednoj verziji Ebu Hanifa vuče lozu od pravednog perzijskog vladara Noširevana – v. Muhammed Džemauluddin, Islamski velikani, str. 64.)


U njegovo doba Kufa je bila poznati naučni centar gdje su na glas izašli mnogi naučnici, naročito iz šerijatskog prava, među kojim se ističe Hammad b. Ebi Sulejman, kasnije učitelj Imami Ebu Hanife.


Imami Azam početne nauke uči kod poznatog naučnika Ša’bije, a kasnije prelazi međšu slušaoce Hammada da bi za kratko vrijeme, zahvaljujući bistrini uma i konstruktivnim pitanjima i diskusijom bio zapažen od svog učitelja, te ga on smješta namjesto neposredno do sebe.


Abdul-Halim Džundi veli: “ Imami Azamova medresa u koju je on išao bila je ovaj svijet, a univerzitet-džamija” (el-Džundi, Enu Hanife, str. 11.), želeći istaći veliku vrijednost njegova uma kojim je on od svoje rane mladosti skupljao znanje sa svih strana (shodno hadisu: “Mudrost je izgubljena stvar vjernika, gdje je nađe nek je uzme.”), da je slušao učenije od sebe i da je za kratko vrijeme statsao za slušanje predavanja u džamiji koja je bila islamski univerzitet. Ebu Ehvesw El-Kebir, istraživač života Imami Azama smatra da je Imami Azamučio pred 4000 tabi’ina. To svjedoči njegovo zanimanje za nauku. Ne treba zaboraviti da je imao susret i sa nekoliko ashaba Božijeg Poslanika, što je obogatilo znanje velikog imama.


Hammad b. Sulejman je proslavio kufansku školu jer je oko sebe okupio takve kapacitete, kakv je bio Ebu Hanifa, da su i poslije njegove smrti nastavili njen razvoj i napredovanje.


Ebu Hanife je bio nerazdvojan od svog učitelja Hammada. Koliko ga je volio i svom sinu je njegovo ime dao. Sa njim je i dan i noć provodio. Nijedno pitanje nije došlo a da ga Ebu Hanife ne bi na svoj, njemu svojstven, način obrađivao tražeći mišljenje svog učitelja. Pitanja koja bi Hammad obrađivao na svojoj katedri bila su aktuelna i značajna što ima veliku važnost za razvoj šerijatskog prava, a i drugih disciplina. Ovaj veliki naučnik je svojim učenicima usađivao osobine kakve je i sam imaop i davao im jednu živu nauku islama koja je bila sastavni dio njegova života. To je bilo i sa Imami Azamom. Ibrahim En-Neh’i govoreći o nerazdvojsnosti Imami Azama od svog učitelja Hammada, navodi njegovu darežljivost i pobožnost: “Hammad je bio pojam u asketizmu i pobožnosti. Ramazanom bi za svaki iftar ugostio po pedeset ljudi, a na bajram bi obukao siromaha više od toga broja...” (Salih b. Bustami dodaje: “... i dao bi im po 100 dirhema”.).


Hammad je u očima svog učenika Ebu Hanife bio najveći učenjak. Kad je jednom prilikom pitan, ko je po njegovom mišljenju najbolji pravnik, on je rekao: “Ja nisam vidio boljeg učenjaka u šerijatsko-pravnim pitanjima od Hammada.”



I Hammad je volio svog učenika Nu’mana. Uvidjevši u njeg visok talenat, slobodu duha i naučnu opreznost, za kratko vrijeme ga počašćuje najbližim mjestom do sebe. Po svom službenom odlasku u Basru ostavlja njega za svog zastupnika, koji, za kratko vrijeme rješava šezdeset novih prispjelih pitanja. Po povratku Hammada iz Basre Ebu Hanife mu podnosi izvještaj sa popisom pitanja i njegovih odgovora. Učitelj je bio ponosan na svog učenika. (Hazim Šabanović navodi da su se razišli u dvadeset pitanja – v. Hazim Šabanović, A ko je bio Ebu Hanife)


Neki autori su pokušali registrovati razilaženja između Hammada i njegova učenika Ebu Hanife. Ima ih koji osporavaju Ebu Hanifi sve fetve u vremenu njegova učitelja, ali svakako ti nisu u pravu jer ako bolje razmotre Ebu Hanifine odgovore i fetve njegovog učitelja, vidjet će snagu rezobovanja kod Ebu Hanife koji govori argumentima i dubokom umnom pronicljivošću. Kao primjer, da navedemo jendu fetvu, koja se smatra prvim pitanjem u kom se Enu Hanife razišao u mišljenju sa svojim učiteljem:


Jednom prilikom izašao Ebu Hanife sa svojim učiteljem Hammadom radi klanjanja dženaze jednom čovjeku, pa pošto su to obavili, priđe im jedan čovjek i upita Hammada:


”Šta misliš, ja putujem na devi, Sunce se primiče zalasku a ja nisam kljanjao ikindiju namaz, a nemam abdesta?”


Hammad mu odgovori:


“Uzmi tejemum!”



Međutim, ovaj se čovjek s nepovjerenjem okrenu Ebu Hanifi, pa i njemu postavi isto pitanje, an šta mu on odgovori:


“Putuj do pred sami zalazak Sunca, moguće je da ćeš u tom vremenu naići na vodu za abdest, pa ako ne naiđeš na vodu tek onda uzmi tejemum.”


Ovaj čovjek, kako bilježi Abdul-Halim el-Džundi, se uvjerio u ispravnost fetve Ebu Hanife jer je od početka ikindijskog vremena do pred zalazak Sunca naišao na vodu kojo se abdestio, a da prije toga nije upotrijebio tejemum. (Abdul-Halim, str. 15.)


Ovim je usvojeno jedno pravilo u hanefijskom fikhu, da se čovjek mora držati općeg pravila, u ovom slučaju nema abdesta, sve do momenta dok kojeg postoji i najmanja nada da će doći do njegove realizacije, a onog momenta, kad više ne budu postojale teoretske šanse za njegovu realizaciju, prelazi se na pomoćna sredstva, u ovom slučaju na tejemum, jer je vrijeme ikindijskog namaza, ili bilo koga drugog, na izmaku. To znači u izboru se ide od boljeg ka slabijem.


Ebu Hanife se sve do smrti svog učitelja nije od njega odvajao, a li ni jednog momenta nije bio uspavanog uma već je svaku riječ i rješenje svog učitelja do u najsitnije detalje pretresao tražeći nove mogućnosti ili potvrđujući izrečeno. Nije bio mukallid odnosno mitolog bez uma već istinski mislilac i naučnik. Ta osobina kod Ebu Hanife je činila srećnim njegovog učitelja Hammada i znao je da će u njemu imati dostojnog zastupnika na svojoj katedri.


Među učitelje Ebu Hanife možemo uzeti i neke ashabe sa kojima se on susreo, slušao ih i od njih zapamtio određen broj hadisa. Neki stručnjaci hadisa ne prihvataju one hadise koje prenosu Ebu Hanifa smatrajući da je bio premlad prilikom susreta sa ashabima pa da njegovo prenošenje hadisa nije sigurno. Međutim, većina strunjaka hadisa prihvata prenošenje hadisa i od djeteta ukoliko je to dijete oštroumno, i da je svjedočenje takvog djeteta sigurnije nego prenošenje zaboravna odrasla čovjeka.


Po opće prihvaćenom mišljenju Imami Azam se susreo sa sljedećim ashabima:


Enes b. Malik, Abdullah b. Ebi Evfa, Sehl b. Sa’d Es-Saidi i Ebu Tufejl Amir b. Vasileh.


Prema mišljenju Sujutije, Ebu Hanife se susreo sa sedam ashaba i to:


Enes b. Malik, Abdullah b. Hars, Abdullah b. Enes, Abdullah b. Ebi Evfa, Vasileh b. Ebil-Eskut, Ma’kil b. Jesar, i Abdullah b. Mes’ud. (Hašim El-E’zami, Tarihu hajati Ebi Hanifeh en-Nu’man, r.a., str. 39., poglavlje - Ebu Hanifeh tabi’ijjun bil-ittifak)


Hejtemi navodi i sljedeće ashabe sa kojima se susreo Ebu Hanife:


Aiša binti Adžred, Saib b. Hallad b. Suvejd, Saib b. Jezid b. Seid,Abdullah b. Besiret, Muhammed b. er-Rebi’, Abdullah b. Dža’fer, i Ebu Umaneh. (El-Hejtemi, Hajratul-hisan fi menakibil-imamil-Azam, str. 21-22.)


Nema sumnje da se Ebu Hanife susreo sa nekim ashabima, mada ima razilaženja za pojedine da su umrli u godini njegova rođenja, pa čak i prije.


Ne daje se precizan broj ni za hadise koje prenosi Ebu Hanife. Kod jednih je pedeset, a kod drugih veći ili manji. Važno bi bilo kada bi se ovo posebno proučilo, i sa te ga strane bolje i vjerodostojnioje upoznali.


Postoji i nekoliko hadisa koji, prema mišljenju mnogih stručnjaka hadisa se odnose na Ebu Hanifu.
Tako Taberanija u svojoj zbirci hadisa bilježi i ovaj hadis:


“Lev kanel-ilmu indes-surejja le tenavelhu ridžalun min ebnai faris.”


“Kada bi znanje bilo kod zvijezde Danice dohvatili bi ga Perzijanci.”


Po Muslimovoj verziji je:


“Lev kanel imanu indes-surejja...”


“Kada bi vjerovanje bilo kod zvijezde Danice...”


Hafiz hadisa Dželaluddin es-Sujuti veli: “Ovo je siguran dokaz da se hadisom obveseljava Ebu Hanife.”


Dejlemija donosi ovaj hadis, za kog također tvrde da se odnosi na Ebu Hanifu:


“Hajrul-‘adžemi Farisun.”


“Najbolji nearap je Perzijanac.”


U nekim manje vrijednim zbirkama hadisa se donosi i sljedeći hadis za kog stručnjaci hadisa kažu da je lažan:


“Jekunu fi ummeti redžulun jukalu lehu Ebu Hanifeten - Nu’man, huve siradžu ummeti ila Jevmil-kijameh.”


“Među mojim sljedbenicima će se jedan čovjek zvati Ebu Hanife. On je svjetilja mojim sljedbenicima do Sudnjeg dana.” (El-Hejtemi, str. 13-15.)


Do smrti Hammada b. Sulejmana njegov najvjerniji učenik Ebu Hanife se od njeg nije odvajao. Svaki dan je od svog učitelja naučio po tri pitanja. (El-Džundi, str. 13.)


Hammad je umro 120. godine po H. ne imenovavši javno svog zastupnika na katedri, ostavljajući to na volju učenika i slušalaca, mada je jedno vrijeme njegov učenik Azam vršio ulogu predavača u odstutnosti svoga učitelja.


Katedra je ponuđena Ismailu sinu Hammada koji je bio veliki naučnik, ističući se naročito u istoriji i književnosti. Rezultati koje pokazuje ne zadovoljavaju. Poslije njega mjesto zauzima Musa b. Kesir koji nije bio stručnjak u fikhu mada je bio poznavalac nekih drugih disciplina, a na Hammadovoj katedri se nije mogao zamisliti predavač koji nije dobar poznavalac fikha. Zbog tog nedostatka on napušta katedru. Za njim dolazi ponuda Ebu Bekru en-Nehšeliji, pa Ebu Burdetu koji odbijaju. Tada se nađe za shodo da treba katedru zauzeti Ebu Hanife jer je on imao sve odlike koje su potrebne predavaču Hammadove katedre. (El-Džundi, str. 16.)


Ebu Hanife prihvata ponudu, stupa na katedru dajući joj sve od sebe. Zbog velike odgovornosti a i nestabilne situacije možda bi i on odbio, ali “da se ne ugasi svjetlo znanja” on prihvata, smatrajući da će na taj način zaraditi nagradu kod Allaha, dž.š. Kufanska škola iz njegova doba postaje rasadnik znanja i naučnika, među kojima su najpoznatiji naučnici: Imami Jusuf, Imami Muhamed i Imame Zafer.
 

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Oporuka imama Ebu Hanife

Vasijjet/oporuka imama Ebu Hanife rhm., njegovom najboljem učeniku, budućem 'alimu, Ebu Jusufu rhm..



Nakon što je Ebu Jusuf rhm., dostigao stepen rušda i zrelosti, lijepog ponašanja i ophođenja s ljudima oko sebe, Ebu Hanife rhm., mu ostavi u amanet sljedeći vasijjet/oporuku:

„O Jakube, poštuj sultana/vlast, i veličaj njegov stepen. Strogo se čuvaj varanja sultana/vlasti, i nemoj im svaki čas ići, sve dok te oni ne potraže zbog znanja tvog. Ako si često kod njih poigraće se s tobom, i tvoj položaj kod njih će biti umanjen. Od njih budi na distanci isto kao što si na distanci od vatre – okoristiš se njome s blage daljine, a ne približavaš joj se.
Sultan/vlast ne gleda drugome ono što gleda za samoga sebe. Nemoj mnogo pred sultana/vlašću pričati jer će ti se uhvatiti za riječ kojom će pokušati dokazati ostalim ljudima da su bolji od tebe, i da ti oni iznalaze greške, što će ti umanjiti stepen u očima svijeta. Kada se nađeš kod sultana/vlasti – dobro znaj svoju cijenu ali i cijenu ostalih! Nemoj ulaziti kod sultana/vladara onda kada je kod njega neko od učenih ljudi a kojeg ti ne poznaješ, jer ako budeš pismeniji od njega može te to ponijeti da se uzdigneš nad njim što može biti kobno po tebe, a ako budeš učeniji od njega možeš ga poniziti što će ti umanjiti položaj u očima sultana/vladara. Ako ti sultan/vladar ponudi da odradiš neki od poslova nemoj ih prihvatati sve dok ne budeš siguran u to da je sultan zadovoljan tobom i tvojim mezhebom - kada je 'ilm i sudstvo u pitanju - kako ne bi bio primoran na praktikovanje tuđeg mezheba u hukumetu/vladanju i sudu. Nemoj se zbližavati s vladaru bližnjim ljudima i njegovom svitom! Zbližavaj se samo s njime, a što dalje od ostalih, kako bi tvoja slava i ugled bili trajni.


Ne pričaj pred narodom sve i svašta izuzev onoga što ti treba, i nemoj govoriti o ljudima i trgovcima osim ono što je utemeljeno na znanju kako ne bi zastali na tvojoj ljubavi ili želji za imetkom, jer će imati ružno mišljenje o tebi i ubjeđenje da si možda podložan prihvatanju mita od njih. Nemoj se smijati pred običnim svijetom, i nemoj mnogo izlaziti u čaršiju. Nemoj se mnogo družiti s pubertetlijama jer su oni pravo iskušenje i fitna, a nema ničeg strašnog u tome da razgovaraš sa djecom i da ih ponekad pomiluješ po glavi. Ne hodaj mnogo putem sa šejhovima niti sa običnim svijetom jer ako im daš prednost to će podcijeniti tvoje znanje, a ako ih ostaviš za sobom potcijenićeš sebe jer su možda stariji od tebe. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko nije milostan prema mlađem i ne poštuje starijeg – nije od nas!“.



Nemoj sjediti po putevima, a ako se ukaže potreba za time sjedi u mesdžidu. Nemoj jesti u čaršiji niti u džamijama i nemoj piti sa česama niti iz ruku onih koji poje. Nemoj sjediti po hanovima, i nemoj oblačiti dibadž i nakit ili vunjenu odjeću jer te to može odvesti grubosti.


Nemoj mnogo pričati kod kuće sa svojom ženom posebno u postelji osim ako si u potrebi za time. Nemoj je mnogo milovati i dodirivati i nemoj joj se približavati osim uz spomen Allahova imena. Nemoj govoriti o tuđim ženama pred njom niti o robinjama jer ona pomno prati ono što ti govoriš, pa ako budeš govorio o drugim ženama pred njom može i ona prozboriti o tuđim muškarcima pred tobom.



Po mogućnosti - nemoj ženiti ženu koja je bila udavata ili ima oca ili majku ili ćerku. Ako možeš usloviti da joj niko od bližnjih ne dolazi to je bolje. Ako je žena iz bogata roda – njen otac će uvjek govoriti da je sav njen imetak njegov, i da joj je on samo pozajmljen. Koliko god možeš nemoj ulaziti u kuću njenoga oca! Nemoj da praviš svadbeno veselje u kuću njenih roditelja, jer će ti imetak uzeti i uticaće na nju koliko budu mogli. Nemoj ženiti ženu koja ima sinove i ćerke jer će ona kasnije sav imetak čuvati za njih i krašće od tvog imetka i trošit ga na njih. Njeno dijete joj je draže od tebe! Nemoj spajati dvije žene u jednoj kući, i nemoj se ženiti sve dok ne budeš siguran da si u mogućnosti ispunjavati sve svoje obaveze spram žene!



Prvo uči, a potom radi na skupljanju halal imetka a potom se ženi, jer ako budeš radio na stjecanju imetka u trenucima odvojenim za učenje – nećeš biti u stanju dobro učiti. Imetak će te povesti kupovini robinja i robova i zauzećeš se dunjalukom i ženama prije nego li stekneš znanje. Izgubićeš vrijeme, dobićeš djecu i imaćeš mnogo izdataka što ćeš sve morati da namiriš, dok ćeš učenje zapostaviti. Uči na početku mladosti, onda kada ti je srce i um slobodan, a potom radi na skupljanju imetka, jer djeca i familije okupiraju um. Kada naskupiš imetka – ženi se!



Boj se Allaha dž.š., i ispunjavaj preuzete zadatke i emanete. Nasihati koga god možeš i ugledne i obične, i nemoj potcjenjivati ljude. Poštuj sebe ali i ostale, i nemoj se mnogo sa njima družiti izuzev ako se oni druže s tobom. Prihvati njihovo društvo i prožmi ga mes'elama, pa ako budu jedni od onih kojima 'ilm ide od ruke valjaće im to, a ako nisu jedni od takvih – voljeće te u svakom slučaju.



Nemoj pričati običnom svijetu vjerska pitanja apologetike/kelama, jer te oni slijede u vjeri, pa će se kasnije i oni zauzeti time. Ko ti bude tražio neku fetvu za određena pitanja – odgovori mu samo na postavljeno pitanje, i nemoj uz to pitanje postavljati drugo, jer će te poslije omesti u odgovoru na prvo postavljeno pitanje.



Ako ostaneš desetak godina bez zarade ili hrane ne ostavljaj znanje jer ako znanje ostaviš tek će ti život postati tjeskoban. Usredsrijedi svoju pažnju na učenike, i na svakog od njih gledaj kao da ti je dijete. Povećaj im želju za znanjem.


Ko se bude htio raspravljati s tobom – a jedan je od običnog svijeta – nemoj se raspravljati s njime, jer će te zasramit. Kada je u pitanju istina nemoj se srditi na nikoga, pa makar i vlast bila u pitanju.



Od 'ibadeta radi više od svih drugih i budi ažurniji, jer ako obični svijet ne primjeti kod tebe više ikbala i želje za ibadetima od onoga što je pri njima – steći će dojam da je tvoje interesovanje opalo i da tvoje znanje ne koristi više od neznanja u kojem su!



Ako dođeš u neko mjesto u kojem ima uleme i učenih ljudi – nemoj to mjesto nastanjivat, i budi tu kao neki mještanin, kako bi uvidjeli da nemaš za cilj njihov ugled i slavu. Ako osjete suprotno svi će ustati na tebe i svi će udariti po tvom mezhebu, a obični svijet će krenuti na tebe, i njihove oči će te svuda pratiti, pa ćeš biti ponižen kod njih bez ikakve koristi. Ako te budu pitali o nečemu nemoj se raspravljat s njima, i govori im stvari utemeljene na jasnim dokazima, i nemoj im dirati u ulemu, kako te ne bi dirali!



Dobro se čuvaj ljudi, a prema Allahu budi u tajnosti isto onako kakav si prema njemu u javnosti! Znanje nećeš pomoći sve dok mu tajnost ne bude kao javnost.



Ako te vladar zaduži nekim poslom koji ne odgovara tebi nemoj to prihvatati od njega izuzev ako stekneš dojam da te nije zadužio tim poslom ni zbog čega drugog do zbog tvojeg znanja.



U sjelima raspravi i polemika nemoj slučajno da budeš plašljiv. To kasnije negativno utiče na čovjeka kao i na njegov način izražavanja.


Nemoj se prekomjerno smijati! To uništava srce. Nemoj omrknuti osim smiren i spokojan! Nemoj biti brz u stvarima, a ko te doziva s leđa ne osvrći se na njega zato što se životinje dozivaju s otraga. Kada govoriš ne vrišti i ne povisuj ton; neka ti u adetu duša bude smirena i spokojna, kako bi ljudi uvidjeli postojanost tvoju.



Često spominji Allaha dž.š., međ' ljudima, kako bi se tome naučili od tebe, i odredi sebi određene virdove nakon namaza u kojima ćeš učiti Kur'an i spominjati Allaha dž.š., i zahvaljivati mu na sabru kojeg ti je dao kao i na svim ostalim ni'imetima i blagodatima.


Odredi neke dane u mjesecu koje ćeš u postu provoditi kako bi se drugi ugledali na tebe!



Kontroliši sebe i čuvaj ostalo kako bi se svojim znanjem okoristio i dunjalukom i ahiretom. Nemoj sam kupovat niti prodavat već nađi nekog ko će ti završavati te poslove i na koga ćeš se oslanjati u poslovima svojim. Nemoj se oslanjati na tvoj dunjaluk i na ono u čemu si; Allah će te za sve to pitati. Nemoj kupovati golobrade robove, i nemoj se vlastima približavati. Ako te oni sebi približe iznijeće ti svoje potrebe – koje ako ispuniš potcjeniće te, a ako ih ne ispuniš – zasramiće te.



Nemoj pratiti greške ljudi, već prati ono što ispravno urade. Ako nekog čovjeka poznaješ po zlu nemoj ga po tome spominjati, već od njega traži hajr i po njemu ga spominji izuzev u pitanjima vjere/dina. Ako na tom polju saznaš nešto spomeni ga ljudima kako se ne bi u tome poveli za njim, i kako bi ga se čuvali. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Spominjite griješnika po onome što čini kako bi ga se čuvali ostali, pa makar bio jedan od uglednih.“ Kod koga primjetiš krnjavost u vjeri govori o tome, i nemoj se osvrtat na njegov ugled. Allah dž.š., će te pomoći a pomoći će i vjeru. Ako tako jedanput postupiš cijeniće te ostali i neće se niko upustiti u javno praktikovanje novotarije u vjeri.



Ako pri sultanu/vlastima primjetiš neke postupke koji nisu u skladu sa znanjem spomeni im to uz svu svoju pokornost sultanu/vlastima, zbog toga što je pesnica sultana/vlasti jača od tvoje pesnice. Reći ćeš im: Ja sam ti pokoran u nečemu u čemu si ti sultan/vlast i gornji, ali uz sve to ću ti spomenuti i neke postupke koji nisu u skladu sa znanjem/'ilmom. Ako tako jedanput postupiš sa sultanom – biće dovoljno, jer ako učestaš i nastaviš s time mogu ti se svetiti što će se smatrati ponižavanjem i ništenjem vjere. Ako tako postupi s tobom jedanput ili dvaput to je da bi uvidio tvoju istrajnost i iskreno nastojanje na polju naređivanja dobra. Ako to učini po drugi put odi mu sam kod kuće i nasihati ga po pitanju dina, i raspravljaj se s njim ako je u pitanju novotar, a ako je u pitanju vladar spomeni mu šta znaš od Allahove Knjige i sunneta Alahova Poslanika s.a.w.s., pa ako prihvati od tebe dobro jeste, a ako ne moli Allaha dž.š., da te zaštiti od njega.



Prisjećaj se smrti i traži oprosta svome učitelju i onima od kojih si učio i ustraj na tilavetu Kur'ana i učestaj posjetu grobljima i šejhovima i mubarek mjestima. Prihvataj od naroda onda kada usniju Poslanika s.a.w.s., kao i snove dobrih ljudi u džamijama ili grobljima.


Nemoj sjediti sa sljedbenicima strasti izuzev ako je u pitanju dawa i pozivanje dinu.


Nemoj se mnogo igrati niti psovati.


Kada muezzin prouči ezan budi spreman za ulazak u džamiju kako te ne bi prestizali obični ljudi u tome.


Nemoj se nastanjivati u blizini sultana/vladara. Ako što loše primjetiš kod svoga komšije skrij to jer je to emanet i nemoj otkrivati mahane ostalih ljudi. Ko te bude konsultovao u nečemu ukaži mu na ono što znaš, a približiće ga Allahu dž.š..


Prihvati ovaj moj vasijjjet jer ćeš se okoristiti njime na početku i na kraju, inša'allah!


Strogo se čuvaj cicijaštva, jer zbog toga čovjek postaje omražen; nemoj biti pohlepan, niti krut, niti mutan. Čuvaj svoje čojstvo u svim situacijama.



Uvjek oblači bijelu odjeću, i ispolji bogatstvo srca tako što ćeš se slabo interesovati za dunjaluk. Ispolji bogatstvo svoje duše, i nemoj ispoljavati siromaštvo, pa makar i bio siromašan!


Budi ambiciozan; onaj ko je ostao bez ambicija oslabio mu je stepen.


Kada hodiš ulicom ne okreći se desno i lijevo, i nek ti pogled uvjek bude uprt ka zemlji.


Kada odeš u hamam nemoj se ponašati kao obični svijet kada je u pitanju naplaćivanje hamama i medžlisa. Daj više nego što obični svijet daje kako bi svoje čojstvo ispoljio međ' njima, zbog čega će te još više cijeniti.


Nemoj lično ići krojaču ili ostalim zanatlijama već pronađi sebi povjerljivu osobu koja će ti završavati te poslove. Nemoj biti cjepidlaka u mjerenju, devaniku i dirhemima. U svemu tome se oslanjaj na drugoga. Preziri dunjaluk, jer ga takvim smatraju učeni. Ono što je kod Allaha je bolje od dunjaluka. Svoje poslove i potrebe prepuštaj drugima kako bi se mogao što više posvetiti znanju; to je bolje za tebe i potrebe tvoje.


Nemoj razgovarati s ludama, i nemoj se raspravljati s onima koji se ne znaju na pravi način raspravljati, a niti s onima koji samo čuvenost i slavu traže. Upuštaju se u raznorazna pitanja pred ostalim svijetom, i žele te potcijeniti, i nije im stalo do tebe, i ako možda znaju da si na istini.



Kada se nađeš kod starijh ljudi nemoj se uzdizati međ' njima sve dok te oni ne uzdignu, kako te ne bi snašao kakav ezijjet od njih.


Kada se nađeš međ' nekim ljudima nemoj ulazit u mihrab kako bi ih predvodio u namazu sve dok te oni ne puste u mihrab zbog poštovanja kojeg prema tebi gaje.



Nemoj ići u hamam jutrom i podnevom, i nemoj prisustvovati državnim parnicama izuzev onda ako si siguran da će te poslušati ako nešto kažeš, jer ako budu činili ono što nije dozvoljeno a ti si međ' njima, možda nećeš biti u stanju da ih od tog njihovog postupka odvratiš, dok će ljudi pomisliti da je to što rade istina zbog tvoje ćutnje međ' njima dok oni rade to šta rade.


Nemoj ni slučajno da ti se desi da se srdiš i ljutiš na medžlisu 'ilma!



Nemoj običnom svijetu pričati priče jer oni koji se time bave moraju ponekada i slagati.


Sklapanje brakova prepusti hatibu svoga mjesta, a također i dženaze namaz i bajram namaze.


Nemoj me zaboraviti u dovi, i primi ovaj nasihat od mene. Ovu ti oporuku dajem zbog samoga tebe, a i zbog ostalih muslimana. Kraj.



Pogledaj: el-Ešbah vel-Neza'ir el-Hanefi, str.463..
 

volim-islam1

New Member
:QUOTE=GAZIJA;278716]Vasijjet/oporuka imama Ebu Hanife rhm., njegovom najboljem učeniku, budućem 'alimu, Ebu Jusufu rhm..



Nakon što je Ebu Jusuf rhm., dostigao stepen rušda i zrelosti, lijepog ponašanja i ophođenja s ljudima oko sebe, Ebu Hanife rhm., mu ostavi u amanet sljedeći vasijjet/oporuku:

„O Jakube, poštuj sultana/vlast, i veličaj njegov stepen. Strogo se čuvaj varanja sultana/vlasti, i nemoj im svaki čas ići, sve dok te oni ne potraže zbog znanja tvog. Ako si često kod njih poigraće se s tobom, i tvoj položaj kod njih će biti umanjen. Od njih budi na distanci isto kao što si na distanci od vatre – okoristiš se njome s blage daljine, a ne približavaš joj se.
Sultan/vlast ne gleda drugome ono što gleda za samoga sebe. Nemoj mnogo pred sultana/vlašću pričati jer će ti se uhvatiti za riječ kojom će pokušati dokazati ostalim ljudima da su bolji od tebe, i da ti oni iznalaze greške, što će ti umanjiti stepen u očima svijeta. Kada se nađeš kod sultana/vlasti – dobro znaj svoju cijenu ali i cijenu ostalih! Nemoj ulaziti kod sultana/vladara onda kada je kod njega neko od učenih ljudi a kojeg ti ne poznaješ, jer ako budeš pismeniji od njega može te to ponijeti da se uzdigneš nad njim što može biti kobno po tebe, a ako budeš učeniji od njega možeš ga poniziti što će ti umanjiti položaj u očima sultana/vladara. Ako ti sultan/vladar ponudi da odradiš neki od poslova nemoj ih prihvatati sve dok ne budeš siguran u to da je sultan zadovoljan tobom i tvojim mezhebom - kada je 'ilm i sudstvo u pitanju - kako ne bi bio primoran na praktikovanje tuđeg mezheba u hukumetu/vladanju i sudu. Nemoj se zbližavati s vladaru bližnjim ljudima i njegovom svitom! Zbližavaj se samo s njime, a što dalje od ostalih, kako bi tvoja slava i ugled bili trajni.


Ne pričaj pred narodom sve i svašta izuzev onoga što ti treba, i nemoj govoriti o ljudima i trgovcima osim ono što je utemeljeno na znanju kako ne bi zastali na tvojoj ljubavi ili želji za imetkom, jer će imati ružno mišljenje o tebi i ubjeđenje da si možda podložan prihvatanju mita od njih. Nemoj se smijati pred običnim svijetom, i nemoj mnogo izlaziti u čaršiju. Nemoj se mnogo družiti s pubertetlijama jer su oni pravo iskušenje i fitna, a nema ničeg strašnog u tome da razgovaraš sa djecom i da ih ponekad pomiluješ po glavi. Ne hodaj mnogo putem sa šejhovima niti sa običnim svijetom jer ako im daš prednost to će podcijeniti tvoje znanje, a ako ih ostaviš za sobom potcijenićeš sebe jer su možda stariji od tebe. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko nije milostan prema mlađem i ne poštuje starijeg – nije od nas!“.



Nemoj sjediti po putevima, a ako se ukaže potreba za time sjedi u mesdžidu. Nemoj jesti u čaršiji niti u džamijama i nemoj piti sa česama niti iz ruku onih koji poje. Nemoj sjediti po hanovima, i nemoj oblačiti dibadž i nakit ili vunjenu odjeću jer te to može odvesti grubosti.


Nemoj mnogo pričati kod kuće sa svojom ženom posebno u postelji osim ako si u potrebi za time. Nemoj je mnogo milovati i dodirivati i nemoj joj se približavati osim uz spomen Allahova imena. Nemoj govoriti o tuđim ženama pred njom niti o robinjama jer ona pomno prati ono što ti govoriš, pa ako budeš govorio o drugim ženama pred njom može i ona prozboriti o tuđim muškarcima pred tobom.



Po mogućnosti - nemoj ženiti ženu koja je bila udavata ili ima oca ili majku ili ćerku. Ako možeš usloviti da joj niko od bližnjih ne dolazi to je bolje. Ako je žena iz bogata roda – njen otac će uvjek govoriti da je sav njen imetak njegov, i da joj je on samo pozajmljen. Koliko god možeš nemoj ulaziti u kuću njenoga oca! Nemoj da praviš svadbeno veselje u kuću njenih roditelja, jer će ti imetak uzeti i uticaće na nju koliko budu mogli. Nemoj ženiti ženu koja ima sinove i ćerke jer će ona kasnije sav imetak čuvati za njih i krašće od tvog imetka i trošit ga na njih. Njeno dijete joj je draže od tebe! Nemoj spajati dvije žene u jednoj kući, i nemoj se ženiti sve dok ne budeš siguran da si u mogućnosti ispunjavati sve svoje obaveze spram žene!



Prvo uči, a potom radi na skupljanju halal imetka a potom se ženi, jer ako budeš radio na stjecanju imetka u trenucima odvojenim za učenje – nećeš biti u stanju dobro učiti. Imetak će te povesti kupovini robinja i robova i zauzećeš se dunjalukom i ženama prije nego li stekneš znanje. Izgubićeš vrijeme, dobićeš djecu i imaćeš mnogo izdataka što ćeš sve morati da namiriš, dok ćeš učenje zapostaviti. Uči na početku mladosti, onda kada ti je srce i um slobodan, a potom radi na skupljanju imetka, jer djeca i familije okupiraju um. Kada naskupiš imetka – ženi se!



Boj se Allaha dž.š., i ispunjavaj preuzete zadatke i emanete. Nasihati koga god možeš i ugledne i obične, i nemoj potcjenjivati ljude. Poštuj sebe ali i ostale, i nemoj se mnogo sa njima družiti izuzev ako se oni druže s tobom. Prihvati njihovo društvo i prožmi ga mes'elama, pa ako budu jedni od onih kojima 'ilm ide od ruke valjaće im to, a ako nisu jedni od takvih – voljeće te u svakom slučaju.



Nemoj pričati običnom svijetu vjerska pitanja apologetike/kelama, jer te oni slijede u vjeri, pa će se kasnije i oni zauzeti time. Ko ti bude tražio neku fetvu za određena pitanja – odgovori mu samo na postavljeno pitanje, i nemoj uz to pitanje postavljati drugo, jer će te poslije omesti u odgovoru na prvo postavljeno pitanje.



Ako ostaneš desetak godina bez zarade ili hrane ne ostavljaj znanje jer ako znanje ostaviš tek će ti život postati tjeskoban. Usredsrijedi svoju pažnju na učenike, i na svakog od njih gledaj kao da ti je dijete. Povećaj im želju za znanjem.


Ko se bude htio raspravljati s tobom – a jedan je od običnog svijeta – nemoj se raspravljati s njime, jer će te zasramit. Kada je u pitanju istina nemoj se srditi na nikoga, pa makar i vlast bila u pitanju.



Od 'ibadeta radi više od svih drugih i budi ažurniji, jer ako obični svijet ne primjeti kod tebe više ikbala i želje za ibadetima od onoga što je pri njima – steći će dojam da je tvoje interesovanje opalo i da tvoje znanje ne koristi više od neznanja u kojem su!



Ako dođeš u neko mjesto u kojem ima uleme i učenih ljudi – nemoj to mjesto nastanjivat, i budi tu kao neki mještanin, kako bi uvidjeli da nemaš za cilj njihov ugled i slavu. Ako osjete suprotno svi će ustati na tebe i svi će udariti po tvom mezhebu, a obični svijet će krenuti na tebe, i njihove oči će te svuda pratiti, pa ćeš biti ponižen kod njih bez ikakve koristi. Ako te budu pitali o nečemu nemoj se raspravljat s njima, i govori im stvari utemeljene na jasnim dokazima, i nemoj im dirati u ulemu, kako te ne bi dirali!



Dobro se čuvaj ljudi, a prema Allahu budi u tajnosti isto onako kakav si prema njemu u javnosti! Znanje nećeš pomoći sve dok mu tajnost ne bude kao javnost.



Ako te vladar zaduži nekim poslom koji ne odgovara tebi nemoj to prihvatati od njega izuzev ako stekneš dojam da te nije zadužio tim poslom ni zbog čega drugog do zbog tvojeg znanja.



U sjelima raspravi i polemika nemoj slučajno da budeš plašljiv. To kasnije negativno utiče na čovjeka kao i na njegov način izražavanja.


Nemoj se prekomjerno smijati! To uništava srce. Nemoj omrknuti osim smiren i spokojan! Nemoj biti brz u stvarima, a ko te doziva s leđa ne osvrći se na njega zato što se životinje dozivaju s otraga. Kada govoriš ne vrišti i ne povisuj ton; neka ti u adetu duša bude smirena i spokojna, kako bi ljudi uvidjeli postojanost tvoju.



Često spominji Allaha dž.š., međ' ljudima, kako bi se tome naučili od tebe, i odredi sebi određene virdove nakon namaza u kojima ćeš učiti Kur'an i spominjati Allaha dž.š., i zahvaljivati mu na sabru kojeg ti je dao kao i na svim ostalim ni'imetima i blagodatima.


Odredi neke dane u mjesecu koje ćeš u postu provoditi kako bi se drugi ugledali na tebe!



Kontroliši sebe i čuvaj ostalo kako bi se svojim znanjem okoristio i dunjalukom i ahiretom. Nemoj sam kupovat niti prodavat već nađi nekog ko će ti završavati te poslove i na koga ćeš se oslanjati u poslovima svojim. Nemoj se oslanjati na tvoj dunjaluk i na ono u čemu si; Allah će te za sve to pitati. Nemoj kupovati golobrade robove, i nemoj se vlastima približavati. Ako te oni sebi približe iznijeće ti svoje potrebe – koje ako ispuniš potcjeniće te, a ako ih ne ispuniš – zasramiće te.



Nemoj pratiti greške ljudi, već prati ono što ispravno urade. Ako nekog čovjeka poznaješ po zlu nemoj ga po tome spominjati, već od njega traži hajr i po njemu ga spominji izuzev u pitanjima vjere/dina. Ako na tom polju saznaš nešto spomeni ga ljudima kako se ne bi u tome poveli za njim, i kako bi ga se čuvali. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Spominjite griješnika po onome što čini kako bi ga se čuvali ostali, pa makar bio jedan od uglednih.“ Kod koga primjetiš krnjavost u vjeri govori o tome, i nemoj se osvrtat na njegov ugled. Allah dž.š., će te pomoći a pomoći će i vjeru. Ako tako jedanput postupiš cijeniće te ostali i neće se niko upustiti u javno praktikovanje novotarije u vjeri.



Ako pri sultanu/vlastima primjetiš neke postupke koji nisu u skladu sa znanjem spomeni im to uz svu svoju pokornost sultanu/vlastima, zbog toga što je pesnica sultana/vlasti jača od tvoje pesnice. Reći ćeš im: Ja sam ti pokoran u nečemu u čemu si ti sultan/vlast i gornji, ali uz sve to ću ti spomenuti i neke postupke koji nisu u skladu sa znanjem/'ilmom. Ako tako jedanput postupiš sa sultanom – biće dovoljno, jer ako učestaš i nastaviš s time mogu ti se svetiti što će se smatrati ponižavanjem i ništenjem vjere. Ako tako postupi s tobom jedanput ili dvaput to je da bi uvidio tvoju istrajnost i iskreno nastojanje na polju naređivanja dobra. Ako to učini po drugi put odi mu sam kod kuće i nasihati ga po pitanju dina, i raspravljaj se s njim ako je u pitanju novotar, a ako je u pitanju vladar spomeni mu šta znaš od Allahove Knjige i sunneta Alahova Poslanika s.a.w.s., pa ako prihvati od tebe dobro jeste, a ako ne moli Allaha dž.š., da te zaštiti od njega.



Prisjećaj se smrti i traži oprosta svome učitelju i onima od kojih si učio i ustraj na tilavetu Kur'ana i učestaj posjetu grobljima i šejhovima i mubarek mjestima. Prihvataj od naroda onda kada usniju Poslanika s.a.w.s., kao i snove dobrih ljudi u džamijama ili grobljima.


Nemoj sjediti sa sljedbenicima strasti izuzev ako je u pitanju dawa i pozivanje dinu.


Nemoj se mnogo igrati niti psovati.


Kada muezzin prouči ezan budi spreman za ulazak u džamiju kako te ne bi prestizali obični ljudi u tome.


Nemoj se nastanjivati u blizini sultana/vladara. Ako što loše primjetiš kod svoga komšije skrij to jer je to emanet i nemoj otkrivati mahane ostalih ljudi. Ko te bude konsultovao u nečemu ukaži mu na ono što znaš, a približiće ga Allahu dž.š..


Prihvati ovaj moj vasijjjet jer ćeš se okoristiti njime na početku i na kraju, inša'allah!


Strogo se čuvaj cicijaštva, jer zbog toga čovjek postaje omražen; nemoj biti pohlepan, niti krut, niti mutan. Čuvaj svoje čojstvo u svim situacijama.



Uvjek oblači bijelu odjeću, i ispolji bogatstvo srca tako što ćeš se slabo interesovati za dunjaluk. Ispolji bogatstvo svoje duše, i nemoj ispoljavati siromaštvo, pa makar i bio siromašan!


Budi ambiciozan; onaj ko je ostao bez ambicija oslabio mu je stepen.


Kada hodiš ulicom ne okreći se desno i lijevo, i nek ti pogled uvjek bude uprt ka zemlji.


Kada odeš u hamam nemoj se ponašati kao obični svijet kada je u pitanju naplaćivanje hamama i medžlisa. Daj više nego što obični svijet daje kako bi svoje čojstvo ispoljio međ' njima, zbog čega će te još više cijeniti.


Nemoj lično ići krojaču ili ostalim zanatlijama već pronađi sebi povjerljivu osobu koja će ti završavati te poslove. Nemoj biti cjepidlaka u mjerenju, devaniku i dirhemima. U svemu tome se oslanjaj na drugoga. Preziri dunjaluk, jer ga takvim smatraju učeni. Ono što je kod Allaha je bolje od dunjaluka. Svoje poslove i potrebe prepuštaj drugima kako bi se mogao što više posvetiti znanju; to je bolje za tebe i potrebe tvoje.


Nemoj razgovarati s ludama, i nemoj se raspravljati s onima koji se ne znaju na pravi način raspravljati, a niti s onima koji samo čuvenost i slavu traže. Upuštaju se u raznorazna pitanja pred ostalim svijetom, i žele te potcijeniti, i nije im stalo do tebe, i ako možda znaju da si na istini.



Kada se nađeš kod starijh ljudi nemoj se uzdizati međ' njima sve dok te oni ne uzdignu, kako te ne bi snašao kakav ezijjet od njih.


Kada se nađeš međ' nekim ljudima nemoj ulazit u mihrab kako bi ih predvodio u namazu sve dok te oni ne puste u mihrab zbog poštovanja kojeg prema tebi gaje.



Nemoj ići u hamam jutrom i podnevom, i nemoj prisustvovati državnim parnicama izuzev onda ako si siguran da će te poslušati ako nešto kažeš, jer ako budu činili ono što nije dozvoljeno a ti si međ' njima, možda nećeš biti u stanju da ih od tog njihovog postupka odvratiš, dok će ljudi pomisliti da je to što rade istina zbog tvoje ćutnje međ' njima dok oni rade to šta rade.


Nemoj ni slučajno da ti se desi da se srdiš i ljutiš na medžlisu 'ilma!



Nemoj običnom svijetu pričati priče jer oni koji se time bave moraju ponekada i slagati.


Sklapanje brakova prepusti hatibu svoga mjesta, a također i dženaze namaz i bajram namaze.


Nemoj me zaboraviti u dovi, i primi ovaj nasihat od mene. Ovu ti oporuku dajem zbog samoga tebe, a i zbog ostalih muslimana. Kraj.



Pogledaj: el-Ešbah vel-Neza'ir el-Hanefi, str.463..[/QUOTE]




Thankyou, great story!
:ma:
:hijabi:
 
Top