Esselamu Aleykum we rahmetullahi te'ala we barakatuhu.... Allah vas nagradio za vas trud........../
Ako se covjek nadje u jako stresnoj ili uznemirenoj situaciji, kada je iznerviran i ako u takvom stanju opsuje Allaha,s.w.t. (nije opravdano), da li je to sirk..ako jeste sirk, moze li se oprostiti sirk, ako se ta osoba poslije toga pokajala i nikad poslije toga nije uradila bilo sta slicno tome???.Uzvišeni je Allah rekao: "Allah, uistinu, neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga kome On hoće." (En-Nisa, 48,116.), medjutim u drugom ajetu Uzvišeni kaže: "Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će oprostiti sve grijehe, On puno prašta i milostiv je." (Ez-Zumer, 53.).......... dzezakallahu khayren
O Psovaču Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Kaže El-Kaadi Ijjad u svojoj knjizi Eš-Šifa, str.405, navodeći govor Muhammeda Ibn. Sahnuna, poznatog Malikijskog učenjaka:
''Ulema se složila da je onaj koji psuje i ponižava Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kafir, i da ga slijedi Allahova kazna na budućem svijetu, a na ovome svijetu će nad njim biti izvršena smrtna kazna. A onaj koji sumnja u njegovo nevjerstvo, počinio je kufr''.
Kaže Ibn Tejmijje u '' Sarimu meslul ala šatimi resul '' strana 513 :
'' Zaista je psovanje Allaha i Njegova Poslanika kufrun sa vana i iznutra , pa bez obzira što je psovač uvjeren da je to zabranjeno ( dakle zna ) , ili bude smatrao da je to dozvoljeno , ili bude rastrešen , duhovno odsutan , smeten od svog uvjerenja ( dakle nema namjeru da opsuje ) , ovo je mišljenje islamskih pravnika i ostalih učenjaka ehli suneta koji kažu da se iman sastoji od govora i djela ''
Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, je rekao:
Učenjaci su se složili da onaj koji psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da je kafir. Njegov propis kod imama je da bude ubijen. A onaj koji sumnja u njegov kufr i on je kafir.
Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, je rekao: "Šejh Ibn-Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u knjizi 'Isukana sablja protiv onoga ko vrijeđa Poslanika', kaže: "Ishak b. Rahavejh, jedan od imama koji je po položaju poput Šafije i Ahmeda, je rekao:
'Muslimani su se složili da onaj ko vrijeđa Allaha, Njegova Poslanika ili odbije nešto od onoga što je Allah objavio, da je kafir, makar i potvrdio sve ono što je Allah objavio'."
Muhammed b. Sahnun, jedan od imama i Malikovih prijatelja, je rekao:
"Učenjaci su se složili da je, onaj ko vrijeđa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kafir. Propis za njega po učenjacima je ubistvo. A onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir."
Ibn-Munzir kaže:
"Svi učenjaci su se složili da onaj ko psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen."
Imam Ahmed o onome ko psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
"Mora biti ubijen." Pa je rečeno da li o tome ima hadisa? On reče: "Da. Od njih je hadis slijepca koji je ubio ženu i riječi Ibn-Omera: 'Onaj ko vrijeđa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen'."
Omer b. Abdul-Aziz je rekao da mora biti ubijen.
U predaji kod Abdullaha kaže: Neće mu se dati prilika na pokajanje jer je Halid b. Velid ubio čovjeka koji je opsovao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ,ne dajući mu priliku na pokajanje."
U deset spomenutih stvari koje kvare islam od Šejha Muhammeda b. Abdul-Vehaba, rahimehullah, je došlo:
Šesta stvar: Onaj ko se bude ismijavao sa nečim od Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem, vjere, ili njegove nagrade ili kazne, biva kafirom kao što Uzvišeni kaže:
"Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?' "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici." (Et-Tewbe, 65 -66)
Šejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullahu teala, u pojašnjenju Kitabu tevhida, kaže:
"Poglavlje o onome ko se ismijava sa nečim u čemu je Allahov spomen, Kur`an ili Poslanik.
To jeste, takav će biti proglašen nevjernikom, zato što se izigrava sa pojmom rububijeta i poslanstva. To je suprotno tevhidu. Zbog toga su se učenjaci složili o kufru onoga ko počini bilo šta od ovoga. Onaj ko se ismijava sa Allahom, Njegovom Knjigom, Njegovim Poslanikom ili Njegovom vjerom, makar se šalio nemajuću namjeru da se ismijava, počinio je kufr po konsenzusu.
Kaže: Riječi Uzvišenog:
"Ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." (Et-Tewbe, 65)
ZNAJ , onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kafir je, otpadnik od Islama, svejedno činio to iz šale ili zbilje, svejedno smatrao to dopuštenim ili ne, svejedno činio to u srdžbi ili miru. Njegov život i imetak su halal, svejedno da li je bio musliman ili ne, svejedno bio zimija ili da je sa njim sklopljen ugovor, bio muško ili žensko. Dokazi za navedeno su brojni, a mi ćemo spomenuti sljedeće:
1. Uzvišeni Allah kaže:
“One koji Allaha i Poslanika Njegovog budu vrijeđali Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu patnju im pripremiti.” (El-Ahzab, 57)
Ajet upućuje na nevjerstvo onog ko psuje Allaha sa više aspekata:
- Allah, subhanehu ve te’ala, ih proklinje i na ovom i na budućem svijetu, a prokletstvo znači udaljavanje od milosti. Onaj koga Allah odbaci i udalji od Svoje milosti i na dunjaluku i na ahiretu ne može biti osim kafir, za razliku od prokletstva Poslanika ili vjernika u smislu dove protiv nekoga na ovom svijetu, poput riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Neka je Allahovo prokletstvo na onog ko uzima kamatu i onog ko mu je daje”,
ili:
“Neka je Allahovo prokletstvo na kradljivca.”
- U ajetu se također spominje “sramna patnja”, koja se ne spominje u Kur’anu osim kada je kafir u pitanju. Kaže Uzvišeni:
“Mi smo nevjernicima sramnu patnju pripremili...” (En-Nisa, 37) Također:
“A nevjernike čeka sramna patnja.” (El-Mudžadela, 5)
Što se tiče onih koji nisu nevjernici poput vjernika-grješnika, kada su oni u pitanju ne spominje se “sramna patnja”, već se spominje “silna patnja” ili slično, zato što Uzvišeni Allah kaže:
“A koga Allah osramoti, niko ga ne može poštovanim učiniti.” (El-Hadždž, 18)
Sramoćenje biva ponižavanjem i brukanjem i to je dodatna kazna kafirima na patnju koju već imaju, dočim vjernik može biti kažnjen, ali ne osramoćen.
Ovo istovremeno potvrđuje i to što Allah Uzvišeni spominje da je sramna patnja pripremljena za nevjernike. Zato što je Allah stvorio džehennem kao njihovo prebivalište, koje neće moći ničim zamijeniti niti će iz njega ikada izaći:
“I bojte se vatre, koja je za nevjernike pripremljena.” (Ali-Imran, 131).
Vjernici koji budu imali grijeha ne moraju ući u vatru ako im Allah oprosti, ali ako i uđu izaći će nakon određenog vremena zbog svojeg tevhida i Islama.
Spomenuti ajet također upućuje na dopuštenost ubijanja onog koji vrijeđa Allaha i Poslanika, a dokaz tome su riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buhari i drugi:
“Ko će ubiti Ka’ba ibn Ešrefa, uistinu on vrijeđa Allaha i Njegovog Poslanika?!”
Ka’b ibn Ešref je bio Židov pod ugovorom sa muslimanima, a zatim je počeo vrijeđati muslimane i njihovu vjeru, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio da se ubije, jer je njegovo psovanje smatrao vrijeđanjem Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako je dopušeno ubiti kafira pod ugovorom koji psuje Allaha, Poslanika ili Islam, onda je ubistvo kafira koji nije pod ugovorom preče. Zimija ili onaj koji je pod ugovorom ima prava koja nemaju drugi kafiri. Ako se sigurnost i zaštita nevjernika koji je pod ugovorom prekidaju zbog psovanja i vrijeđanja Islama, isto tako se sigurnost i zaštita muslimanu prekidaju zbog psovanja ili vrijađanja Islama.
Na dopuštenost ubijanja onih koji vrijeđaju Allaha i Poslanika takođe upućuje to da ih je Allah prokleo i na dunjaluku i na ahiretu, a o prokletnicima Uzvišeni Allah kaže:
“Prokleti bili! Gdje god se nađu neka se pohvataju i neka se poubijaju.” (El-Ahzab, 61).
2. Uzvišeni kaže:
“O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovog glasa i ne razgovarajte sa njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.” (El-Hudžurat, 2), tj. pazite da vam ne propadnu djela ili bojati se da ne propadnu, jer to upropaštava djela.
Ovim ajetom dokazujemo nevjerstvo onog ko psuje Allaha ili Poslanika tako što kažemo: potpuno uništenje i propadanje djela ne biva osim nevjerstvom. Kaže Uzvišeni:
“A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena.” (El-Bekara, 217)
Također:
“Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti.” (Ez-Zumer, 65), za razliku od ništavnosti određenog ibadeta zbog odsustva nekog uvjeta i sl.
Ako bi se radi nenamjernog ili bezosjećajnog podizanja glasa iznad glasa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebalo bojati za onog koji to učini da mu sva djela ne budu poništena, što se dešava samo zbog djela koje izvodi iz Islama, kakvo bi onda stanje trebalo da bude sa onim ko psuje Allahovog Poslanika ili vjeru koju je donio od Allaha, ili koji psuje Allaha namjerno i svjesno!? Nema sumnje da se ovakvom poništavaju djela i da postaje kafir, otpadnik u slučaju da se deklariše kao pripadnik Islama, i da se prekida ugovor i zaštita njegovog života i imetka u slučaju da je pod ugovorom ili zimija.
Abdullah b. Ahmed b. Hanbel pripovjeda:
“Pitao sam oca o čovjeku koji kaže drugom čovjeku, ‘O sine toga i toga,... i ti i Onaj Koji te stvorio!”.
Pa je odgovorio:
“Taj je otpadnik od Islama.”
Upitah: “Da li se ubija?”
Reče: “Da, ubija se.”
3. Uzvišeni kaže:
“A ako ih upitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar ste se Allahu i ajetima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne pravdajte se! Nevjernici ste postali nakon što se vjernici bili.’ Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici.” (Et-Tevba, 65-66)
Ajet je dokaz da je ismijavanje sa Allahom, bilo čime od vjere ili Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem – kufr i otpadništvo nakon imana. Vrijeđanje Allaha je preče da bude kufr, bilo to iz šale ili namjerno. Ovaj ajet je objavljen povodom ljudi koji su izašli u borbu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ismijavali se nekim ashabima. Kada je objavljen ajet, počeli su se pravdati, govoreći: “Samo smo razgovarali da bismo skratili putovanje”, tj. samo smo se šalili i igrali, nismo željeli učiniti nevjerstvo. Nije im Uzvišeni Allah na to rekao: “Lažete, htjeli ste nevjerstvo tim djelom”, već:
“Ne pravdajte se, nevjernici ste postali”,
tj. postali ste nevjernici time, bez obzira što to niste željeli. Iz ovog shvatamo da onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postaje kafir, bilo to iz šale ili namjerno, i smatrao to psovanje dopuštenim ili ne. U tome je također odgovor i murdžijama, koji smatraju da se nevjerstvo ne može počiniti osim s uvjerenjem, dopuštanjem zabranjenog (istihlal) ili poricanjem (džuhud) .
Ako bi neko upitao:
Zašto ih onda Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poubijao, ako su počinili kufr i otpali od vjere?
Odgovorit ćemo:
Šejhul-islam Ibn-Tejmijja je odgovorio na ovo pitanje s više aspekata: Prvi: da su pribjegli pokajanju, što je jedan od razloga objave ovog ajeta, a to je jasno vidljivo u ajetu:
“Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici.”
Onima koji su se iskreno pokajali je Allah oprostio, a oni koji su se licemjerno i lažno pokajali, bojeći se kazne, takvi su se spasili samo na ovom svijetu, a na Sudnjem danu bit će sa ostalim munaficima. I zbog toga ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio i nije ih pogubio. Ovaj stav također zauzima i Ibn-Hazm.
4. Predanje o ubistvu židova Ka’ba ibn Ešrefa, s kojim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, sklopio ugovor da ne pomaže njegove neprijatelje i da se ne bori protiv njega. A kada je opsovao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on upita:
“Ko će ubiti Ka’ba b. Ešrefa, uistinu on vrijeđa Allaha i Njegovog Poslanika?!”
Ustade Muhammed ibn Mesleme, pa reče:
“Allahov Poslaniče, želiš li da ga ja ubijem?”
Odgovori: “Da.”
U ovom predanju opisuje se i način njegova ubistva: bio je to klasičan atentat, a ne borba između dvije vojske.
On je bio pod ugovorom, njegov život i imetak su bili zaštićeni. I pored toga, kada je počeo vrijeđati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prekida se ugovor zbog kojeg je bio siguran od muslimana, a zatim biva ubijen. Istim hadisom dokazuje imam Šafija, rahimehullah, da se zimija, kada opsuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ubija i prekida se njegova zaštita.
Zimija je Jevrej ili kršćanin koji plaća glavarinu muslimanskoj državi i pokorava se njenoj vlasti, poštuje Islam i ne čini širk ili kufr javno među muslimanima. Zato se daje prednost ubijanju onog koji nema ugovora sa muslimanima i koji nije pod zaštitiom, onda kada vrijeđa Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili Islam.
Isto važi i za onoga koji se smatra muslimanom. Ako se ubija kafir sa kojim je sklopljen ugovor, poput kršćanina ili Židova onda kada počne vrijeđati vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji u osnovi ne vjeruje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u vjeru, već je smatra neispravnom i ne želi da je slijedi, zar da se onda ne ubija onaj koji smatra sebe pripadnikom Islama i koji zna da je to vjera istine i svjedoči da je Allah njegov Gospodar i Zaštitinik i da je Muhammed Allahov poslanik, a zatim opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!
5. Predanje koje prenosi Šabi od Alije, radijallahu anhu, da je neka Jevrejka vrijeđala Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan musliman uhvatio i udavio zbog toga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije kaznio tog ashaba, niti je tražio krvarinu za tu ženu.
Šejhul-islam, rahimehullah, tvrdi:
“Ovaj hadis je dobar. Šabi je sreo Aliju, radijallahu anhu, i prenosi od njega. Čak i da je hadis mursel, učenjaci drže mursel hadise koje prenosi Šabi ispravnim, i nije poznat mursel hadis kojeg prenosio Šabi, a da nije sahih. Šabi najbolje poznaje hadise Alije, radijallahu anhu, i učenike koji su dosljedno prenosili njegove hadise. S druge strane, predaja od Ibn-Abbasa podupire ovaj hadis.”
Šejhul-islam također kaže:
“Ovaj hadis je dokaz da je dopušteno ubiti ženu kada uvrijedi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dokaz za dopuštenost ubijanja zimije. A dozvoljeno je ubiti i muslimana i muslimanku kada opsuju Allahovog Poslanika, i to je preče. Ova Jevrejka je bila pod ugovorom, jer kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, ostavio je sve Jevreje i one koji su bili u njoj da žive u miru i primirju i nije im naplaćivao džizju.”
Poznato je da su nevjernice zaštićene od ubistva zbog svoje prirode i ako nisu zimijke ili pod ugovorom, zato što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ubijanje žena u borbama, sve dok se i one ne budu borile i ratovale. Saznajemo da žena koja psuje Allaha, Poslanika ili vjeru, ili pak vrijeđa našto od vjere Islama, propis joj je isti kao kod žene koja se bori i ratuje protiv Allahove, subhanehu ve te’ala, vjere.
Predhodno predanje je dokaz za još jedan šerijatski propis: dopušteno je ubiti onog ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika od strane pojedinca, ako ga ne ubije vladar ili ako ne postoji punomoćan vladar muslimana koji sudi po zakonu Milostivog, ili u slučaju da je vlast u rukama nevjernika koje ne zanima Allahov propis niti vrijeđanje Milostivog. U predhodnom hadisu vidimo da je musliman sam ubio ženu bez konsultacije s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik za to čuo, nije osudio njeno ubistvo, niti je naredio plaćanje krvarine za nju. Nije rekao:
“To je nasilje prema vladaru i kršenje njegovog prava”,
niti je to okarakterisao zločinom ili novotarijom, već je to potvrdio i ozakonio.
Šejhul-islam spominje i druge dokaze koji upućuju na ovo pravno pitanje, a zatim obrazlaže:
“... zato što obavezno kažnjavanje smrću onog ko spletkari protiv vjere i narušava je, nije na stepenu onog koji se ubija radi zinaluka i sličnog.”
”U tome je razlika između izvršavanja određene šerijatske kazne nad griješnicima u drugim grijesima i između šerijatske kazne onog koji vrijeđa Gospodara svjetova, vjeru ili Poslanika. Ako je ubistvo onoga koji psuje Allaha ili vjeru kazna od šerijatskih kazni, onda je poput ubistva onoga koji ratuje protiv muslimana, a čije je ubistvo obavezno, dopušteno je da bude izvršeno od strane bilo koga.”
Šejhul-islam još dodaje:
“U većini slučajeva onaj ko vrijeđa Allaha ili Poslanika biva ubijen bez dozvole vladara, to jeste oskrnavljenje njegovog prava, međutim, na vladaru je da oprosti onome ko izvrši obaveznu šerijatsku kaznu bez njegovog znanja.”
Rekao sam:
Kršenje prava vladara biva onda kada se radi o validnom vladaru muslimana, koji sudi po Šerijatu.
U suprotnom, ako ne postoji takav vladar, već bude vladar kafir koji porobljava narod svojim kafirskim laičkim zakonima, u tom slučaju ne biva kršenje prava muslimana. U tome je sigurno kršenje lažnog nevjerničkog prava taguta, prava kojeg su propisali različita božanstva u njihovim laičkim ustavima. Što se skrnavljenja takvog prava tiče, dobro nam došlo... zato što je to praktično sprovođenje odricanja od tirana i kufr u njihove zakone... zato uživaj i počasti se takvim kršenjem zakona...
Napomena:
Neispravno je reći da se to odnosi samo na borbu, zato što hadis ima opće značenje, bilo da ga ubije u bici, svezanog ili iz zasjede. Poenta je u sveobuhvatnosti značenja teksta, ne samo u posebnosti povoda zbog kojeg je izrečen. Ibn-Hazm u svom djelu El-Muhalla odgovara i potvrđuje neispravnost mišljenja onih koji su htjeli krivo prestaviti ovu općenitost.
Naša posljednja poruka glasi:
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
1 Akidetul muvvehidin, Kelimat nafia str.238
2 Zimija je jevrej ili kršćanin koji živi u islamskoj zemlji i plaća džizju (danak, porez), pokorava se islamskoj vlasti, poštuje Islam i ne čini širk niti obrede kufra javno među muslimanima. (nap. prev.)
3 Vidjeti: Šejhul-islam Ibn-Tejmijja, Es-Sarimul-meslul, str. 42.
4 Vidjeti: Imam Ahmed, Mesail, str. 431, Šejhul-islam Ibn-Tejmijja, Es-Sarim el-meslul, str. 546.
5 Pod pojmom džuhud ulema ehlis-sunneta vel-džemata podrazumjeva negiranje bilo kojeg temelja vjere ili bilo kojeg propisa u Islamu oko kojeg se ummet složio ili poricanje čak jednog slova koje je izgovorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenesenog mutevatir-predajom.
Da pitanje bude jasnije, uzet ćemo za primjer čovjeka koji negira obaveznost namaza. Naime, učenjaci su jednoglasni da je to negiranje nevjerstvo i da se u obzir uzima samo opravdano neznanje: skoro prihvatanje Islama ili življenje među nevjernicima ili u zabačenom mjestu, daleko od civilizacije i učenjaka. To se uzima u obzir dok se takav čovjek ne upozna sa propisom; ako i dalje bude negirao, nevjernik je. Ko želi više detalja neka pogleda El-Mugni. (nap. rec.).
6 Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 177 i 516.
7 Vidjeti: El-Muhalla, (11/207), Es-Sarimul-meslul, gdje su navedeni ostali aspekti.
8 Buharija (3031) i Muslim (1801). Vidjeti: originalno predanje u Siretu Ibn-Hišam, 3/74-84.
9 Ebu-Davud i neki drugi.
10 Mursel je onaj hadis u čijem je senedu na kraju ispušten jedan prenosilac. Postoje tri vrste mursel hadisa: opći mursel, mursel ashaba i skriveni mursel.
Općim murselom se naziva onaj hadis koji jedan od tabi'ina izravno prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne spomene ime ashaba od kojeg je čuo hadis.
Murselom ashaba se naziva onaj hadis koji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, priča onaj ashab koji ga od njeg nije mogao izravno čuti.
Skrivenim murselom se naziva onaj hadis koji prenosi tabiin od ashaba sa kojim je živio u istom vremenu, ali ga od njega nije čuo, i to riječima koje ukazuju na mogućnost i da ga je čuo i da nije. Što znači, kao što smo vidjeli, da se u ovu vrstu mursel hadisa, po mišljenju određenog broja uleme, može uvrstiti i spomenuto predanje od Šabija. Vidjeti: Mahmut Karalić, Prijevod Tirmizijine zbirke hadisa, 1/25-26. (nap. prev.)
11 Vidjeti: skraćeno izdanje djela Es-Sarimul-meslul, str. 61.
12 Vidjeti: skraćeno izdanje djela Es-Sarimul-meslul, str. 286.
13 Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 268
14 Vidjeti: El-Muhalla 7/336, pravno pitanje br. 955.
