Čišćenje srca sjećanjem na Allaha

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Dakle, kada jedan 'abid želi da slijedi neku drugu osobu, onda neka pogleda da li je ta osoba od ljudi koji se često prisjećaju Allaha ili je, pak, od onih nemarnih? Da li ta osoba sudi po svojim prohtjevima i strastima ili sudi po Objavi? Ako sudi po svojim strastima, onda je on u stvari nemarna osoba; onaj čija su djela daleko od razboritosti i čija su djela izgubljena.





U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Ibnul-Qajjim el-Dževzijje (preselio na ahiret 751. h. g.) rahimehullah [1]
prema članku iz časopisa El-Istikama, mjesec ševval 1418.g.

Allah Uzvišeni kaže:„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite.“ (Suretul-Ahzab, 41)„...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha.“ (Suretul-Ahzab, 35)„A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite!“ (Suretul-Bekare, 200)
Ovi ajeti sadrže naredbu spominjanja Allaha, intenzivno i mnogo, jer je 'abid u velikoj potrebi (za sjećanjem na Allaha) i ne može bez toga ni koliko je treptaj oka. Ovo je zato što svaki trenutak koji nije potrošen u sjećanju na Allaha neće biti ni od kakve koristi. Čak, šteta koja je proizašla iz zanemarivanja zikra je daleko veća od bilo koje koristi koja se može steći. Jedan od 'arifa (onih koji posjeduju znanje o Allahu) je rekao: “Ako bi jedna osoba potrošila toliko i toliko godina u sjećanju na Allaha, a zatim se okrenula od zikra na samo jedan trenutak, ono što bi izgubila daleko je veće od onoga što je već dobila.”
Bilježi El-Bejheki od 'Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Neće biti nijedan period vremena u kome se sin Ademov neće sjećati Allaha, a da neće za to žaliti na Sudnjem danu.” [2]
Prenosi se od Mu'aza b. Džebela da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Stanovnici Dženneta neće ni za čim žaliti izuzev za trenucima koje nisu potrošili u sjećanju na Allaha.” [3] Također prenosi Mu'az b. Džebel, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, upitan: “Koje je djelo najdraže Allahu?”, na šta je on odgovorio: “Da ti je jezik vlažan od sjećanja na Allaha, sve dok ne umreš.” [4]


Čišćenje srca

Ebu-Derda, radijallahu anhu, je rekao: “Za svaku stvar postoji nešto što je čisti, a srca se čiste sjećanjem na Allaha.”Bilježi El-Bejheki od Ibn-Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Za svaku stvar postoji nešto što je čisti, a srca se čiste sjećanjem na Allaha. Nema ništa djelotvornije u smislu čuvanja od Allahove kazne od sjećanja na Allaha.” Nakon toga, upitan je: “Zar ni džihad na Allahovom putu?” pa je on , sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio: “Ni kada bi se borio dok ne bi slomio sablju.” [5]
Nesumnjivo, srca hrđaju kao što hrđaju bakreni i srebrni novčići. Ova hrđa se uklanja zikrom, te nakon toga srce postaje poput blistavog ogledala. Kada se zikr izostavi, hrđa se vraća. Ali, kada se pojedinac vrati zikru, onda je srce ponovo čisto. Srca hrđaju iz dva razloga:

I zanemarivanje sjećanja na Allaha,
II griješenja

Ove dvije stvari se uklanjaju sa druge dvije:

I traženjem oprosta od Allaha, i
II zikrom

Miješanje istine i laži

Ko god zanemari zikr, njegovo srce hrđa, i to srazmjerno nemaru. I kad se ova prljavština, ova hrđa nakuplja u srcu, onda ono više ne može da prepoznaje stvari onakve kakve jesu. Stoga, laž vidi kao istinu, a istinu kao laž. Ovo zato što ova hrđa stavlja veo na srce i ometa njegovu percepciju tako da na kraju ne može da vidi stvari onakvim kakve one zaista jesu. Srce onda ne prihvata istinu a ne odbija laž, i ovo je zaista, najveća nevolja koja može pogoditi ovaj komad mesa. Direktna posljedica ovakvog stanja srca je daljnji nemar u pogledu sjećanja na Allaha, te slijeđenje hirova i strasti, što dodatno gasi svjetlo u srcu i muti njegovu čistoću. Kaže naš Uzvišeni Gospodar: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Suretul-Kehf, 28)

Kvaliteti jednog vođe

Dakle, kada jedan 'abid želi da slijedi neku drugu osobu, onda neka pogleda da li je ta osoba od ljudi koji se često prisjećaju Allaha ili je, pak, od onih nemarnih? Da li ta osoba sudi po svojim prohtjevima i strastima ili sudi po Objavi? Ako sudi po svojim strastima, onda je on u stvari nemarna osoba; onaj čija su djela daleko od razboritosti i čija su djela izgubljena. Riječ „furat“, spomenuta u gore citiranom ajetu, je prokomentarisana na više načina, pa se tako spominje da ona znači:

I gubljenje nagrade za djela koja su od suštinske važnosti, i u kojima leži uspjeh i sreća,
II prekoračavanje granica,
III samouništavanje,
IV suprotstavljanje istini.

Allah, Uzvišen neka je On i udaljen od svih nedostataka, zabranio je slijeđenje svakog onog ko pri sebi ima navedene osobine. Mora se naglasiti da je jako važno da pojedinac pogleda da li se ove osobine nalaze pri njegovom šejhu, ili osobi čiji primjer slijedi ili osobi kojoj se pokorava. Ukoliko je odgovor pozitivan, onda se treba udaljiti od takvih. Ako je odgovor negativan (tj. ako se pri tim osobama ne nalaze nabrojene osobine), i ako se vidi da su takve osobe, u većini slučajeva, zauzete zikrom Allaha i slijeđenjem Sunneta, da njihova djela ne prelaze granice, već su razborita, tada se treba čvrsto držati takvih osoba. Zaista, nema druge razlike između živog i mrtvog do zikra, kako to Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže:
“Primjer onoga koji se sjeća Allah i onoga koji se ne sjeća je primjer živog i mrtvog.” [6]


Bilješke:

[1] El-Vabilus-sejjib min Kelimetit-tajjib, str. 78-82
[2] Hasen. Prenosi ga Ebu.Nu'ajm u “El-Hiljetul-evlija' (51361-362).” El-Albani ga je vjerodostojnim u Sahihul-Džami',
5720
[3] Sahih. Zabilježio Ibnus-Sunni u 'Amelul-jevmi vel-lejle, 3. vidjeti: Sahihul-Džami', 5446
[4] Hasen. Bilježi Ibn-Hibban, 2318., ocijenio vjerodostojnim šejh Selim el-Hileli u Sahihul-Vabilis-sejjib, str 80.
[5] Sahih. Bilježi Ahmed (4/352), od Mu'aza b. Džebela, radijallahu anhu. Ocijenjen vjerodostojnim u Sahihu-džami',
5644.
[6] El-Buhari (11/208) i Muslim (1/539).
 
Top