UČENJE KUR'ANA NA KABUROVIMA

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Mnogi ljudi ciljano idu na kaburove radi posjete na dane bajrama, a zatim sjednu oko kabura držeći u rukama Mushafe i uče, prema svojim mogućnostima, iz njih, a posebice suru Jasin. Učenje Kur'ana na kaborivima je jedna od proširenih novotarija, a prema vjerodostojnom mišljenju nije utemeljeni ibadet uzet iz navoda učenjaka, jer od Poslanika, s.a.v.s., a ni od ashaba nije potvrđeno.


Šejh Alijj Mahfuz kaže: „Iz ovog velikog načela znaš da većina djela ljudi danas spada u pokuđene novotarije, kao što je učenje Kur'ani-Kerima na kaburovima iz samilosti prema mrtvome. Poslanik, s.a.v.s, je to izostavljao, kao i ashabi, iako je postojao motiv koji iziskuje takav postupak, a on je brižnost prema mrtvome i nepostojanje zapreke za to. Prema ovom spomenutom načelu, izostavljanje toga je sunnet, a činjenje pokuđena novotarija. Kako se može pojmiti da Poslanik, s.a.v.s, je izostavio nešto korisno za svoj ummet u vidu milosti, a on je prema vjernicima bio brižan i milostiv? Da li je pojmljivo da ovo bude jedan od načina zadobijanja milosti, a da Poslanik, s.a.v.s, to izostavlja čitav svoj život ne učeči mrtvome nijedanput, a zna se da Mudri Kur'an nije objavljen za mrtve već za žive?! Objavljen je da afirmiše pokorne i opominje nepokorne. Objavljen je da profilira naše duše i popravi naše stanje. Uzvišeni Allah je objavio Kur'an kao i druge nebeske knjige da bi djelatnici po njemu postupali i njegovu uputu upućeni slijedili. Tako Uzvišeni kaže: "Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika" (El-Isra, 9) Jeste li čuli da je neka od nebeskih knjiga učena mrtvima, ili da su se za nju uzimli novci i milostinja? Uzvišeni Allah kaže Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., "Reci: Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen, prenosim samo ono što mi se naređuje", "Kur’an je, doista, svijetu cijelom opomena!", "i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!" (Sad, 86-88) Oni imaju pravo da daju milostinju za svoje mrtve, ali nema plaćanja cijene Kur'ana. (El-Ibda, str. 44)

Velika većina učenjaka smatra da je učenje na kaburovima neutemljeno, a to je pravac Ebu Hanife, Malika, Eš-Šafiija i Ahmeda, prema jednoj predaji. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže. „Ne pamti se od Eš-Šafiija o ovom pitanju nikakav navod, jer je to za njega bila novotarija." Malik je rekao: „Ne znam da je to iko činio.“ Iz toga se zna da ashabi i tabiini to nisu činili. (Iktidaus-siratil-mustekim, str. 380; El-Insaf, 2/557-558; El-Furu, 2/302)

U Velikom šerhu stoji: „Pokudio je učenje Kur'ana poslije smrti na kaburu, jer to nije bio postupak ispravnih prethodnika.“

Ed-Dusuki komentarišući ovo kaže: „Njegove riječi „to nije postupak ispravnih prethodnika“ znače da su oni davali sadaku, ali nisu učili Kur'an.“ (Hašijetud-Dusuki, 1/423)

Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., nema nijedne ispravne predaje o učenju Kur'ana na kaburu, za razliku od onoga što su napominjali neki učenjaci, ili prilikom argumentaciju o dozvoli učenja. Oni kažu:

1. Ibn Abidin u komentaru riječi pisca knjige Ed-Durr kaže: „Uči se Jasin, jer se navodi „Ko uđe u mezaristan i prouči suru 'Jasin' tog dana će mu Allah olakšati. Imat će nagrada koliko je u mezaristanu bilo ljudi.“ (Hašijetu Ibn Abidin, 2/242-243)

Ovaj hadis je lažan i potvora na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a navodi Es-Sa'lebi u svome Tefsiru iz pravca Muhammeda b. Ahmeda er-Rejahija.

Šejh El-Albani je pojasnio neispravnost ovog lanca prenosilaca koji je okružen sa više mahana, a potom je pojasnio stanje njegovih prenosilaca. (Silsiletu el-ehadisi ed-daife, 3/397-398)

O ovom hadisu je govorio također Es-Sehavi rekavši da nije ispravan. (El-Edžvibetul-merdijje, 1/170)

2. Prenosi se predaja „Ko prođe pored mezaristana i prouči „Kul huvallahu ehad“ jedananest puta, a zatim nagradu pokloni mrtvima, imat će nagradu onoliku koliko je i mrtvih.“ Šejh El-Albani kaže da je ovaj hadis izmišljen, a navodi ga Ebu Muhammed El-Hallal u knjizi Fedailul-ihlas i Ed-Dejlemi u Musnedul-Firdevs. Spominje ga Es-Sujuti među apokrifnim hadisima. (Ed-Daife, 3/452-453, El-Edžvibetul-merdijje, 1/170)

Šejh El-Albani kaže: „Ovaj hadis je neispravan i lažan. Ebu Muhammed El-Hallal ga navodu u učenju na kaborovima, a Ed-Dejelemi u verziji rukopisa od Abdullaha b. Ahmeda b. Amira, a on od njegovog oca, a on od Alijja Er-Ridaa, a on od njegovih predaka. Ova verzija je lažna i neispravna i nerazdvojiva je od Abdullahovih laži ili laži njegovog oca, kao što navodi Ez-Zehebi u 'El-Mizanu', a Hafiz Ibn Hadžer to spominje u' El-Lisanu' i 'Es-Sujuti' u 'Zejl el-ehadis el-mevdua'. Spomenuo je ovaj hadis, pa ga je u tome slijedio Ibn Arrak u knjizi 'Tenzihuš-šeriah el-merfu'ah'. (Ahkamul-dženaiz, str. 193)

3. Prenosi se: „Ko posjeti kaburove svojih roditelja svakog petka, pa prouči Jasin na njima, bit će mu oprošteno onoliko puta koliko ima ajeta i harfova.“

Šejh El-Albani kaže. „Ovaj hadis je lažan, a prenose ga Ibn Adijj i Ebu Neim. Ibn Adijj kaže: „Predaja je naispravna i nema nikakvg temelja sa ovim lancem prenosilaca. Zato ga je Ibnul-Dževzi naveo među apokrifnim hadisima iz predaja Ibn Adijja, a to je pravilno i učinio. (Ed-Daife, 1/66-67; El-Edžvibetul-merdijje, 1/171)

Kada je ovo potvrđeno, onda treba znati da je propisano da prilikom posjete mezarima nazovemo selam mrtvima, prisjetimo se Ahireta, donesemo dovu i tražimo oprosta za njih. Nećemo učiti Kur'an, a dokaz za to su navodi Vjerovjesnika, s.a.v.s., o njegovoj uputi prilikom posjete kaburova.

Učenjak Ibnul-Kajjim kaže u „Poglavlje o Poslanikovoj uputi prilikom posjete mezaristana“: „Kada je posjećivao kaburove svojih prijatelja činio bi to radi dove, prizivanja Allahove samilosti na njih i traženja oprosta za njih. Ovakvu posjetu je utemeljio svome ummetu. Propisao je i naredio da prilikom posjete kažu: „Esselamu alejkum, stanovnici ovih staništa, od vjernika i muslimana. Mi ćemo se, inšaAllah, vama priključiti. Molimo Allaha za spas za nas i za vas.“ (Zadul-mead, 1/526)

Ovaj hadis spomnje Ibnul-Kajjim, a navodi ga Muslim od Burejde, a u njemu stoji: „Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi ih podučavao kada odu na mezarove, pa bi neko od njih govorio (prema predaji od Ebu Bekra): „Neka je selam na stanovnike ovih staništa.“

U Zuhejrovoj predaji stoji: „ Kada je posjećivao kaburove svojih prijatelja činio bi to radi dove, prizivanja Allahove samilosti na njih i traženja oprosta za njih. Ovakvu posjetu je utemeljio svome ummetu. Propisao je i naredio da prilikom posjete kažu: „Esselamu alejkum, stanovnici ovih staništa, od vjernika i muslimana. Mi ćemo se, inšaAllah, vama priključiti. Molimo Allaha za spas za nas i za vas.“ (Sahihu Muslim sa Komentarom od Nevevija, 3/39)

Vjerodostojno se od Aiše, radijAllahu anhu, prenosi da je rekla: „Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada bi god bila njena noć, krajem noći izlazio u El-Bekiu i govorio: „Esselamu alejkum, stanište vjernika. Došlo vam je ono što vam je obećavano za sutra i vama je odgođeno, i mi ćemo vam se, inšaAllah, priključiti. Allahu, oprosti stanovncima Bekie el-Garkada.“ (Sahihu Muslim sa Komentarom od Nevevija, 3/35-36) Posotje i drugi hadisi.

Ako se kaže da se od Ibn Omera prenosi da je oporučio da kada bude ukopan da se kod njegove glave uči početak i kraj sure El-Bekare, kao što spominje grupa učenjaka u anegdoti koja se prenosi od imama Ahmeda. (El-Mugni, 2/422; Er-Ruh, 10), onda se daje sljedeće pojašnjenje:

Učenjak Ibnul-Kajjim kaže: „El-Hallal u El-Džami'u kaže: „Knjiga o učenju Kur'ana na kaburovima“ Obavijestio nas je El-Abbas b. Muhammed Ed-Duri, pričao nam je Jahja b. Neim, pričao nam je Mubeššir El-Halebi, pričao nam je Abdurrahman b. El-Ala b. El-Ledžladž od svoga oca da je rekao: „Moj otac je rekao: „Kada umrem, stavi me u mezar i reci: S Allahovim imenom i prema sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., . Zatim nagrni na mene zemlju i pored moje glave prouči početak sure El-Bekare, jer sam čuo Abdullaha b. Omera kako to govori.“ Abbas Ed-Duri kaže: „Upitao sam Ahmeda b. Hanbela: „Pamtiš li išta o učenju Kur'ana na kaburovima?“ Odgovorio je: „Ne.“ Onda sam upitao Jahjaa b. Ne'ima, pa mi je ispričao ovaj hadis.“

El-Hallal kaže: „Obavijestio me El-Hasen b. Ahmed El-Arrak, pričao mi je Alijj b. Musa El-Haddad, a inače je bio saduk. Rekao je. „Bio sam sa Ahmedmom b. Hanbelom i Muhammedom b. Kudamom El-Džerhemijom na nekoj dženazi. Kada je mejjit ukopan, neki slijepi čovjek sjede da prouči kod kabura. Ahmed mu reče: „O ti, učenje Kur'ana kod kabura je novotarija.“ Kada smo izašli iz mezaristana, Muhammed b. Kudame reče Ahmedu b. Hanbelu: „O Ebu Abdullahu, šta kažeš o Mubešširu el-Halebiju?“ Reče: „Povjerljiv je.“ Muhammed reče: „Nešto sam od njega zapisao.“ Ahmed reče: „Da.“ Reče: „Obavijestio me Mubeššir od Abdurrahmana b. El-Alaa b. El-Ledžladža, a on od njegovog oca, da je oporučio da kada bude ukopan da se pored njegove glave prouči početak i završetak sure El-Bekare. Rekao je da je čuo Ibn Omera kako to oporučuje. Ahmed mu je rekao: „Vrati se i reci tom čovjeku da uči.“ (Er-Ruh, 10) Šejh El-Albani kaže: Odgovor na ovu predaju se daje iz nekoliko aspekata:

Prvi: Potvrđenost ove anegdote od Ahmeda je upitna, jer o El-Hallalovom šejhu El-Hasenu b. Ahmed el-Arraku nisam našao biografiju, prema knjigama o prenosiocima koje sada kod sebe imam. Isto se odnosi i na njegovog šejha Alijja b. Musaa el-Haddada kojeg ne poznajem, a ako se kaže, prema ovome lancu prenosilaca, da je on bio saduk, očito je da je to navod El-Arraka, a ja sam njegovo stanje već spoznao.

Drugi: Ukoliko bi ovo i bilo potvrđeno, onda je i pobliže određenije od onoga što se prenosi u predaji od Ebu Davuda. Objedinjavanjem ova dva rivajeta dolazi se od rezultata da je pravac Ahmeda pokuđenost učenja Kur'ana kod kaburova, osim prilikom ukopa.

Treći: Lanac prenosilaca ove predaje nije vjerodostojno prenesen od Ibn Omera, pa čak kada bi se pretpostavilo da je potvrđeno od Ahmeda, jer Abdurrahman b. El-Ala b. El-Ledžladž je svrstan među nepoznate. Na to upućuju Ez-Zehebijeve rječi u njegovoj biografiji u knjizi El-Mizan: „Od njega nije niko drugi prenosio osim El-Mubeššira. Iz toga pravca prenosi i Ibn Asakir. Ibn Hibbanovo proglašavanje povjerljivim ovog prenosioca se ne uzima u obzir, jer je već poznat u popustljivosti u ocjeni prenosilaca. Zato ga Hafiz u 'Et-Takribu' a nije svrstao u povjerljive kada je rekao: „Prihvata se, tj. prilikom praćenja, a inače je lejjinul-hadisi, kao što je to naslovio tekstom u uvodu. Ovo što rekosmo potpomognuto je i činjenicom da Et-Tirmizi, iako je bio poznat po popustljivosti u proglašavanju hadisa hasenima (dobrima), nije naveo nijedan njegov drugi hadis. On nema nijedne druge predaje od njega koju bi prešutio i proglasio dobrom.

Četvrti: Kada bi se i potvrdio ovaj lanac prenosilaca od Ibn Omera, on i zastaje na njemu i ne stiže do Vjerovjesnika, s.a.v.s., te u njemu u osnovi nema nikakvog argumenta. (Ahkamul-dženaiz, str. 192-193; Ed-Daifa, 1/67)



Učenje Kur'ana na kaburovima je neutemeljeno, a ovo mišljenje je još više ojačano riječima Poslanika, s.a.v.s. u kojima kaže: "Nemojte svoje kuće činiti kaburovima, jer šejtan bježi od kućće u kojoj se uči sura El-Bekare." (Muslim i Et-Tirmizi) Poslanik, s.a.vs., ukazuje da kaburovi nisu propisna mjesta za učenje Kur'ana, pa je zato podsticao na učenje u kućama i zabranio da se kuće pretvaraju u kaburove neučeći Kur'an u njima. Također, u drugom hadisu ukazuje da kaburovi nisu mjesta za namaz rekavši. "Klanjajte u svojim kućama i nemojte ih činiti kaburovima." (Muslim i drugi od IBN OMERA) Ibn Omerov hadis ukazuje na pokuđenost namaza među kaburovima, a Ebu Hurejrin na pokuđenost učenja Kur'ana na kaburovima. Tu nema nikakve razlike! Ebu Davud u knjizi "El-Mesail" (str. 158) kaže: "Čuo sam Ahmeda da je upitan o učenju na kaburu, pa je rekao: "Ne."



Ne poznajemo dokaz iz Kur'ana ili Sunneta koji ukazuje na učenje neke od kur'anskih sura na određenom mjestu, kući umrloga, kao što ne znamo da se od ijednog od ashaba, tabi'ina i tabi'i-tabi'ina takvo što vjerodostojno prenosi. U osnovi je to zabranjeno, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ko uradi kakvo djelo koje nije u skladu sa onim na čemu smo mi, ono mu se odbacuje. " (Muslim)



Okupljanje i činjenje zajedničke dove



Dova je, inače, ibadet, a ibadet je sazdan na striktnom pridržavanju šerijatskih uputa. Tako se vjerodostojno ne navodi od Poslanika, s.a.v.s., da je sazvao ashabe na određenoj dženazi, nakon završenog namaza, radi zajedničke dove. Potvrđeno je da je stajao kod kabura, nakon što bi se zatrpao, i govorio: "Tražite oprosta za vašeg brata jer se on sada ispituje." Shodno prethodno rečenom, ispravno je ne činiti zajedničku dovu poslije dženaze namaza, jer je to novotarija. (Stalna komisija za fetve)



Ko je najpreči da klanja dženazu umrlome



Hanefijska pravna škola kaže da je to islamska vlast, a ostale tri pravne škole naslovljavaju bliskog srodnika umrloga. Šejh Bin Baz, rahimehullahu te'ala, kaže da se pravi tu izuzetak ukoliko se dženaza obavlja u samoj džamiji, jer tada prednost ima redovni imam, jer on ima apsolutne ingerencije nad džamijom. U suprotnom, najpreči je bliski srodnik. (Fetava Bin Baz)

U svakom slučaju, ukoliko se preferira hanefijsko mišljenje u okvirima sekularne države kada muslimani nemaju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast ovo pravo se opet vraća na blsikog srodnika umrlog.
 
Top