Dr. Jusuf el-Kardavi u emisiji «Šerijat i život», od 5. maja 2002. tv-stanice El-Džezira
U vecim arapskim državama sve veca je razlika izmedu vladajucih struktura i obicnog svijeta u pogledu na palestinsko pitanje i u nacinu njegovog razrješenja. Zbog toga je tema jedne od posljednjih emisija serijala «Šerijat i život» tv-stanice El-Džezira bila znacaj palestinskog jedinstva i razlozi zbog kojih se nije proširilo na ostale dijelove islamskoga svijeta.
Mahir Abdullah: Doktore, možete li nam pojasniti do koje mjere je palestinsko jedinstvo bilo razlog herojskog otpora koji je pokazao palestinski narod u ovim posljednjim dramaticnim dogadajima?
Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na našeg miljenika i predvodnika Muhammeda, s.a.v.s, te na njegovu porodicu, njegove ashabe i na sve one koji pozivaju njegovom putu i koji se bore za ono za što se on borio. Nema sumnje da je jedinstvo velika dobrota i da je u njemu bericet za sve ljude, a da je u razjedinjenosti zlo i belaj za sve one koji sebi tako nešto dopuste. Ove lekcije smo dobro naucili u razlicitim situacijama kroz koje smo prolazili u našoj historiji. Zbog toga je naš Gospodar naredio da budemo jedinstveni: 'Svi se cvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!' Strogo je zabranio da se razjedinjujemo: 'I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im vec jasni dokazi došli, - njih ceka patnja velika.'
Muhammed, s.a.v.s, zabranio je razjedinjavanje rijecima: 'Nemojte se razjedinjavati! Zaista su se neki prije vas razjedinili pa su uništeni.' Takoder, Allah, dž.š, kaže: '...I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali...' Dakle, Kur'an i hadis potpuno su jasni u naredbi muslimanima da budu jedinstveni. Ova naredba ima posebnu snagu u momentima kada muslimanima prijeti opasnost, ili ih zadesi ratna situacija. U takvim okolnostima neophodno je zaboraviti sve medusobne razlike i razmjerice, te cvrsto stati u jedan saf protiv neprijatelja, upravo onako kako nas Allah, dž.š, uci u Kur'anu: 'Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedemi cvrsti.' Kada dode do ratnog stanja svi treba da budu jedinstveni u borbi protiv neprijatelja i ne smije se dozvoliti ni najmanja razjedinjenost u narodu. Abdullah ibn Mes'ud, r.a, kaže da je razjedinjenost zlo i zbog toga se treba kloniti tog zla. U normalnim životnim okolnostima, kada muslimani žive u miru, kada ne prijeti opasnost po njihove živote, imetak ili stabilnost države, nema problema ako dode do odredene podijeljenosti.
Medutim, kada se pojavi ozbiljna opasnost po muslimane i njihovu zajednicu, tada razjedinjenost bilo koje vrste postaje strogo zabranjena. Ono što bi naši neprijatelji jako željeli je da se raširi razjedinjenost medu muslimanima. To nikako ne smijemo dozvoliti, a Poslanik, s.a.v.s, nas je upozorio na tu opasnost rijecima: 'Nemojte se poslije mene u nevjerstvo vracati, tako što cete sjeci vratove jedni drugima!' Dakle, nesloga je od nevjerstva, kufra, jer to su osobine mušrika iz predislamskog perioda. Mušrici su živjeli u jakim plemenskim zajednicama pa su vrlo cesti bili sukobi izmedu plemena, cak i ratovi. Islam je ujedinio zavadena arapska plemena oko jedinstvene ideje, jedne rijeci, uzvišene istine pa su tako jedinstveni postali snaga kojoj se nije mogla suprotstaviti nijedna sila tadašnjega svijeta, niti im je ko mogao stati na put. Medutim, kada su se podjelili i razjedinili postali su slabi i lahak plijen za neprijatelja. Prvi oblik slabosti koji je pogodio islamsku državu bio je otcjepljenje. Svaki narod, ili skupina tražila je svoju samostalnost, svoju teritoriju i posebno državno uredenje, te je na taj nacin pocelo potkracivanje krila islamskoj državi koja je bila primjer snage tog vremena.
Zbog toga je posljednja intifada izuzetno znacajna za Palestince, jer je ujedinila vlast i narod, sve stranke i pravce unutar palestinskoga naroda koji su cvrsto stali u jedan saf protiv neprijatelja. Smatram da posljednja intifada nije imala velikog znacaja za jedinstvo muslimana samo u Palestini, nego je ujedinila cijeli ummet, citav arapski svijet od Zaljeva do Atlanskog okeana. Milionske demonstracije u mnogim arapskim gradovima i nezapamcena solidarnost i suosjecajnost sa palestinskim narodom pokazatelj je velikih rezultata posljednje intifade i van granica Palestine. Zato ne smijemo dozvoliti da podjele unište ono što smo stekli na polju jedinstva muslimana. Treba da uzmemo pouku od naših neprijatelja. Svima su poznate velike razlike medu Jevrejima koji su došli iz Evrope i onih koji su došli iz Rusije. Žestoko su podijeljeni na vjernike i laiciste. Medutim, te podjele ih ne sprecavaju da budu jedinstveni u pogledu neprijateljstva prema nama. To je pouka koju teba uzeti od njih. Medutim, jedinstvo muslimana za nas je nešto više od same pouke. Jedinstvo muslimana je vjerom propisano. To je potreba našeg vremena, to od nas zahtijeva trenutno stanje, to nam nalažu naša država i naš ahlak. Jedinstvo je interes muslimana i naš cilj prema kojem treba da okrenemo svoja srca i usmjerimo naše želje. Bez jedinstva nema nam opstanka!
Mahir Abdullah: Jedinstvo palestinskog naroda ovih dana je u izuzetno velikom iskušenju. Amerika i Izrael vrše izuzetno jak pritisak na palestinskog predsjednika da uguši pokret palestinskog otpora i da zabrani rad svim organizacijama koje su pomagale herojski otpor Palestinaca. Šta možete reci u vezi s tim?
Dr. Kardavi: Ako bi palestinski predsjednik ustuknuo pred pritiscima i zabranio rad organizacijama koje su zaslužne za herojski otpor palestinskog naroda, zbog kojeg ce uci u historiju kao veliki heroji u otvorenom sukobu sa daleko jacim neprijateljem, onda bi to znacilo propast kompletnog palestinskog pitanja. Ukoliko bi se organizacije ili pojedinci koji su zaslužni za otpor okupatoru proglasili teroristima, onda kompletna palestinska borba ne bi imala smisla. Kakav bi status bio svih onih koji su se borili za svoju domovinu od 1948. pa sve do posljednje intifade?! Zar onaj ko se bori za slobodu svoje domovine i svog naroda da bude terorista?! Hocemo li to prihvatiti americku politiku i filozofiju po kojoj je Šaron covjek koji uspostavlja mir?! Ne, to mi ne prihvatamo! Nedavno je ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije izjavio kako je neprihvatljivo da se Šaron smatra covjekom mira. Kako da se za njega kaže da je borac za mir kad to on sam za sebe ne tvrdi! Zar da bude on borac za mir, on koji je potoke nedužne krvi prolio i naredio okupaciju tudih teritorija!!! Tako tvrde Zapadnjaci, ali mi to ne prihvatamo! Ukoliko bismo to prihvatili onda bi to znacilo da smo mi izgubili svoju licnost, da sve ono što smo desetinama godina pravili nema nikakvog smisla, to bi znacilo da ovaj ummet nema vrijednosti i ne zaslužuje da postoji!!! Ukoliko bi to Arafat prihvatio, uništio bi sve što je do sada napravljeno i poslije toga mu ne bi više bili od pomoci ni Amerikanci ni Jevreji.
Mahir Abdullah: Šta možete reci o arapskim državama koje su dozvolile da pod izgovorom borbe protiv terorizma dode do pritisaka te vrste na jednu muslimansku državu koje se bori za svoju slobodu?
Dr. Kardavi: Uistinu mi nije jasno zašto naši vladari potpadaju pod americki pritisak i kako prihvataju tu serviranu i potpuno izopacenu politiku koja od istine pravi laž a od laži istinu. Zašto prihvataju stvari koje su u suprotnosti sa stvarnim stanjem i historijskim cinjenicama? Ja govorim u ime šerijata, na osnovu cinjenica koje vidim i koje vide svi ljudi svijeta na istoku i na zapadu. Ovaj ummet nemoguce je odvojiti od naše stvarnosti. Nije moguce da budenje ummeta koje je uzelo maha bude uzalud. Kako da ovom ummetu koji je poceo da se budi iz sna kažemo da je nedorastao i da nije u stanju da sam kroji svoju politiku i kroci svojim putem u buducnost, nego da mu je potreban neko ko ce mu tutorit i voditi ga tamo kud on hoce, jer ummet to sam nije u stanju. Izuzetno opasna stvar u ovom momentu je da dode do razdvajanja izmedu arapskih vlada i naroda pa da postanu dvije suprotne strane. Suprotno tome, mi govorimo o istinskom jedinstvu, mi želimo da ummet sakupi svu svoju snagu kako iz naroda, tako i iz vladajucih struktura. Ne želimo da dode do razjedinjenosti na ovom polju te da se pojave odredeni unutrašnji sukobi. Od takvog stanja ne bi se niko okoristio osim neprijatelji našeg ummeta. Želimo da se svi okupimo oko jedne rijeci, da svu svoju snagu usmjerimo u jednome pravcu. Citav ummet mora da se ujedini u ovoj situaciji kako bismo mogli uraditi nešto znacajno u ovom jako teškom momentu.
Mahir Abdullah: Doktore, spomenuli ste da je vjera jedan od osnovnih potstreka za uspostavu jedinstva muslimana. Medutim, pitanje jedinstva nije samo vjerska stvar, jedinstvo treba da bude u svim segmentima ljudskoga življenja, poput ekonomije, socijalne politike i drugih stvari!
Dr. Kardavi: Mi nismo rekli da se jedinstvo treba graditi samo na vjerskim temeljima! Razlozi i temelji jedinstva su brojni, a najvažniji od svih je jedinstvo na vjerskim principima. Jedinstvo na temeljima vjere pravo je jedinstvo, koje je uspjelo probuditi citav ummet i zainteresovati ga za problem Palestine. Zbog takvih stvari vjera se ne smije zaboraviti u uspostavi i izgradnji jedinstva muslimana. Vec smo spomenuli da je u jedinstvu naš interes, te da nam to nalažu naša domovina i svijest o nacionalnoj pripadnosti. Svi ti segmenti nalažu nam jedinstvo. Ako pogledamo sa stanovišta vjere, vidjet cemo da je jedinstvo naredeno, ako pogledamo na naše stanje sa stanovišta nacije, ili nacionalnih, ili ekonomskih interesa, vidjet cemo da nam je jedinstvo jako potrebno i da moramo uložiti maksimalne napore na njegovoj uspostavi, posebno u ovim dramaticnim i izuzetno teškim momentima kroz koje prolazi ummet.
Mahir Abdullah: Živimo u vremenu globalizacije, u kojem se zbližavaju narodi na svjetskom nivou. Da li je neophodno jedinstvo ummeta u ovom vremenu kao garancija njegovog opstanka u dobu kada je citav svijet postao jedno veliko selo?
Dr. Kardavi: Na pocetku emisije rekli smo da je jedinstvo nasušna potreba i vjerska obaveza. Vjera nam nareduje jedinstvo, a naša stvarnost nam nalaže da se ujedinimo. Nijedan narod u naše vrijeme nije u stanju da živi sam. Citav svijet ide ka zbližavanju i ujedinjenju, za što nam je najbolju primjer ujedinjenje Evrope. Ko se malo pozabavi historijom Evrope vidjet ce da je njena historija prepuna ratova i krvavih bojeva. Nekada su se oni vodili zbog vjere, nekada zbog nacionalnih, a nekada zbog ekonomskih interesa. Posljednji rat koji je voden u Evropi je bio svjetskih razmjera, u njemu je poginulo na desetine miliona ljudi, a o štetama drugih vrsta da ne govorimo. Medutim, sve te razmjerice u historiji su zaboravljene onda kada su Evropljani uvidjeli da im je interes da se ujedine. Nije im bilo teško da ostvare potpuno jedinstvo, politicko, ekonomsko, monetarno i bilo koje drugo, samo radi zajednickog interesa. Ako je njihov interes da budu zajedno, onda je naša potreba za jedinstvom daleko veca, pogotovo u vremenu globalizacije kada nijedan narod nije u stanju da živi sam. Mi nismo u stanju da svojom privredom budemo konkurencija svjetskoj, ujedinjenoj privredi. Našom razjedinjenošcu mi smo sami sebi konkurencija i nismo u stanju da se probijemo na svjetsko tržište kako bismo plasirali naše proizvode.
Ako to nismo u stanju, onda je velika bojazan da naše tržište bude preplavljeno uvezenim robama široke proizvodnje i time budemo osudeni na stagnaciju. U takvoj situaciji mi ne bismo predstavljali nikakvu ekonomsku snagu, samim tim ni politicku, niti vojnu. Jedini izlaz iz te situacije nalazimo u jedinstvu, jer živimo u vremenu kada je svijet postao jedno veliko selo, kako se obicno kaže. Još davno sam rekao da svijet nije jedno veliko selo, nego je jedno malo selo, jer su se nekada stanovnici vecih sela rijetko vidali i nije bilo lahko ostvariti medusobnu komunikaciju. Medutim, danas to nije nikakav problem. Za svega nekoliko sekundi vijest obide citav svijet, i onaj koji živi na jednom kraju, gotovo istovremeno zna šta se dešava na drugom kraju svijeta. Zaista je svijet jedno malo selo ciji stanovnici moraju biti jedinstveni u svojim ciljevima, nastojanjima i interesima. Zbog svega toga, na arapskim vodama je da približe svoje stavove i da se ujedine. Ako propuste ovu priliku nestat cemo u moru drugih naroda i necemo moci pomoci ni sebi a kamoli Palestini ili nekom trecem, niti cemo biti u stanju da ostvarimo išta od ciljeva koji su postavljeni pred nas. Dakle, jedini izlaz je u jedinstvu, medusobnom potpomaganju, dobrocinstvu i bogobojaznosti.
Mahir Abdullah: Ne potenciram, inace, puno razgovor o našim vladarima, ali u našu redakciju pristiglo je mnogo pitanja koja se odnose na vladare arapskih zemalja. Gledaoci pitaju da li nam je dozvoljeno da pozovemo narod na ustanak protiv naših vladara za cije postupke smo sigurni da nisu u skladu sa interesima ummeta. Kako da ostvarimo jedinstvo muslimana kada je kljuc tog pitanja u rukama naših vladara?
Dr. Kardavi: Donedavno je ummet bio izmedu dva tabora koji su bili glavna zapreka jedinstvu muslimana. Na jednoj strani imali smo islamiste koji su zagovarali jedinstvo svih muslimana. Nasuprot njima su nacionalisti koji nacionalno jedinstvo stavljaju u prvi plan. Niko nije mogao ni pomisliti da ce doci do približavanje stavova dvije sasvim suprotne strane. Medutim, kada se situacija u Palestini pogoršala i razvoj dogadaja postao dramatican, te nakon što se pojavila jedna ideja kojom se propagira zbližavanje sa Izraelom, uprkos svim pocinjenim zlocinima, onda su se umjerene struje iz oba tabora približile i pocele da rade na jedinstvu. Ubrzo je u Libanu organiziran kongres na kojem su ucestvovali predstavnici obje zainteresovane strane, donesena je doluka o nastavku razgovora na tu temu. Do sada su održana cetiri takva kongresa. Dakle, situacija na terenu inicira odredene promjene koje su mnogima izgledale nemoguce. Zbog toga bi bilo potpuno pogrešno dolijevati ulje na vatru i ubrzano rješavati neka pitanja. Promjena vlasti putem prevrata vec je viden metod i iz iskustva znamo da u vecini slucajeva onaj koji dode na vlast silom bude gori od svog prethodnika. Tim situacija postaje još komplikovanija. Smatram da je budenje ummeta i njegovo prosvjecivanje ono što nam je trenutno najpotrebnije. Treba da ubijedimo naše vladare da je i naš i njihov interes jedinstvo, a ne podijeljenost i dalje udaljavanje. Smatram da nije ispravno potencirati razlike izmedu vladara i naroda, ili izmedu grupa i pravaca unutar ummeta, u ovim izuzetno teškim momentima. Na nama je da koncentrišemo sve snage, da se što više zbližimo. To je ispravna ideja koju treba slijediti.
Mahir Abdullah: Nekoliko gledalaca postavilo nam je veoma slicna pitanja koja se odnose na ulogu pojedinih vladara u islamskom svijetu. Spomenuti su neki postupci turskog premijera, te velika saradnja izmedu Službe državne bezbjednosti Izraela i nekih arapskih zemalja. Cak se kaže da je iz Katara procurila informacija o brodu naoružanja koji je bio upucen u Palestinu. Pitaju, kako je moguce govoriti o jedinstvu dok su nam na vlasti ljudi koji nemaju nikakve veze sa islamom?
Dr. Kardavi: Ja sam govorio opcenito o odnosu naroda i vladara, nisam istraživao pojedinacne situacije, niti ko kojoj sekti, ili mezhebu pripada, te da li je od rodenje musliman ili je islam naknadno primio. Kažem da nam je neophodno jedinstvo naroda, kao što se pocelo dešavati ovih dana, Uzvišenome hvala. Ako ostvarimo jedinstvo u narodu, imat cemo jaku snagu kojom cemo izvršiti pritisak na vladare kako bi poceli približavati svoje stavove. To je ono što zagovaramo! Što se tice informacije u vezi sa Katarom, to je vrlo opasna stvar. Tako nešto tvrditi za muslimansku zemlju, koja suosjeca sa svojom bracom i nastoji da im pomogne izuzetno je opasno, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo. Musliman ne smije sebi dozvoliti da govori o svom bratu muslimanu takve stvari bez valjanog dokaza. Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: 'Kada bi se sudilo na osnovu onog što ljudi tvrde, neki bi tvrdili da imaju pravo na tudi život i imetak. Zbog toga je propisana argumentacija onome ko tvrdi a zakletva onome na koga se tvrdnja odnosi.' Dakle, tvrdnja bez argumenta nema nikakvog pravnog znacaja, zbog toga nije dozvoljeno govoriti stvari poput navedene, a da za to nemamo jakih argumenata.
Mahir Abdullah: Palestinski predsjednik Jaser Arafat prisiljen je da osudi šehidske akcije koje izvode naši mladici i djevojke koji su odlucni da se suprotstave neprijatelju svim raspoloživim sredstvima. Te akcije dovode se u vezu sa terorizmom, kao da je odbrana svoga doma i života Palestincima zabranjena stvar . Vaš stav prema šehidskim akcijama u Palestini je poznat. Ipak, možete li nam još jednom pojasniti šerijatski propis u vezi s takvim akcijama?
Dr. Kardavi: Ja bih da se obratim masama, cijeloj muslimanskoj populaciji i da skrenem pažnju na obavezu svakog pojedinca na suprotstavljanje cionistickom okupatoru na najefikasniji moguci nacin. Umjesto da snagu usmjeravamo prema našim vladarima, mi treba da preispitamo vlastite mogucnosti. To je posebno bitno jer se stalno pojavljuju pojedinci ili grupe koje unose zabunu u narod i time nastoje produbiti njegovu zabludu u nekim stvarima. Ima i takvih kojima nije jasno zašto se bore Palestinci, te da li njihova borba ima smisla. Mi konstantno pozivamo muslimane cijeloga svijeta na bojkot izraelskih i americkih proizvoda. Na svakom znacajnijem kongresu objašnjavali smo bitnost bojkota u ovim vremenima, objašnjavali smo da je to oružje u rukama svakog od nas koje treba upotrijebiti protiv našeg neprijatelja. Uprkos svemu pojavljuju se neki koji kažu da bojkot nema smisla i da su americki proizvodi neophodni za normalan život u današnjem vremenu. Da li možete zamisliti da danas u našim zemljama postoje ljudi koji tako rezonuju?! Zar postoji neki proizvod bez kojeg se ne može?! Takve tvrdnje su razlog više da prestanemo kupovati americke proizvode. Tako cemo odgojiti naš ummet i vratiti ga na put kojim treba da hodi.
Mahir Abdullah: Problem je što te izjave ne dolaze samo iz politickih krugova, nego i od odredenih osoba koje se predstavljaju kao ucenjaci u vjerskim znanostima!?
Dr. Kardavi: Ne, oni nisu ucenjaci u vjerskim znanostima, oni o vjeri ne znaju ništa! Nije svak ko je završio šerijatski fakultet alim od ugleda za cijim rijecima se treba povoditi. Mnogo je onih koji napišu nešto, ali to njihovo djelo nema nikakvu naucnu vrijednost. Kada podrobnije izucimo ideje i ciljeve onih koji iznose takve stavove, vidjet cemo da su to laicisti koji pozivaju u ostavljanje vjere. To su oni koji tvrde da vjera nema ništa sa politikom i da na mimberu ne treba spominjati Palestinu. Oni u školama objašnjavaju djeci da bojkot nema nikakvog smisla i da treba nastaviti kupovati sve što dolazi iz Amerike ili Izraela. Ja smatram da su oni prava opasnost za ummet. Oni su opasniji od zabludjelih vladara, pa zbog toga ih se treba dobro pripaziti.
Ebu Ahmed, gledalac iz Palestine: Imam samo jedno pitanje na koje bih želio cuti odgovor od našeg cijenjenog gosta. Interesuje me zašto naši alimi ne organiziraju jedan kongres svjetskog nivoa s ciljem propagiranja ideje džihada kao jedinog nacina za oslobodenje naših svetih mjesta?
Dr. Kardavi: Ja sam nekoliko puta u ovim emisijama govorio da postoji ideja za formiranje jednog tijela koje ce okupiti vecinu islamskih ucenjaka našeg doba radi analiziranja svih problema s kojima se susrece današnji ummet. Naišao sam na razumijevanje mnogih. Veliki broj ucenjaka mi je poslao pismeni pristanak i podržao moju ideju. Medutim, problem koji se isprijecio pred nas je - mjesto. Nikako nismo mogli naci mjesto na kojem bi se mogao okupiti veliki broj islamskih ucenjaka i bez ikakvih pritisaka obavljati svoj posao. Naš gledalac predlaže održavanje kongresa na kojem bi se islamski ucenjaci izjasnili o džihadu u našem vremenu. Medutim, instituciji džihada nije potreban nikakav kongres. Ja sam u više enisija, i nekoliko svojih hutbi jasno rekao da je džihad obaveza svakog pojedinca, (fardi-ajn). Islamski ucenjaci rekli su da ukoliko jedan dio islamske države bude napadnut, dužnost stanovnika tog dijela je da se svim raspoloživim sredstvima suprotstave neprijatelju.
Prava pojedinaca padaju pred pravom zajednice u takvoj situaciji, zbog toga je žena dužna da i bez dozvole svoga muža ucestvuje u odbrani, a rob i bez odobrenja svog vlasnika treba da izide pred neprijatelja i suprostavi se njegovoj najezdi. Ukoliko stanovnici tog mjesta nisu u stanju da se sami odbrane od neprijatelja, onda je na njihovim komšijama da im pruže pomoc. Ako ni to ne pomaže, onda džihad postaje obaveza za cijeli ummet, sve dok se neoprijatelj ne odvrati od naše teritorije. Ucenjaci svih mezheba i pravnih škola u islamu jedinstveni su u tvrdnji da je džihad za oslobodenje Kudsa i Palestine stroga obaveza svakog muslimana. Palestina i islamske svetinje koje se nalaze u njoj nisu vlasništvo samo Palestinaca nego svih muslimana. Ja sam to prije nekoliko dana rekao muftiji Kudsa šejhu Sabriju. Ja sam ovu tvrdnju potkrijepio u svojoj fetvi koju sam sa još nekoliko desetina priznatih alima iz cijeloga svijeta objavio svim muslimanima, u kojoj jasno kažemo da je džihad stroga obaveza svakog pojedinca. Dakle, da bi džihad bio ispravan nije potreban nikakav kongres koji ce potvrditi njegovu legalnost. Rekli smo da džihad nije samo oružjem, nego da postoji više nacina vodenja džihada. Bojkot neprijateljskih proizvoda jedan je od oblika džihada, materijalna pomoc našoj braci oblik je džihada. Dakle, više je nacina na koje se možemo suprotstaviti neprijatelju, pa svako neka na osnovu svojih mogucnosti procijeni kako bi mogao pomoci odbrani Palestine od neprijatelja.
Mahir Abdullah: Jedan naš gledalac pita za Vaše mišljenje o tvrdnjama nekih da bojkot stranih proizvoda negativno utice na domacu ekonomiju, te da zbog bojkota veliki broj naših ljudi ostaje bez posla?
Dr. Kardavi: Ovdje se prvenstveno misli na fabrike za proizvodnju gaziranih pica poptu koka-kole, pepsija i drugih. Ja sam još u samom pocetku ukazivao na potrebu organizovanja bojkota na nacin koji ce najmanje biti štetan za nas. Medutim, pitanje koje se namece ja zašto te fabrike ne predu u državno vlasništvo?! Zašto moramo proizvoditi sokove po njihovoj licenci?! Kod nas su bili rašireni sokovi domace proizvodnje koji su potpuno mijenjali strane proizvode, zašto ih sada nema?! Nisu mogli podnijeti americki konkurenciju, pa zar to nije oblik specijalnog rata protiv nas?! Ne smijemo pokleknuti u suprotstavljanju ovom obliku rata protiv naše samostalnosti. Svaki pojedinac mora kontrolisati sam sebe u kupovini i ne dozvoliti da pomenuti proizvodi imaju produ na našem tržištu. Ako se neko boji propasti tih fabrika, pa šta mi imamo s tim? Mi nismo odgovorni za te fabrike, ali smo odgovorni za naše postupke!
Nasir el- Esmeri, gledalac iz Saudije: Smatram da se u programu tv-stanice El-Džezira kaže previše ružnih rijeci o arapskim vladarima, te da se cesto narod huška na svoje vladare. Smatram da to nije u redu, pa bih Vas zamolio da nam kažete svoje mišljenje o ovome.
Dr. Kardavi: Tacno je da se neki gledaoci prejako izjašnjavaju o arapskim vladarima, ali mi nismo u stanju da zabranimo nekome da govori. Gledaoci zovu i kažu svoje mišljenje i ponekad prežestoko govore. Cesto se desi da me gledaoci zovu i pitaju zašto javno ne proglasim naše vladare nevjernicima, u ovome su posebno glasni pripadnici džemata 'Tahrir'. Ja sam vrlo jasno rekao svoj stav da ummet ne smije gubiti snagu na takve teme, nego da u ovim izuzetno teškim momentima treba ujediniti svu snagu koju posjedujemo, kako bismo se što bolje suprotstavili našem neprijatelju. Nije vrijeme da se medusobno zamjeramo. Mi se moramo što bolje organizirati za što bolji odgovor na napade kojima smo svakodnevno izloženi. Saki pojedinac treba da uradi ono što je u stanju kako bi dao svoj doprinos borbi protiv neprijatelja. Bojkot neprijateljskih proizvoda prilika je koju nijedan musliman ne smije propustiti.
Od rasprava, medusobnih svada i razlicitih alegoricnih tumacenja nekih pojava mi ništa ne dobijamo. Da li je Šaron Dedžal koji je najavljen u hadisima ili to on nije, rasprave su koje nas ne zanimaju! Naše je da se borimo onoliko koliko smo u stanju. Ako nismo u mogucnosto da bilo šta uradimo, onda nam ostaje duhovna strana džihada. Dova je oružje kojim se vjernik može suprotstaviti neprijatelju. To je nešto najmanje što možemo uraditi, a ništa nas ne košta, zbog toga je neophodno da se dovom obracamo Allahu, dž.š, da pomogne ummetu u borbi protiv neprijatelja koji se ujedinio protiv nas. Allah, dž.š, kaže: 'O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!'
U vecim arapskim državama sve veca je razlika izmedu vladajucih struktura i obicnog svijeta u pogledu na palestinsko pitanje i u nacinu njegovog razrješenja. Zbog toga je tema jedne od posljednjih emisija serijala «Šerijat i život» tv-stanice El-Džezira bila znacaj palestinskog jedinstva i razlozi zbog kojih se nije proširilo na ostale dijelove islamskoga svijeta.
Mahir Abdullah: Doktore, možete li nam pojasniti do koje mjere je palestinsko jedinstvo bilo razlog herojskog otpora koji je pokazao palestinski narod u ovim posljednjim dramaticnim dogadajima?
Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na našeg miljenika i predvodnika Muhammeda, s.a.v.s, te na njegovu porodicu, njegove ashabe i na sve one koji pozivaju njegovom putu i koji se bore za ono za što se on borio. Nema sumnje da je jedinstvo velika dobrota i da je u njemu bericet za sve ljude, a da je u razjedinjenosti zlo i belaj za sve one koji sebi tako nešto dopuste. Ove lekcije smo dobro naucili u razlicitim situacijama kroz koje smo prolazili u našoj historiji. Zbog toga je naš Gospodar naredio da budemo jedinstveni: 'Svi se cvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!' Strogo je zabranio da se razjedinjujemo: 'I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im vec jasni dokazi došli, - njih ceka patnja velika.'
Muhammed, s.a.v.s, zabranio je razjedinjavanje rijecima: 'Nemojte se razjedinjavati! Zaista su se neki prije vas razjedinili pa su uništeni.' Takoder, Allah, dž.š, kaže: '...I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali...' Dakle, Kur'an i hadis potpuno su jasni u naredbi muslimanima da budu jedinstveni. Ova naredba ima posebnu snagu u momentima kada muslimanima prijeti opasnost, ili ih zadesi ratna situacija. U takvim okolnostima neophodno je zaboraviti sve medusobne razlike i razmjerice, te cvrsto stati u jedan saf protiv neprijatelja, upravo onako kako nas Allah, dž.š, uci u Kur'anu: 'Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedemi cvrsti.' Kada dode do ratnog stanja svi treba da budu jedinstveni u borbi protiv neprijatelja i ne smije se dozvoliti ni najmanja razjedinjenost u narodu. Abdullah ibn Mes'ud, r.a, kaže da je razjedinjenost zlo i zbog toga se treba kloniti tog zla. U normalnim životnim okolnostima, kada muslimani žive u miru, kada ne prijeti opasnost po njihove živote, imetak ili stabilnost države, nema problema ako dode do odredene podijeljenosti.
Medutim, kada se pojavi ozbiljna opasnost po muslimane i njihovu zajednicu, tada razjedinjenost bilo koje vrste postaje strogo zabranjena. Ono što bi naši neprijatelji jako željeli je da se raširi razjedinjenost medu muslimanima. To nikako ne smijemo dozvoliti, a Poslanik, s.a.v.s, nas je upozorio na tu opasnost rijecima: 'Nemojte se poslije mene u nevjerstvo vracati, tako što cete sjeci vratove jedni drugima!' Dakle, nesloga je od nevjerstva, kufra, jer to su osobine mušrika iz predislamskog perioda. Mušrici su živjeli u jakim plemenskim zajednicama pa su vrlo cesti bili sukobi izmedu plemena, cak i ratovi. Islam je ujedinio zavadena arapska plemena oko jedinstvene ideje, jedne rijeci, uzvišene istine pa su tako jedinstveni postali snaga kojoj se nije mogla suprotstaviti nijedna sila tadašnjega svijeta, niti im je ko mogao stati na put. Medutim, kada su se podjelili i razjedinili postali su slabi i lahak plijen za neprijatelja. Prvi oblik slabosti koji je pogodio islamsku državu bio je otcjepljenje. Svaki narod, ili skupina tražila je svoju samostalnost, svoju teritoriju i posebno državno uredenje, te je na taj nacin pocelo potkracivanje krila islamskoj državi koja je bila primjer snage tog vremena.
Zbog toga je posljednja intifada izuzetno znacajna za Palestince, jer je ujedinila vlast i narod, sve stranke i pravce unutar palestinskoga naroda koji su cvrsto stali u jedan saf protiv neprijatelja. Smatram da posljednja intifada nije imala velikog znacaja za jedinstvo muslimana samo u Palestini, nego je ujedinila cijeli ummet, citav arapski svijet od Zaljeva do Atlanskog okeana. Milionske demonstracije u mnogim arapskim gradovima i nezapamcena solidarnost i suosjecajnost sa palestinskim narodom pokazatelj je velikih rezultata posljednje intifade i van granica Palestine. Zato ne smijemo dozvoliti da podjele unište ono što smo stekli na polju jedinstva muslimana. Treba da uzmemo pouku od naših neprijatelja. Svima su poznate velike razlike medu Jevrejima koji su došli iz Evrope i onih koji su došli iz Rusije. Žestoko su podijeljeni na vjernike i laiciste. Medutim, te podjele ih ne sprecavaju da budu jedinstveni u pogledu neprijateljstva prema nama. To je pouka koju teba uzeti od njih. Medutim, jedinstvo muslimana za nas je nešto više od same pouke. Jedinstvo muslimana je vjerom propisano. To je potreba našeg vremena, to od nas zahtijeva trenutno stanje, to nam nalažu naša država i naš ahlak. Jedinstvo je interes muslimana i naš cilj prema kojem treba da okrenemo svoja srca i usmjerimo naše želje. Bez jedinstva nema nam opstanka!
Mahir Abdullah: Jedinstvo palestinskog naroda ovih dana je u izuzetno velikom iskušenju. Amerika i Izrael vrše izuzetno jak pritisak na palestinskog predsjednika da uguši pokret palestinskog otpora i da zabrani rad svim organizacijama koje su pomagale herojski otpor Palestinaca. Šta možete reci u vezi s tim?
Dr. Kardavi: Ako bi palestinski predsjednik ustuknuo pred pritiscima i zabranio rad organizacijama koje su zaslužne za herojski otpor palestinskog naroda, zbog kojeg ce uci u historiju kao veliki heroji u otvorenom sukobu sa daleko jacim neprijateljem, onda bi to znacilo propast kompletnog palestinskog pitanja. Ukoliko bi se organizacije ili pojedinci koji su zaslužni za otpor okupatoru proglasili teroristima, onda kompletna palestinska borba ne bi imala smisla. Kakav bi status bio svih onih koji su se borili za svoju domovinu od 1948. pa sve do posljednje intifade?! Zar onaj ko se bori za slobodu svoje domovine i svog naroda da bude terorista?! Hocemo li to prihvatiti americku politiku i filozofiju po kojoj je Šaron covjek koji uspostavlja mir?! Ne, to mi ne prihvatamo! Nedavno je ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije izjavio kako je neprihvatljivo da se Šaron smatra covjekom mira. Kako da se za njega kaže da je borac za mir kad to on sam za sebe ne tvrdi! Zar da bude on borac za mir, on koji je potoke nedužne krvi prolio i naredio okupaciju tudih teritorija!!! Tako tvrde Zapadnjaci, ali mi to ne prihvatamo! Ukoliko bismo to prihvatili onda bi to znacilo da smo mi izgubili svoju licnost, da sve ono što smo desetinama godina pravili nema nikakvog smisla, to bi znacilo da ovaj ummet nema vrijednosti i ne zaslužuje da postoji!!! Ukoliko bi to Arafat prihvatio, uništio bi sve što je do sada napravljeno i poslije toga mu ne bi više bili od pomoci ni Amerikanci ni Jevreji.
Mahir Abdullah: Šta možete reci o arapskim državama koje su dozvolile da pod izgovorom borbe protiv terorizma dode do pritisaka te vrste na jednu muslimansku državu koje se bori za svoju slobodu?
Dr. Kardavi: Uistinu mi nije jasno zašto naši vladari potpadaju pod americki pritisak i kako prihvataju tu serviranu i potpuno izopacenu politiku koja od istine pravi laž a od laži istinu. Zašto prihvataju stvari koje su u suprotnosti sa stvarnim stanjem i historijskim cinjenicama? Ja govorim u ime šerijata, na osnovu cinjenica koje vidim i koje vide svi ljudi svijeta na istoku i na zapadu. Ovaj ummet nemoguce je odvojiti od naše stvarnosti. Nije moguce da budenje ummeta koje je uzelo maha bude uzalud. Kako da ovom ummetu koji je poceo da se budi iz sna kažemo da je nedorastao i da nije u stanju da sam kroji svoju politiku i kroci svojim putem u buducnost, nego da mu je potreban neko ko ce mu tutorit i voditi ga tamo kud on hoce, jer ummet to sam nije u stanju. Izuzetno opasna stvar u ovom momentu je da dode do razdvajanja izmedu arapskih vlada i naroda pa da postanu dvije suprotne strane. Suprotno tome, mi govorimo o istinskom jedinstvu, mi želimo da ummet sakupi svu svoju snagu kako iz naroda, tako i iz vladajucih struktura. Ne želimo da dode do razjedinjenosti na ovom polju te da se pojave odredeni unutrašnji sukobi. Od takvog stanja ne bi se niko okoristio osim neprijatelji našeg ummeta. Želimo da se svi okupimo oko jedne rijeci, da svu svoju snagu usmjerimo u jednome pravcu. Citav ummet mora da se ujedini u ovoj situaciji kako bismo mogli uraditi nešto znacajno u ovom jako teškom momentu.
Mahir Abdullah: Doktore, spomenuli ste da je vjera jedan od osnovnih potstreka za uspostavu jedinstva muslimana. Medutim, pitanje jedinstva nije samo vjerska stvar, jedinstvo treba da bude u svim segmentima ljudskoga življenja, poput ekonomije, socijalne politike i drugih stvari!
Dr. Kardavi: Mi nismo rekli da se jedinstvo treba graditi samo na vjerskim temeljima! Razlozi i temelji jedinstva su brojni, a najvažniji od svih je jedinstvo na vjerskim principima. Jedinstvo na temeljima vjere pravo je jedinstvo, koje je uspjelo probuditi citav ummet i zainteresovati ga za problem Palestine. Zbog takvih stvari vjera se ne smije zaboraviti u uspostavi i izgradnji jedinstva muslimana. Vec smo spomenuli da je u jedinstvu naš interes, te da nam to nalažu naša domovina i svijest o nacionalnoj pripadnosti. Svi ti segmenti nalažu nam jedinstvo. Ako pogledamo sa stanovišta vjere, vidjet cemo da je jedinstvo naredeno, ako pogledamo na naše stanje sa stanovišta nacije, ili nacionalnih, ili ekonomskih interesa, vidjet cemo da nam je jedinstvo jako potrebno i da moramo uložiti maksimalne napore na njegovoj uspostavi, posebno u ovim dramaticnim i izuzetno teškim momentima kroz koje prolazi ummet.
Mahir Abdullah: Živimo u vremenu globalizacije, u kojem se zbližavaju narodi na svjetskom nivou. Da li je neophodno jedinstvo ummeta u ovom vremenu kao garancija njegovog opstanka u dobu kada je citav svijet postao jedno veliko selo?
Dr. Kardavi: Na pocetku emisije rekli smo da je jedinstvo nasušna potreba i vjerska obaveza. Vjera nam nareduje jedinstvo, a naša stvarnost nam nalaže da se ujedinimo. Nijedan narod u naše vrijeme nije u stanju da živi sam. Citav svijet ide ka zbližavanju i ujedinjenju, za što nam je najbolju primjer ujedinjenje Evrope. Ko se malo pozabavi historijom Evrope vidjet ce da je njena historija prepuna ratova i krvavih bojeva. Nekada su se oni vodili zbog vjere, nekada zbog nacionalnih, a nekada zbog ekonomskih interesa. Posljednji rat koji je voden u Evropi je bio svjetskih razmjera, u njemu je poginulo na desetine miliona ljudi, a o štetama drugih vrsta da ne govorimo. Medutim, sve te razmjerice u historiji su zaboravljene onda kada su Evropljani uvidjeli da im je interes da se ujedine. Nije im bilo teško da ostvare potpuno jedinstvo, politicko, ekonomsko, monetarno i bilo koje drugo, samo radi zajednickog interesa. Ako je njihov interes da budu zajedno, onda je naša potreba za jedinstvom daleko veca, pogotovo u vremenu globalizacije kada nijedan narod nije u stanju da živi sam. Mi nismo u stanju da svojom privredom budemo konkurencija svjetskoj, ujedinjenoj privredi. Našom razjedinjenošcu mi smo sami sebi konkurencija i nismo u stanju da se probijemo na svjetsko tržište kako bismo plasirali naše proizvode.
Ako to nismo u stanju, onda je velika bojazan da naše tržište bude preplavljeno uvezenim robama široke proizvodnje i time budemo osudeni na stagnaciju. U takvoj situaciji mi ne bismo predstavljali nikakvu ekonomsku snagu, samim tim ni politicku, niti vojnu. Jedini izlaz iz te situacije nalazimo u jedinstvu, jer živimo u vremenu kada je svijet postao jedno veliko selo, kako se obicno kaže. Još davno sam rekao da svijet nije jedno veliko selo, nego je jedno malo selo, jer su se nekada stanovnici vecih sela rijetko vidali i nije bilo lahko ostvariti medusobnu komunikaciju. Medutim, danas to nije nikakav problem. Za svega nekoliko sekundi vijest obide citav svijet, i onaj koji živi na jednom kraju, gotovo istovremeno zna šta se dešava na drugom kraju svijeta. Zaista je svijet jedno malo selo ciji stanovnici moraju biti jedinstveni u svojim ciljevima, nastojanjima i interesima. Zbog svega toga, na arapskim vodama je da približe svoje stavove i da se ujedine. Ako propuste ovu priliku nestat cemo u moru drugih naroda i necemo moci pomoci ni sebi a kamoli Palestini ili nekom trecem, niti cemo biti u stanju da ostvarimo išta od ciljeva koji su postavljeni pred nas. Dakle, jedini izlaz je u jedinstvu, medusobnom potpomaganju, dobrocinstvu i bogobojaznosti.
Mahir Abdullah: Ne potenciram, inace, puno razgovor o našim vladarima, ali u našu redakciju pristiglo je mnogo pitanja koja se odnose na vladare arapskih zemalja. Gledaoci pitaju da li nam je dozvoljeno da pozovemo narod na ustanak protiv naših vladara za cije postupke smo sigurni da nisu u skladu sa interesima ummeta. Kako da ostvarimo jedinstvo muslimana kada je kljuc tog pitanja u rukama naših vladara?
Dr. Kardavi: Donedavno je ummet bio izmedu dva tabora koji su bili glavna zapreka jedinstvu muslimana. Na jednoj strani imali smo islamiste koji su zagovarali jedinstvo svih muslimana. Nasuprot njima su nacionalisti koji nacionalno jedinstvo stavljaju u prvi plan. Niko nije mogao ni pomisliti da ce doci do približavanje stavova dvije sasvim suprotne strane. Medutim, kada se situacija u Palestini pogoršala i razvoj dogadaja postao dramatican, te nakon što se pojavila jedna ideja kojom se propagira zbližavanje sa Izraelom, uprkos svim pocinjenim zlocinima, onda su se umjerene struje iz oba tabora približile i pocele da rade na jedinstvu. Ubrzo je u Libanu organiziran kongres na kojem su ucestvovali predstavnici obje zainteresovane strane, donesena je doluka o nastavku razgovora na tu temu. Do sada su održana cetiri takva kongresa. Dakle, situacija na terenu inicira odredene promjene koje su mnogima izgledale nemoguce. Zbog toga bi bilo potpuno pogrešno dolijevati ulje na vatru i ubrzano rješavati neka pitanja. Promjena vlasti putem prevrata vec je viden metod i iz iskustva znamo da u vecini slucajeva onaj koji dode na vlast silom bude gori od svog prethodnika. Tim situacija postaje još komplikovanija. Smatram da je budenje ummeta i njegovo prosvjecivanje ono što nam je trenutno najpotrebnije. Treba da ubijedimo naše vladare da je i naš i njihov interes jedinstvo, a ne podijeljenost i dalje udaljavanje. Smatram da nije ispravno potencirati razlike izmedu vladara i naroda, ili izmedu grupa i pravaca unutar ummeta, u ovim izuzetno teškim momentima. Na nama je da koncentrišemo sve snage, da se što više zbližimo. To je ispravna ideja koju treba slijediti.
Mahir Abdullah: Nekoliko gledalaca postavilo nam je veoma slicna pitanja koja se odnose na ulogu pojedinih vladara u islamskom svijetu. Spomenuti su neki postupci turskog premijera, te velika saradnja izmedu Službe državne bezbjednosti Izraela i nekih arapskih zemalja. Cak se kaže da je iz Katara procurila informacija o brodu naoružanja koji je bio upucen u Palestinu. Pitaju, kako je moguce govoriti o jedinstvu dok su nam na vlasti ljudi koji nemaju nikakve veze sa islamom?
Dr. Kardavi: Ja sam govorio opcenito o odnosu naroda i vladara, nisam istraživao pojedinacne situacije, niti ko kojoj sekti, ili mezhebu pripada, te da li je od rodenje musliman ili je islam naknadno primio. Kažem da nam je neophodno jedinstvo naroda, kao što se pocelo dešavati ovih dana, Uzvišenome hvala. Ako ostvarimo jedinstvo u narodu, imat cemo jaku snagu kojom cemo izvršiti pritisak na vladare kako bi poceli približavati svoje stavove. To je ono što zagovaramo! Što se tice informacije u vezi sa Katarom, to je vrlo opasna stvar. Tako nešto tvrditi za muslimansku zemlju, koja suosjeca sa svojom bracom i nastoji da im pomogne izuzetno je opasno, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo. Musliman ne smije sebi dozvoliti da govori o svom bratu muslimanu takve stvari bez valjanog dokaza. Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: 'Kada bi se sudilo na osnovu onog što ljudi tvrde, neki bi tvrdili da imaju pravo na tudi život i imetak. Zbog toga je propisana argumentacija onome ko tvrdi a zakletva onome na koga se tvrdnja odnosi.' Dakle, tvrdnja bez argumenta nema nikakvog pravnog znacaja, zbog toga nije dozvoljeno govoriti stvari poput navedene, a da za to nemamo jakih argumenata.
Mahir Abdullah: Palestinski predsjednik Jaser Arafat prisiljen je da osudi šehidske akcije koje izvode naši mladici i djevojke koji su odlucni da se suprotstave neprijatelju svim raspoloživim sredstvima. Te akcije dovode se u vezu sa terorizmom, kao da je odbrana svoga doma i života Palestincima zabranjena stvar . Vaš stav prema šehidskim akcijama u Palestini je poznat. Ipak, možete li nam još jednom pojasniti šerijatski propis u vezi s takvim akcijama?
Dr. Kardavi: Ja bih da se obratim masama, cijeloj muslimanskoj populaciji i da skrenem pažnju na obavezu svakog pojedinca na suprotstavljanje cionistickom okupatoru na najefikasniji moguci nacin. Umjesto da snagu usmjeravamo prema našim vladarima, mi treba da preispitamo vlastite mogucnosti. To je posebno bitno jer se stalno pojavljuju pojedinci ili grupe koje unose zabunu u narod i time nastoje produbiti njegovu zabludu u nekim stvarima. Ima i takvih kojima nije jasno zašto se bore Palestinci, te da li njihova borba ima smisla. Mi konstantno pozivamo muslimane cijeloga svijeta na bojkot izraelskih i americkih proizvoda. Na svakom znacajnijem kongresu objašnjavali smo bitnost bojkota u ovim vremenima, objašnjavali smo da je to oružje u rukama svakog od nas koje treba upotrijebiti protiv našeg neprijatelja. Uprkos svemu pojavljuju se neki koji kažu da bojkot nema smisla i da su americki proizvodi neophodni za normalan život u današnjem vremenu. Da li možete zamisliti da danas u našim zemljama postoje ljudi koji tako rezonuju?! Zar postoji neki proizvod bez kojeg se ne može?! Takve tvrdnje su razlog više da prestanemo kupovati americke proizvode. Tako cemo odgojiti naš ummet i vratiti ga na put kojim treba da hodi.
Mahir Abdullah: Problem je što te izjave ne dolaze samo iz politickih krugova, nego i od odredenih osoba koje se predstavljaju kao ucenjaci u vjerskim znanostima!?
Dr. Kardavi: Ne, oni nisu ucenjaci u vjerskim znanostima, oni o vjeri ne znaju ništa! Nije svak ko je završio šerijatski fakultet alim od ugleda za cijim rijecima se treba povoditi. Mnogo je onih koji napišu nešto, ali to njihovo djelo nema nikakvu naucnu vrijednost. Kada podrobnije izucimo ideje i ciljeve onih koji iznose takve stavove, vidjet cemo da su to laicisti koji pozivaju u ostavljanje vjere. To su oni koji tvrde da vjera nema ništa sa politikom i da na mimberu ne treba spominjati Palestinu. Oni u školama objašnjavaju djeci da bojkot nema nikakvog smisla i da treba nastaviti kupovati sve što dolazi iz Amerike ili Izraela. Ja smatram da su oni prava opasnost za ummet. Oni su opasniji od zabludjelih vladara, pa zbog toga ih se treba dobro pripaziti.
Ebu Ahmed, gledalac iz Palestine: Imam samo jedno pitanje na koje bih želio cuti odgovor od našeg cijenjenog gosta. Interesuje me zašto naši alimi ne organiziraju jedan kongres svjetskog nivoa s ciljem propagiranja ideje džihada kao jedinog nacina za oslobodenje naših svetih mjesta?
Dr. Kardavi: Ja sam nekoliko puta u ovim emisijama govorio da postoji ideja za formiranje jednog tijela koje ce okupiti vecinu islamskih ucenjaka našeg doba radi analiziranja svih problema s kojima se susrece današnji ummet. Naišao sam na razumijevanje mnogih. Veliki broj ucenjaka mi je poslao pismeni pristanak i podržao moju ideju. Medutim, problem koji se isprijecio pred nas je - mjesto. Nikako nismo mogli naci mjesto na kojem bi se mogao okupiti veliki broj islamskih ucenjaka i bez ikakvih pritisaka obavljati svoj posao. Naš gledalac predlaže održavanje kongresa na kojem bi se islamski ucenjaci izjasnili o džihadu u našem vremenu. Medutim, instituciji džihada nije potreban nikakav kongres. Ja sam u više enisija, i nekoliko svojih hutbi jasno rekao da je džihad obaveza svakog pojedinca, (fardi-ajn). Islamski ucenjaci rekli su da ukoliko jedan dio islamske države bude napadnut, dužnost stanovnika tog dijela je da se svim raspoloživim sredstvima suprotstave neprijatelju.
Prava pojedinaca padaju pred pravom zajednice u takvoj situaciji, zbog toga je žena dužna da i bez dozvole svoga muža ucestvuje u odbrani, a rob i bez odobrenja svog vlasnika treba da izide pred neprijatelja i suprostavi se njegovoj najezdi. Ukoliko stanovnici tog mjesta nisu u stanju da se sami odbrane od neprijatelja, onda je na njihovim komšijama da im pruže pomoc. Ako ni to ne pomaže, onda džihad postaje obaveza za cijeli ummet, sve dok se neoprijatelj ne odvrati od naše teritorije. Ucenjaci svih mezheba i pravnih škola u islamu jedinstveni su u tvrdnji da je džihad za oslobodenje Kudsa i Palestine stroga obaveza svakog muslimana. Palestina i islamske svetinje koje se nalaze u njoj nisu vlasništvo samo Palestinaca nego svih muslimana. Ja sam to prije nekoliko dana rekao muftiji Kudsa šejhu Sabriju. Ja sam ovu tvrdnju potkrijepio u svojoj fetvi koju sam sa još nekoliko desetina priznatih alima iz cijeloga svijeta objavio svim muslimanima, u kojoj jasno kažemo da je džihad stroga obaveza svakog pojedinca. Dakle, da bi džihad bio ispravan nije potreban nikakav kongres koji ce potvrditi njegovu legalnost. Rekli smo da džihad nije samo oružjem, nego da postoji više nacina vodenja džihada. Bojkot neprijateljskih proizvoda jedan je od oblika džihada, materijalna pomoc našoj braci oblik je džihada. Dakle, više je nacina na koje se možemo suprotstaviti neprijatelju, pa svako neka na osnovu svojih mogucnosti procijeni kako bi mogao pomoci odbrani Palestine od neprijatelja.
Mahir Abdullah: Jedan naš gledalac pita za Vaše mišljenje o tvrdnjama nekih da bojkot stranih proizvoda negativno utice na domacu ekonomiju, te da zbog bojkota veliki broj naših ljudi ostaje bez posla?
Dr. Kardavi: Ovdje se prvenstveno misli na fabrike za proizvodnju gaziranih pica poptu koka-kole, pepsija i drugih. Ja sam još u samom pocetku ukazivao na potrebu organizovanja bojkota na nacin koji ce najmanje biti štetan za nas. Medutim, pitanje koje se namece ja zašto te fabrike ne predu u državno vlasništvo?! Zašto moramo proizvoditi sokove po njihovoj licenci?! Kod nas su bili rašireni sokovi domace proizvodnje koji su potpuno mijenjali strane proizvode, zašto ih sada nema?! Nisu mogli podnijeti americki konkurenciju, pa zar to nije oblik specijalnog rata protiv nas?! Ne smijemo pokleknuti u suprotstavljanju ovom obliku rata protiv naše samostalnosti. Svaki pojedinac mora kontrolisati sam sebe u kupovini i ne dozvoliti da pomenuti proizvodi imaju produ na našem tržištu. Ako se neko boji propasti tih fabrika, pa šta mi imamo s tim? Mi nismo odgovorni za te fabrike, ali smo odgovorni za naše postupke!
Nasir el- Esmeri, gledalac iz Saudije: Smatram da se u programu tv-stanice El-Džezira kaže previše ružnih rijeci o arapskim vladarima, te da se cesto narod huška na svoje vladare. Smatram da to nije u redu, pa bih Vas zamolio da nam kažete svoje mišljenje o ovome.
Dr. Kardavi: Tacno je da se neki gledaoci prejako izjašnjavaju o arapskim vladarima, ali mi nismo u stanju da zabranimo nekome da govori. Gledaoci zovu i kažu svoje mišljenje i ponekad prežestoko govore. Cesto se desi da me gledaoci zovu i pitaju zašto javno ne proglasim naše vladare nevjernicima, u ovome su posebno glasni pripadnici džemata 'Tahrir'. Ja sam vrlo jasno rekao svoj stav da ummet ne smije gubiti snagu na takve teme, nego da u ovim izuzetno teškim momentima treba ujediniti svu snagu koju posjedujemo, kako bismo se što bolje suprotstavili našem neprijatelju. Nije vrijeme da se medusobno zamjeramo. Mi se moramo što bolje organizirati za što bolji odgovor na napade kojima smo svakodnevno izloženi. Saki pojedinac treba da uradi ono što je u stanju kako bi dao svoj doprinos borbi protiv neprijatelja. Bojkot neprijateljskih proizvoda prilika je koju nijedan musliman ne smije propustiti.
Od rasprava, medusobnih svada i razlicitih alegoricnih tumacenja nekih pojava mi ništa ne dobijamo. Da li je Šaron Dedžal koji je najavljen u hadisima ili to on nije, rasprave su koje nas ne zanimaju! Naše je da se borimo onoliko koliko smo u stanju. Ako nismo u mogucnosto da bilo šta uradimo, onda nam ostaje duhovna strana džihada. Dova je oružje kojim se vjernik može suprotstaviti neprijatelju. To je nešto najmanje što možemo uraditi, a ništa nas ne košta, zbog toga je neophodno da se dovom obracamo Allahu, dž.š, da pomogne ummetu u borbi protiv neprijatelja koji se ujedinio protiv nas. Allah, dž.š, kaže: 'O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!'