Bid'ati - Novotarije

Status
Not open for further replies.

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
"DRAZE MI JE DA VIDIM U MESDZIDU VATRU KOJI NE MOGU UGASIT, NEGO DA VIDIM BID`AT KOJI NE MOGU PROMJENITI" (Ebu Idris El-Hulani)

Bid’at u arapskom jeziku znaci izum ili pronalazak kojem nije prethodilo nesto poput toga. Zato se kaze da je covjek izumio nesto, tj. pronasao je nesto sto nije bilo poznato.

Novotarija se moze podijeliti u dvije grupe:

Prvo: Novotarija u obicajima i one su u osnovi dozvoljene ukoliko ne postoji tekst Kur’ana ili sunneta koji to zabranjuje, kao sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ustajanje pred vladarima na nacin kako su to u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radili Perzijanci. Oni su ustajali pred vladarima, a zatim im se naklonili (ruku’ ucinili).

To je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jer ruku’ i sedzda pripadaju samo Allahu Uzvisenome. Medjutim, druge obicaje kod stranaca islam priznaje ukoliko se ne kose sa Serijatom. U dozvoljene stvari (koje se ne smatraju novotarijama u vjeri) u islamu spadaju i svi proizvodi (kompjuter, auto, avion, telefon...) koji nisu postojali u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a za koje nema zabrane.

Drugo: Novotarija u vjeri, ona je ...



Drugo: Novotarija u vjeri, ona je zabranjena, a osnova u ibadetima je da musliman ne moze robovati Allahu, dzelle sanuhu, osim na nacin kako mu je Gospodar, subhanehu ve te’ala, naredio i kako je to dostavio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bez izmjene, iskretanja, dodavanja ili oduzimanja bilo cega u vjeri.

Osnova toga su rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” (Buhari i Muslim)

I kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nesto sto nema osnove u vjeri, to je redd.” (Muslim)

Zato se u Serijatu bid’atom definise svaki novi nacin kojim se iskazuje robovanje Allahu, zazze ve dzelle, a koji nema osnove u Serijatu, odnosno nacin koji je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i putem ispravnim prethodnika.

Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”

Bid’at koji nije u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om prethodnika ovog ummeta jeste bid’at u jezickom znacenju rijeci, kao sto kaze Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Ono sto se kosi sa tekstom (Kuranom, sunnetom i idzma’om) je bid’at i u tome su saglasni svi muslimani, a ono sto se ne kosi sa tekstovima ne ubraja se u bid’at.”
Prenosi se da je pravedni halifa Omer, radijallahu zanhu, rekao kada su se sakupili ashabi u Poslanikovom mesdzidu da klanjaju teravih-namaz u dzematu: “Divan li je ovaj bid’at.” Inace, oni su prije toga klanjali teravih-namaz pojedinacno i kada ih je vidio da klanjaju za jednim imamom rekao je te svoje poznate rijeci:

“Divan li je ovaj bid’at.” - sto oznacava bid’at u jezickom smislu rijeci, jer on ima osnovu u Serijatu i to ne znaci uvodjenje neceg novog u vjeru, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uz ramazan klanjao teravih-namaz u dzematu sa ashabima, a zatim je prestao klanjati sa njima strahujuci da im Allah, dzelle sanuhu, ne naredi teravih-namaz kao farz. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prestao da klanja teravih-namaz kao imam, a ashabi su nastavili klanjati pojedinacno i tako sve do vremena pravednog halife Omera, radijallahu zanhu. To znaci da teravih-namaz nije postao bid’at, vec sunnet kojeg je praktikovao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a sto je Omer, radijallahu zanhu, ponovo uveo kako bi se klanjalo iza jednog imama kao sto su nekada klanjali iza Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Isti je slucaj i sa pisanjem i sakupljanjem hadisa sto ima osnove u Serijatu, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredjivao nekim svojim ashabima da pisu odredjene hadise. U vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je postojala bojazan od pisanja hadisa kako se njihov tekst ne bi pomijesao sa tekstom Kur’ana, a nakon smrti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nestalo je te bojazni, Kur’an je upotpunjen prije njegove smrti i muslimani nakon toga pocinju pisati hadis iz straha da se ne zaboravi. Da ih nagradi Allah, dzelle sanuhu, za njihova dobra djela i za njihovu brigu za Kur’anom i sunnetom, a jadni li su oni koji se izigravaju sa tim.

Iz navedenog mozemo zakljuciti da nije u pravu onaj koji dijeli bid’at na dobri i losi, i koji kaze da postoje dobri bid’ati, jer je to u suprotnosti sa rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).”

Tumaceci ovaj hadis kaze El-Hafiz ibn Redzeb:

“Rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je dalalet (zabluda).” - spadaju u rijeci od kojih se ne moze nista oduzeti. To je poput rijeci: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” - pa ko nesto unese novo u vjeru sto joj ne pripada to spada u dalalet. Islam je cist od toga, bilo da se to odnosi na pitanja uvjerenja, djela, rijeci koje covjek ispoljava ili krije u sebi. Svi oni koji govore da postoje dobri bid’ati nemaju dokaza za to osim rijeci Omera, radijallahu zanhu, po pitanju teravih-namaza, a sto smo prethodno objasnili.

VRSTE BID’ATA

Postoje dvije vrste bid’ata: Prvo: Bid’at rijecima i bid’at uvjerenja, poput izjava Mu’tezila, Dzehemijja, Rafida i nekih drugih sekta koje slijede njihovo uvjerenje. Primjeri bid’ata u rijecima su dodavanje necega ezanu sto mu ne pripada, poput rijeci nakon sehadeta: “Eshedu enne Alijjen velijjullah” (Svjedocim da je Alija Allahov sticenik) i rijeci: “Hajje zala hajril-’amel” (Podjite na najbolji posao) koje se dodaju nakon rijeci: “Hajje zales-salah!” i “Hajje zalel-felah!”

U ovu vrstu bid’ata spada i uvjerenje nekih sekti da postoji dvanaest bezgrijesnih imama, a koji poticu iz Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, loze i to zahtijeva vjerovanje u njih, a posljednji od tih imama je imam El-Mehdi koji je po njihovom vjerovanju ziv vec 1200 godina i koji se izgubio iz vida od ljudi u jednom od podruma u gradu Es-Sămeră’, u Iraku.

Takodje njihovo vjerovanje se zasniva na vjerovanju u poseban Kur’an koji ce se pojaviti pred Sudnji dan i u koji ce se pozivati njegove pristalice.

Drugo: Bid’at u ibadetu, tj. robovanje Allahu na nacin kojeg On, subhanehu ve te’ala, nije propisao.

Ovaj bid’at se dijeli u vise grupa:

1. Bid’at koji je uveden kao osnovni dio ibadeta, tj. da se uvede ibadet koji nema osnove u Serijatu, poput nepropisanog namaza, nepropisanog posta, praznika koji nemaju osnove i drugo.

2. Bid’at koji se dodaje na ibadet koji vec postoji u Serijatu, kao dodavanje petog rekata podne ili ikindiji-namazu, ili postiti dva dana bez prekida i tome slicno.

3. Bid’at u obliku ibadeta koji se obavlja na nepropisan nacin, poput teravih-namaza na nacin koji nije propisan od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kao da se klanja dvadeset ili trideset sest rekata sa samo jednim selamom.

4. Bid’at kojim se cini ibadet u odredjenom vremenu u kojem nije propisan doticni ibadet da se moze ciniti, kao odredjivanje polovine sa’bana za post i posebni nocni namaz. U osnovi post i nocni namaz su propisani, ali odredjivanje posebnog vremena za te ibadete zahtijeva postojanje dokaza za njih. Kao sto vidimo iz prethodnog, bid’at moze biti dodavanjem neceg novog u vjeru i cinjenje toga sastavnim dijelom vjere, a moze biti i oduzimanjem neceg od vjere, kao nijekanjem sunneta. Takvi ce reci da im je dovoljan Kur’an, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: “..... reci ce: “Dovoljna nam je Allahova Knjiga, sto nadjemo u njoj od halala, to smatramo halalom; a sto nadjemo u njoj da je haram, to smatramo haramom. Ali, meni je dat Kur’an i jos nesto poput njega.” (Ebu-Davud). Takvi slijede bid’at i on biva mijenjanjem znacenja teksta Kur’ana ili sunneta tuma-ceci ajete ili hadise na svoj nacin ili to biva iz neznanja, ekstremnosti ili izlaskom iz vjere. Jedan od najvecih oblika bid’ata danas jeste bid’at sekularizma, odnosno bid’at ciji sljedbenici povlace granicu izmedju vjere i drzave. Takvi smatraju da se propisi vjere trebaju slijediti samo u vjerovanju, tj. srcem priznavati vjeru, dok odnose medju ljudima, politiku, halal, haram i cjelokupni Serijat ne odredjuje vjera. Oni nijecu i dzihad na Allahovom putu, naredjivanje dobra i odvracanje od zla, smatrajuci da je vjera privatna stvar svakog covjeka i njegov licni izbor... Slijedeci ovu vrstu bid’ata danas postoji najvise vlada, univerziteta, stranki i organizacija. Njega slijede razni sistemi, a medju njima i demokratija koja se zasniva na razdvajanju vjere od drzave i davanja vlasti narodu umjesto Allahu, subhanehu ve te’ala. Danas su prisutni veliki sukobi izmedju onih koji slijede islam i onih koji slijede druge sisteme, izmedju onih koji smatraju da vlast pripada Allahu i da je On, subhanehu ve te’ala, jedini naredbodavac i onih koji smatraju da vlast pripada ljudima. Na veliku zalost, slijedjenjem krscana i Jevreja ta vrsta bid’ata se uvukla i u redove muslimana.

Potvrdu toga imamo u rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Sigurno cete slijediti zakone onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa kada bi oni usli u rupu malog gmizavca (?abb) i vi bi to uradili.” Rekose: “O Resulallah, je su li to Jevreji i krscani?” Rece: “Pa ko od ljudi do oni.” (Buhari i Muslim) Ova vrsta bid’ata prvo je nastala u Evropi u srednjem vijeku kada su vlast imali u rukama crkveni ljudi. Ali, kada su se oni razvratu odali i uzdigli, zanijekali su savremenu nauku, prirodne zakone, palili su ucenjake, pretvarali su manastire u kuce za razvrat, i sakupljali su bogatsvo trgujuci sa oprostajnicama grijeha, tada su ljudi saznali pravu njihovu sliku i uvjerili se da oni nisu monasi koji su se sustegli od zenidbe, vec mocnici i neznalice koji zive u raskosi i nemoralu. Protiv njih su dignute parole i pobuna, a ljudi su posli slijediti put koji je daleko od vjere, razdvojili su vjeru od drzave, dali su crkvi granicu koju ne smije preci, a to su samo vjerski obredi i ceremonije, bez mijesanja u drzavu gdje je sva vlast data narodu. To je bio razlog napretka Evrope i njenog posjedovanja moci i nauke. Time je ona postala napadacem i kolonizatorom sto je iznenadilo islamski svijet koji je vec dugo vremena u dzahiluku (neznanju).

Toliko su muslimani bili zaostali da su pojedinci poceli pozivati ka promjeni islama na nacin kojim je krscanstvo mijenjano i da se time izoluju islamske vodje iz javnog zivota, da se islamski zakoni zamijenu francuskim ili ala francuskim zakonima kako bi se slijedila Evropa koja je napredovala na takav nacin. Ali, oni su zaboravili da islam nije izvitopereno krscanstvo, da ulema islama zajedno sa halifama nisu poput evopskih vladara i monaha. Zato je dugo trajala borba izmedju iskrenih sljedbenika sunneta i onih koji su napustili svoju vjeru i ummet kojem pripadaju. Takvi su pozivali da vlast pripada Allahu samo u dzamijama, a da van dzamije pripada narodu. To je kratak prikaz onoga u sta pozivaju sekularisti. Njihov broj nije mali, a Zapad uveliko pomaze njihove pristalice kojih ima medju vladarima, piscima, profesorima, vojnim licima i drugima. Taj sukob ce trajati sve dok se ne uzdigne bajrak istine i dok se ne potvrde rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah nece ostaviti ni jednu kucu, a da Allah u nju ne uvede islam, sa moci silnoga s kojom ce Allah uzdignuti islam i njegove sljedbenike; a sa ponizenjem ponizenog Allah ce poniziti nevjerstvo i njegove sljedbenike.” (Es-Silsiletus-sahihah, sejh el-Elbani)

Nema sumnje da je sekularizam u suprotnosti sa vjerom, jer on slijedi put koji nijece Allaha kao vladara i zakonodavca, put koji nijece dzihad, da’vet i rad na tom putu sto je otpadnistvo od vjere. Sekularizam je jedan od najvecih bid’ata iz razloga sto veliki broj muslimana koji klanjaju, poste i daju zekat slijede taj pravac i oni kazu da nije dozvoljeno da vlast ima ikakve veze sa vjerom i da treba odvojiti vjeru od drzave. Za vjeru kazu da odredjuje drugi svijet, dok na ovom svijetu ljudi odabiru nacin zivota koji smatraju da je najbolji za njih. Zbog velike opasnosti ovog savremenog bid’ata potrebno je ljudima ukazati na njega, kao i na pogresne tvrdnje kojima se zeli pribliziti ljudima taj put govoreci im da ostaju muslimani iako slijede sekularizam???


Kako vidimo iz navedenog bid’at i sunnet su dva razlicita puta, dvije suprotnosti. Vecina uleme je do sada pisala o bid’atu, a da se u tome nije dotakla sunneta, jer je on osnova iz koje se izvode pravila. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je upucivao ljude na sunnet, a zatim ih upozoravao da se klonu bid’ata sto vidimo iz slijedecih hadisa:
1. Prenosi se od Dzabira da je rekao: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi drzao hutbu oci bi mu pocrvenile, podigao bi svoj glas i rekao: “Nakon navedenog, zaista je najbolji govor Allahova Knjiga i najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je bid’at, a svaki bid’at je dalalet.” (Buhari) 2. Prethodni hadis pojasnjava i hadis od El-Irbada, kaze: “Savjetovao nas je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, lijepim govorom od cega su se srca bojala i oci punile suzama, pa smo rekli: “O Resulallah, kao da je to savjet onoga koji se oprasta, pa nam oporuci nesto.” Rece: “Oporucujem vam da se bojite Allaha, zazze ve dzelle, poslusnost i pokornost makar vam i crnac (rob Abesinac) naredjivao. Onaj koji bude zivio nakon mene vidjece mnoga razilazenja, zato se pridrzavajte moga sunneta i sunneta pravovjernih halifa. Cvrsto se ocnjacima drzite njihova puta i cuvajte se novotarija, svaka novotarija je bid’at i svaki bid’at je dalalet.” (Ebu-Davud, Et-Tirmizi, Ibn-Madze...)
3. To pojasnjava i hadis Dzerira: “Ko uvede u islamu neku lijepu stvar (sunneten haseneh), on ima nagradu za to i nagradu onoga koji to bude radio nakon njega, a da se njima nista ne oduzme od njihove nagrade, a ko uvede u islamu neku losu stvar (sunneten sejjieh), on ima kaznu za to i kaznu onoga koji to bude radio nakon njega, a da se njima nista ne oduzme od njihove kazne.” (Muslim) Sunnet u arapskom jeziku i Serijatu oznacava put, a to je uputa Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. U spomenutom hadisu: “Ko uvede u islamu neku lijepu stvar (sunneten haseneh)...” tj. ko bude slijedio put Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, radio po njemu i pozivao ka sunnetu, pa to i drugi prihvatili imace nagradu za to i nagradu onih koji ga budu slijedili i suprotno tome, onaj ko bude slijedio put koji je daleko od sunneta, pa to i drugi budu prihvatili imace kaznu za to i kaznu onih koji ga budu slijedili. Dakle, lijepa stvar (sunnet haseneh) je put Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a ruzna stvar (sunnet sijjieh) je novotarija, stvar koja je u suprotnosti sa Serijatom. Jos mnogi drugi hadisi ukazuju na ovo znacenje, kao hadis od Ibn-Mes’uda: “Ko ukaze na dobro, on ima nagradu kao i onaj koji ga cini.” (Muslim) Prenosi se od Ebu-Hurejre da je rekao: “Onaj koji poziva ka uputi ima nagradu kao i oni koji ga slijede, a da se njima nista ne oduzme od njihovih nagrada; a onaj koji bude pozivao ka zabludi, on ima grijeh...” (Muslim) Sunnet je sve ono sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, radio, naredjivao, odobravao i odbijao. To je put svih pravovjernih halifa koje smo duzni slijediti i ashaba koji su slijedili njegov put.


POJAVA BID’ATA KOD MUSLIMANA I RAZLOZI NJEGOVA NASTAJANJA



Kaze sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Opcenito, bid’at vezan za ibadate i nauku pojavio se na kraju vladavine pravovjernih halifa, rahimehumullah, a o tome nas je obavijestio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko od vas bude zivio nakon mene, vidjece mnoga razilazenja. Zato se pridrzavajte moga sunneta i sunneta pravovjernih halifa.” Koliko je veca udaljenost bila od kuce Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, od Medine, toliko su bid’ati bili veci. Potvrdjeno je u hadisima da u Medinu nece uci Dedzdzal, a nauka i pravo vjerovanje je bilo ocuvano sve do cetvrtog pokoljenja, vremena u kojem je zivio Imam Malik, rahimehullah, dok u prva tri stoljeca bid’at nije bio poznat u Medini. Nakon tog perioda javljaju se bid’ati, ali u Medini ne bivaju u tolikoj mjeri kao u drugim mjestima. Nema sumnje da je u pridrzavanju Kur’ana i sunneta spas od dalaleta i bid’ata. Kaze Allah, dzelle sanuhu: “I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drzite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvede od puta Njegova ...” (Kur’an, VI/153)
To je pojasnio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ibn-Mes’ud, radijallahu zanhu, kaze: “Povukao je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, (dugu pravu) liniju i rekao: “Ovo je Allahov put.” Zatim je povukao druge (krace) linije sa lijeve i sa desne strane i zatim rekao: “Ovo je Allahov pravi put, a ovo su putevi i na svakom od njih sejtan poziva...” Zatim je proucio ajet: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drzite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvede od puta Njegova. Eto, to vam se naredjuje da biste se grijeha klonili.” (Ahmed, Ibn Hibban i El-Hakim)
Onaj koji skrene sa puta Kur’ana i sunneta pred njim se otvaraju putevi zablude i novotarija. Razlozi koji su doveli do pojave bid’ata su slijedeci:
1. nepoznavanje islamskih propisa, 2. slijedjenje strasti, 3. slijepo slijedjenje jednog misljenja ili licnosti i 4. slijedjenje i poistovje-civanje sa nevjernicima. Koliko god vrijeme ide naprijed i koliko god se ljudi udaljavali od Upute, umanjiva se znanje i otvara se put neznanju, kao sto kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah nece uzdignuti nauku time sto ce je uzdignuti od ljudi, vec ce uzdignuti nauku time sto ce usmrtiti ucenjake. I kada ne bude ostao ucenjak ljudi ce poceti slijediti neznalice, pa ce biti pitani i oni ce davati odgovore bez znanja, pa ce zalutati i druge dovoditi u zabludu.” (Buhari i Muslim)

Novotarijama se niko ne moze suprostaviti do uceni ljudi i kada nestane nauke i ucenih tada ce se otvoriti vrata bid’atima i njihovom sirenju. Drugi razlog je: slijedjenje strasti. Oni koji ne slijede Kur’an i sunnet oni slijede svoje strasti: “Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim, a zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu...” (Kur’an, XXVIII/50) “Reci ti meni ko ce uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah znajuci ga u zabludu ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapecatio, a pred oci njegove koprenu stavio. Ko ce mu ako nece Allah na pravi put ukazati?...” (Kur’an, XLV/23) - a bid’at je produkt strasti. Trece: Slijepo slijedjenje jednog misljenja ili licnosti. Ukoliko covjek slijepo slijedi ljude to ga udaljuje da dodje do pravih dokaza i poznavanja istine. Kaze Allah, dzelle sanuhu: “ A kada im se rekne: “Slijedite Allahovu objavu!” - oni odgovaraju: “Necemo, slijedice-mo ono na cemu smo zatekli pretke svoje.” (Kur’an, II/170) Takvi su danas oni koji su privrzeni odredjenim pravcima i sektama, pa kada se pozovu da slijede Kur’an i sunnet i da napuste ono sto je u suprotnosti sa njima, oni se pravdaju svojim pravcima, sejhovima i precima. Cetvrto: Slijedjenje i poistovjecivanje sa nevjernicima. Vecina muslimana danas slijede nevjernike i to je jedna od najvecih novotarija i najvecih opasnosti nasem ummetu. Muslimani slijede nevjernike pripisujuci Allahu druga, praveci svecanosti koje nemaju osnove u Kur’anu i sunnetu. S druge strane uocljiv je nedostatak znanja i ucenih ljudi koji bi trebali predvoditi ummet i ukazivati mu na pravu vjeru. Manjkavost je i u samom nastvanom programu gdje se predmet izucavanja islama stavlja na marginu i prepusta se slobodi odabiranja umjesto da se taj predmet uvede kao glavni predmet kako bi se odgojile generacije koje ce poznavati svoju vjeru. Na drugoj strani, vidjecemo kako se sekularisti bore za svoju ideologiju koju proturaju u skole kao jedan od glavnih predmeta cak i u sredinama gdje su muslimani vecinsko stanovnistvo.


STAV ISLAMA PREMA ONIMA KOJI RADE NOVOTARIJE



Sljedbenici sunneta su se uvijek suprostavljali novotariji, nijekali su njihova djela i sprecavali ih u tome. Tako su postupali nasi prethodnici, a primjer imamo u Imamu Maliku ibn-Enesu. Kada mu je dosao neki covjek i upitao ga: “Odakle cu obuci ihrame (odjecu za hadzdz)?” Odgovorio mu je: “Od mikata (mjesto odakle hadzije moraju imati ihrame na sebi) kojeg je odredio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.” Zatim je rekao covjek: “Da li da obucem ihrame prije tog mjesta?” Rekao mu je Malik: “Nemas potrebe za tim.” Covjek je dodao: “Zasto sprecavas to, zar nije bolje da obucem ihrame sto dalje od mikata?” Malik mu je odgovorio: “Allah Uzviseni kaze: “...Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naredjenju njegovu, da ih iskusenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snadje.” (Kur’an, XXIV/63) Zar moze biti veca opasnost po vjeru covjeka od davanja necemu drugom prednosti nad onim sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odredio. Do danas se iskreni vjernici suprostavljaju novotarijama pisuci u novinama i casopisima, obracajuci se vjernicima savjetom, sto utice na osvjescivanje vjernika i nestajanje novotarija. Od onih koji se suprostavljaju novotarijama su i sljedbenici sunneta i dzema’ata koji svoje stavove zasnivaju na Kur’anu i sunnetu. Oni se suprostavljaju novotarijama navodeci dokaze iz Kur’ana i sunneta o nuznosti pridrzavanja Kur’ana i sunneta, i o udaljavanju od bid’ata. O duznosti savjetovanja za dobrobit islama i muslimana kaze sejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Ukazati i upozoriti na imama koji radi bid’ate govoreci ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom i sunnetom, ili radeci ibadete koji su u suprotnosti sa Kur’anom i sunnetom, duznost je muslimanima. Receno je Imamu Ahmedu ibn-Hanbelu: “Da li vam je drazi covjek koji posti, klanja i boravi u i’tikafu ili onaj koji govori protiv bid’ata?” Rekao je: “Ukoliko on posti, klanja i boravi u i’tikafu, od toga ima samo on koristi, a ukoliko govori protiv bid’ata to radi u korist svih muslimana i to je bolje i u tome je sveopca korist muslimana u njihovoj vjeri, sto je vrsta dzihada na Allahovom putu i borbi za Njegovu vjeru i Serijat, a otklanjanje stete od novotarija i neprijateljstva je njihova duznost (fard kifaje) muslimanima. Kada ne bi bilo onih koje Allah, dzelle sanuhu, ucvrcuje protiv stete koju sljedbenici novotarija namecu, vjera bi bila unistena. Steta koju oni nanose je veca od stete din-dusmanina u ratu, jer oni ne unistavaju srca osim nakon odredjenog perioda, dok sljedbenici novotarija odmah unistavaju srca.” (Fetava, 2 Imam Safija, rahimehullah, u svojoj knjizi “Haddul-islam ve hakikatul-iman” tumaceci ajet: “Kada vidis one koji se rijecima Nasim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne predju. A ako te sejtan navede da zaboravis, onda ne sjedi vise s nevjernicima kad se opomene sjetis.” (Kur’an, VI/6 - kaze: “Ovaj ajet je dokaz zabrane sjedenja sa sljedbenicima bid’ata, strasti i onih koji cine velike grijehe.” Kaze Es-Sevkani, rehimehullah: “U ovom ajetu je velika pouka onima koji dozvoljavaju sjedenje sa sljedbenicima bid’ata, onima koji iskrivljavaju Allahov govor i koji se izigravaju sa Kur’anom i sunnetom slijedeci svoje strasti i novotarije. Ukoliko im se ne zamjeri na njihovim novotarijama i ukaze na gresku, onda je bar potrebno udaljiti se od njih. Udaljavanje nema nikakve poteskoce, dok je u sjedenju potvrda odobravanja onoga sto oni rade, a prisutnost u njihovom drustvu doprinosi steti zbog slusanja onoga sto je zabranjeno.” Kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko ukaze postovanje prema sljedbeniku novotarije, on potpomaze rusenju islama.” (Et-Taberani, El-Bejheki) Razliciti su stepeni sljedbenika novotarija, neki od njih nemaju znanja i smatraju ono sto rade da je istina i da su na pravom putu. Takvi su grijesni i nadati se da ce im biti oprosteno, jer oni vjeruju i boje se svoga Gospodara. Zato nasi prethodnici imaju razlicite stavove po pitanju sljedbenika novotarija, da li on samo radi novotarije ili i poziva ka njima, da li se od njega moze uzimati znanje i tako dalje. Kaze poznati ucenjak, Hasan el-Basri: “Allah ne prima post, namaz, hadzdz niti umru od sljedbenika bid’ata sve dok ga ne napusti.” Kaze Sufjan es-Sevri, rahimehullah: “Novotarija je draza Iblisu od neposlusnosti i grijesenja. Covjek se kaje za svoje grijesenje, a ne kaje se za novotariju koju cini.” Kaze Fudajl ibn-Ijad: “Onaj ko sjedi sa sljedbenikom novotarije, Allah mu ne prima njegova djela i njegov iman napusta njegovo srce, pa kada vidis sljedbenika novotarije na putu, predji na drugu stranu!”


SLJEDBENIK NOVOTARIJE I NJEGOVO POKAJANJE



Po pitanju pokajanja sljedbenika novotarija, kaze Alija, radijallahu zanhu: “Sljedbenik novotarije ne napusta novotariju, a da ne pocne slijediti goru od nje.” Ove rijeci Alije, radijallahu zanhu, su u skladu sa hadisom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem govori o sljedbenicima novotarije: “Oni izlaze iz vjere kao sto izlazi strela iz luka, zatim se nece vratiti vjeri sve dok se ne vrati strela u svoj luk.” (Ebu-Davud)
Ovaj hadis je dokaz njihova nenapustanja bid’ata i njihova nepokajanja, osim onih kojima se Allah smiluje, a prenosi se od Enesa ibn-Malika da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je stavio zastor na tevbu svakog sljedbenika novotarije.” (Et-Taberani, El-Bejheki)



ZAKJUCAK




Bid’at je odasiljac nevjerstva i unosenje u vjeru onoga sto Allah i Njegov Poslanik nisu propisali. Zbog toga je bid’at gori od cinjenja velikih grijeha. Sejtan se vise raduje bid’atu od cinjenja velikih grijeha, jer zna da se covjek kaje za svoje grijehe, a dok onaj koji cini bid’ate smatra njih osnovom vjere s kojom se priblizava svome Gospodaru i ne kaje se zbog tih novotarija. Bid’ati unistavaju sunnete i sljedbenici novotarija preziru sunnet i njegove sljedbenike. Time se sljedbenici novotarija udaljavaju od Allaha i zasluzuju Njegovu kaznu jer prouzrokuju bolest ljudskih srca, kao i nered. Na osnovu navedenog zabranjuje se posjecivanje sljedbenika novotarija i sjedenje sa njima, osim radi savjetovanja njih i ukazivanja im na stetnost njihovih postupaka. Inace, ukazivanje postovanja takvima moze samo negativno djelovati. Ukoliko i pored savjetovanja sa njima to ne doprinese njihovom napustanju novotarija, duznost je ukazati na njihovo zlo i na opreznost od njihova djelovanja. To je duznost ucenih da im se suprostavljaju, jer je velika opasnost za vjeru slijedjenje novotarija. Neophodno je znati da oni koji se suprostavljaju vjeri potpomazu sirenje novotarija i oni to pomazu na razne nacine, jer znaju da je u tome udaljavanje od islama i izoblicavanje njegove prave slike. Na kraju, svoju bracu koji ljubomorno cuvaju svoju vjeru i koji je brane, i koji naredjivaju na dobro, a odvracaju od zla, opominjem rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam je poceo kao garib i vratice se garibima kao sto je poceo, pa blago garibima.” Receno je: “Ko su to garibi, o Resulallah?” Rece: “Oni koji ispravljaju pri skretanju ljudi.” Prenosi se od Bekra ibn-zAmra el-Me’afirija da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Blago garibima koji se cvrsto drze Allahove knjige kada bude napustena i koji poucavaju sunnetu kada se bude gasio.” Molimo Allaha, zazze ve dzelle, da pomogne nasu vjeru, da je uzdigne, da ponizi din-dusmane i neka je salavat i selam na naseg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
_________________
Molim Te, Allahu sa svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje si objavio u Svojoj Knjizi ili kojem si poducio nekoga od Svojih robova, ili koje si ostavio za Sebe u Svome tajnom znanju da ucinis Ku'ran Uzviseni proljecem moga srca»
 

muharram23

New Member
Staff member
salamu alaykum akhi

Ovo je zaista predivan clanak. Ovo ce biti na vrhu inshAllah tako da svi znaju sta je to novotarija. Da nema te lijepe novotarije. Poslanik svs je svaku hutbu pocinju sa khutbatul haaajjje i na kraju kaze "kulu bidaatin dallale, wa kullu dallatin finnar" svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. Vecina zabludjeli sekti koriste uvjek buhariju i muslim da nas poklope a zaboravljaju hadis u bukhariji i muslim "men ahdethe fi emrina haza ma lejse minhu, fehuve red" ko uvede u nasu vjeru ono sto nije od nje, to se odbacuje. Pa drugi hadis isto "men amele amilen layse aleyhi emruna, fehuve red" ko cini djelo sto nije po nasem, to se odbacije".

Jazakallahu khair akhi

wasalam
 
Status
Not open for further replies.
Top