Mahir Abdullah: Poštovani gledaoci, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Ponovo smo zajedno u emisiji 'Šerijat i život', svega nekoliko dana prije prve godišnjice tragicnih dogadaja u Americi koji su ostavili velikog traga na sve bitnije dogadaje našeg vremena i medudržavne odnose u cijelome svijetu. Ono što je uocljivo u dogadajima nakon 11. septembra je da je promjenjen pogled na islam što, opet, uveliko utjece na odnose muslimana i ostalih. Svjedoci smo velikih dogadanja koja okupiraju pažnju cijeloga svijeta, a u centru svega je uvijek islam, odnosno neka od muslimanskih država, pocev od Pakistana i sukoba s Indijom oko Kašmira, preko palestinske tragedije do najnovije drame u vezi s (moguce) vojnom intervencijom u Iraku. Kakav trag ti dogadaji ostavljaju na odnos muslimana i ostalih, te kakva buducnost predstoji islamu i muslimanima nakon svih tih dogadaja koji su nerazdvojivi od islama i muslimana?!
U odgovoru na ova i slicna pitanja veceras ce nam pomoci naš dragi gost kojeg smo posljednjih sedmica nestrpljivo ocekivali u našem studiju, dr. Jusuf el-Kardavi, kojem želimo sve najbolje u njegovom hairli životu!
Doktore, ako pogledamo odnose muslimana i kršcana, odnosno muslimana i Zapada kroz historiju, vidjet cemo da je protekli period ispunjen izuzetno burnim dogadajima. Protiv nas je zapadni svijet vodio ratove, nakon toga je nastupio period primirja u kojem su oni od nas ucili i koristili se našim znanjem. Medutim, pored svega, pogrešno razumijevanje i dalje je osnov u odnosu izmedu muslimana i Zapada. Neki danas tvrde da su dogadaji od 11. septembra razlog za mnoge promjene u tom odnosu, te da su oni povod za otvoreno neprijateljstvo prema islamu i muslimanima! Možete li nam pojasniti, da li su zaista navedeni dogadaji razlog takvom odnosu Zapada prema islamu i muslimanima, ili je razlog stariji od poznatih dogadaja od prije nepunu godinu dana?
Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim!
Zahvala pripada samo Allahu, dž.š, i neka je salavat i selam na našeg Poslanika, s.a.v.s, te na njegovu porodicu i cestite ashabe. Prije nego što odgovorim na postavljeno pitanje želim da ukažem na veliki gubitak koji je zadesio cijeli ummet. U posljednjih nekoliko sedmica izgubili smo dva velika radnika za dobro islama i muslimana, dva naša brata cijim odlaskom je ostala velika praznina koju je teško nadomjestiti. Prvi od njih je cijenjeni šejh Ahmed bin Hadžer iz Katara, veliki kadija i istaknuti ucenjak i radnik na polju da'we. Odlikovao se ispravnom akidom i velikim znanjem u šerijatskim naukama koje je primjenjivao u svojim fetvama. Onaj ko ga je poznavao svjedok je ovih rijeci, a tu su i brojna djela koja je ostavio da se njima koristimo. Drugi je jedan od istaknutih daija, neumoran radnik na polju pomoci muslimanskoj omladini širom svijeta dr. Mani' Hammad el-Džuheni. Vezalo nas je poznanstvo još od vremena kada je on studirao u Americi i to poznanstvo je, uz neprestano jacanja veza medu nama, potrajalo petnaest godina. Bio je izuzetno vrijedan radnik, a plodovi njegovog djela su primjetni medu omladinom širom svijeta.
Mislim da nema zemlje, niti pokrajine na svijetu u kojoj ima muslimana, a da je dr. Mani' nije posjetio i pružio veliku pomoc i podršku njenim stanovnicima. Allaha, dž.š, molim da ih uzme u Svoje okrilje i da im podari najbolju nagradu. Amin!
Što se tice odnosa izmedu islama i Zapada, oni imaju svoju historiju koja je daleko starija od prošlogodišnjih dogadaja. Ako govorimo o tim odnosima sa historijskog stanovišta, vidjet cemo da oni pocinju od vremena poslanstva Muhammeda, s.a.v.s, od Njegovog pisma Heraklu u kojem ga poziva da primi islam.
Poslije toga dolazi do sukoba na Mu'ti, te do bitke na Tebuku, a poslije smrti Muhammeda, s.a.v.s, ratovi se nastavljaju. Najpoznatiji su Bitka na Jermuku, osvajanje Palestine, osvajanje Egipta i Tunisa itd. Sva ta podrucja Zapada je bio okupirao, pa im je islam povratio slobodu i dostojanstvo. Nakon toga dolazi do krstaških pohoda, a u savremeno doba dolazi do kolonijalnih zaposjedanja muslimanskih teritorija. Kroz historiju, nekada smo mi pobjedivali njih, a nekada oni nas. Ako želimo da posmatramo prošlogodišnje dogadaje u tom kontekstu, onda treba analizirati situaciju u kojoj su se oni desili. Vidjet cemo da je Amerika u posljednje vrijeme postala vodeca sila svijeta. Nekada se za Britaniju govorilo da je najjaca na moru, ali Amerika je danas najjaca na moru, na kopnu, i u zraku. Zbog takvog odnosa snaga Amerika je pocela na ostatak svijeta da gleda kroz zamisao svojih politickih ideologa. Predstavnici te ideologije se Fukojama, Amerikanac japanskog porijekla, koji je napisao knjigu pod naslovom 'Kraj historije', te Hantington, Amerikanac židovskog porijekla koji je poznat po knjizi 'Sukob civilizacija'. On u svojoj knjizi pojašnjava da se cijeli svijet sastoji od sedam ili osam glavnih civilizacija. Izmedu šest je moguce razumijevanje i zbližavanje, ali sa dvije to nije moguce.
To su konfucionizam i islam. Takoder, kaže da se u te dvije civilizacije nalazi velika opasnost za cijelo covjecanstvo, pogotovo ako dode do izvjesnog zbližavanja izmedu njih. Zaista, meni nije jasno šta pisac cilja svojom knjigom? Da li on misli na vjeru islam, ali to vješto prikriva rjecju civilizacija ili zaista misli na civilizaciju. U svakom slucaju, njegovo pisanje osnovni je razlog da se na te dvije civilizacije gleda posebnim pogledom. Buš je spominjao frazu 'osovine zla', pojašnjavajuci da se to odnosi na Irak, Iran i Sjevernu Koreju. Smatram da je spomen Sjeverne Koreje samo bacanje pjeska u oci javnosti. S druge strane, on želi skrenuti pažnju na narastajucu opasnost koju u sebi krije novi neprijatelj, islam! Amerika mora imati neprijatelja. Poslije pada Sovjetskog Saveza potrebno je izmisliti novog neprijatelja kako bi se mobilizirala nacija u podršci americkoj zvanicnoj politici.
Poslije pada Sovjetskog Saveza nestalo je 'crvene opasnosti', pa je bilo potrebno pronaci novog neprijatelja i izbor je pao na islam, - 'zelenu opasnost'. Posljednjih godina svjedoci smo zbližavanja stavova i normaliziranja odnosa izmedu SAD i Kine, kao potencijalnog neprijatelja. Poslije toga nije ostalo ništa do 'zelena opasnost'.
Naravno, postoji odredeni broj intelektualaca i mislilaca u Americi koji ne prihvataju takav poredak stvari. Jedan od njih je poznati profesor Esposito, pisac knjige 'Islamska opasnost, istina ili laž'. Knjiga je prevedena na arapski jezik pod naslovom 'Islamska prijetnja, bajka ili stvarnost'. Dakle, postoje odredeni pokušaji da se islam pravilno razumije.
Takode, postoje novinski clanci i knjige koji ukazuju na neke dokumente koje je izdalo Ministarstvo vanjskih poslova SAD prije 11 septembra prošle godine, a ukazuju na narastajucu opasnost od terorizma i teroristickih snaga u islamskim zemljama. Dakle, uzroci takvog odnosa Zapada prema islamu i muslimanima daleko su dublji, a dogadaji od 11. septembra samo su povod za njihovo javno ocitovanje i skidanje vela sa prikrivene istine.
Mahir Abdullah: Jedan gledalac po imenu Hišam kaže da su dogadaji od 11. septembra imali velikog uticaja na da'wu i širenje ispravne islamske ideje. Zbog toga sada imamo veliki broj daija koji su svoje djelovanje usmjerili u razotkrivanje pogrešnog predstavljanje islama.
Svojim pitanjem cu se nadovezati na ove rijeci s obzirom da ste spomenuli Fukojamu i druge zapadne mislioce koji traže neprijatelja u 'zelenoj opasnosti.' Vecina dijaloga izmedu islama i Zapada nakon 11. septembra, vodeni su kao dijalozi izmedu islama i kršcanstva. Da li uloga Zapada odgovara tom kontekstu, ili on gradi svoj odnos prema islamu s laicistickog stanovišta?
Dr. Kardavi: Prije nego što odgovorim na to pitanje želio bih da spomenem jednu bitnu stvar, koju mnogi isticu, ekonomske razloge. Amerika kroz svoje akcije želi da zaposjedne podrucja koja su bogata naftom, u situaciji da prestane dotok nafte iz Zaljeva zbog americkih pretenzija prema tim podrucjima. Mislim da i to treba uzeti u obzir.
Što se tice odnosa Zapada prema islamu, tj. da li je taj odnos kršcanski ili laicisticki, smatram da je Zapad vecinom laicisticki. Medutim, kada za cilj svoga djelovanja ima islam, odnosno muslimane, onda se ogrne u kršcansku odjecu. Mnogi zapadni mislioci primjecuju to. Doktor Gustav Labon, poznati francuski filozof kaže:
'Zapad ima dva lica. Jedno je laicisticko, materijalisticko, kada za cilj djelovanja ima nemuslimane. Medutim, kada su u pitanju muslimani, onda je on pristrasan i djeluje na specifican nacin.' U ovoj konstataciji s njim se slažu mnogi zapadni teoreticari. Te pojave posebno su primjetne u Americi. Poznato je da tamo odredene vjerske sekte vec više godina imaju izuzetno jak uticaj na politiku. To su ekstremne desnicarske kršcanske sekte koje mnogi nazivaju 'požidovljeni kršcani.' Na tu temu napisano je nekoliko doktorskih disertacija.
Cinjenica je da je i nekoliko americkih predsjednika pripadalo toj sekti. Od njihovog ucenja je da je okupljanje židova u Palestini preduslov za povratak Isusa. Ostalo je još samo da naprave Solomonov dvorac i svi uslovi za Isusov povratak su ostvareni. Zbog toga Židovi imaju veliku podršku Zapada u ostvarenju svojih ciljeva. Dakle, u svojoj suštini, to je cionisticka, ili židovska ideja koja je porobila kršcanstvo. Znaci, mi pred sobom imamo Zapad koji je obukao odjecu kršcanstva a u svojoj suštini je materijalisticki i nekršcanski, jer je materijalizam nespojiv sa kršcanstvom. U kršcanstvu je duhovna strana izuzetno izražena, pa kako ga je moguce dovesti u vezu s materijalizmom!? Vjera koja kaže: 'Bogati nece uci u Carstvo nebesko sve dok deva ne prode kroz iglene uši.' Vjera ciji poslanik kaže svom sljedbeniku: 'Idi prodaj sav svoj imetak, pa me onda slijedi!', nespojiva je s današnjom zapadnom civilizacijom.
Oni su nasljednici grcke filozofije u pogledu materijalizma, što objašnjavaju mnogi zapadni mislioci u svojim djelima, medu kojima je najpoznatije 'Islam na raskrsnici puteva' Muhammeda Eseda, cije je ime, prije primanja islama, bilo Leopold Vajs. Oni objašnjavaju da je zapadna ideja u svojoj osnovi grckog porjekla i da nema nikakve veze s kršcanstvom. S druge strane, zapadna civilizacija zasniva se na neogranicenim slobodama, što je suprotno kršcanstvu. U Indžilu je zapisano: 'Prije tebe su govorili: 'Nemoj blud ciniti!', a ja kažem: ko samo okom pogleda, blud je pocinio!' To se u potpunosti slaže s hadisom Muhammeda, s.a.v.s: 'I oci blud cine, a njihov blud je pogled...'
Gdje je Zapad u tom kontekstu, Zapad koji se danas ponosi nemoralom, seksualnom izopacenosti, brakovima izmedu istih spolova, potpunoj razgolišenosti i drugim razvratnostima!? To se toliko raširilo da se kandidati na izborima javno hvale razvratnošcu i razgolicenošcu kako bi pridobili glasace. To je daleko od Indžila i ucenja kršcanstva! U Indžilu stoji: 'Ako ti neko udari šamar, ti mu okreni drugu stranu.' Da li se Zapad ponaša tako? Zaista je Zapad daleko od te tolerancije! Pogledajmo samo koliki je broj ratova voden kroz historiju. Posljednja dva svjetska rata u kojima su desetine miliona ljudi izgubile život, ratovi su medu kršcanima. Pa, na osnovu cega da tvrdimo da je zapadna civilizacija kršcanska civilizacija? Oni samo stave krstaški ogrtac kada su u pitanju muslimani i oslobodenje Isusova groba od muslimana, kao što su tvrdili u srednjem vijeku. I tada su bili daleko od kršcanstva, jer koliko je krstaških pohoda završilo u kršcanskim zemljama gdje su uništili sve što se moglo uništiti.
Mahir Abdullah: Naš gledalac po imenu Usama Mensur pita: 'Zar ne postoji prožidovski islam?! Zar arapski vladari koji uspostavljaju veze sa Izraelom i nastoje proširiti njegov uticaj medu muslimanima nisu cionisti koji se ne razlikuju od prožidovskih kršcana o kojima ste govorili?
Dr. Kardavi: Ne! Ne postoji prožidovski islam. Islam je cist od cionizma i daleko od svakog zla i neprijateljstva. Tacno je da postoje ljudi koji se ubrajaju u muslimane a po svojim djelima odgovaraju židovskim interesima. Oni, nažalost, postoje, ali se islam ne mjeri po njima. Ne moguce je dovesti u vezu islam i židovstvo, jer izmedu njih nema nikakvih dodirnih tacaka. Islam je cist i daleko od onih koji se deklarišu kao muslimani, a u stvarnosti su nešto drugo.
Zbog toga, kada govorimo o buducnosti islama, ne mislimo na islam kao vjeru jer je njegova buducnost zagarantovana i njega u buducnosti ocekuje samo dobro, nego govorimo o muslimanima i njihovoj buducnosti. Muslimanima je potrebno još podosta da bi mogli ocekivati svjetliju buducnost. Muslimanske zemlje nisu na dovoljnom stepenu razvoja, mi ne posjedujemo dovoljnu snagu, ne proizvodimo avione niti tenkove, ne posjedujemo dovoljno razvijenu tehnologoju niti dovoljan stepen znanja. Sve su to veliki propusti koje smo sebi dozvolili. Islam ne snosi težinu naših grijeha i njegova je buducnost svijetla, bez obzira na naše greške i manjkavosti.
Mahir Abdullah: Nekoliko naših gledalaca ponavljalo je isto ukazujuci na neophodnost poboljšanja našeg unutrašnjeg stanja nakon dogadaja od 11. septembra. Da li su spomenuti dogadaji dodatni pokazatelj da je neophodno popravljanje našeg unutrašnjeg stanja?
Dr. Kardavi: Nema sumnje da ce svaki iskreni musliman nastojati da se okoristi od svih dogadaja i da ce nastojati izvuci pouku iz njih. Allah, dž.š, obraca se vjernicina nakon bitke na Uhudu u kojoj su muslimanili izgubili sedamdeset svojih boraca, medu kojima su bili Hamza, Mus'ab bin Umejr, Enes bin Nadr i mnogi drugi, pa kaže: 'Zar – kada vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reci: 'Otkud sada ovo?!' Reci: 'To je od vas samih!' Allah, zaista sve može.' Dakle, Allah, dž.š, upozorava ummet da u sebi traži razloge svom stanju. Ummet koji posjeduje ispravnu logiku je onaj koji u svojim postupcima traži razloge situacije u kojoj se nalazi.
Zbog toga spomenuti dogadaji treba da budu razlog za budenje uspavanom, poduka nepoducenog, podsjecanje zaboravnom. Ti dogadaji treba da budu uzrok (sebeb) za popravak našeg stanja i ispravku pogrešaka koje smo nekada uradili. To se u islamu zove 'obracun sa samim sobom.' Samo na takav nacin možemo adekvatno ispraviti svoje greške i manjkavosti. Kada se radi o necemu što je stvar više instance, onda ljudi odgovorni za to treba da se sastanu i analiziraju stanje u kojem se nalaze. Vladari muslimanskih zemalja treba da se sastanu i razmotre razloge stanja u kojem se ummet nalazi. Problem je što mi, u velikom broju slucajeva, tražimo krivicu u drugim, a ne u našem unutrašnjem stanju.
Ja ne poricem postojanje vanjskog faktora, on je cinjenica i nemoguce je osporiti njegovo postojanje, ali on uvijek dolazi s unutrašnjim neredom. Allah, dž.š, u govoru o Israilcanima govori da ce dva puta nered na Zemlji napraviti i da ce Allah, dž.š, zbog njihovih djela uciniti da budu pokoreni od strane drugih i dovedeni u ponižavajuci položaj. Dakle, kada ummet pokvari sam sebe nad njim ce zavladati drugi koji ce mu zulum nanositi. Zbog toga, ako ummet želi da popravi svoje stanje, mora krenuti od pocetka i popravljati svaku stvar pojedinacno. To proizilazi iz univerzalnog pravila koji je Allah, dž.š, postavio, a koje glasi: 'Allah nece promijeniti stanje jednog naroda sve dok on sam sebe ne izmijeni.' Dakle, ummet treba popraviti svoje stanje, a ja smatram da je poboljšanje stanja ummeta u poboljšanju veze s Allahom, dž.š. Ummet se mora vratiti svome Gospodaru u zamjenu za rat protiv Allaha, dž.š, rat koji se vodi grijesima, kako pojedinacnim, tako i kolektivnim.
Moramo se vratiti Allahu, dž.š, i obnoviti vezu s Njim kako bi nas On pomogao protiv našeg neprijatelja. A On u Kur'anu kaže: 'Ako pomognete Allaha, Allah ce vas pomoci.' 'Ako vas Allah pomogne sigurno ce te pobijediti.' Da bismo zaslužili Allahovu pomoc moramo popraviti naš odnos prema Allahu, dž.š. To je prvi pokazatelj popravljanja stanja.
Drugo što je potrebno popraviti je unutrašnji odnos u ummetu, odnos jednih prema drugima. Trebamo okupiti svu našu snagu, umjesto da je trošimo jedni na druge i da vodimo ratove protiv nas samih. Moramo imati na umu pravilo, kojim cemo se voditi u našem životu: 'Saradujmo u onom u cemu smo jedinstveni, a budimo tolerantni u onome u cemu smo se razišli.' Nemoguce je zamisliti narod koji je jednoglasan u svim stvarima, zbog toga nam je ovo pravilo od izuzetne važnosti. Pred nama je jak neprijatelj i mi se moramo ujediniti i stati u jedan saff da bismo mu se suprotstavili. Ja pozdravljam stav ministara inostranih poslova arapskih zemalja koji su nedavno zasjedali u Egiptu i bili jedinstveni u svim tackama, svi su stali protiv udara na Irak. Pozdravljam takva nastojanja i smatram da je to ispravan put koji vodi do jedinstva ummeta. Ummet se nalazi u izuzetno teškom položaju, napadnut je sa svih strana i nikada mu nije bilo potrebnije jedinstvo kao danas, zbog toga je potrebna detaljna anliza našeg stanja i popravka svega što se može popraviti, jer ovaj ummet nece naci izvor za svoju snagu, za svoj ponos, nece imati platforme za jedinstvo osim u islamu. Zato treba da ispravimo naše shvatanje islama i poboljšamo njegovo prakticiranje u životu.
Ahmed Abdul-Mun'im: Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: 'Ko umre a ne bude u ucestvovao u borbi niti se za nju pripremao, umro je u jednom dijelu licemjerstva.' Na koji nacin da mi danas ucestvujemo u džihadu?
Dr. Kardavi: Ono što rade naša braca u Palestini je džihad i njihovo ucešce u odbrani svoje vjere, svojih svetinja, svojih života i casti, to je najveci stepen džihada. Zasigurno je to džihad za koji Allah, dž.š, obecava veliku nagradu. Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Ko pogine braneci svoj imetak on je šehid, ko pogine braneci svoju porodicu on je šehid, ko pogine braneci svoju vjeru on je šehid...' Naša braca u Palestini stala su u zaštitu svega nabrojanog i to je istinski džihad. Medutim ukoliko nismo u stanju da ucestvujemo u takvim borbama, onda je na nama da cvrsto nanijetimo džihad. Onaj ko ima iskren nijet za takvo djelo imat ce nagrada za to pa makar i ne ucestvovao u borbi. Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Ko iskreno bude tražio šehadet od Allaha, dž.š, Allah, dž.š, ce mu dati nagradu šehida pa makar umro na postelji.'
Ebu Usama, gledalac iz Australije: Da li je, uistinu, umjereni islam opasniji za Zapad od ekstremnih struja u islamu? Svjedoci smo velikih pritisaka na humanitarne organizacije, škole i osobe koje predstavljaju taj pokret. Da li arapski vladari snose krivicu za takve dogadaje?
Dr. Kardavi: Sada nije vrijeme da mi tražimo krivca, pogotovo ne medu našim vladarima. Ono što želimo i što zagovaramo je da se okupi i ujedini sva snaga ummeta kako bi bili jedan saff protiv našeg izuzetno jakog neprijatelja. Od vladara tražimo da poprave svoj odnos prema Allahu, dž.š, i da paze na obaveze koje im je Allah, dž.š, propisao. Što se tice umjerenog pravca, smatram da za ummet nema spasa bez te umjerene struje. To je lada koja može spasiti ummet od propasti i koja ga može povesti ispravnim smjerom za izlazak i teške situacije u kojoj se nalazi. To je pravac koji precizno mjeri odnos izmedu prošlosti i sadašnjosti, izmedu razuma i vjerskih tekstova kako bismo uspjeli i na dunjaluku i na ahiretu. Amin!
U odgovoru na ova i slicna pitanja veceras ce nam pomoci naš dragi gost kojeg smo posljednjih sedmica nestrpljivo ocekivali u našem studiju, dr. Jusuf el-Kardavi, kojem želimo sve najbolje u njegovom hairli životu!
Doktore, ako pogledamo odnose muslimana i kršcana, odnosno muslimana i Zapada kroz historiju, vidjet cemo da je protekli period ispunjen izuzetno burnim dogadajima. Protiv nas je zapadni svijet vodio ratove, nakon toga je nastupio period primirja u kojem su oni od nas ucili i koristili se našim znanjem. Medutim, pored svega, pogrešno razumijevanje i dalje je osnov u odnosu izmedu muslimana i Zapada. Neki danas tvrde da su dogadaji od 11. septembra razlog za mnoge promjene u tom odnosu, te da su oni povod za otvoreno neprijateljstvo prema islamu i muslimanima! Možete li nam pojasniti, da li su zaista navedeni dogadaji razlog takvom odnosu Zapada prema islamu i muslimanima, ili je razlog stariji od poznatih dogadaja od prije nepunu godinu dana?
Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim!
Zahvala pripada samo Allahu, dž.š, i neka je salavat i selam na našeg Poslanika, s.a.v.s, te na njegovu porodicu i cestite ashabe. Prije nego što odgovorim na postavljeno pitanje želim da ukažem na veliki gubitak koji je zadesio cijeli ummet. U posljednjih nekoliko sedmica izgubili smo dva velika radnika za dobro islama i muslimana, dva naša brata cijim odlaskom je ostala velika praznina koju je teško nadomjestiti. Prvi od njih je cijenjeni šejh Ahmed bin Hadžer iz Katara, veliki kadija i istaknuti ucenjak i radnik na polju da'we. Odlikovao se ispravnom akidom i velikim znanjem u šerijatskim naukama koje je primjenjivao u svojim fetvama. Onaj ko ga je poznavao svjedok je ovih rijeci, a tu su i brojna djela koja je ostavio da se njima koristimo. Drugi je jedan od istaknutih daija, neumoran radnik na polju pomoci muslimanskoj omladini širom svijeta dr. Mani' Hammad el-Džuheni. Vezalo nas je poznanstvo još od vremena kada je on studirao u Americi i to poznanstvo je, uz neprestano jacanja veza medu nama, potrajalo petnaest godina. Bio je izuzetno vrijedan radnik, a plodovi njegovog djela su primjetni medu omladinom širom svijeta.
Mislim da nema zemlje, niti pokrajine na svijetu u kojoj ima muslimana, a da je dr. Mani' nije posjetio i pružio veliku pomoc i podršku njenim stanovnicima. Allaha, dž.š, molim da ih uzme u Svoje okrilje i da im podari najbolju nagradu. Amin!
Što se tice odnosa izmedu islama i Zapada, oni imaju svoju historiju koja je daleko starija od prošlogodišnjih dogadaja. Ako govorimo o tim odnosima sa historijskog stanovišta, vidjet cemo da oni pocinju od vremena poslanstva Muhammeda, s.a.v.s, od Njegovog pisma Heraklu u kojem ga poziva da primi islam.
Poslije toga dolazi do sukoba na Mu'ti, te do bitke na Tebuku, a poslije smrti Muhammeda, s.a.v.s, ratovi se nastavljaju. Najpoznatiji su Bitka na Jermuku, osvajanje Palestine, osvajanje Egipta i Tunisa itd. Sva ta podrucja Zapada je bio okupirao, pa im je islam povratio slobodu i dostojanstvo. Nakon toga dolazi do krstaških pohoda, a u savremeno doba dolazi do kolonijalnih zaposjedanja muslimanskih teritorija. Kroz historiju, nekada smo mi pobjedivali njih, a nekada oni nas. Ako želimo da posmatramo prošlogodišnje dogadaje u tom kontekstu, onda treba analizirati situaciju u kojoj su se oni desili. Vidjet cemo da je Amerika u posljednje vrijeme postala vodeca sila svijeta. Nekada se za Britaniju govorilo da je najjaca na moru, ali Amerika je danas najjaca na moru, na kopnu, i u zraku. Zbog takvog odnosa snaga Amerika je pocela na ostatak svijeta da gleda kroz zamisao svojih politickih ideologa. Predstavnici te ideologije se Fukojama, Amerikanac japanskog porijekla, koji je napisao knjigu pod naslovom 'Kraj historije', te Hantington, Amerikanac židovskog porijekla koji je poznat po knjizi 'Sukob civilizacija'. On u svojoj knjizi pojašnjava da se cijeli svijet sastoji od sedam ili osam glavnih civilizacija. Izmedu šest je moguce razumijevanje i zbližavanje, ali sa dvije to nije moguce.
To su konfucionizam i islam. Takoder, kaže da se u te dvije civilizacije nalazi velika opasnost za cijelo covjecanstvo, pogotovo ako dode do izvjesnog zbližavanja izmedu njih. Zaista, meni nije jasno šta pisac cilja svojom knjigom? Da li on misli na vjeru islam, ali to vješto prikriva rjecju civilizacija ili zaista misli na civilizaciju. U svakom slucaju, njegovo pisanje osnovni je razlog da se na te dvije civilizacije gleda posebnim pogledom. Buš je spominjao frazu 'osovine zla', pojašnjavajuci da se to odnosi na Irak, Iran i Sjevernu Koreju. Smatram da je spomen Sjeverne Koreje samo bacanje pjeska u oci javnosti. S druge strane, on želi skrenuti pažnju na narastajucu opasnost koju u sebi krije novi neprijatelj, islam! Amerika mora imati neprijatelja. Poslije pada Sovjetskog Saveza potrebno je izmisliti novog neprijatelja kako bi se mobilizirala nacija u podršci americkoj zvanicnoj politici.
Poslije pada Sovjetskog Saveza nestalo je 'crvene opasnosti', pa je bilo potrebno pronaci novog neprijatelja i izbor je pao na islam, - 'zelenu opasnost'. Posljednjih godina svjedoci smo zbližavanja stavova i normaliziranja odnosa izmedu SAD i Kine, kao potencijalnog neprijatelja. Poslije toga nije ostalo ništa do 'zelena opasnost'.
Naravno, postoji odredeni broj intelektualaca i mislilaca u Americi koji ne prihvataju takav poredak stvari. Jedan od njih je poznati profesor Esposito, pisac knjige 'Islamska opasnost, istina ili laž'. Knjiga je prevedena na arapski jezik pod naslovom 'Islamska prijetnja, bajka ili stvarnost'. Dakle, postoje odredeni pokušaji da se islam pravilno razumije.
Takode, postoje novinski clanci i knjige koji ukazuju na neke dokumente koje je izdalo Ministarstvo vanjskih poslova SAD prije 11 septembra prošle godine, a ukazuju na narastajucu opasnost od terorizma i teroristickih snaga u islamskim zemljama. Dakle, uzroci takvog odnosa Zapada prema islamu i muslimanima daleko su dublji, a dogadaji od 11. septembra samo su povod za njihovo javno ocitovanje i skidanje vela sa prikrivene istine.
Mahir Abdullah: Jedan gledalac po imenu Hišam kaže da su dogadaji od 11. septembra imali velikog uticaja na da'wu i širenje ispravne islamske ideje. Zbog toga sada imamo veliki broj daija koji su svoje djelovanje usmjerili u razotkrivanje pogrešnog predstavljanje islama.
Svojim pitanjem cu se nadovezati na ove rijeci s obzirom da ste spomenuli Fukojamu i druge zapadne mislioce koji traže neprijatelja u 'zelenoj opasnosti.' Vecina dijaloga izmedu islama i Zapada nakon 11. septembra, vodeni su kao dijalozi izmedu islama i kršcanstva. Da li uloga Zapada odgovara tom kontekstu, ili on gradi svoj odnos prema islamu s laicistickog stanovišta?
Dr. Kardavi: Prije nego što odgovorim na to pitanje želio bih da spomenem jednu bitnu stvar, koju mnogi isticu, ekonomske razloge. Amerika kroz svoje akcije želi da zaposjedne podrucja koja su bogata naftom, u situaciji da prestane dotok nafte iz Zaljeva zbog americkih pretenzija prema tim podrucjima. Mislim da i to treba uzeti u obzir.
Što se tice odnosa Zapada prema islamu, tj. da li je taj odnos kršcanski ili laicisticki, smatram da je Zapad vecinom laicisticki. Medutim, kada za cilj svoga djelovanja ima islam, odnosno muslimane, onda se ogrne u kršcansku odjecu. Mnogi zapadni mislioci primjecuju to. Doktor Gustav Labon, poznati francuski filozof kaže:
'Zapad ima dva lica. Jedno je laicisticko, materijalisticko, kada za cilj djelovanja ima nemuslimane. Medutim, kada su u pitanju muslimani, onda je on pristrasan i djeluje na specifican nacin.' U ovoj konstataciji s njim se slažu mnogi zapadni teoreticari. Te pojave posebno su primjetne u Americi. Poznato je da tamo odredene vjerske sekte vec više godina imaju izuzetno jak uticaj na politiku. To su ekstremne desnicarske kršcanske sekte koje mnogi nazivaju 'požidovljeni kršcani.' Na tu temu napisano je nekoliko doktorskih disertacija.
Cinjenica je da je i nekoliko americkih predsjednika pripadalo toj sekti. Od njihovog ucenja je da je okupljanje židova u Palestini preduslov za povratak Isusa. Ostalo je još samo da naprave Solomonov dvorac i svi uslovi za Isusov povratak su ostvareni. Zbog toga Židovi imaju veliku podršku Zapada u ostvarenju svojih ciljeva. Dakle, u svojoj suštini, to je cionisticka, ili židovska ideja koja je porobila kršcanstvo. Znaci, mi pred sobom imamo Zapad koji je obukao odjecu kršcanstva a u svojoj suštini je materijalisticki i nekršcanski, jer je materijalizam nespojiv sa kršcanstvom. U kršcanstvu je duhovna strana izuzetno izražena, pa kako ga je moguce dovesti u vezu s materijalizmom!? Vjera koja kaže: 'Bogati nece uci u Carstvo nebesko sve dok deva ne prode kroz iglene uši.' Vjera ciji poslanik kaže svom sljedbeniku: 'Idi prodaj sav svoj imetak, pa me onda slijedi!', nespojiva je s današnjom zapadnom civilizacijom.
Oni su nasljednici grcke filozofije u pogledu materijalizma, što objašnjavaju mnogi zapadni mislioci u svojim djelima, medu kojima je najpoznatije 'Islam na raskrsnici puteva' Muhammeda Eseda, cije je ime, prije primanja islama, bilo Leopold Vajs. Oni objašnjavaju da je zapadna ideja u svojoj osnovi grckog porjekla i da nema nikakve veze s kršcanstvom. S druge strane, zapadna civilizacija zasniva se na neogranicenim slobodama, što je suprotno kršcanstvu. U Indžilu je zapisano: 'Prije tebe su govorili: 'Nemoj blud ciniti!', a ja kažem: ko samo okom pogleda, blud je pocinio!' To se u potpunosti slaže s hadisom Muhammeda, s.a.v.s: 'I oci blud cine, a njihov blud je pogled...'
Gdje je Zapad u tom kontekstu, Zapad koji se danas ponosi nemoralom, seksualnom izopacenosti, brakovima izmedu istih spolova, potpunoj razgolišenosti i drugim razvratnostima!? To se toliko raširilo da se kandidati na izborima javno hvale razvratnošcu i razgolicenošcu kako bi pridobili glasace. To je daleko od Indžila i ucenja kršcanstva! U Indžilu stoji: 'Ako ti neko udari šamar, ti mu okreni drugu stranu.' Da li se Zapad ponaša tako? Zaista je Zapad daleko od te tolerancije! Pogledajmo samo koliki je broj ratova voden kroz historiju. Posljednja dva svjetska rata u kojima su desetine miliona ljudi izgubile život, ratovi su medu kršcanima. Pa, na osnovu cega da tvrdimo da je zapadna civilizacija kršcanska civilizacija? Oni samo stave krstaški ogrtac kada su u pitanju muslimani i oslobodenje Isusova groba od muslimana, kao što su tvrdili u srednjem vijeku. I tada su bili daleko od kršcanstva, jer koliko je krstaških pohoda završilo u kršcanskim zemljama gdje su uništili sve što se moglo uništiti.
Mahir Abdullah: Naš gledalac po imenu Usama Mensur pita: 'Zar ne postoji prožidovski islam?! Zar arapski vladari koji uspostavljaju veze sa Izraelom i nastoje proširiti njegov uticaj medu muslimanima nisu cionisti koji se ne razlikuju od prožidovskih kršcana o kojima ste govorili?
Dr. Kardavi: Ne! Ne postoji prožidovski islam. Islam je cist od cionizma i daleko od svakog zla i neprijateljstva. Tacno je da postoje ljudi koji se ubrajaju u muslimane a po svojim djelima odgovaraju židovskim interesima. Oni, nažalost, postoje, ali se islam ne mjeri po njima. Ne moguce je dovesti u vezu islam i židovstvo, jer izmedu njih nema nikakvih dodirnih tacaka. Islam je cist i daleko od onih koji se deklarišu kao muslimani, a u stvarnosti su nešto drugo.
Zbog toga, kada govorimo o buducnosti islama, ne mislimo na islam kao vjeru jer je njegova buducnost zagarantovana i njega u buducnosti ocekuje samo dobro, nego govorimo o muslimanima i njihovoj buducnosti. Muslimanima je potrebno još podosta da bi mogli ocekivati svjetliju buducnost. Muslimanske zemlje nisu na dovoljnom stepenu razvoja, mi ne posjedujemo dovoljnu snagu, ne proizvodimo avione niti tenkove, ne posjedujemo dovoljno razvijenu tehnologoju niti dovoljan stepen znanja. Sve su to veliki propusti koje smo sebi dozvolili. Islam ne snosi težinu naših grijeha i njegova je buducnost svijetla, bez obzira na naše greške i manjkavosti.
Mahir Abdullah: Nekoliko naših gledalaca ponavljalo je isto ukazujuci na neophodnost poboljšanja našeg unutrašnjeg stanja nakon dogadaja od 11. septembra. Da li su spomenuti dogadaji dodatni pokazatelj da je neophodno popravljanje našeg unutrašnjeg stanja?
Dr. Kardavi: Nema sumnje da ce svaki iskreni musliman nastojati da se okoristi od svih dogadaja i da ce nastojati izvuci pouku iz njih. Allah, dž.š, obraca se vjernicina nakon bitke na Uhudu u kojoj su muslimanili izgubili sedamdeset svojih boraca, medu kojima su bili Hamza, Mus'ab bin Umejr, Enes bin Nadr i mnogi drugi, pa kaže: 'Zar – kada vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reci: 'Otkud sada ovo?!' Reci: 'To je od vas samih!' Allah, zaista sve može.' Dakle, Allah, dž.š, upozorava ummet da u sebi traži razloge svom stanju. Ummet koji posjeduje ispravnu logiku je onaj koji u svojim postupcima traži razloge situacije u kojoj se nalazi.
Zbog toga spomenuti dogadaji treba da budu razlog za budenje uspavanom, poduka nepoducenog, podsjecanje zaboravnom. Ti dogadaji treba da budu uzrok (sebeb) za popravak našeg stanja i ispravku pogrešaka koje smo nekada uradili. To se u islamu zove 'obracun sa samim sobom.' Samo na takav nacin možemo adekvatno ispraviti svoje greške i manjkavosti. Kada se radi o necemu što je stvar više instance, onda ljudi odgovorni za to treba da se sastanu i analiziraju stanje u kojem se nalaze. Vladari muslimanskih zemalja treba da se sastanu i razmotre razloge stanja u kojem se ummet nalazi. Problem je što mi, u velikom broju slucajeva, tražimo krivicu u drugim, a ne u našem unutrašnjem stanju.
Ja ne poricem postojanje vanjskog faktora, on je cinjenica i nemoguce je osporiti njegovo postojanje, ali on uvijek dolazi s unutrašnjim neredom. Allah, dž.š, u govoru o Israilcanima govori da ce dva puta nered na Zemlji napraviti i da ce Allah, dž.š, zbog njihovih djela uciniti da budu pokoreni od strane drugih i dovedeni u ponižavajuci položaj. Dakle, kada ummet pokvari sam sebe nad njim ce zavladati drugi koji ce mu zulum nanositi. Zbog toga, ako ummet želi da popravi svoje stanje, mora krenuti od pocetka i popravljati svaku stvar pojedinacno. To proizilazi iz univerzalnog pravila koji je Allah, dž.š, postavio, a koje glasi: 'Allah nece promijeniti stanje jednog naroda sve dok on sam sebe ne izmijeni.' Dakle, ummet treba popraviti svoje stanje, a ja smatram da je poboljšanje stanja ummeta u poboljšanju veze s Allahom, dž.š. Ummet se mora vratiti svome Gospodaru u zamjenu za rat protiv Allaha, dž.š, rat koji se vodi grijesima, kako pojedinacnim, tako i kolektivnim.
Moramo se vratiti Allahu, dž.š, i obnoviti vezu s Njim kako bi nas On pomogao protiv našeg neprijatelja. A On u Kur'anu kaže: 'Ako pomognete Allaha, Allah ce vas pomoci.' 'Ako vas Allah pomogne sigurno ce te pobijediti.' Da bismo zaslužili Allahovu pomoc moramo popraviti naš odnos prema Allahu, dž.š. To je prvi pokazatelj popravljanja stanja.
Drugo što je potrebno popraviti je unutrašnji odnos u ummetu, odnos jednih prema drugima. Trebamo okupiti svu našu snagu, umjesto da je trošimo jedni na druge i da vodimo ratove protiv nas samih. Moramo imati na umu pravilo, kojim cemo se voditi u našem životu: 'Saradujmo u onom u cemu smo jedinstveni, a budimo tolerantni u onome u cemu smo se razišli.' Nemoguce je zamisliti narod koji je jednoglasan u svim stvarima, zbog toga nam je ovo pravilo od izuzetne važnosti. Pred nama je jak neprijatelj i mi se moramo ujediniti i stati u jedan saff da bismo mu se suprotstavili. Ja pozdravljam stav ministara inostranih poslova arapskih zemalja koji su nedavno zasjedali u Egiptu i bili jedinstveni u svim tackama, svi su stali protiv udara na Irak. Pozdravljam takva nastojanja i smatram da je to ispravan put koji vodi do jedinstva ummeta. Ummet se nalazi u izuzetno teškom položaju, napadnut je sa svih strana i nikada mu nije bilo potrebnije jedinstvo kao danas, zbog toga je potrebna detaljna anliza našeg stanja i popravka svega što se može popraviti, jer ovaj ummet nece naci izvor za svoju snagu, za svoj ponos, nece imati platforme za jedinstvo osim u islamu. Zato treba da ispravimo naše shvatanje islama i poboljšamo njegovo prakticiranje u životu.
Ahmed Abdul-Mun'im: Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: 'Ko umre a ne bude u ucestvovao u borbi niti se za nju pripremao, umro je u jednom dijelu licemjerstva.' Na koji nacin da mi danas ucestvujemo u džihadu?
Dr. Kardavi: Ono što rade naša braca u Palestini je džihad i njihovo ucešce u odbrani svoje vjere, svojih svetinja, svojih života i casti, to je najveci stepen džihada. Zasigurno je to džihad za koji Allah, dž.š, obecava veliku nagradu. Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Ko pogine braneci svoj imetak on je šehid, ko pogine braneci svoju porodicu on je šehid, ko pogine braneci svoju vjeru on je šehid...' Naša braca u Palestini stala su u zaštitu svega nabrojanog i to je istinski džihad. Medutim ukoliko nismo u stanju da ucestvujemo u takvim borbama, onda je na nama da cvrsto nanijetimo džihad. Onaj ko ima iskren nijet za takvo djelo imat ce nagrada za to pa makar i ne ucestvovao u borbi. Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Ko iskreno bude tražio šehadet od Allaha, dž.š, Allah, dž.š, ce mu dati nagradu šehida pa makar umro na postelji.'
Ebu Usama, gledalac iz Australije: Da li je, uistinu, umjereni islam opasniji za Zapad od ekstremnih struja u islamu? Svjedoci smo velikih pritisaka na humanitarne organizacije, škole i osobe koje predstavljaju taj pokret. Da li arapski vladari snose krivicu za takve dogadaje?
Dr. Kardavi: Sada nije vrijeme da mi tražimo krivca, pogotovo ne medu našim vladarima. Ono što želimo i što zagovaramo je da se okupi i ujedini sva snaga ummeta kako bi bili jedan saff protiv našeg izuzetno jakog neprijatelja. Od vladara tražimo da poprave svoj odnos prema Allahu, dž.š, i da paze na obaveze koje im je Allah, dž.š, propisao. Što se tice umjerenog pravca, smatram da za ummet nema spasa bez te umjerene struje. To je lada koja može spasiti ummet od propasti i koja ga može povesti ispravnim smjerom za izlazak i teške situacije u kojoj se nalazi. To je pravac koji precizno mjeri odnos izmedu prošlosti i sadašnjosti, izmedu razuma i vjerskih tekstova kako bismo uspjeli i na dunjaluku i na ahiretu. Amin!