Piše: dr. Šahid Asar
Sjecam se kako sam, kao student medicine u Karaciju (Pakistan), uobicavao da cekam satima autobus do koledža. Javni transport je bio takav da sam ja, zbog svog mladalackog nemira a i u želji da ne propustim predavanja, cesto cinio dovu za dolazak autobusa. I uvijek sam se hrabrio kur’anskom porukom “Nasrum-min-Allahi ve Fethun karib„ (Kur’an, 61: 13), koja je bila napisana na vecini autobusa. To u prevodu znaci “Allahova pomoc i pobjeda su blizu.”
To je bilo prije više od tri decenije. Ali, unatoc velikom porastu broja muslimana i broja islamskih država, bojim se da smo mi muslimani pasivno cekali i još uvijek cekamo naše prevozno sredstvo (Allahovu pomoc). Naši stalni gubici i stradanja pokazuju tu našu pasivnost i nemarnost. Arapsko-izraelski rat 1976. godine, gubitak Al-Qudusa (Jerusalema), raspadanje Pakistana, stalni masakri nedužnog naroda u Palestini, Libiji, Indiji, Kašmiru, ubistvo Sejida Qutuba, problemi u Afganistanu, nemiri u Zaljevu, zakidanje Alžiraca u njihovoj pobjedi na izborima, genocid u Bosni, propaganda zapadnih medija protiv islama, sve to dovelo je do jadnog stanja u kojem se nalaze muslimani danas.
cinjenica je, ma koliko to cudno zvucalo, da kada neki od zapadnih politickih voda gubi na popularnosti u svojoj zemlji, najlakši nacin da to popravi je slanjem trupa u velike zemlje, kao što su Irak ili Libija. Slanjem velikog broja vojnika i uništavajuceg oružja, on želi da odvrati pozornost od dogadaja koji se dešavaju u njegovoj zemlji. Na taj nacin i mediji se usmjeravaju prema tim, nebitnim stvarima, a glavne teme bivaju zanemarene. Slabe vode islamskih država, zastrašene tim oružjem, samo cekaju pomoc s bilo koje strane.
Muslimani ni na socijalnom planu nisu ostavljeni na miru. Dok se u Evropi nošenje poveza oko glave i arapske mahrame za muškarce (shumagh/ghutra) smatra zaostalim i neelegantnim, muslimankama u Francuskoj zabranjuje se nošenje hidžaba (mahrame) u školama. U isto vrijeme, nošenje krstova i jevrejskih kapica ne privlaci nikakvu pažnju ni medija, a ni vlasti.
Prenosi se od poslanika Muhameda, s.a.v.s, da je rekao: “Narod ce navaljivati na vas, kao što gladni navale kada su pozvani na gozbu.” Zatim neko upita: “Da li ce se to desiti zato što nas je malo?’’ Poslanik Muhamed, s.a.v.s, odgovori: “Ne, bit ce vas u velikom broju, ali cete biti kao pjena na bujici. Vaš neprijatelj vas se više nece bojati, i slabost (vehn) ce biti u vašem srcu.’’ Ashabi upitaše: “Šta je vehn?’’ Poslanik, s.a.v.s, odgovori: “Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti.’’
U zadnjih petnaestak godina, oko deset miliona muslimana poginulo je u medusobnim sukobima i nametnutim ratovima. Kao posljedica toga 80 posto od ukupno dvadeset miliona izbjeglica su muslimani. Predstavljanje islamskog ummeta svelo se samo na organizacije kao OIC i Arapska Liga, te njihove rutinske sastanke i samite. Te grupe se sastanu, izdaju izjavu obavještavajuci UN i SAD da urade nešto za muslimane i sve se na tome završi.
Da li oni koji traže pomoc, zaštitu i odobrenje od drugih država citaju Kur’an koji jasno kaže: “Ako vas Allah pomogne, niko vas nece moci pobjediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoci? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.” (Kur’an, 3: 160).
Ali Allahovo obecanje za pomoc i pobjedu nije bezuslovno. To je ugovor izmedu dvije strane, a nagrada je sigurna, kada se ispune uslovi toga ugovora. “O vjernici, hocete li da vam ukažem na trgovinu, ona ce vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovom putu se borite-to vam je da znate bolje, On ce vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašce vas, kroz koje ce rijeke teci, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima;- to ce biti uspjeh veliki-, a dace vam i skoru pobjedu! Zato, obraduj radosnom viješcu vjernike!” (Kur’an, 13 10-13).
Uslovi ugovora su pojašnjeni u sljedecem kur’anskom ajetu: “Allah obecava da ce one medu vama koji budu vjerovali i dobra djela cinili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da ce im zacijelo vjeru njihovu ucvrstiti, onu koju im On želi, i da ce im sigurno strah bezbjednošcu zamijeniti; oni ce se samo Meni klanjati, i nece druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni, oni su pravi grešnici.” (Kur’an, 24: 55).
Iz navedenih kur’anskih ajeta može se zakljuciti se da iman (vjerovanje) ne sastoji samo od rijeci nego i djela, ustvari dobrih djela. Poslije izgovora Šehadeta postaje se vjernik. Poslije tog (od vjernika) se zahtjeva da to svoje vjerovanje potvrduje svojim djelima, slijedeci pri tome Kur’an i sunnet, a uz sve to, boreci se u Allahovo ime sa svim što posjeduje da bi zaslužio Allahovo zadovoljstvo.
Samo tada islamski ummet zaslužit ce epitet najbolji medu svim nacijama, i samo tada Allah ce nagraditi vjernike obecanim uspjehom na ovom a i na buducem svijetu.
I Kur’an nas podsjeca: “Trudite se! Allah ce trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi cete biti vraceni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa ce vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Kur’an, 9: 106).
Zbog svega toga islamski ummet ne smije sebi dozvoliti da jednostavno stoji i ceka (Allahovu pomoc).
(Preuzeto iz: Impact International, decembar 1994.)
Sjecam se kako sam, kao student medicine u Karaciju (Pakistan), uobicavao da cekam satima autobus do koledža. Javni transport je bio takav da sam ja, zbog svog mladalackog nemira a i u želji da ne propustim predavanja, cesto cinio dovu za dolazak autobusa. I uvijek sam se hrabrio kur’anskom porukom “Nasrum-min-Allahi ve Fethun karib„ (Kur’an, 61: 13), koja je bila napisana na vecini autobusa. To u prevodu znaci “Allahova pomoc i pobjeda su blizu.”
To je bilo prije više od tri decenije. Ali, unatoc velikom porastu broja muslimana i broja islamskih država, bojim se da smo mi muslimani pasivno cekali i još uvijek cekamo naše prevozno sredstvo (Allahovu pomoc). Naši stalni gubici i stradanja pokazuju tu našu pasivnost i nemarnost. Arapsko-izraelski rat 1976. godine, gubitak Al-Qudusa (Jerusalema), raspadanje Pakistana, stalni masakri nedužnog naroda u Palestini, Libiji, Indiji, Kašmiru, ubistvo Sejida Qutuba, problemi u Afganistanu, nemiri u Zaljevu, zakidanje Alžiraca u njihovoj pobjedi na izborima, genocid u Bosni, propaganda zapadnih medija protiv islama, sve to dovelo je do jadnog stanja u kojem se nalaze muslimani danas.
cinjenica je, ma koliko to cudno zvucalo, da kada neki od zapadnih politickih voda gubi na popularnosti u svojoj zemlji, najlakši nacin da to popravi je slanjem trupa u velike zemlje, kao što su Irak ili Libija. Slanjem velikog broja vojnika i uništavajuceg oružja, on želi da odvrati pozornost od dogadaja koji se dešavaju u njegovoj zemlji. Na taj nacin i mediji se usmjeravaju prema tim, nebitnim stvarima, a glavne teme bivaju zanemarene. Slabe vode islamskih država, zastrašene tim oružjem, samo cekaju pomoc s bilo koje strane.
Muslimani ni na socijalnom planu nisu ostavljeni na miru. Dok se u Evropi nošenje poveza oko glave i arapske mahrame za muškarce (shumagh/ghutra) smatra zaostalim i neelegantnim, muslimankama u Francuskoj zabranjuje se nošenje hidžaba (mahrame) u školama. U isto vrijeme, nošenje krstova i jevrejskih kapica ne privlaci nikakvu pažnju ni medija, a ni vlasti.
Prenosi se od poslanika Muhameda, s.a.v.s, da je rekao: “Narod ce navaljivati na vas, kao što gladni navale kada su pozvani na gozbu.” Zatim neko upita: “Da li ce se to desiti zato što nas je malo?’’ Poslanik Muhamed, s.a.v.s, odgovori: “Ne, bit ce vas u velikom broju, ali cete biti kao pjena na bujici. Vaš neprijatelj vas se više nece bojati, i slabost (vehn) ce biti u vašem srcu.’’ Ashabi upitaše: “Šta je vehn?’’ Poslanik, s.a.v.s, odgovori: “Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti.’’
U zadnjih petnaestak godina, oko deset miliona muslimana poginulo je u medusobnim sukobima i nametnutim ratovima. Kao posljedica toga 80 posto od ukupno dvadeset miliona izbjeglica su muslimani. Predstavljanje islamskog ummeta svelo se samo na organizacije kao OIC i Arapska Liga, te njihove rutinske sastanke i samite. Te grupe se sastanu, izdaju izjavu obavještavajuci UN i SAD da urade nešto za muslimane i sve se na tome završi.
Da li oni koji traže pomoc, zaštitu i odobrenje od drugih država citaju Kur’an koji jasno kaže: “Ako vas Allah pomogne, niko vas nece moci pobjediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoci? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.” (Kur’an, 3: 160).
Ali Allahovo obecanje za pomoc i pobjedu nije bezuslovno. To je ugovor izmedu dvije strane, a nagrada je sigurna, kada se ispune uslovi toga ugovora. “O vjernici, hocete li da vam ukažem na trgovinu, ona ce vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovom putu se borite-to vam je da znate bolje, On ce vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašce vas, kroz koje ce rijeke teci, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima;- to ce biti uspjeh veliki-, a dace vam i skoru pobjedu! Zato, obraduj radosnom viješcu vjernike!” (Kur’an, 13 10-13).
Uslovi ugovora su pojašnjeni u sljedecem kur’anskom ajetu: “Allah obecava da ce one medu vama koji budu vjerovali i dobra djela cinili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da ce im zacijelo vjeru njihovu ucvrstiti, onu koju im On želi, i da ce im sigurno strah bezbjednošcu zamijeniti; oni ce se samo Meni klanjati, i nece druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni, oni su pravi grešnici.” (Kur’an, 24: 55).
Iz navedenih kur’anskih ajeta može se zakljuciti se da iman (vjerovanje) ne sastoji samo od rijeci nego i djela, ustvari dobrih djela. Poslije izgovora Šehadeta postaje se vjernik. Poslije tog (od vjernika) se zahtjeva da to svoje vjerovanje potvrduje svojim djelima, slijedeci pri tome Kur’an i sunnet, a uz sve to, boreci se u Allahovo ime sa svim što posjeduje da bi zaslužio Allahovo zadovoljstvo.
Samo tada islamski ummet zaslužit ce epitet najbolji medu svim nacijama, i samo tada Allah ce nagraditi vjernike obecanim uspjehom na ovom a i na buducem svijetu.
I Kur’an nas podsjeca: “Trudite se! Allah ce trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi cete biti vraceni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa ce vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Kur’an, 9: 106).
Zbog svega toga islamski ummet ne smije sebi dozvoliti da jednostavno stoji i ceka (Allahovu pomoc).
(Preuzeto iz: Impact International, decembar 1994.)