On je najplemenitije i najdarežljivije Allahovo stvorenje. Njegov dlan je oblak dobra, a njegova ruka kiša plemenitosti. Štaviše, on je u dobru brži i hitriji od vjetra, nije znao reći 'ne' osim u svjedočenju (tešehudu): Nije rekao 'ne' osim u svjedočenju, da nije svjedočenja, njegovo 'ne' bilo bi 'da'.(Ovdje se misli na izgovor šehadeta u kojem je Poslanik, s.a.v.s., izgovarao: „NEMA drugog Boga osim Allaha.“) On je udjeljivao i onome ko se nije bojao siromaštva, jer je on poslan da upotpuni moralne vrijednosti. On je prvak darežljivih i najodabraniji od svih njih.
Dijelio je stada ovaca, dao je svakom plemenskom vođi po sto deva. Neki čovjek mu je tražio odjeću koja je bila na njemu, pa je on skinuo i dao mu je. Nikada nije odbijao onoga ko bi od njega nešto tražio. Njegovo dobročinstvo se izlilo na ljude, njegova hrana je bila pristupačna svima, njegova šaka je bila blagodarna, njegova prsa su bila prostrana, njegova ćud je bila blaga, a lice nasmijano.
Gledaš ga kad mu dolaziš potpuno ozarena, kao da ti njemu nešto daješ, a zapravo ti od njega nešto tražiš.
Dijeli u neimaštini, plemenit je u siromaštvu. Sakuplja plijen, a zatim ga u jednom ssatu razdjeljuje, ne ostavljajući za sebe ništa. Njegova sofra je pripremljena za svakog dolaznika. Njegova kuća prihvata svakog putnika, ugošćava udaljenog i daje gladnom. Potrebni uzima iz njegovog imetka; bliski je počašćen onim što on posjeduje; onaj ko ima potrebu u nečemu utješi se njegovim vlasništvom; strancu daje prednost nad sobom. On je primjer časti i plemenitosti. Sa njim se ne mogu porediti ni najčasniji i najplemenitiji Arapi kao što su Hatim, Herem i Ibn Džud'an, jer on daje nadajući se samo nagradi od Allaha, dž.š. Najdarežljiviji je, najplemenitiji i najblaži. Njegovi drugovi, prijatelji, sljedbenici, čak i neprijatelji obasuti su njegovim dobrom, čašću, dobročinstvom i plemenitošću. Jevreji su jeli na njegovoj sofri, beduini su sjedili za njegovom trpezom i licemjeri su okruživali njegovu sofru. Nikada ga nije mrzovoljnim činilo prisustvo gosta. Nikada se nije ozlojedio zbog čovjeka koji je nešto tražio od njega, niti se srdio zbog onoga ko bi od njega nešto molio. Neki beduin je povukao njegov ogrtač tako da je ostavio traga na njegovom vratu i rekao mu: „Daj mi od Allahova imetka koji je kod tebe, ne od imetka tvoga oca ili tvoje majke“, našto se on okrenuo ka njemu, nasmijao se i dao mu. Došle su mu riznice zlata i srebra pa ih je razdijelio odjedanput, a da nije ostavio nijedan dinar niti dirhem. Najsretnijim ga ječinilo udjeljivanje onome ko nešto traži. Naređivao je udjeljivanje, plemenitost i žrtvovanje. Pozivao je darežljivosti i časti, a korio škrtost i suzdržanost u udjeljivanju.
On kaže: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ugosti musafira.“ (Buhari i Muslim)
On također kaže: „Svaka osoba je u hladu svoje sadake sve dok se ne presudi ljudima.“ (Ibn Huzejme, Ibn Hibban)
Rekao je: „Sadaka neće umanjiti imetak.“ (Muslim)
Aid El-Karni
www.darulkuran.org
Dijelio je stada ovaca, dao je svakom plemenskom vođi po sto deva. Neki čovjek mu je tražio odjeću koja je bila na njemu, pa je on skinuo i dao mu je. Nikada nije odbijao onoga ko bi od njega nešto tražio. Njegovo dobročinstvo se izlilo na ljude, njegova hrana je bila pristupačna svima, njegova šaka je bila blagodarna, njegova prsa su bila prostrana, njegova ćud je bila blaga, a lice nasmijano.
Gledaš ga kad mu dolaziš potpuno ozarena, kao da ti njemu nešto daješ, a zapravo ti od njega nešto tražiš.
Dijeli u neimaštini, plemenit je u siromaštvu. Sakuplja plijen, a zatim ga u jednom ssatu razdjeljuje, ne ostavljajući za sebe ništa. Njegova sofra je pripremljena za svakog dolaznika. Njegova kuća prihvata svakog putnika, ugošćava udaljenog i daje gladnom. Potrebni uzima iz njegovog imetka; bliski je počašćen onim što on posjeduje; onaj ko ima potrebu u nečemu utješi se njegovim vlasništvom; strancu daje prednost nad sobom. On je primjer časti i plemenitosti. Sa njim se ne mogu porediti ni najčasniji i najplemenitiji Arapi kao što su Hatim, Herem i Ibn Džud'an, jer on daje nadajući se samo nagradi od Allaha, dž.š. Najdarežljiviji je, najplemenitiji i najblaži. Njegovi drugovi, prijatelji, sljedbenici, čak i neprijatelji obasuti su njegovim dobrom, čašću, dobročinstvom i plemenitošću. Jevreji su jeli na njegovoj sofri, beduini su sjedili za njegovom trpezom i licemjeri su okruživali njegovu sofru. Nikada ga nije mrzovoljnim činilo prisustvo gosta. Nikada se nije ozlojedio zbog čovjeka koji je nešto tražio od njega, niti se srdio zbog onoga ko bi od njega nešto molio. Neki beduin je povukao njegov ogrtač tako da je ostavio traga na njegovom vratu i rekao mu: „Daj mi od Allahova imetka koji je kod tebe, ne od imetka tvoga oca ili tvoje majke“, našto se on okrenuo ka njemu, nasmijao se i dao mu. Došle su mu riznice zlata i srebra pa ih je razdijelio odjedanput, a da nije ostavio nijedan dinar niti dirhem. Najsretnijim ga ječinilo udjeljivanje onome ko nešto traži. Naređivao je udjeljivanje, plemenitost i žrtvovanje. Pozivao je darežljivosti i časti, a korio škrtost i suzdržanost u udjeljivanju.
On kaže: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ugosti musafira.“ (Buhari i Muslim)
On također kaže: „Svaka osoba je u hladu svoje sadake sve dok se ne presudi ljudima.“ (Ibn Huzejme, Ibn Hibban)
Rekao je: „Sadaka neće umanjiti imetak.“ (Muslim)
Aid El-Karni
www.darulkuran.org