Deset imanskih pravila i principa

Discussion in 'Ispravno Vjerovanje' started by GAZIJA, Nov 7, 2009.

  1. GAZIJA
    Offline

    GAZIJA Well-Known Member Staff Member

    Joined:
    Dec 4, 2007
    Messages:
    1,403
    Likes Received:
    4
    Trophy Points:
    48
    Gender:
    Male
    Occupation:
    social work
    Location:
    chicago
    Ratings Received:
    +6 / 1
    [​IMG]Ova dva postupka opisana su riječju kufr, ali je, u ovom slučaju, u pitanju "kufr dune kufr", tj. djelo koje ne izvodi čovjeka iz islama (sve dok ga ne ohalali).



    PRVO PRAVILO



    Osoba koja ispolji iman, tj. prihvati i potvrdi šehadet ili je potomak roditelja muslimana ili je među muslimanima odrastao od malena, a ne počini neka od jasnih djela nevjerstva koja čovjeka izvode iz islama, takva osoba će se smatrati muslimanom. Osoba se smatra muslimanom zbog toga što se njena vanjština predala islamu, a ta osoba može biti od onih koji u svom srcu baštine iman/vjeru, ali može biti i od onih, da nas Allah sačuva, koji u svom srcu baštine kufr/nevjerstvo. Prva osoba je mu'min/vjernik, dok je druga osoba munafik/licemjer, ali ono što nas interesuje jeste da se dunjalučka pitanja temelje na ljudskim vanjštinama, dok se ljudske tajne i namjere prepuštaju Allahu, dž.š.!

    Neki od učenjaka prigovaraju tome da se:

    1. El-ihlas/iskrenost,
    2. El-'ilm/znanje,
    3. El-inkijad/podložnost,
    4. El-mehabbet/ljubav,
    5. Es-sidk/istinitost,
    6. El-jekin/ubjeđenje i
    7. El-kabul/prihvatanje


    ...smiju nazivati šartovima/uvjetima ispravnosti nečijeg šehadeta, zbog toga što su većina ovih djela "djela srca", a sam "izgovor šehadeta" je ono za šta se vežu dunjalučki propisi islama. Ko izgovori šehadet, smatrat će se muslimanom, i moći će da naslijedi imetak muslimana, i moći će da ga naslijedi musliman, ženit će se od muslimana, a kada umre, gasulit će se, zamotat u ćefine i bit će ukopan u muslimansko groblje. Dakle, svi spomenuti dunjalučki propisi se vežu za izgovor šehadeta, pa makar i ne došlo do ispunjenja sedam prethodno spomenutih šartova/uvjeta! Najbliže istini je da se kaže da su sedam prethodno spomenutih šartova sutra uvjet ispravnosti nečijeg šehadeta pred Allahom, dž.š., tj. čovjeku će na ahiretu od koristi biti samo ono šehade koje bude ispunjavalo prethodnih sedam šartova, dok dunjalučko šehade povlači za sobom sve dunjalučke propise, pa makar i ne ispunjavalo svih sedam prethodno spomenutih šartova/uvjeta!



    DRUGO PRAVILO



    Iman u jezičkoj terminologiji znači tasdik – potvrda, vjera i ovjera, a u šerijatskoj terminologiji znači vjerovati i potvrditi sve ono s čime je došao Poslanik, s.a.v.s., od Allaha, dž.š., uz potpuni kabul/prihvatanje i inkijad/podložnost, prema svemu s čime je on, s.a.v.s., došao. Samo ubjeđenje u istinitost Muhammedovog, s.a.v.s., poslanstva nije dovoljno da bi se neka osoba smatrala mu'minom/vjernikom. Jevreji su bili ubjeđeni u istinitost poslanikovu, s.a.v.s., i bili su svjedoci njegovim mu'džizama, i pronašli su njegove opise kod sebe u Tevratu, ali i pored svega toga, oni nisu mu'mini/vjernici! Allah, dž.š., kaže:

    "Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: 'Ja mislim, o Musa, da si ti, doista, opčinjen', pa je odgovorio: 'Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati.'" (El-Isra', 101-102.)

    "I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: 'Ovo je prava čarolija!' I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci." (En-Neml, 14.)

    Allah, dž.š., nas obavještava ovim ajetom da je faraon bio ubjeđen u istinitost poslanstva Musaa, a.s., i u to da je on bio poslan od strane Allaha, dž.š., ali mu se i pored toga nije pokorio, i nije prihvatio ono s čime je on, a.s., došao, zbog čega je postao jednim od nevjernika!

    Dakle, samo ubjeđenje u istinitost poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., nije dovoljno za "iman/vjeru" nekog čovjeka, sve dok (svojim srcem) ne kabuli i prihvati ono s čime je Muhammed, s.a.v.s., došao, i dok svome ubjeđenju u istinitost poslanstva ne doda prihvatanje i kabul poslanice islama, uz rad i postupanje po njoj.



    TREĆE PRAVILO



    Stav učenjaka sunneta jeste da se iman sastoji od "riječi i djela", tj. "riječi jezika" oličene u svjedočenju da niko nema pravo da bude obožavan mimo Allaha, dž.š., (la ilahe illallah), i da je Muhammed Allahov Poslanik (Muhammedur-Resulullah), uz "srčano ubjeđenje" u sve navedeno, i uz "postupanje i rad" u skladu s navedenim, kako svojim srcem, tako i jezikom i ostalim tijelom.

    "Djelo srca" je: el-ihlas - iskrenost, el-mehabbet - ljubav, er-rida - zadovoljstvo, et-tevekkul - oslanjanje, el-havf - strah, er-redža' - nada... "Djelo jezika" je: zikrullah - spominjanje Allaha, dž.š., naređivanje dobra, odvraćanje od zla, mirenje ljudi... "Djelo tijela" je: namaz, džihad, hadždž, 'umra, sadaka, dobročinstvo prema roditeljima, spajanje rodbinskih veza, dobročinstvo prema komšijama...

    Dokaza za ovo pravilo, iz Kur'ana i Sunneta, je mnogo. Allah, dž.š., kaže:

    "Allah neće dopustiti da propadne iman vaš." (El-Bekara, 143.)

    Neće dopustiti da propadnu namazi vaši koje ste obavljali u pravcu Kudsa u Jerusalimu, kako je to pojasnio Abdullah b. Abbas, r.a., i ostali.

    Na drugom mjestu Allah, dž.š., kaže:

    "Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone." (El-Bekara, 177.)

    Ebu Bekr es-Siddik, r.a., je "čestitost" koja je spomenuta u ovom ajetu, protumačio riječju "el-iman".

    Najveći dokaz tome da "djela tijela" spadaju u pojam imana jeste hadis Poslanika, s.a.v.s., koji glasi: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana (ili šezdeset i nekoliko grana); najveća od tih grana su riječi 'la ilahe illallah', dok je najniža od tih grana ukloniti prepreku s puta, a i stid je dio imana!" (1)

    Na osnovu ovog hadisa, u pojam imana spadaju kako "djela srca" tako i "djela tijela", a malo kasnije ćemo, inšallah, pokušati da pobrojimo sve te grane imana.

    Imam Buharija, rhm., je veliki broj poglavlja u svome Sahihu naslovio time da "djela spadaju u pojam imana", pa kaže: "Poglavlje: Namaz je dio imana."; "Poglavlje: Davanje petine od ratnog plijena je dio imana."; "Poglavlje: Džihad je dio imana."; "Poglavlje: Stid je dio imana."; "Poglavlje: Provesti lejletul-kadr u namazu je dio imana." – a sahih hadisima je potkrijepio svako od navedenih poglavlja kao i to da djela spadaju u pojam imana.



    ČETVRTO PRAVILO



    Iman raste/jača, i opada/slabi!

    Imam Ibn Abdul-Berr, rhm., kaže: "Da, iman raste/jača, i opada/slabi – na tome je džema'at muhaddisa i fakiha i muftija svih islamskih zemalja. Allah, dž.š., kaže:

    "On uliva smirenost u srca vjernika da bi oni još više ojačali vjerovanje koje imaju..." (El-Feth, 4.)

    "Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao iskušenje onima koji ne vjeruju - da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje njihovo još više učvrsti..." (El-Muddessir, 31.)

    "A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali; Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!' – i to im je samo učvrstilo/ojačalo, vjerovanje i predanost." (El-Ahzab, 22.)

    Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Vjernik najpotpunije vjere je onaj koji je najljepšeg ahlaka/ponašanja, kao i onaj koji je najljubazniji prema svojoj familiji!" (2)

    Mu'az, r.a., je rekao: "Sjedi s nama, 'da vjerujemo' jedan časak!" (3)

    Dakle, ako se iman sastoji od riječi i djela, onda će se ljudi drastično razlikovati u djelima srca i tijela. Ljudi će se razlikovati i u jednom te istom djelu kojeg budu činili. Dva čovjeka će stajati u jednom saffu, iza jednog imama, i s njim će otpočeti i završiti dotični namaz, samo što će razlika između njihovih namaza biti poput razdaljine između nebesa i Zemlje! Djela ljudi će se međusobno razlikovati shodno procentu bogobojaznosti u ljudskom srcu!

    Imam En-Nevevi, rhm., kaže: "Ljudi će se razlikovati u samom tasdiku/vjerovanju; iman raste zbog brojnosti spoznatih dokaza, i zbog njihove jačine i jasnoće."

    Čovjek će ovo pravilo prepoznati i kod samoga sebe. Ako mu Allah, dž.š., otvori polje zikra i ibadeta i pokornosti – osjetit će rast i jačanje svog imana, prionut će na približavanje Allahu, dž.š., uz udaljavanje od griješenja i harama. Ako se čovjek ulijeni po pitanju zikrullaha, ibadeta i pokornosti osjetit će grubost i osorost u srcu, kao i slabost u vjeri. Molimo Allaha, dž.š., da nas ni jednog trena ne prepusti nama samima, niti da nas prepusti ikom od Njegovih stvorenja, nikada!



    PETO PRAVILO



    Mu'mini/vjernici, se međusobno razlikuju u imanu i vjeri. Iman Allahovih poslanika nije kao i iman ostalih mu'mina, mada i sam iman mu'mina se međusobno drastično razlikuje. Allah, dž.š., kaže:

    "Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će i onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, a bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti..." (El-Fatir, 32.)

    Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ko od vas vidi loše djelo, neka ga promijeni rukom svojom, a ako ne bude u stanju, onda jezikom, a ako ne bude u stanju, onda srcem svojim; to je najslabiji vid imana!" (4)

    Od Ebu Se'id el-Hudrija, r.a., se bilježi: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Dok sam spavao prikazani su mi ljudi u košuljama; nekome je košulja bila u visini prsa, a nekome niže. Vidio sam Omera, r.a., u snu, a na njemu bijaše košulja koja mu se vukla po zemlji.' Rekoše:' Kako to tumačiš, o, Allahov Poslaniče?' Reče: 'U pitanju je din/vjera!'" (5)



    ŠESTO PRAVILO



    Čovjek izlazi iz imana poričući ono što ga je u iman i uvelo. Allah, dž.š., je dao da "iman/vjera" ima i svoja vrata, tj. šehadet - svjedočenje da nema niko pravo da bude obožavan mimo Allaha, dž.š., i da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, pa ko uđe na ta vrata ne može izaći osim kroz ta vrata! Svaka riječ ili djelo koje izravno ne ukazuje na rušenje ovog priznanja neće samo po sebi biti djelo nevjerstva. Zinaluk, krađa, uživanje opojnih pića itd., su grijesi koji proizilaze iz slijeđenja svojih strasti, i ako ih čovjek ne bude smatrao halalom, ti postupci mu neće oboriti njegov iman. Kada je u pitanju ismijavanje sa Šerijatom ili psovanje i vrijeđanje vjere ili negiranje propisanosti nečega što je opštepoznato da je od vjere islama, ili bude u pitanju ohalaljivanje i smatranje dozvoljenim činjenja velikih grijeha ili je u pitanju poricanje i osporavanje onoga što je Allah, dž.š., propisao – svaki od ovih prijestupa nam ukazuje na direktno rušenje prethodno spomenutog iskaza (šehadeta), pa će se na spomenute postupke gledati kao na djela nevjerstva koja udaraju direktno u korijen stabljike imana/vjere!



    SEDMO PRAVILO



    Zakonodavac će nekada upotrebljavati riječ kufr/nevjerstvo, ali se njom ne misli na djelo nevjerstva koje će čovjeka izvesti iz islama, čineći ga jednim od onih koji će vječno ostati u džehennemu.

    Imam El-Kasimi, rhm., kaže: "U hadisu se spominje 'ko uradi to i to, počinio je širk ili kufr' - tim predajama se ne misli na veliki širk ili na djelo nevjerstva koje čovjeka izvodi iz islama, kako bi se nad njim, kasnije, sproveli propisi određeni za murtedde i otpadnike – da nas Allah, dž.š., sačuva svega toga. Imam el-Buhari, rhm., je naslovio cijelo poglavlje u svome Sahihu, naslovom: "Nevjerstvo bračnog života i nevjerstvo manje od nevjerstva (kufr dune kufr)." (Pogledaj: Mehasinut-Te'vil, 5/1307..)

    Napomena
    Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: "Sa nekim čovjekom će se naći neka od grana imana, ali i neka od grana nifaka. Nekada će musliman imati sa sobom djela nevjerstva, ali one vrste nevjerstva koje ne izvode iz islama, što je bio stav ashaba poput Ibn Abbasa, r.a., i ostalih, koji su rekli: 'Nevjerstvo manje od nevjerstva' – 'kufr dune kufr'. Ovo je bio stav gotovo svih predstavnika selefa, i isto ovo je naglasio imam Ahmed, rhm., kao i ostali imami koji su govorili o lopovu, alkoholičaru i njima sličnim ljudima, kao i oni za koje je Poslanik, s.a.v.s., rekao da nisu vjernici/mu'mini – takvi će se zvati muslimanima, a neće se zvati mu'minima. Svoj stav su potkrijepili dokazima iz Kur'ana i Sunneta koji govore o tome da će se negirati ime imana nekom čovjeku, ali potvrđujući mu imena islama, i da čovjek može biti musliman, a da se pri njemu nađu neka od djela nevjerstva koja ne izvode iz islama, kufr dune kufr, kao što je rekao Ibn Abbas, r.a., u komentaru Allahovih, dž.š., riječi: 'A ko (se) ne vlada po onome što je Allah objavio – takvi su nevjernici!' U pitanju je djelo nevjerstva koje ne izvodi iz vjere – nevjerstvo manje od nevjerstva, grijeh niže grijeha i nasilje niže nasilja.'“ Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 7/351.. (op.prev.)



    OSMO PRAVILO



    Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana ili šezdeset i nekoliko grana. Najveća od tih grana su riječi – la ilahe illallah, a najniža od tih grana je uklanjanje prepreke s puta. Nije pravilo da će se nazivati vjernikom osoba kod koje se nađe neka od grana imana, a isto tako nije pravilo da će se nevjernikom nazivati osoba kod koje se nađe neka od grana kufra. Nije pravilo da se 'alimom/učenjakom, naziva osoba koja dobro nauči neku mes'elu/pitanje, niti će se doktorom smatrati osoba koja zna lijek protiv neke bolesti.

    Napomena Šejh Abdullatif Alu Šejh, hfz., kaže: "Neće se vjernikom nazvati osoba kod koje se nađe neka od grana imana (npr. neće se vjernikom nazvati svaka osoba koja ukloni određenu prepreku s puta), ali se isto tako neće nevjernikom nazvati osoba kod koje se nađe neka od grana kufra! Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Dva djela kufra će se zadržati u mom ummetu nakon mene: diranje u tuđe porijeklo i lozu, kao i naricanje za umrlim." (Sahihu Muslim, br.67.) Ova dva postupka su opisana riječju kufr, ali je, u ovom slučaju, u pitanju "kufr dune kufr", tj. djelo koje ne izvodi čovjeka iz islama (sve dok ga ne ohalali). Ko ovu podjelu bude dobro razumio, shvatit će vrijednost fikha selefa, dubinu njihovog rezonovanja, i neopterećivanje pojedinim stvarima. Zbog toga, Ibn Mes'ud, r.a., kaže: "Ko se želi za nekim povesti, neka se povede za ashabima Poslanika, s.a.v.s. Oni su ljudi najčistijih srca od ovog ummeta, najdubljeg znanja, i najmanje su bili opterećeni nekim stvarima. To su ljudi koje je Allah, dž.š., odabrao za društvo Njegovom poslaniku, s.a.v.s., zato im znajte cijenu; oni su hodili pravim putem!" Pogledaj: Usul fil-tekfir, str.46. (op.prev.)



    DEVETO PRAVILO



    Kod čovjeka se često znaju, u istom trenutku, spojiti kufr/nevjera i iman/vjera, širk/politeizam i tevhid/monoteizam, takvaluk/bogobojaznost i fudžur/grijeh.

    Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rhm., kaže: "Ovo je jedno od najvećih pravila i principa ehlu sunneta vel-džema'ata, u kojem im kontriraju razne novotarske sekte poput haridžija, mu'tezila, kaderija itd. Pitanje izlaska velikih griješnika iz vatre ili njihovog ostanka u vatri se temelji na ovom pravilu." (Pogledaj: el-Salatu ve Hukmu Tarikiha, 1/78.)

    Ovo pravilo iziskuje to da se jedan vjernik može voljeti zbog nečega, a i mrziti zbog nečega; voljet će se zbog njegove pokornosti, vjerovanja/imana i slijeđenja sunneta, a mrzit će se zbog eventualne nepokornosti, nevjerstva/kufra ili novotarija. Dokazi za ovo pravilo su sljedeći:


    "Većina njih ne vjeruje u Allaha, a da druge Njemu ravnim ne smatraju." (Jusuf, 106.)

    "Toga dana bili su bliže nevjerstvu nego li imanu/vjerovanju, jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim." (Ali Imran, 167.)



    DESETO PRAVILO



    Islam je predavanje Allahu, dž.š., ljudske spoljašnjosti i fizička uspostava vidljivih odličja vjere, dok je iman predavanje Allahu, dž.š., ljudske unutrašnjosti. Ovo je bio odgovor Poslanika, s.a.v.s., Džibrilu, a.s., onda kada ga je upitao o islamu i imanu. Islam i iman se međusobno prožimaju i jedan drugog obuhvataju kada se zasebno spominju.

    Allah, dž.š., kaže:

    "I zadovoljan sam da vam islam bude vjera!" (El-Ma'ida, 3.)

    Islam koji je spomenut u ovom ajetu obuhvata kako "djela srca" tako i "djela tijela".

    Allah, dž.š., kaže:

    "Pravi vjernici su oni čija se srca strahom ispune onda kada se Allah spomene, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih počasti i oprost i obilje plemenito, kod Gospodara njihova, čekaju." (Ell-Enfal, 2-4.)

    Iman i islam, kada se zajedno na jednom mjestu spomenu, imaju zasebna značenja, a kada se posebno spomenu jedan drugog obuhvataju (jer tada ukazuju na kompletnu vjeru, op.prev.).

    Bilješke:
    1-Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.9.; Sahihu Muslim, br.35..
    2-Sahih ligajrihi. Pogledaj: Sunenul-Tirmizi, br.2612.; Musned Ahmed, br.24721..
    3-Pogledaj: Sahihul-Buhari, poglavlje: Islam se temelji na pet stvari, 1/60.; predaja je mu’allek.
    4-Sahih. Pogledaj: Sahihu Muslim, br.49..
    5-Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.23-6606.; Sahihu Muslim, br.2390..

    Autor: Šejh Ahmed Ferid
    Izvor: minber.ba
    Prijevod: Sead ef. Jasavić

Share This Page