U zadnjih nekoliko godina na hutbama i predavanjima konstantno se upozorava na zabludu u kojoj se nalazi savremeni čovjek, te da se ljudsko društvo kreće ka jasnoj vjerskoj, a ujedno i moralnoj propasti čije posljedice osjećamo na svojoj koži, a i za očekivati je da iz dana u dan bude sve gore. Čast i moral postaju blijeda sjećanja na prošlost.
Hrleći ka materiji čovjek ostaje prazne duše, što uzrokuje poremećaje u ponašanju, a to dovodi do suicida, ubistava, teških fizičkih obračuna, silovanja, pedofilije itd.
Nedavno je Tuzla doživjela veliki šok i to tačnije u mjestu Lipnica u okolini grada Tuzle. Naime, u tom mjestu počinjen je strašan masakr i ubijeno šestero nevinih ljudi, što je itekako bilo šokantno, kako za mještane Lipnice tako i za širu okolinu. Počinitelja toga zločina treba osuditi i, ako je to svjesno uradio, žestoko kazniti. Iako je to strašno zlodjelo, o tome se govorilo dva-tri dana i onda su svi zašutjeli, kao da se nikada nije ni dogodilo. Ko je pratio izvještaje o tom događaju mogao je zapaziti da je osuđeno to zlodjelo, međutim sve se svelo na osudu počinitelja i u samom startu nagoviješteno je da se vjerovatno radi o psihičkom poremećaju i da će se ustanoviti da li je počinitelj to svjesno ili nesvjesno uradio, te da li su možda u pitanju nekakvi neriješeni imovinski računi i sl. Niko nije spominjao ni fanatizam, ni vjeru, ni...
Kad se sve to dogodilo, zapitao sam se kakav bih izvještaj u informativnim emisijama slušao da je to uradio musliman? Kakvim bi ga sve izrazima okitili: terorizam, fanatizam, mržnja, Al-Kaida....
Da li u tome ima ikakve pravde?! Ako zlodjelo počini nemusliman, onda je vjerovatno problem psihička nestabilnost, a ukoliko je musliman, onda je najvjerovatnije za to kriv islam.
Ako zlodjelo počini nemusliman, osuđuje se imenom i prezimenom i u to se ne miješa vjera kojoj pripada. Ako se za pravo bori nemusliman i prijeti samoubistvom, to je zbog teškoće njegovog stanja. A kada se Mujo bori za svoja prava ili neki Ebu Hamza, onda je vjerski fanatik, a ako nešto drugo počini, onda je terorist. Nema potrebe da sve spominjemo jer to svakodnevno slušamo.
Pa tako za nemili događaj u Lipnici svi kažu – dobro je da to nije počinio musliman.
Hrleći ka materiji čovjek ostaje prazne duše, što uzrokuje poremećaje u ponašanju, a to dovodi do suicida, ubistava, teških fizičkih obračuna, silovanja, pedofilije itd.
Nedavno je Tuzla doživjela veliki šok i to tačnije u mjestu Lipnica u okolini grada Tuzle. Naime, u tom mjestu počinjen je strašan masakr i ubijeno šestero nevinih ljudi, što je itekako bilo šokantno, kako za mještane Lipnice tako i za širu okolinu. Počinitelja toga zločina treba osuditi i, ako je to svjesno uradio, žestoko kazniti. Iako je to strašno zlodjelo, o tome se govorilo dva-tri dana i onda su svi zašutjeli, kao da se nikada nije ni dogodilo. Ko je pratio izvještaje o tom događaju mogao je zapaziti da je osuđeno to zlodjelo, međutim sve se svelo na osudu počinitelja i u samom startu nagoviješteno je da se vjerovatno radi o psihičkom poremećaju i da će se ustanoviti da li je počinitelj to svjesno ili nesvjesno uradio, te da li su možda u pitanju nekakvi neriješeni imovinski računi i sl. Niko nije spominjao ni fanatizam, ni vjeru, ni...
Kad se sve to dogodilo, zapitao sam se kakav bih izvještaj u informativnim emisijama slušao da je to uradio musliman? Kakvim bi ga sve izrazima okitili: terorizam, fanatizam, mržnja, Al-Kaida....
Da li u tome ima ikakve pravde?! Ako zlodjelo počini nemusliman, onda je vjerovatno problem psihička nestabilnost, a ukoliko je musliman, onda je najvjerovatnije za to kriv islam.
Ako zlodjelo počini nemusliman, osuđuje se imenom i prezimenom i u to se ne miješa vjera kojoj pripada. Ako se za pravo bori nemusliman i prijeti samoubistvom, to je zbog teškoće njegovog stanja. A kada se Mujo bori za svoja prava ili neki Ebu Hamza, onda je vjerski fanatik, a ako nešto drugo počini, onda je terorist. Nema potrebe da sve spominjemo jer to svakodnevno slušamo.
Pa tako za nemili događaj u Lipnici svi kažu – dobro je da to nije počinio musliman.