Autor teksta: Hfz. Halil Mehtic
Dobrocinstvo roditeljima - Oni su ti Dzennet i Dzehenem
“Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobrocinstvo cinite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh”! – i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: - Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”(Kur'an- 23. i 24. ajeta sure El-Isra)
Navedena dva ajeta sure el-Isra’ su, ustvari, poticaj kojom nas Svevišnji želi mobilizirati na maksimalnu pažnju i respekt prema roditeljima. Uzvišeni, odmah poslije naredbe o poslušnosti jedino Njemu, nareduje dobrocinstvo roditeljima. U ajetima su izneseni temeljni principi na kojima islam gradi cjelokupnu strukturu ljudskog života.
U ljudskoj prirodi je da ...slijedi ...
se radije gleda unaprijed nego da se osvrce na prošlost. Sama priroda covjeka podstice na zaštitu mladih naraštaja kako bi se osigurao produžetak vrste na Zemlji. Taj božanski nagon jednako je izražen i u slucaju ostalih vrsta iz biljnog i životinjskog svijeta. Tako odrasli muškarci i žene lakše odvajaju vrijeme za druženje i igru s djecom, žrtvujuci se i bez gundanja i prigovaranja, cak i sa zadovoljstvom pronalaze vrijeme koje ce pokloniti svojoj djeci. Dakle, sama priroda garancija je da ce se roditelji bez ikakve oporuke i jasnih naredenja briniti o svom potomstvu, dok djeca imaju stalnu potrebu da se uvijek vracaju na tu božansku oporuku o staranju za one koji odlaze nakon što su se žrtvovali za pokoljenja koja tek stasavaju.
Medutim, imajuci na umu da iza formiranog muškarca i žene stoje godine mukotrpnog podizanja, odgoja, brige i materijalnih odricanja, Allah, subhanehu ve teala, ne dozvoljava da se to potisne u zaborav i da roditelji ostanu van domašaja našeg velikog interesiranja i brige. Jer, dijete nije u stanju da se oduži roditeljima za pokazanu pažnji i žrtvu kada bi cijeli život bilo u službi svojih roditelja. Zato Allah, dž.š, od nas traži maksimalnu pažnju i nježnost prema onima koji se tako odnose prema nama od našeg rodenja pa sve do naše ili njihove smrti. Roditelji su, po prirodi, skloni da štite djecu, da podnose raznolike žrtve, da cak i život žrtvjuju za djecu, isto onako kao što zelena biljka isiše svu hranu iz zrna pa zrno postane zemlja, ili kada pile isiše svu hranu iz jajeta i jaje postane ljuska; tako isto djeca isisavaju sav nektar, sve zdravlje, sav trud i pažnju roditelja, pa kada oni postanu oronuli starci, ako im se rok života produži, oni ce uz pažnju svoje djece biti sretni.(2) Suprotno tome, budu li roditelji lišeni djecije pažnje, u godinama njihove iznemoglosti i starosti, oni ce kraj života provesti nesretni, zbog izostale potrebne im njege, a još više, zbog osjecaja napuštenosti od svojih evlada.
Uz sve anomalije “naprednih” društava, posebno zapadnih, primjetna je otudenost djece od roditelja. Možda je za tu pojavu prikladniji izraz nehuman odnos spram roditelja. U društvu koje je tehnicki jako napredno i sve više organizirano prema cisto mehanickim gledištima ponašanje djeteta prema roditeljima nema veliko socijalno znacenje. Tako evropski otac iz dana u dan sve više gubi autoritet nad svojim sinom, a sin sve više gubi poštovanje prema ocu. Njihove medusobne veze sve su više uništene mehanickim društvom.(3)
Savremeni zapadni covjek radije provodi slobodno vrijeme s kucnim ljubimcima negoli s roditeljima. Cinjenica je da im nije ni potrebna pomoc njihove djece jer su oni potpuno materijalno zbrinuti, ali lijepa rijec i ukazani znaci pažnje roditeljima su vredniji od bilo kakvog dara. Stoga su sve brojnije socijalne ustanove i staracki domovi u kojima roditelji zapadnog covjeka skoncavaju svoj život. To navodimo zato što i u sredinama gdje žive muslimani navedena pojava uzima sve više maha. Sa stanovišta islama takav odnos je nedopustiv. Nebriga prema roditeljima rigorozno je sankcionisana, što razumijevamo iz brojnih kur’anskih navoda i rijeci Allahovog poslanika, a.s. U suri Lukman, Uzvišeni na istu temu kaže sljedece: “Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni cete se svi vratiti.”(4) Iz citiranog ajeta vidi se da naš Gospodar, dž.š, insistira na zahvalnosti roditeljima odmah nakon iskazane zahvalnosti Njemu. Analogno tome, islamski ucenjaci su mišljenja da Allah, dž.š, nece vjernicima prihvatiti i uvažiti cetvero bez drugih cetvero; vjerovanje bez dobrih djela, pokornost Allahu bez pokornosti Poslaniku, zahvalnost Allahu bez zahvalnosti roditeljima i namaz bez zekata.
NE RECI IM NI “UH”
“Kad jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni “uh” i ne podvikni na njih.” U ovom dijelu ajeta Uzvišeni eliminiše svaku mogucu grubost spram naših roditelja. Arogantan odnos prema roditeljima u bilo kom periodu njihovog života nezamisliv je za iskrenog muslimana, pogotovo u godinama njihove starosti kad su oni ovisni o našoj pažnji i pomoci.
Takode, ne prilici vjerniku da roditelje naziva pogrdnim imenima, da povišenim tonom razgovara s njima, nedolicno reaguje na neke njihove rijeci ili poteze, a posebno da ih na bilo koji nacin ignoriše. Jednom rijecju, oni ne smiju ni iz jednog našeg gesta razumjeti da su nam teret i suvišni. Od svega nabrojanog najblaže je “uh,” ali ni to Allah, dž.š, ne dozvoljava .U jednom hadisu Allahova poslanika, s.a.v.s, stoji: “Da je Allah znao išta manje (bezbolnije) od “uh” On bi i to zabranio.“(5) Uzvišeni kaže:“ I ne podvikni na njih”. Dakle ni jednim gestom ne smijemo naljutiti ili ražalostiti roditelje, što bi ih moglo dovesti u stanje ocaja pa da nam kletvu upute. Jednom prilikom ashabi su upitali Allahova poslanika, s.a.v.s, koja su ljudska djela Allahu, dž.š, najdraža, a on je odgovorio: “Namaz koji se klanja na vrijeme, dobrocinstvo prema roditeljima i borba na Allahovom putu.”(6)
Vidimo da Poslanik a.s. ubraja u najdraža djela Allahu, dž.š, dobrocinstvo prema roditeljima, a u drugoj predaji stoji da se zanemarivanje roditelja svrstava u teške grijehe. Tako je jednom prilikom Allahov poslanik, a.s, upitan koji su to pogubni grijesi za covjeka, pa je kazao: “Smatrati Allahu nekog drugog ravnim, biti neposlušan svojim roditeljima, bespravno ubiti covjeka, lažno svjedociti i lažno govoriti.”(7)
RIJECI POŠTOVANJA
U poznatom hadisu koji govori o sedam katastrofalnih grijeha, koji bilježi imam Buhari, spominje se i neposlušnost roditeljima. Umjesto arogantnog i grubog postupanja prem ocu i majci, covjek treba birati rijeci i postupke kojima ce pokazati svoju naklonost i ljubav prema njima. Allah, subhanehu ve teala, nareduje vjernicima: ”i obracaj im se rijecima poštovanja punim.” Kao što Sejjid Kutb, rahimehullah, komentarišuci dio ovoga ajeta, kaže: ”To je prva faza zaštite i lijepa odgoja, da od djeteta ne potekne nešto što aludira na nemir i tjeskobu, nešto što oznacava uvredu i loše ponašanje.” (8)
Vedro celo i osmjeh pred roditeljima unose raspoloženje i optimizam u njihove duše. Potištenost i namrgodenost ih uveliko žaloste. Stoga treba de se trudimo da u njihovom prisustvu budemo dobre volje i da biramo rijeci kada ih oslovljavamo, kako bismo im naše prisustvo ili boravak s njima ucinili što ugodnijim. Tepanje i umiljavanje roditeljima cesta je forma komuniciranja koju bilježi Kur’an, azimuššan. Posebno je ilustrativan razgovor Ibrahima, a.s, s njegovim ocem u trenucima kada ga on želi odvratiti od vjerovanja u kipove, kao i obracanje Ismaila, ocu Ibrahimu, kada otac odlucuje da ga žrtvuje radi Allaha.
I u jednom i u drugom slucaju upotrebljava se izraz “ ja ebeti, “ o babice ili babuka! što oznacava deminutiv od otac. Naše tepanje i umiljavanje majci i ocu je, ustvari, naše uzvracanje na lijepe i mehke rijeci, pune ljubavi i topline koje smo toliko puta slušali od njih dok su nas odgajali. Tih rijeci ne manjka djeci ni nakon što odrastu. Rijeci Uzvišenog: “I obracaj im se rijecima poštovanja punim” trebalo bi da stimulativno djeluju na nas na planu korigiranja našeg odnosa spram roditelja.
KRILO PONIZNOSTI
Kur’anski izraz “Vahfid lehuma dženahaz-zulli miner-rahmeti” u doslovnom prijevodu znaci: ”spusti krilo poniznosti svoje pred njima.'' To takode znaci, kako prevodi prof. Korkut, ”Budi prema njima pažljiv i ponizan”. Ovim ajetom nam naš Gospodar, dž.š, zapovijeda da, nakon što smo iskazali verbalnu naklonost i poštovanje, sad to moramo potvrditi i djelom. To je viši stupanj milosti koja potvrduje našu stvarnu odanost i pažnju roditeljima. Jer, kakva korist od lijepih rijeci ako su roditelji prepušteni sami sebi i izvan domašaja naše njege i pomoci. Navedene rijeci Uzvišenog moraju u nama pobuditi osjecaj samilosti i sažaljenja prema njima. Mora nam biti na umu koliko smo mi proboravili u njihovom “krilu poniznosti?' Koliko smo hrane iz njihovih ruku pojeli? Mora naš isto toliko brinuti ako su oni bolesni, kao što su oni toliko puta bili brizni za našim zdravljem dok su nas podizali. Mora nam naumpasti naše djetinjstvo, jer su oni danas poput djeteta, slabi i nemocni potrebna im je naša njega i zaštita.
Služenje ili hizmet roditeljima ubraja se u Allahu, dž.š, ugodna dijela s kojima se dospijeva do Dženneta. Džabir bin Semure, r.a, prenosi hadis koji bilježi imam Taberani, da je Pejgamber, a.s, jednom prilikom penjuci se na mimber, neuobicajeno tri puta izgovorio amin, nakon cega ga je neko od prisutnih upitao zašto je to uradio, a je on odgovorio: ”Došao mi je melek Džibril i rekao: - Neka je ponižen i prezren onaj kod koga jedan ili oba roditelja dozive starost, a on, hizmeteci im, ne zasluži Džennet. Muhammede, reci amin! pa sam ja izgovorio amin. Neka je ponižen i prezren onaj ko doceka ramazan i u njemu ne zasluži Allahovu milost. Muhammede, reci amin! pa sam ja rekao amin. Neka je ponižen i prezren onaj u cijem se prisustvu spomene tvoje ime a on ne prouci salavat na tebe. Muhamede, reci amin! pa sam i na tu njegovu dovu izgovorio amin.”-
O dobrocinstvu spram roditelja govore brojni hadisi Allahova poslanika, s.a.v.s, ali ovaj kao da sazima sve: “Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja.” (9) Ebu Umame, r.a, pripovijeda da jedan covjek došao Allahovom poslaniku, s.a.v.s, i upitao ga: “Kakva je obaveza covjeka prema roditeljima?” našto mu je Alejhisselam odgovorio: ”Oni su ti i Džennet i Džehennem”(10) U predaji koju bilježi Ibnu Hibban stoji da je Pejgamber, a.s, rekao: “Za svaki ucinjeni grijeh ima nade da ga Allah odgodi za ahiret, ako hoce, ali za neposlušnost prema roditeljima, On požuri još na ovom svijetu.” Da za neposluh spram naših roditelja ne bismo ispaštali još na ovom svijetu, treba da imamo lijep odnos prema njima. Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Cinite dobrocinstvo roditeljima pa ce i vaša djeca biti kreposna prema vama.”(11)
TRI PUTA MAJKA
Kada je rijec o našoj pažnji prema roditeljima, nužno je istaknuti da islamsko ucenje daje blagu prednost majci nad ocem. To je sasvim i razumljivo kada se ima na umu da majka podnosi veci teret i žrtvu od oca a i njene emocije snažnije su od ocevih. O tome nam Užvišeni kazuje u Svojoj Knjizi: “Mi smo naredili covjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Meni cete se svi vratiti.(12)
U ovom ajetu znacaj majke posebno je naglašen. Majcina konstitucija više trpi. Ona nosi dijete devet mjeseci. U tom periodu ona je izložena fizickim naporima i promjenama koje se cesto negativno odražavaju na njeno psihofizicko zdravlje. Prilikom poroda ona osjeca posebne napore i bol, a kada to sve prode, onda slijede neprospavane noci i dani puni brige i neizvjesnosti za zdravlje i život svoga evlada.
Zato se nicim ne možemo iskupiti i odužiti svojoj majci. Poslaniku dode jedan covjek i upita ga: “Ko je od ljudi najzaslužniji da mu poklonim svoju pažnju? Majka, majka i ponovo majka!” odgovori Poslanik a.s.(13) Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar bilježi hadis koji prenosi Burejde, a on od svoga oca, da je neki covjek nosio svoju majku na ledima i tavvafio sa njom oko Ka’be, nakon cega je došao Poslaniku, a.s, i upitao ga: ”Jesam li se odužio prema njoj Allahov poslanice? Ne, ni za jedan njezin uzdisaj” odgovori mu Vjerovjesnik a.s.” Takode se prenosi od El-Mikdada bin Ma’da da je Vjerovjesnik, a.s, rekao: ”Allah vam oporucuje vaše oceve. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše bližnje.”(14) Imam Ez-Zehebi u djelu Kitabul-Kebair (Veliki grijesi) u poglavlju o neposlušnosti roditeljima navodi slikovit dogadaj iz života ashaba koji se zvao Alkama. Ukratko, Alkama je poklanjao vecu pažnju ženi nego majci. Kada se smrtno razbolio nije mogao ispustiti dušu i to je nagnalo njegovu suprugu da se pozali Alejhisselamu. On je poslao trojicu ashaba koji su ga podsticali na izgovaranje kelimeišehadeta, ali bez uspjeha. Kasnije je pozvao Alkaminu majku koja je ispricala potresnu pricu o njenom zapostavljanju na racun supruge. Tek kada mu je majka oprostila, Alkama je ispustio dušu i preselio na ahiret. Resulullah, s.a.v.s, je nakon što su Alkamu položili u mezar održao govor, kao savjet svima koji daju prednost supruzi nad majkom. Rekao je: “O skupino muhadžira i ensarija! Ko dadne prednost supruzi nad materom na njemu je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Ko tako postupa, ukoliko se ne pokaje, uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njeno zadovoljstvo, neka zna da mu Allah nece primiti ništa od njegovih dobrih djela. Allahovo zadovoljstvo je u njenom zadovoljstvu, a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi.” (15) .
ODNOS PREMA RODITELJIMA NEMUSLIMANIMA
Naša pažnja ne smije izostati cak i ako su roditelji nevjernici ili su skloni cinjenju velikih grijeha. O tome doznajemo iz Allahove Knjige u kojoj piše: ”A ako te budu nagovarali da meni drugog ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se Meni iskreno obraca; Meni cete se poslije vratiti i Ja cu vas o onome što ste radili obavijestiti.”(16) Na pocetku ajeta Uzvišeni upozorava da nema pokornosti roditeljima ukoliko nam savjetuju ili nareduju nešto što je suprotno Njegovim propisima. To je, inace, jedan od temeljnih principa iskazanih u rijecima Poslanika, a.s, da “nema pokornosti nikome u nepokornosti Stvoritelju”.
Medutim, bez obzira što ih necemo slušati u stvarima koje su suprotstavljene nacelima vjere, ipak cemo velikodušno postupati prema njima u stvarima ovog svijeta. Jer, kako kaže šehid Sejjid Kutb rahmetullahi alejhi: “Veza roditelja s djetetom, pored svih simpatija i plemenitosti, dolazi, prema ovom rasporedu, nakon povezivanja s vjerom tako da oporuka covjeku u odnosima s njegovim roditeljima stoji poslije vjere…Veza vjere nadvisuje svaku drugu vezu .(17)
U osmom ajetu sure El-Ankebut nalazi se skoro identican tekst u kojem Allah, dž.š, veli: “Mi smo covjeka zadužili da bude dobar prema svojim roditeljima. Ali, ako te oni budu nagovarali da meni nekoga pridružuješ, o kome ti ništa ne znaš, onda ih nemoj slušati…” Povod objavljivanju ovog ajeta je slucaj koji se desio izmedu Sa’d bin ebi Vekasa i njegove majke. Zeleci da odvrati svog sina od vjere u Allaha, dž.š, jednom ga je upitala: “Nije li Bog naredio covjeku da cini dobro svojim roditeljima? Tako mi Boga ja cu se sustegnuti i od jela i od pica sve dok se Sa’d ne vrati u krilo vjere svojih predaka. Medutim Sa’d je bio odlucan. On je jednom rekao svojoj majci da je to njena stvar. Ako hoce neka jede, ako hoce neka gladuje. (18)
U dijalogu Ibrahima i njegovog oca Azera, koji je bio ogrezao u višeboštvu, prepoznajemo krajnji stupanj Ibrahimove tolerantnosti i blagosti spram oca. To je ilustrativan primjer kako covjek treba da se odnosi prema svome ocu, bez obzira što je on nevjernik i što navodi na krivovjerstvo. Poslušajmo ajete sure Merjem:
“O oce moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan. O oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug. Otac njegov je rekao: Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja cu te kamenjem protjerati, zato me za dugo vremena napusti. Mir tebi, rece Ibrahim. Molim Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.” (19)
KO SU ASHABUL E’ARAF
Od znakova lijepog odgoja i oblika poslušnosti roditeljima je i uvažavanje njihovog mišljenja i savjetovanje s njima. Takav odnos donosi djetetu roditeljski blagoslov i hair dovu. Pošto su roditelji naši najodaniji prijatelji iza kojih stoji bogato životno iskustvo, oni ce nam biti od velike koristi pri svakom važnom odlucivanju. I
bnu Amr, r.a, prenosi: “Došao je jedan covjek Vjerovjesniku, s.a.v.s, da traži dozvolu za odlazak u džihad, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, pitao: - Jesu li ti živi roditelji?- našto je on potvrdno odgovorio, a Poslanik, a.s, je dodao: -Tvoj džihad je uz njih, pa se bori.” (20) Šta znaci ignorisati odluke roditelja pokazuje predaja koja se vezuje za Abdullah bin Abbasa, u kojoj se kaže da je on jednom prilikom bio upitan za ashabul-ea’raf pa je odgovorio: “Ea’raf oznacava prostor izmedu Dženneta i
Džehennema.
Tu ce biti smješteni oni koji su poginuli u borbi na Allahovom putu. Otišli su u borbu bez dozvole roditelja vjernika. Pogibija ih je sprijecila da udu u Džehennem a neposlušnost prema roditeljima da udu u Džennet.(21)
OBAVEZE PREMA UMRLIM RODITELJIMA
Naše obaveze prema roditeljima ne prestaju ni nakon njihove smrti. Ibn Malik, r.a, pripovijeda: “Sjedili smo jednom prilikom sa Allahovim poslanikom kada se pomoli covjek iz plemena Benu Seleme i rece: - Allahov poslanice, da li sam dužan ciniti neko dobrocinstvo roditeljima i poslije njihove smrti? – Jesi – rece mu Vjerovjesnik, s.a.v.s, i to: “Moliti Allaha da ih obaspe svojim blagodatima i da im primi njihova dobra djela. Moliti Ga da im oprosti njihove grijehe; izvršiti njihove oporuke (vasijjete) koje su odredili za života; iskazivati ljubav i ciniti dobro rodbini s kojom su i oni održavali vezu, te njegovati prijateljstvo s onima s kojima su se oni družili i pazili.»(22)
U hadisu je posebno neglašeno ispunjenje opruka nakon njihove smrti. Ukoliko su one izvodljive i u granicama šerijata, nasljednicima je obaveza da ih ispoštuju. Allah, dž.š, je rekao: “A ko oporuku izmijeni (ili je uopce ne izvrši) nakon što ju je cuo, veliki grijeh pada na one koji je budu izmijenili. Allah sve cuje i sve zna.”(23) Uz navedeno u drugim predajama spominju se još neka djela koja mogu i treba da se cine za umrle roditelje. Pored toga što stalno treba da molimo Allaha za oprost njihovih grijeha, poželjno je da dajemo sadaku odnosno cinimo dobra djela za njih, da postimo za njih, pa i da hadždž obavimo za njih ako smo u mogucnosti.
Ebu Hurejre navodi predaju da je neki covjek došao Poslaniku, a.s, i rekao: “Moj otac je umro i stvarno je ostavio dosta imetka ali nije uvasijjetio da ga trošim. Da li ce njemu koristiti ukoliko ga ja budem trošio na Allahovom putu? Poslanik, a.s, je odgovorio: «Svakako“ (24)
Isto tako, došao je covjek Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: “O Allahov poslanice, moja majka je preselila a ostao joj je mjesec neispoštenog posta, hocu li to ja za nju izvršiti. Poslanik, a.s, je rekao: - Da je tvoja majka ostala dužna nekome nešto, da li bi ti to odužio za svoju majku? Svakako – odgovorio je covjek. “Fe dejnullahi ehakku en jukda,” pa dug prema Allahu je preci. (25)
Ibnu Abbas r.a. prenosi da je jedna žena iz plemena Džuhejn došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i kazala: “Moja majka se zavjetovala da ce obaviti hadždž ali ju je smrt preduhitrila. Hocu li ja za nju obaviti hadždž? Da, otidi za nju na hadždž, jer šta misliš da je iza tvoje majke ostao kakav dug, da li bi ga za nju ti odužila? Oduži je, jer je u izvršenju dugova, Allah najpreci.” (26) Na kraju možemo zakljuciti da naš status u vjeri uveliko odreduje naš odnos prema roditeljima. Uzvišeni kaže: «Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim, ako budete poslušni, pa, Allah ce doista oprostiti onima koji se kaju.»(27) Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u imanu pretekla i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si zaista dobar i milostiv. Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima onoga dana kada se bude polagao racun. Amin !!!
Dobrocinstvo roditeljima - Oni su ti Dzennet i Dzehenem
“Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobrocinstvo cinite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh”! – i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: - Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”(Kur'an- 23. i 24. ajeta sure El-Isra)
Navedena dva ajeta sure el-Isra’ su, ustvari, poticaj kojom nas Svevišnji želi mobilizirati na maksimalnu pažnju i respekt prema roditeljima. Uzvišeni, odmah poslije naredbe o poslušnosti jedino Njemu, nareduje dobrocinstvo roditeljima. U ajetima su izneseni temeljni principi na kojima islam gradi cjelokupnu strukturu ljudskog života.
U ljudskoj prirodi je da ...slijedi ...
se radije gleda unaprijed nego da se osvrce na prošlost. Sama priroda covjeka podstice na zaštitu mladih naraštaja kako bi se osigurao produžetak vrste na Zemlji. Taj božanski nagon jednako je izražen i u slucaju ostalih vrsta iz biljnog i životinjskog svijeta. Tako odrasli muškarci i žene lakše odvajaju vrijeme za druženje i igru s djecom, žrtvujuci se i bez gundanja i prigovaranja, cak i sa zadovoljstvom pronalaze vrijeme koje ce pokloniti svojoj djeci. Dakle, sama priroda garancija je da ce se roditelji bez ikakve oporuke i jasnih naredenja briniti o svom potomstvu, dok djeca imaju stalnu potrebu da se uvijek vracaju na tu božansku oporuku o staranju za one koji odlaze nakon što su se žrtvovali za pokoljenja koja tek stasavaju.
Medutim, imajuci na umu da iza formiranog muškarca i žene stoje godine mukotrpnog podizanja, odgoja, brige i materijalnih odricanja, Allah, subhanehu ve teala, ne dozvoljava da se to potisne u zaborav i da roditelji ostanu van domašaja našeg velikog interesiranja i brige. Jer, dijete nije u stanju da se oduži roditeljima za pokazanu pažnji i žrtvu kada bi cijeli život bilo u službi svojih roditelja. Zato Allah, dž.š, od nas traži maksimalnu pažnju i nježnost prema onima koji se tako odnose prema nama od našeg rodenja pa sve do naše ili njihove smrti. Roditelji su, po prirodi, skloni da štite djecu, da podnose raznolike žrtve, da cak i život žrtvjuju za djecu, isto onako kao što zelena biljka isiše svu hranu iz zrna pa zrno postane zemlja, ili kada pile isiše svu hranu iz jajeta i jaje postane ljuska; tako isto djeca isisavaju sav nektar, sve zdravlje, sav trud i pažnju roditelja, pa kada oni postanu oronuli starci, ako im se rok života produži, oni ce uz pažnju svoje djece biti sretni.(2) Suprotno tome, budu li roditelji lišeni djecije pažnje, u godinama njihove iznemoglosti i starosti, oni ce kraj života provesti nesretni, zbog izostale potrebne im njege, a još više, zbog osjecaja napuštenosti od svojih evlada.
Uz sve anomalije “naprednih” društava, posebno zapadnih, primjetna je otudenost djece od roditelja. Možda je za tu pojavu prikladniji izraz nehuman odnos spram roditelja. U društvu koje je tehnicki jako napredno i sve više organizirano prema cisto mehanickim gledištima ponašanje djeteta prema roditeljima nema veliko socijalno znacenje. Tako evropski otac iz dana u dan sve više gubi autoritet nad svojim sinom, a sin sve više gubi poštovanje prema ocu. Njihove medusobne veze sve su više uništene mehanickim društvom.(3)
Savremeni zapadni covjek radije provodi slobodno vrijeme s kucnim ljubimcima negoli s roditeljima. Cinjenica je da im nije ni potrebna pomoc njihove djece jer su oni potpuno materijalno zbrinuti, ali lijepa rijec i ukazani znaci pažnje roditeljima su vredniji od bilo kakvog dara. Stoga su sve brojnije socijalne ustanove i staracki domovi u kojima roditelji zapadnog covjeka skoncavaju svoj život. To navodimo zato što i u sredinama gdje žive muslimani navedena pojava uzima sve više maha. Sa stanovišta islama takav odnos je nedopustiv. Nebriga prema roditeljima rigorozno je sankcionisana, što razumijevamo iz brojnih kur’anskih navoda i rijeci Allahovog poslanika, a.s. U suri Lukman, Uzvišeni na istu temu kaže sljedece: “Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni cete se svi vratiti.”(4) Iz citiranog ajeta vidi se da naš Gospodar, dž.š, insistira na zahvalnosti roditeljima odmah nakon iskazane zahvalnosti Njemu. Analogno tome, islamski ucenjaci su mišljenja da Allah, dž.š, nece vjernicima prihvatiti i uvažiti cetvero bez drugih cetvero; vjerovanje bez dobrih djela, pokornost Allahu bez pokornosti Poslaniku, zahvalnost Allahu bez zahvalnosti roditeljima i namaz bez zekata.
NE RECI IM NI “UH”
“Kad jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni “uh” i ne podvikni na njih.” U ovom dijelu ajeta Uzvišeni eliminiše svaku mogucu grubost spram naših roditelja. Arogantan odnos prema roditeljima u bilo kom periodu njihovog života nezamisliv je za iskrenog muslimana, pogotovo u godinama njihove starosti kad su oni ovisni o našoj pažnji i pomoci.
Takode, ne prilici vjerniku da roditelje naziva pogrdnim imenima, da povišenim tonom razgovara s njima, nedolicno reaguje na neke njihove rijeci ili poteze, a posebno da ih na bilo koji nacin ignoriše. Jednom rijecju, oni ne smiju ni iz jednog našeg gesta razumjeti da su nam teret i suvišni. Od svega nabrojanog najblaže je “uh,” ali ni to Allah, dž.š, ne dozvoljava .U jednom hadisu Allahova poslanika, s.a.v.s, stoji: “Da je Allah znao išta manje (bezbolnije) od “uh” On bi i to zabranio.“(5) Uzvišeni kaže:“ I ne podvikni na njih”. Dakle ni jednim gestom ne smijemo naljutiti ili ražalostiti roditelje, što bi ih moglo dovesti u stanje ocaja pa da nam kletvu upute. Jednom prilikom ashabi su upitali Allahova poslanika, s.a.v.s, koja su ljudska djela Allahu, dž.š, najdraža, a on je odgovorio: “Namaz koji se klanja na vrijeme, dobrocinstvo prema roditeljima i borba na Allahovom putu.”(6)
Vidimo da Poslanik a.s. ubraja u najdraža djela Allahu, dž.š, dobrocinstvo prema roditeljima, a u drugoj predaji stoji da se zanemarivanje roditelja svrstava u teške grijehe. Tako je jednom prilikom Allahov poslanik, a.s, upitan koji su to pogubni grijesi za covjeka, pa je kazao: “Smatrati Allahu nekog drugog ravnim, biti neposlušan svojim roditeljima, bespravno ubiti covjeka, lažno svjedociti i lažno govoriti.”(7)
RIJECI POŠTOVANJA
U poznatom hadisu koji govori o sedam katastrofalnih grijeha, koji bilježi imam Buhari, spominje se i neposlušnost roditeljima. Umjesto arogantnog i grubog postupanja prem ocu i majci, covjek treba birati rijeci i postupke kojima ce pokazati svoju naklonost i ljubav prema njima. Allah, subhanehu ve teala, nareduje vjernicima: ”i obracaj im se rijecima poštovanja punim.” Kao što Sejjid Kutb, rahimehullah, komentarišuci dio ovoga ajeta, kaže: ”To je prva faza zaštite i lijepa odgoja, da od djeteta ne potekne nešto što aludira na nemir i tjeskobu, nešto što oznacava uvredu i loše ponašanje.” (8)
Vedro celo i osmjeh pred roditeljima unose raspoloženje i optimizam u njihove duše. Potištenost i namrgodenost ih uveliko žaloste. Stoga treba de se trudimo da u njihovom prisustvu budemo dobre volje i da biramo rijeci kada ih oslovljavamo, kako bismo im naše prisustvo ili boravak s njima ucinili što ugodnijim. Tepanje i umiljavanje roditeljima cesta je forma komuniciranja koju bilježi Kur’an, azimuššan. Posebno je ilustrativan razgovor Ibrahima, a.s, s njegovim ocem u trenucima kada ga on želi odvratiti od vjerovanja u kipove, kao i obracanje Ismaila, ocu Ibrahimu, kada otac odlucuje da ga žrtvuje radi Allaha.
I u jednom i u drugom slucaju upotrebljava se izraz “ ja ebeti, “ o babice ili babuka! što oznacava deminutiv od otac. Naše tepanje i umiljavanje majci i ocu je, ustvari, naše uzvracanje na lijepe i mehke rijeci, pune ljubavi i topline koje smo toliko puta slušali od njih dok su nas odgajali. Tih rijeci ne manjka djeci ni nakon što odrastu. Rijeci Uzvišenog: “I obracaj im se rijecima poštovanja punim” trebalo bi da stimulativno djeluju na nas na planu korigiranja našeg odnosa spram roditelja.
KRILO PONIZNOSTI
Kur’anski izraz “Vahfid lehuma dženahaz-zulli miner-rahmeti” u doslovnom prijevodu znaci: ”spusti krilo poniznosti svoje pred njima.'' To takode znaci, kako prevodi prof. Korkut, ”Budi prema njima pažljiv i ponizan”. Ovim ajetom nam naš Gospodar, dž.š, zapovijeda da, nakon što smo iskazali verbalnu naklonost i poštovanje, sad to moramo potvrditi i djelom. To je viši stupanj milosti koja potvrduje našu stvarnu odanost i pažnju roditeljima. Jer, kakva korist od lijepih rijeci ako su roditelji prepušteni sami sebi i izvan domašaja naše njege i pomoci. Navedene rijeci Uzvišenog moraju u nama pobuditi osjecaj samilosti i sažaljenja prema njima. Mora nam biti na umu koliko smo mi proboravili u njihovom “krilu poniznosti?' Koliko smo hrane iz njihovih ruku pojeli? Mora naš isto toliko brinuti ako su oni bolesni, kao što su oni toliko puta bili brizni za našim zdravljem dok su nas podizali. Mora nam naumpasti naše djetinjstvo, jer su oni danas poput djeteta, slabi i nemocni potrebna im je naša njega i zaštita.
Služenje ili hizmet roditeljima ubraja se u Allahu, dž.š, ugodna dijela s kojima se dospijeva do Dženneta. Džabir bin Semure, r.a, prenosi hadis koji bilježi imam Taberani, da je Pejgamber, a.s, jednom prilikom penjuci se na mimber, neuobicajeno tri puta izgovorio amin, nakon cega ga je neko od prisutnih upitao zašto je to uradio, a je on odgovorio: ”Došao mi je melek Džibril i rekao: - Neka je ponižen i prezren onaj kod koga jedan ili oba roditelja dozive starost, a on, hizmeteci im, ne zasluži Džennet. Muhammede, reci amin! pa sam ja izgovorio amin. Neka je ponižen i prezren onaj ko doceka ramazan i u njemu ne zasluži Allahovu milost. Muhammede, reci amin! pa sam ja rekao amin. Neka je ponižen i prezren onaj u cijem se prisustvu spomene tvoje ime a on ne prouci salavat na tebe. Muhamede, reci amin! pa sam i na tu njegovu dovu izgovorio amin.”-
O dobrocinstvu spram roditelja govore brojni hadisi Allahova poslanika, s.a.v.s, ali ovaj kao da sazima sve: “Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja.” (9) Ebu Umame, r.a, pripovijeda da jedan covjek došao Allahovom poslaniku, s.a.v.s, i upitao ga: “Kakva je obaveza covjeka prema roditeljima?” našto mu je Alejhisselam odgovorio: ”Oni su ti i Džennet i Džehennem”(10) U predaji koju bilježi Ibnu Hibban stoji da je Pejgamber, a.s, rekao: “Za svaki ucinjeni grijeh ima nade da ga Allah odgodi za ahiret, ako hoce, ali za neposlušnost prema roditeljima, On požuri još na ovom svijetu.” Da za neposluh spram naših roditelja ne bismo ispaštali još na ovom svijetu, treba da imamo lijep odnos prema njima. Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Cinite dobrocinstvo roditeljima pa ce i vaša djeca biti kreposna prema vama.”(11)
TRI PUTA MAJKA
Kada je rijec o našoj pažnji prema roditeljima, nužno je istaknuti da islamsko ucenje daje blagu prednost majci nad ocem. To je sasvim i razumljivo kada se ima na umu da majka podnosi veci teret i žrtvu od oca a i njene emocije snažnije su od ocevih. O tome nam Užvišeni kazuje u Svojoj Knjizi: “Mi smo naredili covjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Meni cete se svi vratiti.(12)
U ovom ajetu znacaj majke posebno je naglašen. Majcina konstitucija više trpi. Ona nosi dijete devet mjeseci. U tom periodu ona je izložena fizickim naporima i promjenama koje se cesto negativno odražavaju na njeno psihofizicko zdravlje. Prilikom poroda ona osjeca posebne napore i bol, a kada to sve prode, onda slijede neprospavane noci i dani puni brige i neizvjesnosti za zdravlje i život svoga evlada.
Zato se nicim ne možemo iskupiti i odužiti svojoj majci. Poslaniku dode jedan covjek i upita ga: “Ko je od ljudi najzaslužniji da mu poklonim svoju pažnju? Majka, majka i ponovo majka!” odgovori Poslanik a.s.(13) Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar bilježi hadis koji prenosi Burejde, a on od svoga oca, da je neki covjek nosio svoju majku na ledima i tavvafio sa njom oko Ka’be, nakon cega je došao Poslaniku, a.s, i upitao ga: ”Jesam li se odužio prema njoj Allahov poslanice? Ne, ni za jedan njezin uzdisaj” odgovori mu Vjerovjesnik a.s.” Takode se prenosi od El-Mikdada bin Ma’da da je Vjerovjesnik, a.s, rekao: ”Allah vam oporucuje vaše oceve. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše majke. Allah vam oporucuje vaše bližnje.”(14) Imam Ez-Zehebi u djelu Kitabul-Kebair (Veliki grijesi) u poglavlju o neposlušnosti roditeljima navodi slikovit dogadaj iz života ashaba koji se zvao Alkama. Ukratko, Alkama je poklanjao vecu pažnju ženi nego majci. Kada se smrtno razbolio nije mogao ispustiti dušu i to je nagnalo njegovu suprugu da se pozali Alejhisselamu. On je poslao trojicu ashaba koji su ga podsticali na izgovaranje kelimeišehadeta, ali bez uspjeha. Kasnije je pozvao Alkaminu majku koja je ispricala potresnu pricu o njenom zapostavljanju na racun supruge. Tek kada mu je majka oprostila, Alkama je ispustio dušu i preselio na ahiret. Resulullah, s.a.v.s, je nakon što su Alkamu položili u mezar održao govor, kao savjet svima koji daju prednost supruzi nad majkom. Rekao je: “O skupino muhadžira i ensarija! Ko dadne prednost supruzi nad materom na njemu je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Ko tako postupa, ukoliko se ne pokaje, uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njeno zadovoljstvo, neka zna da mu Allah nece primiti ništa od njegovih dobrih djela. Allahovo zadovoljstvo je u njenom zadovoljstvu, a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi.” (15) .
ODNOS PREMA RODITELJIMA NEMUSLIMANIMA
Naša pažnja ne smije izostati cak i ako su roditelji nevjernici ili su skloni cinjenju velikih grijeha. O tome doznajemo iz Allahove Knjige u kojoj piše: ”A ako te budu nagovarali da meni drugog ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se Meni iskreno obraca; Meni cete se poslije vratiti i Ja cu vas o onome što ste radili obavijestiti.”(16) Na pocetku ajeta Uzvišeni upozorava da nema pokornosti roditeljima ukoliko nam savjetuju ili nareduju nešto što je suprotno Njegovim propisima. To je, inace, jedan od temeljnih principa iskazanih u rijecima Poslanika, a.s, da “nema pokornosti nikome u nepokornosti Stvoritelju”.
Medutim, bez obzira što ih necemo slušati u stvarima koje su suprotstavljene nacelima vjere, ipak cemo velikodušno postupati prema njima u stvarima ovog svijeta. Jer, kako kaže šehid Sejjid Kutb rahmetullahi alejhi: “Veza roditelja s djetetom, pored svih simpatija i plemenitosti, dolazi, prema ovom rasporedu, nakon povezivanja s vjerom tako da oporuka covjeku u odnosima s njegovim roditeljima stoji poslije vjere…Veza vjere nadvisuje svaku drugu vezu .(17)
U osmom ajetu sure El-Ankebut nalazi se skoro identican tekst u kojem Allah, dž.š, veli: “Mi smo covjeka zadužili da bude dobar prema svojim roditeljima. Ali, ako te oni budu nagovarali da meni nekoga pridružuješ, o kome ti ništa ne znaš, onda ih nemoj slušati…” Povod objavljivanju ovog ajeta je slucaj koji se desio izmedu Sa’d bin ebi Vekasa i njegove majke. Zeleci da odvrati svog sina od vjere u Allaha, dž.š, jednom ga je upitala: “Nije li Bog naredio covjeku da cini dobro svojim roditeljima? Tako mi Boga ja cu se sustegnuti i od jela i od pica sve dok se Sa’d ne vrati u krilo vjere svojih predaka. Medutim Sa’d je bio odlucan. On je jednom rekao svojoj majci da je to njena stvar. Ako hoce neka jede, ako hoce neka gladuje. (18)
U dijalogu Ibrahima i njegovog oca Azera, koji je bio ogrezao u višeboštvu, prepoznajemo krajnji stupanj Ibrahimove tolerantnosti i blagosti spram oca. To je ilustrativan primjer kako covjek treba da se odnosi prema svome ocu, bez obzira što je on nevjernik i što navodi na krivovjerstvo. Poslušajmo ajete sure Merjem:
“O oce moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan. O oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug. Otac njegov je rekao: Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja cu te kamenjem protjerati, zato me za dugo vremena napusti. Mir tebi, rece Ibrahim. Molim Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.” (19)
KO SU ASHABUL E’ARAF
Od znakova lijepog odgoja i oblika poslušnosti roditeljima je i uvažavanje njihovog mišljenja i savjetovanje s njima. Takav odnos donosi djetetu roditeljski blagoslov i hair dovu. Pošto su roditelji naši najodaniji prijatelji iza kojih stoji bogato životno iskustvo, oni ce nam biti od velike koristi pri svakom važnom odlucivanju. I
bnu Amr, r.a, prenosi: “Došao je jedan covjek Vjerovjesniku, s.a.v.s, da traži dozvolu za odlazak u džihad, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, pitao: - Jesu li ti živi roditelji?- našto je on potvrdno odgovorio, a Poslanik, a.s, je dodao: -Tvoj džihad je uz njih, pa se bori.” (20) Šta znaci ignorisati odluke roditelja pokazuje predaja koja se vezuje za Abdullah bin Abbasa, u kojoj se kaže da je on jednom prilikom bio upitan za ashabul-ea’raf pa je odgovorio: “Ea’raf oznacava prostor izmedu Dženneta i
Džehennema.
Tu ce biti smješteni oni koji su poginuli u borbi na Allahovom putu. Otišli su u borbu bez dozvole roditelja vjernika. Pogibija ih je sprijecila da udu u Džehennem a neposlušnost prema roditeljima da udu u Džennet.(21)
OBAVEZE PREMA UMRLIM RODITELJIMA
Naše obaveze prema roditeljima ne prestaju ni nakon njihove smrti. Ibn Malik, r.a, pripovijeda: “Sjedili smo jednom prilikom sa Allahovim poslanikom kada se pomoli covjek iz plemena Benu Seleme i rece: - Allahov poslanice, da li sam dužan ciniti neko dobrocinstvo roditeljima i poslije njihove smrti? – Jesi – rece mu Vjerovjesnik, s.a.v.s, i to: “Moliti Allaha da ih obaspe svojim blagodatima i da im primi njihova dobra djela. Moliti Ga da im oprosti njihove grijehe; izvršiti njihove oporuke (vasijjete) koje su odredili za života; iskazivati ljubav i ciniti dobro rodbini s kojom su i oni održavali vezu, te njegovati prijateljstvo s onima s kojima su se oni družili i pazili.»(22)
U hadisu je posebno neglašeno ispunjenje opruka nakon njihove smrti. Ukoliko su one izvodljive i u granicama šerijata, nasljednicima je obaveza da ih ispoštuju. Allah, dž.š, je rekao: “A ko oporuku izmijeni (ili je uopce ne izvrši) nakon što ju je cuo, veliki grijeh pada na one koji je budu izmijenili. Allah sve cuje i sve zna.”(23) Uz navedeno u drugim predajama spominju se još neka djela koja mogu i treba da se cine za umrle roditelje. Pored toga što stalno treba da molimo Allaha za oprost njihovih grijeha, poželjno je da dajemo sadaku odnosno cinimo dobra djela za njih, da postimo za njih, pa i da hadždž obavimo za njih ako smo u mogucnosti.
Ebu Hurejre navodi predaju da je neki covjek došao Poslaniku, a.s, i rekao: “Moj otac je umro i stvarno je ostavio dosta imetka ali nije uvasijjetio da ga trošim. Da li ce njemu koristiti ukoliko ga ja budem trošio na Allahovom putu? Poslanik, a.s, je odgovorio: «Svakako“ (24)
Isto tako, došao je covjek Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: “O Allahov poslanice, moja majka je preselila a ostao joj je mjesec neispoštenog posta, hocu li to ja za nju izvršiti. Poslanik, a.s, je rekao: - Da je tvoja majka ostala dužna nekome nešto, da li bi ti to odužio za svoju majku? Svakako – odgovorio je covjek. “Fe dejnullahi ehakku en jukda,” pa dug prema Allahu je preci. (25)
Ibnu Abbas r.a. prenosi da je jedna žena iz plemena Džuhejn došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i kazala: “Moja majka se zavjetovala da ce obaviti hadždž ali ju je smrt preduhitrila. Hocu li ja za nju obaviti hadždž? Da, otidi za nju na hadždž, jer šta misliš da je iza tvoje majke ostao kakav dug, da li bi ga za nju ti odužila? Oduži je, jer je u izvršenju dugova, Allah najpreci.” (26) Na kraju možemo zakljuciti da naš status u vjeri uveliko odreduje naš odnos prema roditeljima. Uzvišeni kaže: «Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim, ako budete poslušni, pa, Allah ce doista oprostiti onima koji se kaju.»(27) Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u imanu pretekla i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si zaista dobar i milostiv. Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima onoga dana kada se bude polagao racun. Amin !!!