Da li bi neko od vas povjerovao u mogućnost ogromnog skladišta robe na tržnici bez vlasnika i prodavača, a kupci jednostavno mogu da dođu i zatraže da im se roba automatski dostavi? Da li postoji mogućnost da se obavlja promet u trgovini bez prodavača ili nekog ko će nadzirati taj promet? Možete li se složiti sa mogućnošću da bi se takva roba u skladištu, mogla pouzdano čuvati od kradljivaca i lopova, ako u skladištu ne bi bilo nekoga da vodi brigu i pazi na njega? Vjerovati u postojanje takvog skladišta, o kome je riječ u ovom izlaganju, je besmislica. Uzmimo drugi primjer. Pretpostavimo da vam neko kaže da je vidio veliku tvornicu da neprekidno radi, a da u njoj nema ni vlasnika, ni direktora, inžinjera ili mašinstva, ili vam kaže da ima tvornica koja sama po sebi postoji sa svim različitim mašinama za rad na prikladnom mjestu u kojoj su mašine sposobne da automatski egzistiraju i ujedinačno rade i proizvode, divljenja vrijedne, produkte. Nesumnjivo vi biste bili zapanjeni sa tom nevjerovatnom mogućnošću i povjerovali da izvještač želi da vas raspameti.
Sigurno je da bi samo ludak mogao vidjeti takve apsurde. Možemo uzeti i više nevjerovatnih primjera. Možete li povjerovati da se ovaj tekst sam o sebi napisao i da se ovaj tekst tek onako našao tu i da ga neko nije napisao? Može li vas najučevniji čovjek uvjeriti da je platno vaše odjeće, izgrađeno bez razvoja i bez učešća ljudi ili mašina, nego da je izgrađeno automatski samo od sebe? Mogu li predavači svih univerziteta na svijetu podstaći vas da vjerujete da su ove zgrade, koje okolo gledamo svaki dan, same od sebe, bez gradnje, automatski tu se našle?
Ovo su samo neki primjeri koje vi viđate svaki dan tokom života. Ako ne možete biti nagovoreni da vjerujete da neka trgovina može raditi bez nekog ko u njoj opslužuje, ili da neka tvornica radi bez inžinjera, upravljača i radnika, kako se onda može prihvatiti mogućnost da je ovaj univerzum sam od sebe postao bez Kreatora i Majstora?
U beskrajnjem i začuđujuće divnom rasporedu univerzuma opstoji bezbroj živih bića, sa nebom, sa Suncem, Mjesecom i bezbroj planeta, zvijezdama koje funkcioniraju preciznošću najpreciznijeg sata. Isparavanje okeana i stvaranje oblaka; vjetrovi koji pokreću te oblake na određena mjesta na Zemlji pod pogodnim uslovima, to isparavanje se pretvara u vodu koja pada na zemlju u vidu kiše; njene vode napajaju suhu zemlju i ožive je i pomažu rastu različitih prehrambenih proizvoda i drugog, živim bićima, nužnog proizvoda; preobilje drveta sa raznim plodovima voća, zatim cvijeće i ostalo. Pa, može li razuman čovjek biti nagovoren da vjeruje, da je sav taj beskraj i cjeloviti sistem, uspostavljen bez nekog kreatora, da može automatski funkcionisati bez nekog majstora, upravitelja ili dirigenta? Mi tvrdimo bez kolebanja, odbijamo i pretjerivanja, kao ljudi koji razmišljaju, da čak ni tako male i beznačajne stvari, kao što su stolica i komad platna, mali dio zida ne može da se stvori samo od sebe - bez nekog ko je to uradio, zatim možemo li se mi složiti sa osobom, koja podržava da se Zemlja iznenada pojavila sama od sebe; da su životinje nastale same od sebe, ili da su zadivljujući i komplikovani ljudski životi nastali bez nekog ko ih je stvorio? Hemijska analiza supstanci ljudskog tijela, pokazuje da mu je sastav od određenih količina željeza, uglja, sumpora, fosfora, kalcijuma, natrijevog klorida, plina i još nekih drugih supstanci koje sve zajedno ne bi vrijedile više od nekoliko dinara.
Da li bi neko od vas mogao napraviti živo biće sa kombinacijom svih tih supstanci u određenoj proporciji i da to poslije bude živi čovjek sa osjećajima bola, straha, nade...? Ako se to ne može učiniti, kako se onda može vjerovati da je čovjek nastao odjednom na prepad sposoban da radi tako različite i komplikovane stvari, kao što je avion ili televizija koje su "nastale automatski" bez dizajnera i majstora, i sada taj čovjek napravi majstora, izučenog zanatliju? Možete li zamisliti kako se razvija nejaki čovjek u materici majke? Ni otac ni majka nemaju učešća u tom, divljenja vrijednom razvoju. Jednostavno u momentima njihovog bračnog odnosa, ni otac ni majka nisu svjesni, da su čak dvije sićušne žive ćelije, koje se ne mogu vidjeti bez mikroskopa, ujedinile jedna sa drugom u maloj "vrećici". Zatim oni se prilijepe uz tu "vrećicu" i počinju se hraniti majčinom krvlju koja ih opskrbljuje dovoljnim količinama željeza, sumpora, fosfora i drugih značajnih supstanci u željenim proporcijama. Ove se supstance neprestano akumuliraju u materici i poslije nekog vremena prelaze u komad mesa. Kasnija etapa je i dobivanje definitivnog obilika i razvoj različitih organa i dijelova tijela u prikladnom položaju. Oči, uši, mozak i srce - sve se precizno razvija; kosti i muskulatura nastaju u svojim predviđenim proporcijama. Ukratko, svi dijelovi, veći ili manji, precizno su raspoređeni tamo gdje treba da budu. Embrij zatim dobija život i razvijaju se osjetila i sposobnost smišljanja i hiljade drugih sadržaja. Kada embrij dobije potpun oblik djeteta, mala radionica u materici, gdje se stekao rod i razvoj kroz nekoliko mjeseci oslobodi ga i ono startuje u svoj slobodan život na ovome svijetu. Radionice u matericama proizvode milione djece svaki dan, ali svako se od njih međusobno razlikuje u raznim pogledima - u boji lica, izgledu, naravi, ćudi, u glasu i budućim moralnim svojstvima. Čak i braća i sestre, rođeni od iste majke i oca ne mogu u svemu biti slični. Moderna nauka dokazuje, a što je u Kur'anu dostavljeno Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem prije 1415. godina, da jagodice prstiju čak i kod blizanaca nisu iste (otisci prstiju su u svakoga različiti). Ovo je zaista čudnovato i zbunjuje. Jedino osoba koja ne razmišlja mogla bi prihvatiti da ovaj čudesan sistem života dolazi sam po sebi i kontinuirani dolazak na svijet bezbrojnih generacija bez mudre odluke Uzvišenog Allaha, koji vlada neizmjernim znanjem i koji besprimjernom sposobnošću upravlja Svoje zakonitosti.
Sigurno je da bi samo ludak mogao vidjeti takve apsurde. Možemo uzeti i više nevjerovatnih primjera. Možete li povjerovati da se ovaj tekst sam o sebi napisao i da se ovaj tekst tek onako našao tu i da ga neko nije napisao? Može li vas najučevniji čovjek uvjeriti da je platno vaše odjeće, izgrađeno bez razvoja i bez učešća ljudi ili mašina, nego da je izgrađeno automatski samo od sebe? Mogu li predavači svih univerziteta na svijetu podstaći vas da vjerujete da su ove zgrade, koje okolo gledamo svaki dan, same od sebe, bez gradnje, automatski tu se našle?
Ovo su samo neki primjeri koje vi viđate svaki dan tokom života. Ako ne možete biti nagovoreni da vjerujete da neka trgovina može raditi bez nekog ko u njoj opslužuje, ili da neka tvornica radi bez inžinjera, upravljača i radnika, kako se onda može prihvatiti mogućnost da je ovaj univerzum sam od sebe postao bez Kreatora i Majstora?
U beskrajnjem i začuđujuće divnom rasporedu univerzuma opstoji bezbroj živih bića, sa nebom, sa Suncem, Mjesecom i bezbroj planeta, zvijezdama koje funkcioniraju preciznošću najpreciznijeg sata. Isparavanje okeana i stvaranje oblaka; vjetrovi koji pokreću te oblake na određena mjesta na Zemlji pod pogodnim uslovima, to isparavanje se pretvara u vodu koja pada na zemlju u vidu kiše; njene vode napajaju suhu zemlju i ožive je i pomažu rastu različitih prehrambenih proizvoda i drugog, živim bićima, nužnog proizvoda; preobilje drveta sa raznim plodovima voća, zatim cvijeće i ostalo. Pa, može li razuman čovjek biti nagovoren da vjeruje, da je sav taj beskraj i cjeloviti sistem, uspostavljen bez nekog kreatora, da može automatski funkcionisati bez nekog majstora, upravitelja ili dirigenta? Mi tvrdimo bez kolebanja, odbijamo i pretjerivanja, kao ljudi koji razmišljaju, da čak ni tako male i beznačajne stvari, kao što su stolica i komad platna, mali dio zida ne može da se stvori samo od sebe - bez nekog ko je to uradio, zatim možemo li se mi složiti sa osobom, koja podržava da se Zemlja iznenada pojavila sama od sebe; da su životinje nastale same od sebe, ili da su zadivljujući i komplikovani ljudski životi nastali bez nekog ko ih je stvorio? Hemijska analiza supstanci ljudskog tijela, pokazuje da mu je sastav od određenih količina željeza, uglja, sumpora, fosfora, kalcijuma, natrijevog klorida, plina i još nekih drugih supstanci koje sve zajedno ne bi vrijedile više od nekoliko dinara.
Da li bi neko od vas mogao napraviti živo biće sa kombinacijom svih tih supstanci u određenoj proporciji i da to poslije bude živi čovjek sa osjećajima bola, straha, nade...? Ako se to ne može učiniti, kako se onda može vjerovati da je čovjek nastao odjednom na prepad sposoban da radi tako različite i komplikovane stvari, kao što je avion ili televizija koje su "nastale automatski" bez dizajnera i majstora, i sada taj čovjek napravi majstora, izučenog zanatliju? Možete li zamisliti kako se razvija nejaki čovjek u materici majke? Ni otac ni majka nemaju učešća u tom, divljenja vrijednom razvoju. Jednostavno u momentima njihovog bračnog odnosa, ni otac ni majka nisu svjesni, da su čak dvije sićušne žive ćelije, koje se ne mogu vidjeti bez mikroskopa, ujedinile jedna sa drugom u maloj "vrećici". Zatim oni se prilijepe uz tu "vrećicu" i počinju se hraniti majčinom krvlju koja ih opskrbljuje dovoljnim količinama željeza, sumpora, fosfora i drugih značajnih supstanci u željenim proporcijama. Ove se supstance neprestano akumuliraju u materici i poslije nekog vremena prelaze u komad mesa. Kasnija etapa je i dobivanje definitivnog obilika i razvoj različitih organa i dijelova tijela u prikladnom položaju. Oči, uši, mozak i srce - sve se precizno razvija; kosti i muskulatura nastaju u svojim predviđenim proporcijama. Ukratko, svi dijelovi, veći ili manji, precizno su raspoređeni tamo gdje treba da budu. Embrij zatim dobija život i razvijaju se osjetila i sposobnost smišljanja i hiljade drugih sadržaja. Kada embrij dobije potpun oblik djeteta, mala radionica u materici, gdje se stekao rod i razvoj kroz nekoliko mjeseci oslobodi ga i ono startuje u svoj slobodan život na ovome svijetu. Radionice u matericama proizvode milione djece svaki dan, ali svako se od njih međusobno razlikuje u raznim pogledima - u boji lica, izgledu, naravi, ćudi, u glasu i budućim moralnim svojstvima. Čak i braća i sestre, rođeni od iste majke i oca ne mogu u svemu biti slični. Moderna nauka dokazuje, a što je u Kur'anu dostavljeno Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem prije 1415. godina, da jagodice prstiju čak i kod blizanaca nisu iste (otisci prstiju su u svakoga različiti). Ovo je zaista čudnovato i zbunjuje. Jedino osoba koja ne razmišlja mogla bi prihvatiti da ovaj čudesan sistem života dolazi sam po sebi i kontinuirani dolazak na svijet bezbrojnih generacija bez mudre odluke Uzvišenog Allaha, koji vlada neizmjernim znanjem i koji besprimjernom sposobnošću upravlja Svoje zakonitosti.