Preveo i prilagodio; ibnulqajjim
Kako se rađa biser: Hutba upućena Muslimankama
Hatib Šejh Muhammed Eš-Šerif
Kada je do Ebu Kudameta Eš-Šamija došla vijest da se hrišćanska vojska pojavila na horizontu da bi izbrisala Islam, brzo se uputio ka minberu džamije. U jednom moćnom i emotivnom govoru, Ebu Kudame je potpalio strasti svoje zajednice da odbrane svoju zemlju – džihad u ime Allaha. Kad je napustio džamiju, hodajući jednim tamnim i zabačenim sokakom, jedna žena ga je zaustavila i rekla: “Es-selamu alejkum ve rahmetullah!” Ebu Kudame se zaustavio ne odgovorivši. Ona je ponovila selam ali je ovaj put dodala: “Ovako ne dolikuje bogobojaznom čovjeku da se ponaša.” Istupila je iz tame. “Čula sam te kako si u džamiji bodrio vjernike da krenu u džihad ali sve što ja imam je ovo…” i pružila mu je 2 pletenice. “Može poslužiti kao uzda za konje. Možda me Allah upiše među one koji su krenuli u borbu na Njegovom putu.”
Sljedećeg dana, dok su se Muslimani tog mjesta spremali da se suoče sa hrišćanskom armijom, jedan dječak je projurio kroz taj skup i stao kod konja Ebu Kudame. Rekao mu je: “Molim te Allahovim imenom da mi dopustiš da se pridružim tvojoj vojsci!” Neki od starijih boraca su se nasmijali. Rekoše: „Konji će te pogaziti.“ Ali Ebu Kudame je spustio pogled ka očima tog dječaka, a on ponovo reče: „Molim te Allahovim imenom, pusti me da vam se pridružim.“ Ebu Kudame reče: „Samo pod jednim uslovom: ako budeš ubijen, hoću da budem među onima za koje ćeš se zauzimati kod Allaha.“ Dječak se nasmija: „Imaš moje obećanje.“...
Dvije armije se sretoše. Kad se borba zaoštrila, dječak, koji je sjedio na Ebu Kudametovom konju, ga zamoli: „Molim te Allahom da mi daš 3 strijele.“ „Izgubićeš ih,“ reče Ebu Kudame. Dječak ponovi: “Allahom te molim, daj mi ih.” Ebu Kudame mu dade strijele, i dječak nanišani. “Bismillah!” Odape strijelu i ona pogodi jednog Rimljanina. “Bismillah!” i druga strijela pođe svojim putem i ubi još jednom Rimljanina. “Bismillah!” i treća ode, i ona nađe svoj put ka jednom Rimljaninu. Ali tada jedna strijela pogodi dječaka u prsa, oborivši ga s konja. Ebu Kudame priskoči ka njemu, i napomenu ga u njegovim zadnjim uzdisajima: “Ne zaboravi obećanje!” Dječak izvadi jednu kesicu iz svog džepa i reče: “Molim te, vrati ovo mojoj majci.” “Ko ti je majka?” upita Ebu Kudame. Odgovor je bio: “Ona žena koja ti je sinoć dala pletenice.”
Razmislite o ovoj Muslimanki. Kako je dostigla taj nivo bogobojaznosti (takvaluka) da je žrtvovala svoju kosu i svog sina? Uistinu, ona je svoj život provela u pokornosti Allahu, i kada je ispit došao, ona je položila. Ne samo da je ona položila, već su i njena djeca sijala istom svjetlošću imana, djeca koju je je ona odgajala.
Često su predavanja, hutbe i govori upućeni Muslimanima muškarcima. Zaboravljamo da je od upute (hidajeta) Resulullaha sall-Allahu ‘alejhi we sellem da bi sedmično odvajao dan u kome bi podučavao žene. Žene bi mu dolazile za vrijeme hadždža, sretale bi ga na ulici i posjećivale njegovoj kući da bi ga pitale o Allahovoj Vjeri. Nakon što bi završio bajram-namaz (salatu-l-‘id) i nakon što bi se obratio muškarcima, Poslanik sall-Allahu ‘alejhi we sellem bi se sa Bilalom uputio ka ženama i njima bi se obratio. Allah Uzvišeni je čitavu suru nazvao En-Nisa’ – Žene, drugu suru je nazvao Merjem – Merjema, a još jednu je nazvao El-Mudžadela – Ona žena koja se raspravljala, požalila. Oživljavanje je prakse Muhammeda sall-Allahu ‘alejhi we sellem da se danas obratim vjernicama.
Draga sestro, draga majko, draga ćerko... Svako traži svoju sreću i ja sam siguran da je i ti tražiš. Ali, šta je sreća i uživanje? I gdje i kad očekuješ da postigneš tu sreću? Da li želiš sreču na ovom svijetu po cijenu
Ahireta? Ili je to na Ahiretu, kada sretneš Allaha, kada želiš da budeš srećna?
Gdje god da se okreneš naći ćeš ljude, medije i kulture koji ti govore kako je sreća – sreća ovog svijeta (dunjaluka). Ali da li je to stvarna sreća? Na Sudnjem Danu, Allah će nevjernika koji je bio “najsrećniji” na
dunjaluku na trenutak staviti u Džehennem a zatim će ga upitati: “Da li si ikad video ikakve sreće?” A nevjernik će odgovoriti: “Ne, nisam!”
Ne, prava sreća, istinska sreća je sreća na Ahiretu. Na Sudnjem Danu Allah će čovjeka koji je na dunjaluku bio najviše iskušavan staviti u Džennet. Zatim će ga Allah Uzvišeni upitati: „Da li si ikad u životu vidio tuge?“ A ta osoba će reći: „Ne, nikad!
I nemoj misliti da je ta sreća vezana samo za Ahiret. Ona je veoma vezana i za ovaj svijet. Poslušaj i razmisli o sljedećim riječima koje ti Allah upućuje:
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Sura En-Nahl, 97)
Draga sestro, moraš shvatiti da ti i bilo ko može lako da bude kažnjen Džehennom. Allaha mi, nismo nimalo bolji od Fatime, radij-Allahu ‘anha, kćerke Allahovog poslanika Muhammeda sall-Allahu alejhi we sellem. A on je njoj rekao: “O Fatima, o kćerko Muhammeda, traži od mene šta god hoćeš od imetka, jer ja ti kod Allaha ne mogu ništa koristiti.” Znači: Nema veze to što si ti moja ćerka, ako ne radiš za Džennet, neće ti nimalo koristiti ako kažeš ja sam kćerka tog i tog čovjeka.
Islam je pun primjera žena koje su upotpunile svoje vjerovanje (iman).
Jedna od žena koje su upotpunile svoj iman bila je Asija, žena Faraona. Njen iman je cvjetao pod sjenkom nekoga ko je govorio: “Ja sam vaš Gospodar Najveći!” Kada je Faraon saznao o imanu svoje žene, počeo je da je tuče i naredio je svojim slugama da je tuku. Odveli su je napolje, za vrijeme podnevne žege, zavezali joj ruke i noge a zatim su je bez prestanka udarali. A kome se ona okrenula? Okrenula se Allahu! Molila je: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!"
Postoji predaja u kojoj se kaže da se tada nebo za nju otvorilo i da je ugledala svoju kuću u Džennetu. Nasmijala se… Sluge Faraona su začuđeno gledale. Oni je muče a ona ima osmijeh na licu?! Sav iznerviran,
Faraon naredi da se donese jedan veliki kamen kojeg bi bacili na Asiju i koji bi je usmrtio. Ali, Allahova volja je bila da joj On uzme dušu prije toga i ona je postala primjer svim vjernicima i vjernicama:
A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!" (Et-Tahrim, 11)
Kada govorimo o džihadu i šehidima, da li znate ko je bio prvi Musliman koji je bio ubijen na Allahovom putu? To je bila Summeja, majka Ammara. Nakon što je Ebu Džehl čuo za njen Islam i za Islam njenog muža Jasira i sina Ammara, počeo je da ih bičuje i kažnjava toliko da bi Resulullah sall-Allahu ‘alejhi we sellem, kad bi prolazio pored njih, rekao: “Budite strpljivi, o Džennetlije!”
Jednog dana dok je Ebu Džehl tukao Summeju, ona je odbila da se odrekne svog dina. To je bilo nešto što je razbješnjelo Ebu Džehla, uzeo je koplje i dok je ona ležala na vrrelom pijesku sa pogledom uprtim ka nebu, on je kopljem probio njeno stidno mjesto. Summeja je bila prva iz njene porodice i prva iz ovog ummeta koja je srela Allaha sa šehadetom.
Draga sestro, naši uzori se nalaze u Kur’anu. A možda si čula za predaju o dječaku i kralju. Nakon što je cijelo selo primilo Islam sebebom smrti ovog dječaka, vladar je naredio da se spale svi oni koji odbiju da se odreknu vjere. Jedna vjernica je sa svojom bebom stajala pred vatrom. Pogledala je bebu, i sjetivši se tog slabog i nevinog stvorenja, razmišljala je da okrene leđa vatri. Ali beba tada reče: “Na šta čekaš, majko? Naprijed, ti si na Istini!” Samo je klimnula glavom. Zajedno sa svojom bebom u rukama bila je kažnjena smrću.
A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, - a Allah je svemu Svjedok. (El-Burudž, 8-9)
I draga sestro, ti imaš svoje uzore među velikm Muslimankama današnjice. Sin jedne starije Muslimanke nam je pričao da je ona htjela da napusti sve sujete i uobraženosti koji su bili pristuni na sijelima žena. Tako se ona priklonila namazu i molitvi noću. I tako u njenoj starosti, jednom se našla primorana da zove svog sina, a ona je bila u sobi u kojoj je klanjala. Njen sin nam priča: “Kad sam tamo stigao, video sam je kako je bila paralizovana.” Sin je odveo kod doktora, oni su je poslali na rehabilitaciju, ali nade su bile male. I ona je to shvatila i naredila je sinu da je odvede nazad kući. Dok je upućivala Allahu dove a bila je na sedždi, počela je da doziva sina riječima: „Estewdi’ukallahe-llezi la jedi’u we dai’uh!“ što znači: „Ostavljam te u emanet Allahu, a što god je ostavljeno Allahu na povjerenje to ne može biti izgubljeno.“ Preselila je nasedždi. Njeni mišići su se ukočili u tom položaju sedžde, pa su je morali gasuliti a njeno tijelo je bilo na sedždi. Klanjali su joj dženazu a ona je bila na sedždi. Ukopali su je, a ona je bila na sedždi. Vjerovjesnik sall-Allahu ‘alejhi we sellem je rekao da ćemo na Sudnjem Danu biti oživljeni u onom stanju u kom smo preselili, ona će na Sudnjem Danu biti proživljena a biće na sedždi Allahu (dželle ša’nuhu we teqaddeset esmauhu), jer je tako živjela i tako je i umrla.
Postoji još mnogo priča o jakim vjernicama, majkama, ženama i sestrama, a koliko ih je samo Allah zna. Kad god ima neka halka, žena je više nego muškaraca. Bujrum na bilo koju konferenciju Islamskih učitelja ili škola, prisustvujte predavanju i vidjećete koliko broj sestara nadmašuje broj braće. Nekad je tužno vidjeti koliko braća imaju manje motivacije od sestara. Ali ako ima ijedan dobar znak u svemu ovome, to je, in ša’Allahu te’ala, da će ove sestre odgajati nove generacije vjernika i vjernica, a Allah je Najveći!
Otac Imama Ahmeda je umro dok je Imam bio još mali. Imam Ahmed bi svojim učenicima pričao o nesebičnoj brizi njegove majke i trudu koji je uložila u njegovom odgajanju, i molio bi se Allahu za nju. U hladnim noćima Bagdada ona bi ustajala mnogo prije njenog sina da bi mu ugrijala vodu za abdesta. Svog sina bi utoplila a sebe bi samo zaogrnula džilbabom. Propratila bi ga kroz tamne, hladne bagdadske sokake mnogo prije sabaha kako bi njen sin dobio dobro mjesto kod učitelja. Imam Ahmed, koji je tada imao godina za 2. ili 3. razreda osnovne škole, bi po čitav dan učio Kur’an i Hadis, a majka bi ga čekala da bi ga mogla otpratiti kući i da bi bila sigurno da će se bezbjedno vratiti. Kada je napunio 16 godina, spremila mu je hrane i novac, i rekla mu je: „Idi, putuj i traži znanje.“ Otputovao je za Mekku i Medinu i mnoga druga mjesta i sreo je mnoge velike Islamske učenjake. Ova velika majka je odgojila jednog od 4 najveća imama Islamskog Ummeta.
DRUGI DIO:
Draga sestro, poslije svega ovoga, pitaj jednog nemuslimana šta on želi od tebe. Da li on želi da te vidi oslobođenu? Oslobođenu od čega? Od Allaha i Njegovog Poslanika sall-Allahu ‘alejhi we sellem? Od Kur’ana i Sunneta? Od Dženneta? Od ove vjere koju je Allah za tebe odabrao?
I šta će ti dati za uzvrat? Sreću možda? Tako mi Allaha, on ne posjeduje sreću! Hoće li ti dati ljubav i zaštitu od kažnjavanja u kaburu i od stražara Džehennema i od smrti? Zbog čega oni žele da oslobode mlade žene? Zbog čega ne oslobađaju starije? Zbog čega ne oslobađaju urođenike? Zbog čega ne oslobađaju zatvorenike? Zbog čega se obraćaju mladoj, vitkoj ženskoj osobi koja ima između 13 i 28 godina? I zbog čega je prva stvar koju ti traže da skineš svoj hidžab?
Dobro zapamti tog prijatelja, ako ga takvim smatraš, jer bez imalo sumnje on će biti tvoj najljući neprijatelj:
Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti ono koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. (Ez-Zuhruf, 67)
Jedna nevjernica je jednom sumirala šta oni misle o ženama: “Nije važno ko si ti, važno je šta nosiš i kako izgledaš.” I poslušaj Fabian, a ona je jedan francuski “model”, kako pljuje na modnu industriju: “Modne kuće su od mene napravili manekena, drvenog kipa. Zadatak: upravljanje srcima i uticanje na razum. Naučila sam kako da budem bezvrijedna, ništa u unutrašnjosti, samo hladnoća. Živjeli smo u svijetu besramnosti.”
Kada je Muhammed sall-Allahu ‘alejhi we sellem stajao na Arefatu i držao svoj Oprosni govor, oporučio je svom Ummetu: “Lijepo se ophodite prema ženama!” Istorija bilježi iste godine, u isto vrijeme, dok je Islam ovo govorio, da se hrišćansko sveštenstvo raspravljalo o tome da li je žena ljudsko biće ili životinjsko! To sveštenstvo su preci ovih današnjih nevjernika koji hoće da te “oslobode”.
Ima tu još mnogo više da bude rečeno, ali je riječi malo. Zaključujem ovo savjetom Resulullaha sall-Allahu ‘alejhi we sellem svakom Muslimanki, majci, ćerki i ženi:
Koja god žena klanja 5 dnevnih namaza, posti mjesec Ramazan, čuva sebe od bluda i poslušna je svom mužu reći će joj se da uđe na Džennetska vrata na koja hoće!
O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti. (El-Enfal, 24)
Allah i Njegov Poslanik te pozivaju nečemu što će ti život osigurati. Sestro draga, odazovi se!
Kako se rađa biser: Hutba upućena Muslimankama
Hatib Šejh Muhammed Eš-Šerif
Kada je do Ebu Kudameta Eš-Šamija došla vijest da se hrišćanska vojska pojavila na horizontu da bi izbrisala Islam, brzo se uputio ka minberu džamije. U jednom moćnom i emotivnom govoru, Ebu Kudame je potpalio strasti svoje zajednice da odbrane svoju zemlju – džihad u ime Allaha. Kad je napustio džamiju, hodajući jednim tamnim i zabačenim sokakom, jedna žena ga je zaustavila i rekla: “Es-selamu alejkum ve rahmetullah!” Ebu Kudame se zaustavio ne odgovorivši. Ona je ponovila selam ali je ovaj put dodala: “Ovako ne dolikuje bogobojaznom čovjeku da se ponaša.” Istupila je iz tame. “Čula sam te kako si u džamiji bodrio vjernike da krenu u džihad ali sve što ja imam je ovo…” i pružila mu je 2 pletenice. “Može poslužiti kao uzda za konje. Možda me Allah upiše među one koji su krenuli u borbu na Njegovom putu.”
Sljedećeg dana, dok su se Muslimani tog mjesta spremali da se suoče sa hrišćanskom armijom, jedan dječak je projurio kroz taj skup i stao kod konja Ebu Kudame. Rekao mu je: “Molim te Allahovim imenom da mi dopustiš da se pridružim tvojoj vojsci!” Neki od starijih boraca su se nasmijali. Rekoše: „Konji će te pogaziti.“ Ali Ebu Kudame je spustio pogled ka očima tog dječaka, a on ponovo reče: „Molim te Allahovim imenom, pusti me da vam se pridružim.“ Ebu Kudame reče: „Samo pod jednim uslovom: ako budeš ubijen, hoću da budem među onima za koje ćeš se zauzimati kod Allaha.“ Dječak se nasmija: „Imaš moje obećanje.“...
Dvije armije se sretoše. Kad se borba zaoštrila, dječak, koji je sjedio na Ebu Kudametovom konju, ga zamoli: „Molim te Allahom da mi daš 3 strijele.“ „Izgubićeš ih,“ reče Ebu Kudame. Dječak ponovi: “Allahom te molim, daj mi ih.” Ebu Kudame mu dade strijele, i dječak nanišani. “Bismillah!” Odape strijelu i ona pogodi jednog Rimljanina. “Bismillah!” i druga strijela pođe svojim putem i ubi još jednom Rimljanina. “Bismillah!” i treća ode, i ona nađe svoj put ka jednom Rimljaninu. Ali tada jedna strijela pogodi dječaka u prsa, oborivši ga s konja. Ebu Kudame priskoči ka njemu, i napomenu ga u njegovim zadnjim uzdisajima: “Ne zaboravi obećanje!” Dječak izvadi jednu kesicu iz svog džepa i reče: “Molim te, vrati ovo mojoj majci.” “Ko ti je majka?” upita Ebu Kudame. Odgovor je bio: “Ona žena koja ti je sinoć dala pletenice.”
Razmislite o ovoj Muslimanki. Kako je dostigla taj nivo bogobojaznosti (takvaluka) da je žrtvovala svoju kosu i svog sina? Uistinu, ona je svoj život provela u pokornosti Allahu, i kada je ispit došao, ona je položila. Ne samo da je ona položila, već su i njena djeca sijala istom svjetlošću imana, djeca koju je je ona odgajala.
Često su predavanja, hutbe i govori upućeni Muslimanima muškarcima. Zaboravljamo da je od upute (hidajeta) Resulullaha sall-Allahu ‘alejhi we sellem da bi sedmično odvajao dan u kome bi podučavao žene. Žene bi mu dolazile za vrijeme hadždža, sretale bi ga na ulici i posjećivale njegovoj kući da bi ga pitale o Allahovoj Vjeri. Nakon što bi završio bajram-namaz (salatu-l-‘id) i nakon što bi se obratio muškarcima, Poslanik sall-Allahu ‘alejhi we sellem bi se sa Bilalom uputio ka ženama i njima bi se obratio. Allah Uzvišeni je čitavu suru nazvao En-Nisa’ – Žene, drugu suru je nazvao Merjem – Merjema, a još jednu je nazvao El-Mudžadela – Ona žena koja se raspravljala, požalila. Oživljavanje je prakse Muhammeda sall-Allahu ‘alejhi we sellem da se danas obratim vjernicama.
Draga sestro, draga majko, draga ćerko... Svako traži svoju sreću i ja sam siguran da je i ti tražiš. Ali, šta je sreća i uživanje? I gdje i kad očekuješ da postigneš tu sreću? Da li želiš sreču na ovom svijetu po cijenu
Ahireta? Ili je to na Ahiretu, kada sretneš Allaha, kada želiš da budeš srećna?
Gdje god da se okreneš naći ćeš ljude, medije i kulture koji ti govore kako je sreća – sreća ovog svijeta (dunjaluka). Ali da li je to stvarna sreća? Na Sudnjem Danu, Allah će nevjernika koji je bio “najsrećniji” na
dunjaluku na trenutak staviti u Džehennem a zatim će ga upitati: “Da li si ikad video ikakve sreće?” A nevjernik će odgovoriti: “Ne, nisam!”
Ne, prava sreća, istinska sreća je sreća na Ahiretu. Na Sudnjem Danu Allah će čovjeka koji je na dunjaluku bio najviše iskušavan staviti u Džennet. Zatim će ga Allah Uzvišeni upitati: „Da li si ikad u životu vidio tuge?“ A ta osoba će reći: „Ne, nikad!
I nemoj misliti da je ta sreća vezana samo za Ahiret. Ona je veoma vezana i za ovaj svijet. Poslušaj i razmisli o sljedećim riječima koje ti Allah upućuje:
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Sura En-Nahl, 97)
Draga sestro, moraš shvatiti da ti i bilo ko može lako da bude kažnjen Džehennom. Allaha mi, nismo nimalo bolji od Fatime, radij-Allahu ‘anha, kćerke Allahovog poslanika Muhammeda sall-Allahu alejhi we sellem. A on je njoj rekao: “O Fatima, o kćerko Muhammeda, traži od mene šta god hoćeš od imetka, jer ja ti kod Allaha ne mogu ništa koristiti.” Znači: Nema veze to što si ti moja ćerka, ako ne radiš za Džennet, neće ti nimalo koristiti ako kažeš ja sam kćerka tog i tog čovjeka.
Islam je pun primjera žena koje su upotpunile svoje vjerovanje (iman).
Jedna od žena koje su upotpunile svoj iman bila je Asija, žena Faraona. Njen iman je cvjetao pod sjenkom nekoga ko je govorio: “Ja sam vaš Gospodar Najveći!” Kada je Faraon saznao o imanu svoje žene, počeo je da je tuče i naredio je svojim slugama da je tuku. Odveli su je napolje, za vrijeme podnevne žege, zavezali joj ruke i noge a zatim su je bez prestanka udarali. A kome se ona okrenula? Okrenula se Allahu! Molila je: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!"
Postoji predaja u kojoj se kaže da se tada nebo za nju otvorilo i da je ugledala svoju kuću u Džennetu. Nasmijala se… Sluge Faraona su začuđeno gledale. Oni je muče a ona ima osmijeh na licu?! Sav iznerviran,
Faraon naredi da se donese jedan veliki kamen kojeg bi bacili na Asiju i koji bi je usmrtio. Ali, Allahova volja je bila da joj On uzme dušu prije toga i ona je postala primjer svim vjernicima i vjernicama:
A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!" (Et-Tahrim, 11)
Kada govorimo o džihadu i šehidima, da li znate ko je bio prvi Musliman koji je bio ubijen na Allahovom putu? To je bila Summeja, majka Ammara. Nakon što je Ebu Džehl čuo za njen Islam i za Islam njenog muža Jasira i sina Ammara, počeo je da ih bičuje i kažnjava toliko da bi Resulullah sall-Allahu ‘alejhi we sellem, kad bi prolazio pored njih, rekao: “Budite strpljivi, o Džennetlije!”
Jednog dana dok je Ebu Džehl tukao Summeju, ona je odbila da se odrekne svog dina. To je bilo nešto što je razbješnjelo Ebu Džehla, uzeo je koplje i dok je ona ležala na vrrelom pijesku sa pogledom uprtim ka nebu, on je kopljem probio njeno stidno mjesto. Summeja je bila prva iz njene porodice i prva iz ovog ummeta koja je srela Allaha sa šehadetom.
Draga sestro, naši uzori se nalaze u Kur’anu. A možda si čula za predaju o dječaku i kralju. Nakon što je cijelo selo primilo Islam sebebom smrti ovog dječaka, vladar je naredio da se spale svi oni koji odbiju da se odreknu vjere. Jedna vjernica je sa svojom bebom stajala pred vatrom. Pogledala je bebu, i sjetivši se tog slabog i nevinog stvorenja, razmišljala je da okrene leđa vatri. Ali beba tada reče: “Na šta čekaš, majko? Naprijed, ti si na Istini!” Samo je klimnula glavom. Zajedno sa svojom bebom u rukama bila je kažnjena smrću.
A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, - a Allah je svemu Svjedok. (El-Burudž, 8-9)
I draga sestro, ti imaš svoje uzore među velikm Muslimankama današnjice. Sin jedne starije Muslimanke nam je pričao da je ona htjela da napusti sve sujete i uobraženosti koji su bili pristuni na sijelima žena. Tako se ona priklonila namazu i molitvi noću. I tako u njenoj starosti, jednom se našla primorana da zove svog sina, a ona je bila u sobi u kojoj je klanjala. Njen sin nam priča: “Kad sam tamo stigao, video sam je kako je bila paralizovana.” Sin je odveo kod doktora, oni su je poslali na rehabilitaciju, ali nade su bile male. I ona je to shvatila i naredila je sinu da je odvede nazad kući. Dok je upućivala Allahu dove a bila je na sedždi, počela je da doziva sina riječima: „Estewdi’ukallahe-llezi la jedi’u we dai’uh!“ što znači: „Ostavljam te u emanet Allahu, a što god je ostavljeno Allahu na povjerenje to ne može biti izgubljeno.“ Preselila je nasedždi. Njeni mišići su se ukočili u tom položaju sedžde, pa su je morali gasuliti a njeno tijelo je bilo na sedždi. Klanjali su joj dženazu a ona je bila na sedždi. Ukopali su je, a ona je bila na sedždi. Vjerovjesnik sall-Allahu ‘alejhi we sellem je rekao da ćemo na Sudnjem Danu biti oživljeni u onom stanju u kom smo preselili, ona će na Sudnjem Danu biti proživljena a biće na sedždi Allahu (dželle ša’nuhu we teqaddeset esmauhu), jer je tako živjela i tako je i umrla.
Postoji još mnogo priča o jakim vjernicama, majkama, ženama i sestrama, a koliko ih je samo Allah zna. Kad god ima neka halka, žena je više nego muškaraca. Bujrum na bilo koju konferenciju Islamskih učitelja ili škola, prisustvujte predavanju i vidjećete koliko broj sestara nadmašuje broj braće. Nekad je tužno vidjeti koliko braća imaju manje motivacije od sestara. Ali ako ima ijedan dobar znak u svemu ovome, to je, in ša’Allahu te’ala, da će ove sestre odgajati nove generacije vjernika i vjernica, a Allah je Najveći!
Otac Imama Ahmeda je umro dok je Imam bio još mali. Imam Ahmed bi svojim učenicima pričao o nesebičnoj brizi njegove majke i trudu koji je uložila u njegovom odgajanju, i molio bi se Allahu za nju. U hladnim noćima Bagdada ona bi ustajala mnogo prije njenog sina da bi mu ugrijala vodu za abdesta. Svog sina bi utoplila a sebe bi samo zaogrnula džilbabom. Propratila bi ga kroz tamne, hladne bagdadske sokake mnogo prije sabaha kako bi njen sin dobio dobro mjesto kod učitelja. Imam Ahmed, koji je tada imao godina za 2. ili 3. razreda osnovne škole, bi po čitav dan učio Kur’an i Hadis, a majka bi ga čekala da bi ga mogla otpratiti kući i da bi bila sigurno da će se bezbjedno vratiti. Kada je napunio 16 godina, spremila mu je hrane i novac, i rekla mu je: „Idi, putuj i traži znanje.“ Otputovao je za Mekku i Medinu i mnoga druga mjesta i sreo je mnoge velike Islamske učenjake. Ova velika majka je odgojila jednog od 4 najveća imama Islamskog Ummeta.
DRUGI DIO:
Draga sestro, poslije svega ovoga, pitaj jednog nemuslimana šta on želi od tebe. Da li on želi da te vidi oslobođenu? Oslobođenu od čega? Od Allaha i Njegovog Poslanika sall-Allahu ‘alejhi we sellem? Od Kur’ana i Sunneta? Od Dženneta? Od ove vjere koju je Allah za tebe odabrao?
I šta će ti dati za uzvrat? Sreću možda? Tako mi Allaha, on ne posjeduje sreću! Hoće li ti dati ljubav i zaštitu od kažnjavanja u kaburu i od stražara Džehennema i od smrti? Zbog čega oni žele da oslobode mlade žene? Zbog čega ne oslobađaju starije? Zbog čega ne oslobađaju urođenike? Zbog čega ne oslobađaju zatvorenike? Zbog čega se obraćaju mladoj, vitkoj ženskoj osobi koja ima između 13 i 28 godina? I zbog čega je prva stvar koju ti traže da skineš svoj hidžab?
Dobro zapamti tog prijatelja, ako ga takvim smatraš, jer bez imalo sumnje on će biti tvoj najljući neprijatelj:
Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti ono koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. (Ez-Zuhruf, 67)
Jedna nevjernica je jednom sumirala šta oni misle o ženama: “Nije važno ko si ti, važno je šta nosiš i kako izgledaš.” I poslušaj Fabian, a ona je jedan francuski “model”, kako pljuje na modnu industriju: “Modne kuće su od mene napravili manekena, drvenog kipa. Zadatak: upravljanje srcima i uticanje na razum. Naučila sam kako da budem bezvrijedna, ništa u unutrašnjosti, samo hladnoća. Živjeli smo u svijetu besramnosti.”
Kada je Muhammed sall-Allahu ‘alejhi we sellem stajao na Arefatu i držao svoj Oprosni govor, oporučio je svom Ummetu: “Lijepo se ophodite prema ženama!” Istorija bilježi iste godine, u isto vrijeme, dok je Islam ovo govorio, da se hrišćansko sveštenstvo raspravljalo o tome da li je žena ljudsko biće ili životinjsko! To sveštenstvo su preci ovih današnjih nevjernika koji hoće da te “oslobode”.
Ima tu još mnogo više da bude rečeno, ali je riječi malo. Zaključujem ovo savjetom Resulullaha sall-Allahu ‘alejhi we sellem svakom Muslimanki, majci, ćerki i ženi:
Koja god žena klanja 5 dnevnih namaza, posti mjesec Ramazan, čuva sebe od bluda i poslušna je svom mužu reći će joj se da uđe na Džennetska vrata na koja hoće!
O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti. (El-Enfal, 24)
Allah i Njegov Poslanik te pozivaju nečemu što će ti život osigurati. Sestro draga, odazovi se!