AAminAA
Amatullah
Allahov Poslanik, s.a.v.s., živio je običnim ljudskim životom, žudio je za Allahovim zadovoljstvom, i na tom putu je svojim primjerom ostavio upute svojim sljedbenicima, dajući do znanja da porijeklo i bogatstvo, boja ili nacija, nisu kriteriji veličine i vrijednosti čovjeka, nego da su to njegova djela.
Mugire ibn Šu'be kazuje: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi sve dok mu noge ne bi otekle. Kada bi ga neko upitao: 'Allahov Poslaniče, zašto se toliko opterećuješ kad ti jeAllah oprostio sve ranije i kasnije grijehe?', on bi odgovorio: 'Zar da ne budem zahvalan rob?'''
Esved ibn Jezid priča da je jednom upitao Aišu, r.a.: ''Kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao noćni namaz?'', a ona odgovori: ''Prvi dio noći bi spavao, potom bi ustao i klanjao, a kad bi bilo pred zoru, klanjao bi vitr-namaz, zatim bi legao u postelju, a ponekada bi legao sa jednom od svojih supruga. Kada bi začuo ezan, ustao bi i okupao bi se ako bi bio džunub, a ako ne, uzeo bi abdest i otišao u džamiju.''
Abdullah ibn Abbas, r.a., pripovijeda: ''Jedne noći otišao sam na konak kod svoje tetke Mejmune, supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Legao sam poprijeko, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzduž ležaja. Oko ponoći, Allahov Poslanik, s.a.v.s., se probudi, protrlja oči i prouči zadnjih deset ajeta sure Ali Imran. Zatim ustade, uze abdest iz mješine okačene na zid i poče klanjati.''
Abdullah ibn Abbas, r.a., dalje kazuje: ''Ustao sam i stao pored njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pomilova me po glavi, uze za desno uho i premjesti me na svoju desnu stranu. Klanjao je šest puta po dva rekata, a zatim još jedan rekat, a potom ponovo legao. Kada ga je Bilal probudio (ezanom), on ustade, klanja dva rekata sunneta i izađe u džamiju da klanja sabahski farz.''
Ebu Seleme ibn Abdur-Rahman pitao je jedne prilike Aišu, r.a.: ''Kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao noćni namaz u ramazanu?'', a ona mu je odgovorila: ''Obično je u ramazanu i mimo ramazana klanjao jedanaest rekata. Prvo bi klanjao četiri rekata, ne pitaj o tome kako ih je lijepo i dugo klanjao. Zatim bi isto tako lijepo i dugo klanjao još četiri rekata, i na kraju bi klanjao tri rekata.''
Aiša, r.a., dalje kazuje: ''Pitala sam ga jedne prilike: 'O Allahov Poslaniče, da li spavaš prije nego što klanjaš vitre?', a on, s.a.v.s., odgovori: 'O Aiša, moje oči spavaju, ali srce ne spava.'''
U drugoj predaji Aiša, r.a., kazuje nam: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., nekada bi znao provesti i cijelu noć klanjajući a učeći samo jedan ajet.''
Abdullah ibn Mes'ud, r.a., kazuje: ''Jedne noći klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je ostao stojeći toliko dugo da sam nešto loše naumio.'' Neko ga upita: ''A šta si to naumio?''
A on odgovori: ''Pomislio sam da sjednem i da ostavim Poslanika, s.a.v.s.''
A kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iznemogao i kada više nije mogao klanjati stojeći, onda je klanjao sjedeći, ali noćni namaz nije ostavljao. O tome nam govori Aiša, r.a., koja na upit o noćnom namazu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kaže: ''Noću bi znao klanjati veoma dugo stojeći i veoma dugo sjedeći, i u tim položajima činio bi ruku' i sedždu.''
A Hafsa, r.a., supruga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kaže: ''Ponekad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao nafilu (tj. dobrovoljni namaz) sjedeći. Kada bi učio neku suru, učio bi je tako polahko i razgovijetno, da bi se učinilo kao da je duža od neke sure koja je duža od nje.''
Osim obaveznih pet dnevnih namaza i noćnog namaza, Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi dobrovoljni namaz i u toku dana, to bi činio prije ili poslije obaveznih, a nekada i u vremenima između njih. Neki od tih namaza su nafila-namazi, dok su drugi pritvrđeni ili nepritvrđeni sunneti, koje bi povremeno ili konstantno klanjao uz propisane farze.
Tako nam Abdullah ibn Omer, r.a., kaže: ''Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u njegovoj kući dva rekata prije i dva rekata poslije podnevskih farza, dva poslije akšamskih i dva poslije jacijskih.''
Abdullah ibn Saib, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao četiri rekata nakon što sunce pređe polovinu neba, a prije podnevskog farza, i da je rekao: ''To je momenat kada se otvaraju nebeske kapije, pa želim da mi se u njemu podigne dobro djelo.''
A o jutarnjem namazu nakon izlaska sunca, Aiša, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao jutarnji namaz četiri rekata, a nekada i više.
Enes ibn Malik, r.a., prenosi i kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi jutarnji namaz šest rekata.''
A Ebu Seid el-Hudri, r.a., u slabijoj predaji kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustrajavao bi u klanjanju jutarnjeg namaza da smo pomislili da ga nikad neće napustiti, a nekada bi ga izostavljao da smo pomislili da ga više neće klanjati.''
Allahov Poslanik, s.a.v.s., više je volio obavljati dobrovoljne namaze, kao i pritvrđene i nepritvrđene sunnete u svojoj kući, nego u džamiji, kako nam to prenosi Abdullah ibn Sa'd, r.a., koji kaže: ''Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o namazu u kući i džamiji, pa mi je rekao: 'Vidiš koliko je moja kuća blizu mesdžida, i da klanjam u svojoj kući draže mi je nego da klanjam u mesdžidu, osim ako je to propisani farz.'''
Za post Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio bi toliko dugo u nekom mjesecu da bi rekli neće prekidati dok ga ne isposti, a neki bi mrsio da bi rekli da neće ništa od njega postiti, i nikada nije postio cijeli mjesec otkako je došao u Medinu osim mjeseca ramazana.''
A Aiša, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., od svih mjeseci mimo ramazana najviše postio u mjesecu ša'banu. A u drugoj predaji kaže da je postio ponedjeljak i četvrtak.
A Ebu Hurejre, r.a., u tom kontekstu prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Allahu se podnose ljudska djela ponedjeljkom i četvrtkom, a ja želim da se moje djela podnesu dok ja postim.''
Od dana koje je postio i preporučivao da se poste su i tzv. bijeli dani, a to su trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan svakog mjeseca, te dani Ašure tj. deveti i deseti, ili deseti i jedanaesti dan mjeseca muharrema.
Ovo je samo dio ibadeta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojim se približavao i zahvaljivao Uzvišenom Gospodaru, a on, s.a.v.s., je najbolje i najodabranije stvorenje koje je hodilo Zemljom i Allahu najdraže, u njemu je primjer za sve one koji žele sreću na oba svijeta.
Neka je na njega, s.a.v.s., njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. A naša posljednja dova je: ''Elhamdu lillahi rabbil alemin'' - ''Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!''
Mugire ibn Šu'be kazuje: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi sve dok mu noge ne bi otekle. Kada bi ga neko upitao: 'Allahov Poslaniče, zašto se toliko opterećuješ kad ti jeAllah oprostio sve ranije i kasnije grijehe?', on bi odgovorio: 'Zar da ne budem zahvalan rob?'''
Esved ibn Jezid priča da je jednom upitao Aišu, r.a.: ''Kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao noćni namaz?'', a ona odgovori: ''Prvi dio noći bi spavao, potom bi ustao i klanjao, a kad bi bilo pred zoru, klanjao bi vitr-namaz, zatim bi legao u postelju, a ponekada bi legao sa jednom od svojih supruga. Kada bi začuo ezan, ustao bi i okupao bi se ako bi bio džunub, a ako ne, uzeo bi abdest i otišao u džamiju.''
Abdullah ibn Abbas, r.a., pripovijeda: ''Jedne noći otišao sam na konak kod svoje tetke Mejmune, supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Legao sam poprijeko, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzduž ležaja. Oko ponoći, Allahov Poslanik, s.a.v.s., se probudi, protrlja oči i prouči zadnjih deset ajeta sure Ali Imran. Zatim ustade, uze abdest iz mješine okačene na zid i poče klanjati.''
Abdullah ibn Abbas, r.a., dalje kazuje: ''Ustao sam i stao pored njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pomilova me po glavi, uze za desno uho i premjesti me na svoju desnu stranu. Klanjao je šest puta po dva rekata, a zatim još jedan rekat, a potom ponovo legao. Kada ga je Bilal probudio (ezanom), on ustade, klanja dva rekata sunneta i izađe u džamiju da klanja sabahski farz.''
Ebu Seleme ibn Abdur-Rahman pitao je jedne prilike Aišu, r.a.: ''Kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao noćni namaz u ramazanu?'', a ona mu je odgovorila: ''Obično je u ramazanu i mimo ramazana klanjao jedanaest rekata. Prvo bi klanjao četiri rekata, ne pitaj o tome kako ih je lijepo i dugo klanjao. Zatim bi isto tako lijepo i dugo klanjao još četiri rekata, i na kraju bi klanjao tri rekata.''
Aiša, r.a., dalje kazuje: ''Pitala sam ga jedne prilike: 'O Allahov Poslaniče, da li spavaš prije nego što klanjaš vitre?', a on, s.a.v.s., odgovori: 'O Aiša, moje oči spavaju, ali srce ne spava.'''
U drugoj predaji Aiša, r.a., kazuje nam: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., nekada bi znao provesti i cijelu noć klanjajući a učeći samo jedan ajet.''
Abdullah ibn Mes'ud, r.a., kazuje: ''Jedne noći klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je ostao stojeći toliko dugo da sam nešto loše naumio.'' Neko ga upita: ''A šta si to naumio?''
A on odgovori: ''Pomislio sam da sjednem i da ostavim Poslanika, s.a.v.s.''
A kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iznemogao i kada više nije mogao klanjati stojeći, onda je klanjao sjedeći, ali noćni namaz nije ostavljao. O tome nam govori Aiša, r.a., koja na upit o noćnom namazu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kaže: ''Noću bi znao klanjati veoma dugo stojeći i veoma dugo sjedeći, i u tim položajima činio bi ruku' i sedždu.''
A Hafsa, r.a., supruga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kaže: ''Ponekad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao nafilu (tj. dobrovoljni namaz) sjedeći. Kada bi učio neku suru, učio bi je tako polahko i razgovijetno, da bi se učinilo kao da je duža od neke sure koja je duža od nje.''
Osim obaveznih pet dnevnih namaza i noćnog namaza, Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi dobrovoljni namaz i u toku dana, to bi činio prije ili poslije obaveznih, a nekada i u vremenima između njih. Neki od tih namaza su nafila-namazi, dok su drugi pritvrđeni ili nepritvrđeni sunneti, koje bi povremeno ili konstantno klanjao uz propisane farze.
Tako nam Abdullah ibn Omer, r.a., kaže: ''Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u njegovoj kući dva rekata prije i dva rekata poslije podnevskih farza, dva poslije akšamskih i dva poslije jacijskih.''
Abdullah ibn Saib, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao četiri rekata nakon što sunce pređe polovinu neba, a prije podnevskog farza, i da je rekao: ''To je momenat kada se otvaraju nebeske kapije, pa želim da mi se u njemu podigne dobro djelo.''
A o jutarnjem namazu nakon izlaska sunca, Aiša, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao jutarnji namaz četiri rekata, a nekada i više.
Enes ibn Malik, r.a., prenosi i kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi jutarnji namaz šest rekata.''
A Ebu Seid el-Hudri, r.a., u slabijoj predaji kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustrajavao bi u klanjanju jutarnjeg namaza da smo pomislili da ga nikad neće napustiti, a nekada bi ga izostavljao da smo pomislili da ga više neće klanjati.''
Allahov Poslanik, s.a.v.s., više je volio obavljati dobrovoljne namaze, kao i pritvrđene i nepritvrđene sunnete u svojoj kući, nego u džamiji, kako nam to prenosi Abdullah ibn Sa'd, r.a., koji kaže: ''Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o namazu u kući i džamiji, pa mi je rekao: 'Vidiš koliko je moja kuća blizu mesdžida, i da klanjam u svojoj kući draže mi je nego da klanjam u mesdžidu, osim ako je to propisani farz.'''
Za post Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio bi toliko dugo u nekom mjesecu da bi rekli neće prekidati dok ga ne isposti, a neki bi mrsio da bi rekli da neće ništa od njega postiti, i nikada nije postio cijeli mjesec otkako je došao u Medinu osim mjeseca ramazana.''
A Aiša, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., od svih mjeseci mimo ramazana najviše postio u mjesecu ša'banu. A u drugoj predaji kaže da je postio ponedjeljak i četvrtak.
A Ebu Hurejre, r.a., u tom kontekstu prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Allahu se podnose ljudska djela ponedjeljkom i četvrtkom, a ja želim da se moje djela podnesu dok ja postim.''
Od dana koje je postio i preporučivao da se poste su i tzv. bijeli dani, a to su trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan svakog mjeseca, te dani Ašure tj. deveti i deseti, ili deseti i jedanaesti dan mjeseca muharrema.
Ovo je samo dio ibadeta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojim se približavao i zahvaljivao Uzvišenom Gospodaru, a on, s.a.v.s., je najbolje i najodabranije stvorenje koje je hodilo Zemljom i Allahu najdraže, u njemu je primjer za sve one koji žele sreću na oba svijeta.
Neka je na njega, s.a.v.s., njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. A naša posljednja dova je: ''Elhamdu lillahi rabbil alemin'' - ''Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!''
