Pripremio: Smajlović Osman, prof.
Umul-Qura, Mekka Mukerrema
SPECIFIČNOSTI ISLAMSKOG VJEROVANJA
Islamsko vjerovanje ima svoje specifične osobine koje su vezane za njega i koje ga čine zasebnim. Od tih osobina je:
TEVKIFIJE ILI RABANIJE
Što bi značilo da Ehlu Sunnet ne uzima svoje vjerovanje osim iz objave Kur`ana i suneta. Ne putem pameti, osjećaja ili sufijskih predočavanja i koje ujedno ne čine oprečnim objavi, već, ukoliko nešto bude ispravno od toga sa njim,ojačavaju dokaze objave koji su jedino pouzdana osnova u utvrđivanju akideskih pitanja. Rekao je Hafiz Ismail El-Asbahani: „Sljedbenici Istine postavljaju Kur`an i sunnet ispred sebe kao i traženje vjere.
Ono što im se desi od razmišljanja i ideja predočavaju ga Kur`anu i sunnetu, ukoliko je saglasno sa njima prihvataju ga zahvaljujući Allahu što im je to ukazao i u njemu ih potpomagao, a ukoliko je oprečno odbacuju to optužujući sami sebe. Jer, Kur`an i sunnet ne ukazuju osim na istinu dok mišljenje pojedinca nekada ukazuje na istinun a nekada na neistinu. Našto ukazuje i govor Sulejmana Edarannja: „Ukoliko mi duša nešto došaptava, zatražim od nje dva svjedoka iz Kur`ana i sunneta. Ukoliko dođe sa njima prihvatio sam to od nje, a ukoliko ne dođe odbio sam to. (El-Hudže Fi Bejani El-Mehadže 2/226).
RAZLOZI OSOBENOSTI TEVKIFIJE
Razlozi zbog kojih se Ehlu Sunnet zaustavlja kod kur`anskih i sunetskih tekstova i ne prekoračava ih su sljedeći:...
MUTEVATIR PREDAJE KOJE NAREĐUJU SLIJEĐENJE KUR`ANA I SUNETA I NJIHOVO STROGO PRDRŽAVANJE
Rekao je Allah u prevedenom značenju ajeta: „Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.“ ( Hašr 7) I: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. ( Nisa 49) Komentirao je Ataa: „Pokornost Poslaniku je slijeđenje Kur`ana i sunneta.“ ( Tefsir Tabeti) Rekao je Ibnul Kajim: „Prenosi Ebu Davud mursel predajom da je Poslanik vidio u rukama pojedini ashaba dio Tevrata pa je rekao: „Dovoljno je narodu zablude da slijede knjigu mimo njihove Knjige koja je objavljenja njihovom Poslaniku. Gdje je potvrdno objavljeno: „A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.“ ( Ankebut 51) Ovo je je stanje onoga koji uzima svoju vjeru iz knjige objavljenje drugog poslanika, a šta je onda sa onim koji uzima vjeru od pameti pojedinca dajući mu prednost nad Kur`anom i sunnetom.“ (Dželau Efham 179).
UTVRĐENOST POTPUNOSTI VJERE I DOSTAVE POSLANICE
Poslanik je upoznao Umet sa temeljima i pitanjima akide tako da nije ostavio niti jednu njenu pojedinost a da je nije pojasnio. Što je od obaveznih značenja upotpunjenosti vjere: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ ( Maide 3), a akida je nešto najvažnije u vjeri. Rekao je Ibnu Abdil-Ber: „Nema ništa u cijeloj akidi i Allahovim imenima i osobinama , a da to nije došlo u Kur`anu, ili u sahih predajama, ili putem konzesusa Umeta. A i ono što je došlo putem pojedinačnih predaja, moramo mu se predati bez raspravljanja oko njega.“
STROGA ZABRANA GOVORA O ALLAHU BEZ ZNANJA
Allah je strogo zabranio govor bez znanja uopšteno, a naročito ono što se tiče Njega: „Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.“ ( Ista 36) I: „Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate. (El-Earaf 33) Rekao je Ibnu Tejmije: „Svaki onaj koji potvrdi Allahu ono što je On negirao od Sebe, ili negira ono što je potvrdio Sebi, rekao je o Allahu neistinu. A to je ono što je Allah zabranio kada se je obratio kršćanima: „O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu.“ ( Nisa 171) I:“ Reci: "O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli!" ( Maide 77, Medžu Fetava 12/464).
OČITOVANJE TEVKIFIJE
Zaustavljanje kod šerijatskih tekstova i ono na što ukazuju je utjecalo na oblikovanje pravca Ehlu Sunneta u utvrđivanju akidetskih pitanja i odstranjivanje polemike oko njih. Od tih stvari je:
1- Povratak objavi prilikom razilaženja. „A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku.“ (Nisa 59). Rekao je Ibnu Tejmije: „Ono u čemu su se razišli ljudi po pitanjima akide: osobina,kadera, prijetnje, imena, naređivanje dobra i odvraćanje od zla i drugoga, dužni su se obratiti Allahu i Poslaniku. Tumače opšte termine u čemu se razišli sljedbenici podjela i razilaženja. Ono što od opštih termina bude saglasno Objavi potvrđuju ga, a što bude njoj oprečno, odbacuju. Ne povode se za pretpostavkama i onime čemu duša žudi. Jer, povođenje za pretpostavkama je neznanje, a slijeđenje onoga čemu duša žudi bez upute od Allaha je nepravda.“ ( Medžu Fetava 3/347).
2- Spračavanje jezika od priče u akidi osim sa dokazom iz Kur`an i sunneta . Oslanjajući se na termine i definicije Kur`ana i sunneta prilikom utvrđivanja akidetskih pitanja. Pojašnjavajući sa njima šerijatska značenja shodno jeziku Kur`ana i pojašnjenu Poslanika: „O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.“ ( Hudžurat 1) Prokomentarisao je Ibnu Abbas: „Ne recite suprotno Kur`anu i sunnetu.“ ( Ibnu Kesir).
3- Predanost Kur`anu i sunnetu ne odnoseći se prema Objavi putem krivog tumačenja ili opovrgavanjem njenih šetijatskih značenja. Ne prizivajući oprečnost između vjerodostojne predaje i zdravog razuma, a i ukoliko se to pojavi kod nas, moramo ga okarekterisati kao privid zbog nevjerodostojnosti predaje ili izopačenosti u razumu. Kloneći se razprave i polemike oko tekstova vezanih za akidu.
4- Zatvaranje vrata uvođenju novotarija u vjeri. Odbacujući sve ono što se suprostavlja Poslanikovom sunnetu, jer dokaz valjanosti i ispravnosti je saglasnost sa šerijatiom. Prenosi se od Ibnu Mesuda da je rakao: „Mi se ugledamo i ne započinjemo, slijedimo i ne uvodimo novotarije, i nećemo zalutati ukoliko se prdržavamo ispravnih predaja.“
5- Osobenost islamskog vjerovanja tevkifije štiti Ehli sunnet u njenim naukama od pogreške i zamršenosti u svatanju akide. Miješanju između izvora i autoriteta islamskog vjerovanja. Čisteći ga od svakog uljeza, bio on filozofski, teološki ili novotarski. Jer, jedini povjerljivi izvor akide koji je nepogrešiv i zaštićen od laži je objava koju je se Allah obavezao da će je čuvati. Rekao je Hafiz Ismail El-Asbahani: „Allah je učinio da istina i ispravna akida bude sa Ehlu Hadisom. Jer su oni svoju vjeru i akidu uzeli od svojih predhodnika stoljećima sve dok nije došla do tabiina, koji su je preuzeli od ashaba a koji su je uzeli od Poslanika. Tako da nema puta kojim će se spoznati ono čemu je pozivao Poslanik od ispravne vjere i pravog puta, mimo puta Ehlu Hadisa.“ (El-Hudže Fi Bejani El-Mehadže 2/223).
6- Osobenost Tevkifije garantuje jedinstvenost riječi na jednom pravcu u kojem nema suprotnosti, oprečnosti i ličnih ciljeva jer su oni svoju akidu uzeli iz božanske objave. Rekao je Hafiz Ismail El-Asbahani: „I ono što ukazuje da je Ehlu Hadis na istini je ukoliko bi isčitao njihove cjelokupne knjige od njihovi h prvenaca do najzadnjih, starih i novih pisanih djela, sa vremenskim i prostornim razmakom, uvidio bi da je to jedna forma i način u utvrđivanju akide od kojeg ne odstupaju. Jedno im je mišljenje i predaje. Nećeš vidjeti među njima razilaženja niti podjele i u najmanjim stvarima. Naprotiv, kada bi sakupio sve što su rekli i prenijeli ga od svojih prethodnika, našao bi ga da je potekao od jedne duše i izgovoren jednim jezikom. Pa ima li jasniji dokaz za istinu od ovoga?“( El-Hudže Fi Bejani El-Mehadže 2/224).
Sa druge strane, nalazimo zalutale sekte i novotariste podijeljenje, i kako miješaju u izvorima njihove akide. Vrše dokazivanje putem svoga razuma, prepostavki, osjeća, slabih predaja ili koje nemaju osnova, filozofijom, mišljenjima ljudi i drugim nevaljanih izvora. Potvrđuju ono od objave što se slaže sa njihovim novotarskim osnovama i strastima, a odbacuju ili krivo tumače ono što se suprostavlja njihovom mišljenju ili njihovim vođama. Tako da se u stvarnost ne oslonjaju na Kur`an i sunnet, već na njihove novotarske osnove i temelje. Rekao je Ibnul Kajim: „Stvarnost je da svaka grupacija krivo tumači ono sto je suprostavlja sa njenim pravcom. Kriterij onoga što se krivo tumači ili ne tumači je njihov pravac kojeg se pridržavaju i osnove koje su postavili. Tako da ono što se slaže sa njihovim osnovama tumače shodno njima, a ono što je oprečno odbajuju ukoliko to mogu, ili ga tumače shodno svojim načelima. Tako je mržnja rafidija – šija prema adhabima ih odvela do toga da su sve predaje u njihovim prednostima i pohvalama odbacili, ili su krivo protumačili.“ ( Savaiku Mursele 1/233).
Stanje sljedbenika različitih zalutalih sekti je kako ga je opisao Hafiz Ismail El-Asbahani: „Ukoliko bi promatrao sljedbenike strasti i novotarija, uočio bi ih podijelene na stranke. Teško ćeš naći dvojicu od njih na istom pravcu u akidi. Ploglašavaju jedni druge novotarima, štaviše, dostižu stepen pripisivanja nevjerstvu, proglašava sin oca nevjernikom, čovjek svoga brata, komšija svoga komšiju. Vidiš ih u međusobnoj podijeljenosti, mržnji i razilaženju. Potrošili su svoj životni vijek, a njihova se riječ nije suglasila i ujedininila: „Ti misliš da su oni složni, međutim srca su njihova razjedinjena, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti.“ ( Hašr 14,El-Hudže Fi Bejani El-Mehadže 2/225)
Molim Allah Uzvišenog da se okoristimo od prethodno spomenutog i da ga u našim životima praktično primjenimo. AMIN.
Umul-Qura, Mekka Mukerrema
SPECIFIČNOSTI ISLAMSKOG VJEROVANJA
Islamsko vjerovanje ima svoje specifične osobine koje su vezane za njega i koje ga čine zasebnim. Od tih osobina je:
TEVKIFIJE ILI RABANIJE
Što bi značilo da Ehlu Sunnet ne uzima svoje vjerovanje osim iz objave Kur`ana i suneta. Ne putem pameti, osjećaja ili sufijskih predočavanja i koje ujedno ne čine oprečnim objavi, već, ukoliko nešto bude ispravno od toga sa njim,ojačavaju dokaze objave koji su jedino pouzdana osnova u utvrđivanju akideskih pitanja. Rekao je Hafiz Ismail El-Asbahani: „Sljedbenici Istine postavljaju Kur`an i sunnet ispred sebe kao i traženje vjere.
Ono što im se desi od razmišljanja i ideja predočavaju ga Kur`anu i sunnetu, ukoliko je saglasno sa njima prihvataju ga zahvaljujući Allahu što im je to ukazao i u njemu ih potpomagao, a ukoliko je oprečno odbacuju to optužujući sami sebe. Jer, Kur`an i sunnet ne ukazuju osim na istinu dok mišljenje pojedinca nekada ukazuje na istinun a nekada na neistinu. Našto ukazuje i govor Sulejmana Edarannja: „Ukoliko mi duša nešto došaptava, zatražim od nje dva svjedoka iz Kur`ana i sunneta. Ukoliko dođe sa njima prihvatio sam to od nje, a ukoliko ne dođe odbio sam to. (El-Hudže Fi Bejani El-Mehadže 2/226).
RAZLOZI OSOBENOSTI TEVKIFIJE
Razlozi zbog kojih se Ehlu Sunnet zaustavlja kod kur`anskih i sunetskih tekstova i ne prekoračava ih su sljedeći:...
MUTEVATIR PREDAJE KOJE NAREĐUJU SLIJEĐENJE KUR`ANA I SUNETA I NJIHOVO STROGO PRDRŽAVANJE
Rekao je Allah u prevedenom značenju ajeta: „Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.“ ( Hašr 7) I: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. ( Nisa 49) Komentirao je Ataa: „Pokornost Poslaniku je slijeđenje Kur`ana i sunneta.“ ( Tefsir Tabeti) Rekao je Ibnul Kajim: „Prenosi Ebu Davud mursel predajom da je Poslanik vidio u rukama pojedini ashaba dio Tevrata pa je rekao: „Dovoljno je narodu zablude da slijede knjigu mimo njihove Knjige koja je objavljenja njihovom Poslaniku. Gdje je potvrdno objavljeno: „A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.“ ( Ankebut 51) Ovo je je stanje onoga koji uzima svoju vjeru iz knjige objavljenje drugog poslanika, a šta je onda sa onim koji uzima vjeru od pameti pojedinca dajući mu prednost nad Kur`anom i sunnetom.“ (Dželau Efham 179).
UTVRĐENOST POTPUNOSTI VJERE I DOSTAVE POSLANICE
Poslanik je upoznao Umet sa temeljima i pitanjima akide tako da nije ostavio niti jednu njenu pojedinost a da je nije pojasnio. Što je od obaveznih značenja upotpunjenosti vjere: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ ( Maide 3), a akida je nešto najvažnije u vjeri. Rekao je Ibnu Abdil-Ber: „Nema ništa u cijeloj akidi i Allahovim imenima i osobinama , a da to nije došlo u Kur`anu, ili u sahih predajama, ili putem konzesusa Umeta. A i ono što je došlo putem pojedinačnih predaja, moramo mu se predati bez raspravljanja oko njega.“
STROGA ZABRANA GOVORA O ALLAHU BEZ ZNANJA
Allah je strogo zabranio govor bez znanja uopšteno, a naročito ono što se tiče Njega: „Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.“ ( Ista 36) I: „Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate. (El-Earaf 33) Rekao je Ibnu Tejmije: „Svaki onaj koji potvrdi Allahu ono što je On negirao od Sebe, ili negira ono što je potvrdio Sebi, rekao je o Allahu neistinu. A to je ono što je Allah zabranio kada se je obratio kršćanima: „O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu.“ ( Nisa 171) I:“ Reci: "O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli!" ( Maide 77, Medžu Fetava 12/464).
OČITOVANJE TEVKIFIJE
Zaustavljanje kod šerijatskih tekstova i ono na što ukazuju je utjecalo na oblikovanje pravca Ehlu Sunneta u utvrđivanju akidetskih pitanja i odstranjivanje polemike oko njih. Od tih stvari je:
1- Povratak objavi prilikom razilaženja. „A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku.“ (Nisa 59). Rekao je Ibnu Tejmije: „Ono u čemu su se razišli ljudi po pitanjima akide: osobina,kadera, prijetnje, imena, naređivanje dobra i odvraćanje od zla i drugoga, dužni su se obratiti Allahu i Poslaniku. Tumače opšte termine u čemu se razišli sljedbenici podjela i razilaženja. Ono što od opštih termina bude saglasno Objavi potvrđuju ga, a što bude njoj oprečno, odbacuju. Ne povode se za pretpostavkama i onime čemu duša žudi. Jer, povođenje za pretpostavkama je neznanje, a slijeđenje onoga čemu duša žudi bez upute od Allaha je nepravda.“ ( Medžu Fetava 3/347).
2- Spračavanje jezika od priče u akidi osim sa dokazom iz Kur`an i sunneta . Oslanjajući se na termine i definicije Kur`ana i sunneta prilikom utvrđivanja akidetskih pitanja. Pojašnjavajući sa njima šerijatska značenja shodno jeziku Kur`ana i pojašnjenu Poslanika: „O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.“ ( Hudžurat 1) Prokomentarisao je Ibnu Abbas: „Ne recite suprotno Kur`anu i sunnetu.“ ( Ibnu Kesir).
3- Predanost Kur`anu i sunnetu ne odnoseći se prema Objavi putem krivog tumačenja ili opovrgavanjem njenih šetijatskih značenja. Ne prizivajući oprečnost između vjerodostojne predaje i zdravog razuma, a i ukoliko se to pojavi kod nas, moramo ga okarekterisati kao privid zbog nevjerodostojnosti predaje ili izopačenosti u razumu. Kloneći se razprave i polemike oko tekstova vezanih za akidu.
4- Zatvaranje vrata uvođenju novotarija u vjeri. Odbacujući sve ono što se suprostavlja Poslanikovom sunnetu, jer dokaz valjanosti i ispravnosti je saglasnost sa šerijatiom. Prenosi se od Ibnu Mesuda da je rakao: „Mi se ugledamo i ne započinjemo, slijedimo i ne uvodimo novotarije, i nećemo zalutati ukoliko se prdržavamo ispravnih predaja.“
5- Osobenost islamskog vjerovanja tevkifije štiti Ehli sunnet u njenim naukama od pogreške i zamršenosti u svatanju akide. Miješanju između izvora i autoriteta islamskog vjerovanja. Čisteći ga od svakog uljeza, bio on filozofski, teološki ili novotarski. Jer, jedini povjerljivi izvor akide koji je nepogrešiv i zaštićen od laži je objava koju je se Allah obavezao da će je čuvati. Rekao je Hafiz Ismail El-Asbahani: „Allah je učinio da istina i ispravna akida bude sa Ehlu Hadisom. Jer su oni svoju vjeru i akidu uzeli od svojih predhodnika stoljećima sve dok nije došla do tabiina, koji su je preuzeli od ashaba a koji su je uzeli od Poslanika. Tako da nema puta kojim će se spoznati ono čemu je pozivao Poslanik od ispravne vjere i pravog puta, mimo puta Ehlu Hadisa.“ (El-Hudže Fi Bejani El-Mehadže 2/223).
6- Osobenost Tevkifije garantuje jedinstvenost riječi na jednom pravcu u kojem nema suprotnosti, oprečnosti i ličnih ciljeva jer su oni svoju akidu uzeli iz božanske objave. Rekao je Hafiz Ismail El-Asbahani: „I ono što ukazuje da je Ehlu Hadis na istini je ukoliko bi isčitao njihove cjelokupne knjige od njihovi h prvenaca do najzadnjih, starih i novih pisanih djela, sa vremenskim i prostornim razmakom, uvidio bi da je to jedna forma i način u utvrđivanju akide od kojeg ne odstupaju. Jedno im je mišljenje i predaje. Nećeš vidjeti među njima razilaženja niti podjele i u najmanjim stvarima. Naprotiv, kada bi sakupio sve što su rekli i prenijeli ga od svojih prethodnika, našao bi ga da je potekao od jedne duše i izgovoren jednim jezikom. Pa ima li jasniji dokaz za istinu od ovoga?“( El-Hudže Fi Bejani El-Mehadže 2/224).
Sa druge strane, nalazimo zalutale sekte i novotariste podijeljenje, i kako miješaju u izvorima njihove akide. Vrše dokazivanje putem svoga razuma, prepostavki, osjeća, slabih predaja ili koje nemaju osnova, filozofijom, mišljenjima ljudi i drugim nevaljanih izvora. Potvrđuju ono od objave što se slaže sa njihovim novotarskim osnovama i strastima, a odbacuju ili krivo tumače ono što se suprostavlja njihovom mišljenju ili njihovim vođama. Tako da se u stvarnost ne oslonjaju na Kur`an i sunnet, već na njihove novotarske osnove i temelje. Rekao je Ibnul Kajim: „Stvarnost je da svaka grupacija krivo tumači ono sto je suprostavlja sa njenim pravcom. Kriterij onoga što se krivo tumači ili ne tumači je njihov pravac kojeg se pridržavaju i osnove koje su postavili. Tako da ono što se slaže sa njihovim osnovama tumače shodno njima, a ono što je oprečno odbajuju ukoliko to mogu, ili ga tumače shodno svojim načelima. Tako je mržnja rafidija – šija prema adhabima ih odvela do toga da su sve predaje u njihovim prednostima i pohvalama odbacili, ili su krivo protumačili.“ ( Savaiku Mursele 1/233).
Stanje sljedbenika različitih zalutalih sekti je kako ga je opisao Hafiz Ismail El-Asbahani: „Ukoliko bi promatrao sljedbenike strasti i novotarija, uočio bi ih podijelene na stranke. Teško ćeš naći dvojicu od njih na istom pravcu u akidi. Ploglašavaju jedni druge novotarima, štaviše, dostižu stepen pripisivanja nevjerstvu, proglašava sin oca nevjernikom, čovjek svoga brata, komšija svoga komšiju. Vidiš ih u međusobnoj podijeljenosti, mržnji i razilaženju. Potrošili su svoj životni vijek, a njihova se riječ nije suglasila i ujedininila: „Ti misliš da su oni složni, međutim srca su njihova razjedinjena, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti.“ ( Hašr 14,El-Hudže Fi Bejani El-Mehadže 2/225)
Molim Allah Uzvišenog da se okoristimo od prethodno spomenutog i da ga u našim životima praktično primjenimo. AMIN.