ISTINOLJUBIVOST

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
“O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni!” (Et-Tevbe, 119) Mnogi shvataju istinoljubivost isključivo kao iskrenost jezika. Međutim, istinoljubivost je opći pravac i jedna od odlika muslimanske ličnosti u vanjštini i nutrini, riječima i djelima…



Istinoljubivost u nošenju vjere



Da bi čovjekovo ispovijedanje vjere bilo ispravno, mora biti sazdano na iskrenosti prema Allahu s.v.t., a ne na dvoličnjaštvu, laži i kurtoaziji (dodvoravanju). Zato je istinoljubivost u Kur’anu stavljena u suprotan položaj dvoličnjaštvu (nifak): “Da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke licemjere ili da im oprosti.” (El-Ahzab, 24)

Neophodno je da sa vanjskim formalnim ispoljavanjem islama postoji i unutrašnje vjerovanje – iman. Neophodno je imati ispravno uvjerenje u Allaha, Sudnji dan, meleke, Knjige i vjerovjesnike.

Vanjski vid upute mora biti u suglasju sa nutrinskom uputom.

Ovdje se, upravo, pokazuje jedna od skrivenih šejtanovih zamki koji da’iju nagovara da ostavi neka dobra vanjska djela s dokazom da njegova nutrina nije takva, govoreći mu: “ Ne čini to i to kako ljudi tobom ne bi bili obmanuti!” Ovo je sigurno velika greška.

Zapravo, dobro djelo koje obavljaš svojim dijelovima tijela je uzrok ispravnosti i iskrenosti tvoga srca sve dok ga ne činiš iz pretvaranja, prestiža ili prevare vjernika.



2. Iskrenost u riječima



Iskrenost u riječima jasno odražava ličnost, čestitost, oštroumnost i plemenitost. Laži će pribjeći samo nesretnik, nevoljnik i slabi autoritet. Ispravna prirodna urođenost (fitra) prezire i kudi laž. Zato su Nebeske objave jedinstvene u zabrani i osudi laži.

Šta tek misliš o da’iji? Da li je pojmljivo da od njega proiziđe laž?

Uvjeren sam, Allahovom voljom, da možemo reći: “Ne!”

Ali...

Imamo da’ija koji se uveliko koriste simulacijama (et-tevrije) tako što često govore ono što ne misle. Kasnije se otkrije da su, ustvari, ljudi pogrešno shvatili i da’ije bivaju optužene za laž. Preveliko korištenje simulacija vodi u toleranciju prema nekim “manjim lažima” s opravdanjem da su one radi opće koristi! Zato, dobro se pripazimo!

Da’ijo, kada te situacija natjera da upotrijebiš laž, nemoj to činiti! Sjeti se riječi Ebu Sufjana kada je pred Heraklom upitan o Allahovom Poslaniku s.a.v.s., pa je rekao: “Tako mi Allaha, da se toga dana nisam stidio da se od mene prenese laž, slagao bih!”

Ovaj čovjek, iako je tada bio sljedbenik paganstva, i pored velike potrebe za laži, nije se usudio slagati iz bojazni da se ta laž ne prenese od njega ili da ga kasnije njome obrukaju. Znamo da je danas čast da’ija postala meta mnogih strijela. Zato je dužnost da’ije da zatvore vrata sa kojih vjetar dolazi, kako bi živjeli u miru i spokoju!



2. Iskrenost u djelima



Djela insana moraju biti iskrena, radi Allaha Uzvišenog, i čista od pretvaranja i želje za renomeom. “Ko žudi da od Gospodara svoga lijepo bude primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (El-Kehf, 110) “Da bi vas iskušao koji od vas će bolje postupati.” (El-Mulk, 2)

El-Fudajl ibn Ijad kaže: “Koji od vas će bolje postupati.”, tj. ko je iskreniji i precizniji.

Rečeno je: “Ebu Ali, šta znači iskreniji i precizniji?”

Odgovori: “Ako je djelo iskreno, a ne bude precizno (u skladu sa Kur’anom i Sunnetom) neće biti primljeno. Ako je precizno, a nije iskreno, također, neće biti primljeno. Djelo nije valjano dok ne bude iskreno i precizno.”

Iskrenost u djelima podrazumijeva jasnost i izbjegavanje svake nejasnoće i obmane.

Ebu Davud i En-Nesai prenose da je Osman ibn Affan r.a. došao Allahovom Poslaniku s.a.v.s. sa Abdullahom ibn Sa’dom ibn Ebis-Serhom čija je krv bila već proglašena dozvoljenom. Abdullah reče: “Allahov Vjerovjesniče, uzmi prisegu od mene?”

Allahov Poslanik s.a.v.s. je podigao glavu i tri puta ga pogledao odbijajući da od uzme prisegu. Ali, poslije trećeg puta ju je uzeo a zatim došao ashabima i rekao: “Zar nije od vas bilo sposobnog čovjeka koji bi ustao, kada sam odbio uzeti prisegu, pa da ga ubije?”

Odgovoriše: “Ne znamo, Allahov Poslaniče, šta u sebi kriješ! Zašto nam svojim očima nisi dao znak?” Tada Allahov Poslanik s.a.v.s. reče: “Nijednom vjerovjesniku nije potrebno da ima prevarantske oči.”

Do ove granice je bila iskrenost djela Poslanika s.a.v.s.. Nije bio zadovoljan da njegov okorjeli neprijatelj, kojem je već krv bila proglašena dozvoljenom, bude ubijen tajnovito putem namigivanja okom! Zato ga mnogobošci na početku islamskog poziva nisu mogli optužiti za laž, nego su govorili da je pjesnik, vračar, luđak, a ljudi im nisu vjerovali. Kada su izgubili kormilo razuma i kada su se sve spletke pokazale nemoćnim, povikali su: “Lažov!” Ali, teško im je ko mogao povjerovati!

Prenosi Et-Tirmizi od Abdullaha ibn Selama r.a. da je rekao: “Kada je Vjerovjesnik s.a.v.s. došao u Medinu, ljudi su mu pohrlili. Govoreno je: “Došao je Allahov Poslanik s.a.v.s.! Došao je Allahov Poslanik s.a.v.s.! Došao je Allahov Poslanik s.a.v.s.!” Dođoh i ja sa nekim ljudima da ga vidim. Kada sam mogao izravno pogledati njegovo lice, uočio sam da to nije lice kakvog lažova. Prvo što je progovorio bilo je: “ O ljudi, širite selam, hranite gladne, klanjajte dok drugi spavaju, ući ćete u Džennet spokojno.”

Iskrenost Allahovog Poslanika s.a.v.s. je prelazila sa srca na jezik, a zatim na ostale dijelove tijela, a posebno se isticala na njegovom plemenitom licu. Ko god bi pogledao u njegovu svijetlu i nepatvorenu pojavu, pročitao bi na njoj iskrenost i spoznao da njegovo lice nije lice lažova.

Mi smo u potrebi za vrstom da’ija koji daju prednost iskrenosti u svojim riječima i djelima, tako da istinoljubivost postane unutrašnji osjećaj koji kruži tjelesnim žilama i zrači sa njihovih lica. Kada ih ljudi ugledaju trebaju reći: “Ovo nisu lica lažova!”

Također, mi smo u potrebi za da’ijama koji se uljepšavaju lijepim ponašanjem, koji se ustručavaju sebi davati prednost i druge potcjenjivati, koji su staloženi i umjerenog govora u svim situacijama tako da to ljudi uoče i kažu: “Ovo je vjerovjesnički moral!”

Naša iskrenost u nošenju tereta ovog islamskog poziva (da’va) privlači ljude da prihvate dini-islam. Ne priliči nam da budemo kao pozorišni glumci koji se pred ljudima pojavljuju u nestvarnoj formi. Ovakvi se veoma brzo otkriju i ljudi se od njih udalje.

Prenosi se za jednog od Ispravnih prethodnika da je prilikom svog vaza znao rasplakati ljude, tako da se začuju i zavladaju raznoliki jecaji. Nekada bi na predavanju govorio neko ko je imao više znanja i bi ljepšeg jezičkog izraza, ali se srca ne bi pokrenula i oči ne bi zasuzile!

Njegov sin ga je upitao o tome, pa on odgovori: “O sinko, nije ista iznajmljena i uistinu smrću pogođena narikača!”

Stoga, najbolje sredstvo za uspjeh da’ije je iskrenost u nošenju da’ve i svesrdno zalaganje na tom putu. Iskrenost u riječima i djelima mora biti pravac i osnovna karakteristika da’ije. Nisu važne slatke i prefinjene riječi, iako su potrebne, koliko je važnije da posjedujemo iskrenost. Da’ija mora biti potpuno psihički staložen i govoriti uz trud i zalaganje. Davno je rečeno: “Kada riječ izađe iz srca - pređe u srce, a kada izađe s jezika dopre samo do ušiju!”
 
Top