Izreke Dobrih Selefa pri smrti

Discussion in 'Generalne Diskusije' started by muharram23, Jan 19, 2008.

  1. muharram23
    Offline

    muharram23 New Member Staff Member

    Joined:
    Jan 22, 2007
    Messages:
    1,285
    Likes Received:
    0
    Trophy Points:
    0
    Gender:
    Male
    Occupation:
    nuclear medicine
    Location:
    usa
    Home page:
    Ratings Received:
    +0 / 0
    Salamu alaykum

    evo ovo su samo neki od izreka nashih dobrih predaka iako su tako dugo prije nas zivjeli, ALlah sva je ucinio da se njihove izreke i do sada uvjek znaju. I svi ce ih do sudnje dana po dobru spominjati.

    Eselamu alejkum



    "EL-HASAN EL-BASRI

    Eban ibn Mahber prenosi o njemu sljedeće:
    “Kada je bio na samrti, kod njega je ušla skupina njegovih drugova, pa su mu rekli: “O, Ebu Se'ide, reci nam nešto od čega ćemo imati koristi.”
    Tada on reče:
    “Reći ću vam tri stvari, a nakon toga idite od mene i prepustite me onome čemu sam se posvetio:
    - u pogledu onoga što vam je zabranjeno, budite od onih koji se najviše sustežu od toga,
    - dok u pogledu onoga što vam je naređeno od dobrih dijela, budite od onih koji će ih najviše praktikovati
    - i znajte da su vaši koraci dvovrsni: jedni idu u prilog vama, a drugi su protiv vas, pa gledajte kuda ujutro i navečer idete.”
    Ibn 'Avn je rekao:
    “Kada je El-Hasan bio na samrti rekao je: “Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo”, a zatim je izvadio ruku i pokrenuo je, te je rekao: “Tako mi Allaha ovo je stepen strpljivosti i predanosti Allahu.”



    ER-REBI' IBN HUSEJM

    Surejjetu Er-Rebi' je rekla:
    “Kada se Er-Rebi'u prikučila smrt njegova kćerka je zaplakala, pa ju je on upitao: “Kćerkice moja, zašto plačeš? Reci: “O, radosti! Stiglo je dobro!”“
    Ebu Rebi'a Es-Sa'di je rekao:
    “Er-Rebi'u ibn Husejmu je rečeno: “Zar nećeš ostaviti oporuku?”
    “Vi znate da ja nemam ni zlatnika ni srebrenjaka, tako da niti je meni ko dužan neki zlatnik ili srebrenjak, niti sam ja nekome dužan, pa se neće sa mnom niko prepirati kod moga Gospodara, azze ve dželle, niti ću se ja prepirati sa nekim”, reče on.
    Opet mu bi rečeno: “Ostavi opruku!”, te on oporuči:
    “Moja žena je još mlada, pa kada ja umrem podstaknite je da se uda. Nađite joj dobrog čovjeka. Što se tiče ovoga moga sinčića, pomilujte ga po glavi, jer sam ja čuo Ibn Mes'uda da kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko pomiluje jetima po glavi, za svaku dlaku preko koje mu ruka pređe, imaće svjetlo na Sudnjem danu.”
    Opet mu neko reče: “Ostavi oporuku!”, pa on reše:
    “To je ono što oporučuje Er-Rebi' ibn Husejm ulažući svoju posljednju snagu. Prizivam Allaha, azze ve dželle, za svjedoka, a dovoljan je Allah kao Onaj koji će svoditi račun i nagraditi Svoje dobre robove. Zadovoljan sam sa Allahom kao Gospodarem, islamom kao vjerom, Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom i Kur'anom kao vodičem.”

    SE'ID IBN DŽUBEJR

    Ebu Bekr El-Hezli je rekao:
    “Kada je Se'id ibn Džubejr ušao kod El-Hadždžadža, stao je pred njega i rekao: “Tražim zaštitu od tebe s riječima s kojima je Merjem bint 'Imran tražila zaštitu kod Allaha rekavši: “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!”
    Tada ga El-Hadždžadž upita: “Kako se zoveš?”
    “Se'id ibn Džubejr (Sretni sin Pobjednika)”, odgovori on.
    “Ne, nego Šakijj ibn Kusejr (Nesretnik sin Poraženog)!”, reče on.
    “Moja mati najbolje zna kako se ja zovem”, reče Se'id.
    “Ti si nesretnik, a i tvoja mati je nesretna!”, uzviknu on.
    “Gajb (nepoznato) zna neko drugi mimo tebe”, reče on.
    “Ja ću te otjerati u smrt!”, uzviknu El-Hadždžadž, pa Se'id reče: “Onda je moja mati bila u pravu.”
    El-Hadžddžadž ga upita: “Šta kažeš o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem?”
    “On je Vjerovjesnik s kojim je Uzvišeni Allah zapečatio slanje poslanika, putem kojeg je dostavio Objavu, pomoću koga je spasio (ljude) od propasti, vođa upute i Vjerovjesnik milosti”, odgovori on.
    “A šta kažeš o halifama?”, upita on.
    “Nisam ja zadužen za njih. Ja samo želim sačuvati svoju vjeru”, odgovori on.
    “A koji ti je najdraži?”, upita.
    “Onaj koji je najboljeg ahlaka, s kojim je njegov Stvoritelj najzadovoljniji i koji se najviše boji Allaha”, odgovori on.
    “A šta kažeš o Aliji i Osmanu? Hoće li njih dvojica u Džennet ili Džehennem?”, upita ga on.
    “Kada bih ušao u Džennet i Džehennem i vidio stanovnike i jednog i drugog mjesta, onda bih te obavjestio. Zašto pitaš o stvarima koje su ti gajb?”, odgovori on.
    Tada El-Hadždždadž reče: “Ja ću te ubiti!”
    Se'id na to odgovori: “Allah mi je odredio moj rok, pa ako je moj rok nastupio, onda je to već svršena stvar i nema odlaganja ni jednoga trenutka, a ako nije, onda je Uzvišeni Allah najzaslužniji za to.”
    El-Hadždžadž naredi: “Vodite ga i ubijte ga!”, pa Se'id reče: “Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, kojem ništa nije ravno i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Zapamti ovo dobro El-Hadždžadže kada te sretnem na Sudnjem danu.”

    SA'D IBNU-R-REBI'

    Jahja ibn Se'id je rekao:
    “Prilikom Bitke na Uhudu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upitao: “Ko će mi donijeti neku vijest o Sa'du ibnu-r-Rebi'i?”
    Neki čovjek tada reče: “Ja ću, Allahov Poslaniče”, pa je otišao obilazeći poginule. Kada je došao do Sa'da ibnu-r-Rebi'e, on ga upita: “Šta ti je?”
    “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, me je poslao da mu donesem neke vijesti o tebi”, odgovori on.
    Tada Sa'd reče: “Idi njemu i prenesi mu moj selam. Obavjesti ga da sam proboden dvanaest puta i da su moji protivnici mrtvi. Obavjesti svoj narod da nemaju opravdanja kod Allaha ako Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bude ubijen, a među njima bude iko živ.”

    ABDULLAH IBNU-L-MUBAREK

    El-Hasen ibnu-r-Rebi' je rekao:
    “Čuo sam Ibnu-l-Mubareka koji je bio na samrti, kada mu je Nusajr prišao i rekao: “O, Ebu Abdurrahmane, reci “La ilahe illellah”“, da kaže:
    “O, Nusajre, ti vidiš koliko ja mogu govoriti, pa ako čuješ da sam to već rekao, onda nemoj to ponavljati sve dok ne čuješ da sam ja nakon toga nešto drugo rekao, jer su oni voljeli da to budu posljednje čovjekove riječi.”

    MALIK IBN DINAR

    Ammare ibn Zazan je rekao:
    “Kada je Malik ibn Dinar bio na samrti rekao je: “Da ne želim učiniti ono što niko prije mene nije učinio, oporučio bih svojoj porodici da mi, kada umrem, svežu ruke uz vrat i tako krenu sa mnom sve dok ne budem ukopan, kao što se radi sa odbjeglim robom, pa ako me moj Gospodar upita (zašto sam to učinio), reći ću mu: “O, Gospodaru, nikada nisam bio zadovoljan samim sobom ni koliko treptaj oka.”
    Hazm El-Kajti'i je rekao:
    “Ušli smo kod Malika ibn Dinara koji je bolovao od bolesti od koje je i umro, dok se borio protiv samog sebe, pa je podigao svoju glavu prema nebu i rekao:
    “O, Allahu, Ti znaš da ja nikada nisam volio boravak na dunjaluku zbog intimnog odnosa, niti zbog jedenja dobre hrane.”

    ABDU-L-MELIK IBN MERVAN

    El-Medaini je rekao:
    “Kada je Abdu-l-Melik bio siguran da će umrijeti rekao je: “Tako mi Allaha, volio bih da sam od svoga rođenja, pa sve do danas bio hamal (nosač).”
    Nakon toga svojim sinovima je oporučio da se boje Allaha, zabranio im da se razilaze i rekao:
    “Sinovi moji budite čestiti, u ratu budite strpljivi, a u dobru budite primjer, jer rat neće ubrzati smrt prije njenog vremena, dok će dobro biti nagrađeno i spominjat će se. “Sladite” kada bude “gorko”, olakšavajte kada bude teško i budite onakvi kao što Ibn Abdu-l-E'ala Eš-Šejbani u stihovima kaže:

    “Kada se strelice zajedno sakupe,
    pa onaj koji ih u bijesu
    rukom htjedne slomiti,
    one će jake biti
    i neće se dati lomiti.
    A ako se one razdvoje,
    onda se, tako razdvojene,
    vrlo lahko prelome.”
    O, Velide, boj se Allaha u pogledu onoga što ti ostavljam iza sebe...”, sve dok nije rekao:
    “Pazi na Hadždžaha i iskaži mu poštovanje, jer vam je on pripremio put do položaja koji zauzimate. El-Velide, on je tvoja sablja i tvoja desna ruka protiv onih koji ti se suprostavljaju, pa nemoj da čujem da iko govori išta o njemu. Ti trebaš njega više nego on tebe. Kada umrem pozovi ljude da dadnu prisegu, pa ko pokaže (zavrti) ovako glavom, onda i ti njemu pokaži ovako sabljom.”
    Neko je rekao:
    “Kada je Abdu-l-Melik bio na samrti kod njega je ušao njegov sin El-Velid, pa je Abdulmelik citirao sljedeće stihove:


    “Koliko je ljudi koji
    bolesnog obilaze
    samo zbog toga da vide
    hoće li uskoro da umre!”

    El-Velid je tada zaplakao, pa mu je Abdu-l-Melik rekao:
    “Šta je to?! Zar plačeš poput ropkinje?! Kada umrem onda budi uzdignut, obuci tigrovu kožu i opasaj sablju o rame. Ko ti se suprostavi odsjeci mu glavu, a ko bude šutio umrijeće sa svojom bolesti.”
    'Imran ibn Musa El-Mueddib je rekao:
    “Prenosi se da je Abdu-l-Melik ibn Mervan, kada je osjetio da mu se prikučila smrt, rekao: “Uzdignite me na visoko mjesto”, pa su tako i postupili s njim. Kada je osjetio blagi povjetarac, rekao je: “O, dunjaluče, kako li si ti lijep! Onaj ko je na tebi velik, mali je. Mnogi na tebi su bezvrijedni. Mi smo tobom, doista, bili zavarani.”
    Zatim je citirao sljedeće stihove:

    “Ako me budeš pitao,
    Tvoje pitanje, ja Rabbi,
    meni će patnja biti,
    a ja nemam snage
    da je mognem podnijeti.
    A ako oprostiš,
    pa ti si Gospodar koji oprašta
    griješniku grijehe njegove
    koji ih ima puno poput prašine.”

Share This Page