Kcerka sam poboznih roditelja i zahvalna sam Allahu na tome. Ali, ja sam bila poput ostatka moje generacije. Sada imam 32 godine, a prica pocinje jos u pubertetu. Cinila sam puno, puno grijeha. Bila sam najmladja cerka u porodici. Omoguceno mi je da se slobodno ponasam, sto mi je u znatnoj mjeri olaksalo grijesenje. Hvala Allahu, nikada nisam cinila veliki grijeh, pa ni druzenje s muskarcima uprkos tome sto mi je bilo...
nudjeno i sto sam bila u mogucnsoti uciniti, ali u meni je bilo nesto sto me odvracalo od toga. Ovdje ne zelim poricati da sam tragala za istinskom ljubavnom pricom koja bi se okoncala brakom, kao sto su nam to predstavljali filmovi koji su nas varali ljubavlju. Vazno je napomenuti da sam upisala i zavrsila fakultet kao djevojka kojoj je Allah dao ljepotu i eleganciju, sto me je cinilo interesantnu proscima. Niko od njih mi se nije svidjao. Slobodno mogu reci da Allah nije odredio da se udam ni za jednog od njih.
U tom periodu sam razmisljala o hidzabu, osjecala sam grijeh i bojala se umrijeti bez hidzaba. Nas otac je uvijek molio Allaha da nosimo hidzab, on i majka su nam puno govorili o tome. Posto sam diplomirala od prilike godinu dana, Allah je dao da odemo na hadz. Prije polaska sam odlucila pokriti se posle povratka sa hadza,i obecala sam Allahu da cu staviti hidzab,to mi je uvijek bilo na umu. Suze su mi tekle iz ociju, osecala sam zadovoljstvo i harmoniju, ali....
Otisla sam na hadz i vratila se vezana obecanjem, medjutim kada sam se vratila docekala me je vijest da sam primljena na posao u jednom centru koji sam prizeljkivala. Dusa me je navodila da se pokrijem, ali sta obuci? Kako cu se susresti sa novim drustvom u liku na koji nisam navikla ni ja, a da ne govorimo o porodici i prijateljicama? Poslije toga sam se plasila da mozda ne budem izgledala lijepo, da ne izgledam konzervativno i da cu takvom odjecom otjerati prosce.
Apsurdna pitanja i povrsne misli nase realnosti. Kupila sam novu odjecu. Zacudit cete se ako vam kazem da sam otisla u inostranstvo samo da bih kupila neku odjecu. Tako mi Allaha, neku od te odjece nisam obukla vise od jednom, cak sam je kasnije i poklonila. Jos je u kesama, sto je znak da Allah nije zadovoljan tom odjecom i da je iz nje nestalo bereketa.
Dobila sam novi posao,i bez pretjerivanja bila sam tacka na kojoj su se zaustavljali pogledi. Bila sam sretna tolikim interesovanjem. Nisam se ni kajala ni bojala da ce takvo stanje prestati.Tako sam radila tri-cetiri mjeseca. Jednoga dana osjetila sam snazan bol i crvenilo na licu. Opazila sam nekoliko bubuljica koje su se iznenada pojavile na mom licu.
Prala sam ga nekim ljekovima i sredstvima za ciscenje nadajuci se da ce bubujice nestati za nekoliko dana. Ali one su ostale, cak su se i povecale tako da bi mi jastuk poslije spavanja bio umazan krvlju. Tako cudna stvar mi se nikada prije nije desavala. Desilo bi se da se pojave jedna ili dvije bubuljice ali bi odmah za nekoliko dana nestale bez ikakvih posljedica. Ali,sto mi se dogodilo bez predhodnog upozorenja, za samo jednu noc?
Lice mi je ispunjeno bubuljicama koje su se redale jedna na drugu, ispunjene gnojem i krvlju, unistavajuci moju kozu. Citavo lice mi je zahvaceno bubuljicama, nije bilo mjesta da ga one nisu zahvatile.
Naravno,hitno sam otisla ljekaru. Propisao mi je neke ljekove i ciscenje, ali to nije dalo rezultata. Ponovo sam mu se javila, pa mi je propisao tablete, ali ni od njih nije bilo koristi. Zatim sam otisla drugom ljekaru koji mi je prepisao najjace tablete koje sam mogla doboti za ovu bolest. Sve je to bilo nakon sto su izvrsene potrebne analize i nije potvrdjen uzrok oboljenja. Taj lijek je zabranjen trudnicama i osobama koje nose sociva jer isusuje mast. Ni on mi nije pomogao.
Otisla sam ljekaru u London i nakon izvrsenih analaiza rekao mi je da ce mi propisati najsnazniji lijek. Kada sam pogledala sta mi je propisao vidjela sam da je to lijek koji sam vec koristila. Na tu moju opasku on mi je rekao: "Meni je zao ali ovo je najjaci lijek koji se smije propisati, ja ti drugo nista ne mogu pomoci."
Moje dusevno stanje bilo je u potpunom krahu, a nocu bih samo plakala. Nisam dozvoljavala da me iko vidi, kako me ne bi sazaljevali, ali sam ipak primjecivala poglede sazaljenja svoje majke i sestara. Prestala sam se gledati u ogledalu, a svi su me savjetovali kako treba da lijecim tu bolest, sto me je jos vise uznemiravalo. Bubuljice i cirevi su uzrokovali da su se mnoge zene izbjegavale pozdraviti sa mnom, bojeci se zaraze. To su bili nozevi koji su mi rasparali srce.
Jedne veceri sjetila sam se Allaha, znala sam da je uzrok moje bolesti krsenje obecanja koje sam Mu dala. Bojala sam se da necu izgledati lijepo ako stavim mahramu. Ko da mi je Allah poslao poruku: "Kako sada sebe vidis? Cak da ti i ne govorimo o drugim, sama prezires gledati svoje lice u ogledalu."
Zar ljubav nije dar od Allaha, zar Onaj Koji je stvorio i poklonio ljepotu nije mocan oduzeti je jednim treptajem oka? Uzviseni Allah me je zatim uputio na lijecenje Njegovim lijekom, jer On je Gospodar i lijeka i bolseti: I kada se razbolim On me lijeci.
Nema bozanstva osim Allaha, govorim vam istinu. Lijecila sam se Kur'anom, rukjom i vodom na kojoj je ucen Kur'an. Oprala sam tom vodom lice, popila i abdestila se. Ucila sam dovu kojom nas je poducio Allahov Poslanika s.a.v.s.: "Allahu podari mi lijek, Ti si Onaj Koji lijeci,nema lijeka osim Tvojeg lijeka,to je lijek nakon koga ne ostaje bolesti" I dovu:" Trazim zastitu za sebe Allahovim savrsenim rijecima od svakog sejtana i zla i od svakog zavidljivog oka"
Tako mi Allaha, samo tri dana lijecenja ovim, vatra koja mi je zarila lice je nestala. Vulkani gnoja, sukrvice i cireva su se smirili. Bubuljice su se pocele susiti, i hvala Allahu nestalo je boli. Tada sam odlucila staviti hidzab a zatim sam dala otkaz na poslu. Allah je htio da se u tom periodu razboli moj otac, pa sam s njim i porodicom posla vani na lijecenje, tada sam se i pokrila.
Na pocetku moj hidzab bio je tradicionalan, sastajao se od duge podsuknje i dugog prekrivaca.Zahvalna sam Allahu na tome. Nakon kratkog vremena oceva bolest se pogorsala, saznali smo da boluje od teske bolesti. Svojim ocima sam gledala kako se ta velika licnost preobrazava u slabasnu konstrukciju kostiju. Njegov gromki glas, koji je ispunjavao svaki kutak kuce skoro da se nije cuo. Govorio je sapatom i dahom. Gledala sam kako izgleda kada covjeka napustaju malo po malo snaga i volja.
Put mi je postao jasan, i od tog trenutka sam promijenila zivot. Odlucila sam se pripremiti za tu sudbinu. Zar svi zurno ne putujemo ovome? Odlucila sam biti prva koja ce plakati za mene i biti brizljiva radeci i pripremajuci se za taj ternutak. Nece mi koristiti ljepota, snaga i imetak, sve dok ne budem imala vezu s Allahom na koju cu se osloniti u trenucima iskusenja i nedaca.
Otac je preselio,a ja sam se vratila kuci. Obukla sam hidzab sa potpunim prekrivacem i to iz uvjerenja i pouzdanja. Nemoj se obazirati na maloumnike koji ovom svijetu pridaju veliku vaznost, a ni na ovom ni na Buducem svijetu nemaju nikakve koristi.
Sada se ogledam u ogledalo, gledam lice i tragove bubuljica, koje su mi ipak drage jer su poruka moga Gospodara. Ko zna da nije bilo njih, mozda ne bih promijenila svoj zivot i shvatila da idem krivim putem.
Zelim vam jos kazati: godinu dana nakon sto sam obukla hidzab, Allah je dao da se udam, a kasnije sam dobila i djecu. To je Allahova blagodat. Nisu u pitanju ljepota, simpatija, poenta je u postupanju prema onome u cemu je Allahovo zadovoljstvo. Bereket i blagoslov dolaze od Allaha,jer On je Opskrbitelj.
Sada sam, uz Allahovu pomoc, sretna zena. To je najveca Allahova blagodat prema meni i nadam se da ce je Allah podariti svim muslimanima i muslimankama, sacuvati nasu vjeru,omoguciti nam da zivot okoncamo lijepim djelima, i uzeti nam dusu, a On zadovoljan nama. Zaista je Allah Milostiv i Plemenit.
num.com
nudjeno i sto sam bila u mogucnsoti uciniti, ali u meni je bilo nesto sto me odvracalo od toga. Ovdje ne zelim poricati da sam tragala za istinskom ljubavnom pricom koja bi se okoncala brakom, kao sto su nam to predstavljali filmovi koji su nas varali ljubavlju. Vazno je napomenuti da sam upisala i zavrsila fakultet kao djevojka kojoj je Allah dao ljepotu i eleganciju, sto me je cinilo interesantnu proscima. Niko od njih mi se nije svidjao. Slobodno mogu reci da Allah nije odredio da se udam ni za jednog od njih.
U tom periodu sam razmisljala o hidzabu, osjecala sam grijeh i bojala se umrijeti bez hidzaba. Nas otac je uvijek molio Allaha da nosimo hidzab, on i majka su nam puno govorili o tome. Posto sam diplomirala od prilike godinu dana, Allah je dao da odemo na hadz. Prije polaska sam odlucila pokriti se posle povratka sa hadza,i obecala sam Allahu da cu staviti hidzab,to mi je uvijek bilo na umu. Suze su mi tekle iz ociju, osecala sam zadovoljstvo i harmoniju, ali....
Otisla sam na hadz i vratila se vezana obecanjem, medjutim kada sam se vratila docekala me je vijest da sam primljena na posao u jednom centru koji sam prizeljkivala. Dusa me je navodila da se pokrijem, ali sta obuci? Kako cu se susresti sa novim drustvom u liku na koji nisam navikla ni ja, a da ne govorimo o porodici i prijateljicama? Poslije toga sam se plasila da mozda ne budem izgledala lijepo, da ne izgledam konzervativno i da cu takvom odjecom otjerati prosce.
Apsurdna pitanja i povrsne misli nase realnosti. Kupila sam novu odjecu. Zacudit cete se ako vam kazem da sam otisla u inostranstvo samo da bih kupila neku odjecu. Tako mi Allaha, neku od te odjece nisam obukla vise od jednom, cak sam je kasnije i poklonila. Jos je u kesama, sto je znak da Allah nije zadovoljan tom odjecom i da je iz nje nestalo bereketa.
Dobila sam novi posao,i bez pretjerivanja bila sam tacka na kojoj su se zaustavljali pogledi. Bila sam sretna tolikim interesovanjem. Nisam se ni kajala ni bojala da ce takvo stanje prestati.Tako sam radila tri-cetiri mjeseca. Jednoga dana osjetila sam snazan bol i crvenilo na licu. Opazila sam nekoliko bubuljica koje su se iznenada pojavile na mom licu.
Prala sam ga nekim ljekovima i sredstvima za ciscenje nadajuci se da ce bubujice nestati za nekoliko dana. Ali one su ostale, cak su se i povecale tako da bi mi jastuk poslije spavanja bio umazan krvlju. Tako cudna stvar mi se nikada prije nije desavala. Desilo bi se da se pojave jedna ili dvije bubuljice ali bi odmah za nekoliko dana nestale bez ikakvih posljedica. Ali,sto mi se dogodilo bez predhodnog upozorenja, za samo jednu noc?
Lice mi je ispunjeno bubuljicama koje su se redale jedna na drugu, ispunjene gnojem i krvlju, unistavajuci moju kozu. Citavo lice mi je zahvaceno bubuljicama, nije bilo mjesta da ga one nisu zahvatile.
Naravno,hitno sam otisla ljekaru. Propisao mi je neke ljekove i ciscenje, ali to nije dalo rezultata. Ponovo sam mu se javila, pa mi je propisao tablete, ali ni od njih nije bilo koristi. Zatim sam otisla drugom ljekaru koji mi je prepisao najjace tablete koje sam mogla doboti za ovu bolest. Sve je to bilo nakon sto su izvrsene potrebne analize i nije potvrdjen uzrok oboljenja. Taj lijek je zabranjen trudnicama i osobama koje nose sociva jer isusuje mast. Ni on mi nije pomogao.
Otisla sam ljekaru u London i nakon izvrsenih analaiza rekao mi je da ce mi propisati najsnazniji lijek. Kada sam pogledala sta mi je propisao vidjela sam da je to lijek koji sam vec koristila. Na tu moju opasku on mi je rekao: "Meni je zao ali ovo je najjaci lijek koji se smije propisati, ja ti drugo nista ne mogu pomoci."
Moje dusevno stanje bilo je u potpunom krahu, a nocu bih samo plakala. Nisam dozvoljavala da me iko vidi, kako me ne bi sazaljevali, ali sam ipak primjecivala poglede sazaljenja svoje majke i sestara. Prestala sam se gledati u ogledalu, a svi su me savjetovali kako treba da lijecim tu bolest, sto me je jos vise uznemiravalo. Bubuljice i cirevi su uzrokovali da su se mnoge zene izbjegavale pozdraviti sa mnom, bojeci se zaraze. To su bili nozevi koji su mi rasparali srce.
Jedne veceri sjetila sam se Allaha, znala sam da je uzrok moje bolesti krsenje obecanja koje sam Mu dala. Bojala sam se da necu izgledati lijepo ako stavim mahramu. Ko da mi je Allah poslao poruku: "Kako sada sebe vidis? Cak da ti i ne govorimo o drugim, sama prezires gledati svoje lice u ogledalu."
Zar ljubav nije dar od Allaha, zar Onaj Koji je stvorio i poklonio ljepotu nije mocan oduzeti je jednim treptajem oka? Uzviseni Allah me je zatim uputio na lijecenje Njegovim lijekom, jer On je Gospodar i lijeka i bolseti: I kada se razbolim On me lijeci.
Nema bozanstva osim Allaha, govorim vam istinu. Lijecila sam se Kur'anom, rukjom i vodom na kojoj je ucen Kur'an. Oprala sam tom vodom lice, popila i abdestila se. Ucila sam dovu kojom nas je poducio Allahov Poslanika s.a.v.s.: "Allahu podari mi lijek, Ti si Onaj Koji lijeci,nema lijeka osim Tvojeg lijeka,to je lijek nakon koga ne ostaje bolesti" I dovu:" Trazim zastitu za sebe Allahovim savrsenim rijecima od svakog sejtana i zla i od svakog zavidljivog oka"
Tako mi Allaha, samo tri dana lijecenja ovim, vatra koja mi je zarila lice je nestala. Vulkani gnoja, sukrvice i cireva su se smirili. Bubuljice su se pocele susiti, i hvala Allahu nestalo je boli. Tada sam odlucila staviti hidzab a zatim sam dala otkaz na poslu. Allah je htio da se u tom periodu razboli moj otac, pa sam s njim i porodicom posla vani na lijecenje, tada sam se i pokrila.
Na pocetku moj hidzab bio je tradicionalan, sastajao se od duge podsuknje i dugog prekrivaca.Zahvalna sam Allahu na tome. Nakon kratkog vremena oceva bolest se pogorsala, saznali smo da boluje od teske bolesti. Svojim ocima sam gledala kako se ta velika licnost preobrazava u slabasnu konstrukciju kostiju. Njegov gromki glas, koji je ispunjavao svaki kutak kuce skoro da se nije cuo. Govorio je sapatom i dahom. Gledala sam kako izgleda kada covjeka napustaju malo po malo snaga i volja.
Put mi je postao jasan, i od tog trenutka sam promijenila zivot. Odlucila sam se pripremiti za tu sudbinu. Zar svi zurno ne putujemo ovome? Odlucila sam biti prva koja ce plakati za mene i biti brizljiva radeci i pripremajuci se za taj ternutak. Nece mi koristiti ljepota, snaga i imetak, sve dok ne budem imala vezu s Allahom na koju cu se osloniti u trenucima iskusenja i nedaca.
Otac je preselio,a ja sam se vratila kuci. Obukla sam hidzab sa potpunim prekrivacem i to iz uvjerenja i pouzdanja. Nemoj se obazirati na maloumnike koji ovom svijetu pridaju veliku vaznost, a ni na ovom ni na Buducem svijetu nemaju nikakve koristi.
Sada se ogledam u ogledalo, gledam lice i tragove bubuljica, koje su mi ipak drage jer su poruka moga Gospodara. Ko zna da nije bilo njih, mozda ne bih promijenila svoj zivot i shvatila da idem krivim putem.
Zelim vam jos kazati: godinu dana nakon sto sam obukla hidzab, Allah je dao da se udam, a kasnije sam dobila i djecu. To je Allahova blagodat. Nisu u pitanju ljepota, simpatija, poenta je u postupanju prema onome u cemu je Allahovo zadovoljstvo. Bereket i blagoslov dolaze od Allaha,jer On je Opskrbitelj.
Sada sam, uz Allahovu pomoc, sretna zena. To je najveca Allahova blagodat prema meni i nadam se da ce je Allah podariti svim muslimanima i muslimankama, sacuvati nasu vjeru,omoguciti nam da zivot okoncamo lijepim djelima, i uzeti nam dusu, a On zadovoljan nama. Zaista je Allah Milostiv i Plemenit.
num.com