Živimo u teškim vremenima kada se svako zabavio sobom i voli samo sebe, a zaboravlja na svoje roditelje, bracu, sestre, porodicu, rodbinu... Zato se rijec ljubav mora tumaciti i koristiti u njenom opcem znacenju
Prije nego zapocnem pisati o ovoj temi, želim da postavim nekoliko pitanja na koja cu nastojati odgovoriti u ovom radu.
Da li islam ima poseban stav o ljubavi i da li priznaje postojanje tog senzibiliteta u slucaju pojedinca i zajednice? Da li muslimani danas boluju od gubitka ljubavi i humanosti? Koja vrsta ljubavi je u šerijatu prihvatljiva, a koja ne? Kako razumijevamo ljubav posmatrajuci je kroz perspektivu ajeta Allahove Knjige i hadisa Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.? Zašto su mržnja i prezir, po islamskom ucenju, šejtanski posao? Da li je islam postavio odredene uvjete i ogranicenja kojima je usmjerio ovu vrstu osjecanja i time ucinio društvo sigurnim i skladno uredenim?
Kako islam gleda na ljubav?
Neki ce možda pomisliti da cemo ovdje govoriti o ljubavi koju spominju i velicaju raznovrsni mediji ili pjesme u kojima je opjevana ljubav muškarca prema ženi.
Toj plemenitoj rijeci nanesena je ogromna nepravda jer je ogranicena samo na spomenuto znacenje. Medutim, cinjenica je da ona ima mnogo više plemenitih znacenja, a neka od njih su: ljubav prema Allahu, dž.š, ljubav prema Njegovom poslaniku, s.a.v.s, ljubav prema ehli bejtu (porodici Poslanikovoj), ljubav prema našoj vjeri islamu, ljubav prema porodici, ljubav prema domovini, ljubav muža prema ženi, ljubav prema drugim ljudima, pa cak i ljubav prema smrti.
Čovjek se sastoji od tijela i duše, razuma i osjecanja i obje komponente neizostavno egzistiraju. Plod razuma je promišljanje i zakljucivanje, plod srca je osjecanje ljubavi. Upravo zato je i filozof Dekart rekao: ''Ja razmišljam, a to govori da postojim.'' Analogno tome, mi možemo reci: 'Ja volim, što upucuje na to da postojim.' Znaci osjecanja govore o covjeku kao što to cini razum. Nepravedno je da ovu rijec (ljubav) vezujemo za ženu i njeno tijelo, jer ona nosi druga znacenja koja su suprotna egoizmu, preziru, netrpeljivosti, mržnji. Mi živimo u teškim vremenima kada se svako zabavio samo o sebi i voli samo sebe, zaboravlja na svoje roditelje, bracu, sestre, porodicu, rodbinu... Zato se ova rijec mora tumaciti i koristiti u njenom opcem znacenju. Moramo odgojiti generaciju cija ce srca biti ispunjena ljubavlju prema pojedincima, porodici, zajednici muslimana (ummetu).
Postoje razne vrste osjecanja: ljubav, mržnja, strah, nada, kao što postoje razne vrste ljubavi: prema Allahu, dž.š, Njegovom poslaniku, s.a.v.s, vjeri, cinjenju dobra itd. cak i ljubav prema ženi se dijeli na: ljubav prema majci, supruzi, kcerki, sestri. Tako vidimo da znacenje rijeci 'ljubav' ne obuhvata samo formalni, fizicki odnos sa ženom, zato o toj temi možemo govoriti sa više aspekata:
- Ono što je svakom vjerniku potrebno je ljubav prema Uzvišenom Allahu, dž.š, koji je nas je stvorio. Allah, dž.š, kaže:''Ima ljudi koji su umjesto Allaha kipove prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.'' (El-Bekare, 165)
Buharija i Muslim bilježe sljedeci hadis:''Ko bude imao troje, osjetice slast imana: da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog, da voli covjeka samo radi Allaha i da mrzi da se vrati u kufr nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bacen u vatru.''
- Ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s, koji nam je vjerno dostavio uputu i time nas izveo iz tmine na svjetlo. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže:'' Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prašta i samilostan je.''(Alu Imran, 31)
- Ljubav prema prirodi je u islamu takoder izražena i po tome su muslimani prvi ekolozi i borci za ocuvanje zdrave i ciste okoline. Priroda je nastala Allahovim stvaranjem i izvor je svakog dobra i blagodati. Allahov poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi zabranjivali su bespotrebnu sjecu drveca, ubijanje životinja ako nisu potrebne za prehranu vojske u toku bitaka i ratova koje su vodili muslimani, a da ne govorimo o mirnodopskim prilikama, kada je ta zabrana bila još naglašenija. Jednom prilikom Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao je za brdo Uhud nakon povratka iz jedne bitke: ''Ono voli nas i mi volimo njega,'' i to uprkos porazu koji su muslimani kod njega pretrpjeli.
- Ljubav prema životu u islamu je naglašena. Musliman voli život i ne prezire ga kao što to radi perzijski pjesnik koji kaže da je život zlo i da ga se treba riješiti samoubistvom, celibatom, ili bar zabraniti užitke koje sa sobom donosi. Ne, musliman gleda na život realno, optimisticno i on svakim danom svog života uvecava svoju nagradu na ahiretu. Upravo zato je Allahov poslanik, s.a.v.s, zabranio da priželjkujemo smrt rekavši:''Neka niko od vas ne priželjkuje smrt radi neke nedace koja ga je snašla, vec neka kaže: Allahu, Ti mi daj da živim sve dok je život za mene bolji , a usmrti me ako je smrt za mene bolja.''
- Ljubav prema smrti. Musliman voli smrt, nje se ne plaši, niti je smatra necim nepoznatim. Život je period koji mora proci nakon cega neminovno dolazi smrt koju vjernik spremno docekuje. Vjernik se raduje smrti, posebno smrti na Allahovom putu, što je najveca želja vjernika, jer on za to ocekuje i nada se velikoj nagradi Plemenitog Gospodara. Jahja ibn Mu'az je rekao: ''Smrt prezire samo sumnjicavac koji ne zna da smrt spaja voljene.'' Smrt je putovanje odavde tamo. Mu'minsko srce je dovoljno veliko da primi sve spomenute ljubavi. Mu'min voli i želi dobro svakome covjeku, životinji, a prema neprijatelju je pravedan jer njegov odnos i osjecanja prema njemu ne smije izaci iz okvira pravde. Mu'min voli i sebe, ali to ne prelazi granicu i ne vodi u egoizam. On gaji tople osjecaje ljubavi i prema svojoj porodici, djeci, supruzi, braci i sestrama, rodbini i cijelom covjecanstvu. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže:''O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najpocašceniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu sve zna i nije mu ništa skriveno.''(El-Hudžurat, 13)
A u suri En-Nisa Allah, dž.š, kaže:''O ljudi bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i ženu njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte- s imenom cijim jedni druge molite- i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.'' (En-Nisa, 1)
- Ljubav u ime Allaha, dž.š.:
Ova ljubav je iskreni osjecaj koji u sebi nema primjese interesa, strasti, nije prouzrokovan rodbinskim vezama i odnosima, niti je refleksija na ucinjenu uslugu. To je ljubav radi i u ime Allaha izmedu dva mu'mina, moralna, koji su korisni kako ummetu, tako i citavom covjecanstvu. U Muslimovom ''Sahihu'' nalazi se hadis u kojem je jedan covjek želio da posjeti svoga brata (po vjeri), pa mu je Allah, dž.š, poslao meleka u liku covjeka koji ga upita: ''Gdje si pošao?'' On odgovori: ''Idem u posjetu svom bratu tom i tom.'' Melek mu rece: ''Da li medu vama postoji rodbinska veza?''covjek odgovori: ''Ne.'' ''Da li ti je on ucinio kakvo dobro pa mu na tu uslugu želiš uzvratiti?, ponovo upita melek. covjek opet odricno odgovori. Melek upita:''Pa šta je razlog tvoje posjete njemu?'' covjek rece:''Volim ga u ime Allaha, dž.š,'' na što mu melek uzvrati rijecima: ''Raduj se, Onaj u cije ime voliš doticnog me poslao da te obradujem viješcu da te Allah voli radi tvoje ljubavi prema tom covjeku.''
Oni koji se vole u ime Allaha, dž.š, bice na Sudnjem danu u hladu Allahova Arša, kada nece biti drugog hlada osim Njegovog. A u hadisi-kudsijji stoji: ''Moja je ljubav obavezna za one koji se vole radi Mene i koji se radi Mene posjecuju.''
Allah, dž.š, kaže:''Tog dana ce oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to nece biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.'' (Ez-Zuhruf, 67) Ljudi ce na Sudnjem danu biti podijeljeni u dvije skupine: oni koji su na dunjaluku bili prijatelji i radi prolaznih interesa sklapali veze i na tome zasnivali svoje odnose, ali ce se oni okrenuti jedni protiv drugih proklinjuci se medusobno. Druga skupina je ona za koju je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao:''Medu Allahovim robovima ima ljudi koji nisu ni poslanici ni šehidi, a kojima ce i jedni i drugi zavidjeti radi njihovog položaja kod Allaha.'' Ustade jedan beduin koji je bio izdaleka, te mahnu rukom i rece: 'Opiši nam ih, Allahov Poslanice!' ''To su oni koji su se zavoljeli u ime Allaha nevezani rodbinskom vezom, niti je ta ljubav radi imetka. Tako mi Allaha, njihova lica su ispunjena nurom, oni su na uzvišenjima od svjetlosti, ljudi ce strahovati na danu Sudnjem, a oni nece strahovati, ljudi ce se jako prepasti tada, a oni nece. Oni su Allahovi prijatelji, nece se imati cega bojati, niti za icim tugovati.'' Mi moramo nastojati da dostignemo te stepene i da druge podsticemo da gaje bratska osjecanja ljubavi u ime Allaha, dž.š, a da ukazujemo na opasnost i štetnost odnosa koji pocivaju na koristoljublju i prolaznim, niskim interesima. Ako to nismo u stanju, onda se bar nastojmo osloboditi osjecanja prezira i zavisti prema drugim muslimanima, jer na to nas upucuje Kur'an:''Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.''(El-Hašr, 10)
Islam traži da naša srca budu cista od navedenih bolesti za koje Allahov poslanik, s.a.v.s, kaže: ''Medu vas se uvukla bolest koja je harala u narodima prije vas: zavist i mržnja, a mržnja je opasna poput britve. Ja ne velim da ona brije kosu, vec uništava vjeru.''
Ljubav u ime Allaha, dž.š, ima i svoje stepene:
1. Ljubav koja je izraženija i jaca prema svome bratu u vjeri nego prema samom sebi. Takvi su bili ashabi, r.a, pa ih je Allah, dž.š, opisao rijecima:''I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je ucinili, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjecaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno, a oni koji se sacuvaju uskogrudnosti, oni ce sigurno uspjeti.''(El-Hašr, 9)
2. Da voliš svome bratu u islamu ono što voliš sebi. Buhari i Muslim bilježe u svojim zbirkama sljedeci hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s:''Niko od vas nece vjerovati(imati potpun iman) sve dok svome bratu (po vjeri) ne bude želio ono što želi sam sebi.''
3. Da ocistiš svoje srce od mržnje, zavisti i drugih bolesti kada se radi o odnosu prema drugim muslimanima.
Ako u srcu nema ljubavi onda mora postojati pravda koja ce kanalisati srdžbu i mržnju. To nam najbolje pokazuje primjer Umer ibnul-Hattaba, r.a, i odnos koji je imao prema ubici svog brata Darar ibnul-Hattaba. Ubica je to gnusno djelo izvršio kao mušrik, pa je prešao na islam, a Umer mu je govorio, kada bi ga sreo na putu: ''Ne volim da ti vidim lice, jer kad god te vidim sjetim se kako je ubijen moj brat.'' On mu uzvrati rijecima: ''O vladaru pravovjernih, da li ce to biti razlog da me sprijeciš da uzmem pravo koje mi pripada?'' , a Umer mu rece: ''Ne, tako mi Allaha, dat cu ti tvoj hakk!''
Obzirom da je porodica osnovna celija društva, vrlo važno je da odnosi u porodici budu izgradeni na medusobnoj ljubavi i obostranom poštovanju. Velika opasnost vreba porodicu u koju se uvuce netrpeljivost, mržnja i neprijateljstvo. Upravo zato je Uzvišeni Allah, dž.š, naredio lijepo ophodenje medu supružnicima:''I lijepo se ophodite prema ženama, pa ako ih vi i ne budete podnosili i voljeli, pa možda vi nešto i ne volite, a Allah ce u tome dati mnogo dobra.''(En-Nisa, 19)
Allahov poslanik, s.a.v.s, je rekao: ''Mu'min ne može mrziti mu'minku, jer ako ne bude zadovoljan jednom njenom osobinom, zadovoljan je drugom osobinom.''
- Ljubav izmedu muškarca i žene:
Ova vrsta ljubavi je u islamu dozvoljena pod uslovom da joj covjek ne hrli kako se to predocava na televiziji, kao i na drugim mjestima i medijima. Ljubav se sama namece tako da ona hrli covjeku, a ne suprotno. U arapskom pjesništvu možemo procitati o cistoj, nevinoj ljubavi i cednosti. Danas ima onih koji tvrde da brak mora proisteci iz ljubavi. Ne, to nije obavezno, postoje naucne studije i statisticki podaci koji ukazuju na to da su najsretniji brakovi i oni najtrajniji i cvršci tradicionalni brakovi. Allah, dž.š, kaže:''I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.''(Er-Rum, 21) Ljubav koja je u ajetu spomenuta dolazi sa lijepim ophodenjem i medusobnim uvažavanjem u braku. Ako se u braku pojavi period u kojem se osjeca netrpeljivost medu bracnim drugovima, ne treba donositi i*!*!*!*!rene odluke ili govoriti teške i uvredljive rijeci, jer to može biti rezultat trenutacnog stanja, a takve su reakcije kobne po bracni život.
Mnogi šerijatski pravnici smatraju da je bezrazložni razvod braka zlocin i strogo zabranjen (haram). Apsurdno je ocekivati da je svaki brak idealan poput opjevane ljubavi izmedu Kajsa i Lejle. Treba graditi korektne odnose na lijepom ahlaku (islamskom odgoju i ponašanju moralnim principima naše uzvišene vjere) i lijepim postupcima koji ce proizvesti ljubav. Zato ne treba radi najmanje sitnice ili osjecaja nepodnošljivosti odmah posezati za razvodom braka. Svaki od supružnika treba da istražuje šta je to što ga odbija od bracnog druga kako bi to ispravio, i šta je to što cini bracnog druga voljenim od strane drugog bracnog druga. Žena, na primjer, zauzeta svojim svakodnevnim poslovima, zaboravlja na muža koji ima svoja prava, pa je potrebno da mu ukaže više pažnje, jer je hizmet žene mužu jedna vrsta ibadeta. I muž, takoder, mora voditi više racuna i posvetiti više pažnje svojoj supruzi i ispunjenju njenih prava. Abdullah ibn Abbas r.a. je jednom prilikom stajao pred ogledalom, dotjerivao svoju bradu, cešljao kosu i uljepšavao se, kada ga je ugledao Nafi', rob Abdullahov i upitao: ''Šta to ciniš, o amidžicu Allahovog poslanika, a tebi dolaze iz daleka, i sa istoka i sa zapada da bi te pitali za mišljenje o Allahovoj vjeri?'' On odgovori: ''A šta je loše u tome, o Nafi', ja se uljepšavam i dotjerujem svojoj supruzi, kao što to i ona cini radi mene, a to je i u Allahovoj knjizi.'' Nafi' upita: ''A gdje?'' Ibn Abbas mu odgovori, citirajuci sljedeci kur'anski ajet: ''One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.-A Allah je silan i mudar.'' (El-Bekare, 228)
I na kraju, znajte da je islam vjera koja ima sve potencijale da uredi živote pojedinaca, porodice i društva i da izvede covjecanstvo iz tmine na svjetlo, kao što je uradila i prije cetrnaest stoljeca. Islam daje jasne odgovore na sva životna pitanja, jer vjera je nedjeljiva od života.
Prije nego zapocnem pisati o ovoj temi, želim da postavim nekoliko pitanja na koja cu nastojati odgovoriti u ovom radu.
Da li islam ima poseban stav o ljubavi i da li priznaje postojanje tog senzibiliteta u slucaju pojedinca i zajednice? Da li muslimani danas boluju od gubitka ljubavi i humanosti? Koja vrsta ljubavi je u šerijatu prihvatljiva, a koja ne? Kako razumijevamo ljubav posmatrajuci je kroz perspektivu ajeta Allahove Knjige i hadisa Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.? Zašto su mržnja i prezir, po islamskom ucenju, šejtanski posao? Da li je islam postavio odredene uvjete i ogranicenja kojima je usmjerio ovu vrstu osjecanja i time ucinio društvo sigurnim i skladno uredenim?
Kako islam gleda na ljubav?
Neki ce možda pomisliti da cemo ovdje govoriti o ljubavi koju spominju i velicaju raznovrsni mediji ili pjesme u kojima je opjevana ljubav muškarca prema ženi.
Toj plemenitoj rijeci nanesena je ogromna nepravda jer je ogranicena samo na spomenuto znacenje. Medutim, cinjenica je da ona ima mnogo više plemenitih znacenja, a neka od njih su: ljubav prema Allahu, dž.š, ljubav prema Njegovom poslaniku, s.a.v.s, ljubav prema ehli bejtu (porodici Poslanikovoj), ljubav prema našoj vjeri islamu, ljubav prema porodici, ljubav prema domovini, ljubav muža prema ženi, ljubav prema drugim ljudima, pa cak i ljubav prema smrti.
Čovjek se sastoji od tijela i duše, razuma i osjecanja i obje komponente neizostavno egzistiraju. Plod razuma je promišljanje i zakljucivanje, plod srca je osjecanje ljubavi. Upravo zato je i filozof Dekart rekao: ''Ja razmišljam, a to govori da postojim.'' Analogno tome, mi možemo reci: 'Ja volim, što upucuje na to da postojim.' Znaci osjecanja govore o covjeku kao što to cini razum. Nepravedno je da ovu rijec (ljubav) vezujemo za ženu i njeno tijelo, jer ona nosi druga znacenja koja su suprotna egoizmu, preziru, netrpeljivosti, mržnji. Mi živimo u teškim vremenima kada se svako zabavio samo o sebi i voli samo sebe, zaboravlja na svoje roditelje, bracu, sestre, porodicu, rodbinu... Zato se ova rijec mora tumaciti i koristiti u njenom opcem znacenju. Moramo odgojiti generaciju cija ce srca biti ispunjena ljubavlju prema pojedincima, porodici, zajednici muslimana (ummetu).
Postoje razne vrste osjecanja: ljubav, mržnja, strah, nada, kao što postoje razne vrste ljubavi: prema Allahu, dž.š, Njegovom poslaniku, s.a.v.s, vjeri, cinjenju dobra itd. cak i ljubav prema ženi se dijeli na: ljubav prema majci, supruzi, kcerki, sestri. Tako vidimo da znacenje rijeci 'ljubav' ne obuhvata samo formalni, fizicki odnos sa ženom, zato o toj temi možemo govoriti sa više aspekata:
- Ono što je svakom vjerniku potrebno je ljubav prema Uzvišenom Allahu, dž.š, koji je nas je stvorio. Allah, dž.š, kaže:''Ima ljudi koji su umjesto Allaha kipove prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.'' (El-Bekare, 165)
Buharija i Muslim bilježe sljedeci hadis:''Ko bude imao troje, osjetice slast imana: da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog, da voli covjeka samo radi Allaha i da mrzi da se vrati u kufr nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bacen u vatru.''
- Ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s, koji nam je vjerno dostavio uputu i time nas izveo iz tmine na svjetlo. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže:'' Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prašta i samilostan je.''(Alu Imran, 31)
- Ljubav prema prirodi je u islamu takoder izražena i po tome su muslimani prvi ekolozi i borci za ocuvanje zdrave i ciste okoline. Priroda je nastala Allahovim stvaranjem i izvor je svakog dobra i blagodati. Allahov poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi zabranjivali su bespotrebnu sjecu drveca, ubijanje životinja ako nisu potrebne za prehranu vojske u toku bitaka i ratova koje su vodili muslimani, a da ne govorimo o mirnodopskim prilikama, kada je ta zabrana bila još naglašenija. Jednom prilikom Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao je za brdo Uhud nakon povratka iz jedne bitke: ''Ono voli nas i mi volimo njega,'' i to uprkos porazu koji su muslimani kod njega pretrpjeli.
- Ljubav prema životu u islamu je naglašena. Musliman voli život i ne prezire ga kao što to radi perzijski pjesnik koji kaže da je život zlo i da ga se treba riješiti samoubistvom, celibatom, ili bar zabraniti užitke koje sa sobom donosi. Ne, musliman gleda na život realno, optimisticno i on svakim danom svog života uvecava svoju nagradu na ahiretu. Upravo zato je Allahov poslanik, s.a.v.s, zabranio da priželjkujemo smrt rekavši:''Neka niko od vas ne priželjkuje smrt radi neke nedace koja ga je snašla, vec neka kaže: Allahu, Ti mi daj da živim sve dok je život za mene bolji , a usmrti me ako je smrt za mene bolja.''
- Ljubav prema smrti. Musliman voli smrt, nje se ne plaši, niti je smatra necim nepoznatim. Život je period koji mora proci nakon cega neminovno dolazi smrt koju vjernik spremno docekuje. Vjernik se raduje smrti, posebno smrti na Allahovom putu, što je najveca želja vjernika, jer on za to ocekuje i nada se velikoj nagradi Plemenitog Gospodara. Jahja ibn Mu'az je rekao: ''Smrt prezire samo sumnjicavac koji ne zna da smrt spaja voljene.'' Smrt je putovanje odavde tamo. Mu'minsko srce je dovoljno veliko da primi sve spomenute ljubavi. Mu'min voli i želi dobro svakome covjeku, životinji, a prema neprijatelju je pravedan jer njegov odnos i osjecanja prema njemu ne smije izaci iz okvira pravde. Mu'min voli i sebe, ali to ne prelazi granicu i ne vodi u egoizam. On gaji tople osjecaje ljubavi i prema svojoj porodici, djeci, supruzi, braci i sestrama, rodbini i cijelom covjecanstvu. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže:''O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najpocašceniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu sve zna i nije mu ništa skriveno.''(El-Hudžurat, 13)
A u suri En-Nisa Allah, dž.š, kaže:''O ljudi bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i ženu njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte- s imenom cijim jedni druge molite- i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.'' (En-Nisa, 1)
- Ljubav u ime Allaha, dž.š.:
Ova ljubav je iskreni osjecaj koji u sebi nema primjese interesa, strasti, nije prouzrokovan rodbinskim vezama i odnosima, niti je refleksija na ucinjenu uslugu. To je ljubav radi i u ime Allaha izmedu dva mu'mina, moralna, koji su korisni kako ummetu, tako i citavom covjecanstvu. U Muslimovom ''Sahihu'' nalazi se hadis u kojem je jedan covjek želio da posjeti svoga brata (po vjeri), pa mu je Allah, dž.š, poslao meleka u liku covjeka koji ga upita: ''Gdje si pošao?'' On odgovori: ''Idem u posjetu svom bratu tom i tom.'' Melek mu rece: ''Da li medu vama postoji rodbinska veza?''covjek odgovori: ''Ne.'' ''Da li ti je on ucinio kakvo dobro pa mu na tu uslugu želiš uzvratiti?, ponovo upita melek. covjek opet odricno odgovori. Melek upita:''Pa šta je razlog tvoje posjete njemu?'' covjek rece:''Volim ga u ime Allaha, dž.š,'' na što mu melek uzvrati rijecima: ''Raduj se, Onaj u cije ime voliš doticnog me poslao da te obradujem viješcu da te Allah voli radi tvoje ljubavi prema tom covjeku.''
Oni koji se vole u ime Allaha, dž.š, bice na Sudnjem danu u hladu Allahova Arša, kada nece biti drugog hlada osim Njegovog. A u hadisi-kudsijji stoji: ''Moja je ljubav obavezna za one koji se vole radi Mene i koji se radi Mene posjecuju.''
Allah, dž.š, kaže:''Tog dana ce oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to nece biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.'' (Ez-Zuhruf, 67) Ljudi ce na Sudnjem danu biti podijeljeni u dvije skupine: oni koji su na dunjaluku bili prijatelji i radi prolaznih interesa sklapali veze i na tome zasnivali svoje odnose, ali ce se oni okrenuti jedni protiv drugih proklinjuci se medusobno. Druga skupina je ona za koju je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao:''Medu Allahovim robovima ima ljudi koji nisu ni poslanici ni šehidi, a kojima ce i jedni i drugi zavidjeti radi njihovog položaja kod Allaha.'' Ustade jedan beduin koji je bio izdaleka, te mahnu rukom i rece: 'Opiši nam ih, Allahov Poslanice!' ''To su oni koji su se zavoljeli u ime Allaha nevezani rodbinskom vezom, niti je ta ljubav radi imetka. Tako mi Allaha, njihova lica su ispunjena nurom, oni su na uzvišenjima od svjetlosti, ljudi ce strahovati na danu Sudnjem, a oni nece strahovati, ljudi ce se jako prepasti tada, a oni nece. Oni su Allahovi prijatelji, nece se imati cega bojati, niti za icim tugovati.'' Mi moramo nastojati da dostignemo te stepene i da druge podsticemo da gaje bratska osjecanja ljubavi u ime Allaha, dž.š, a da ukazujemo na opasnost i štetnost odnosa koji pocivaju na koristoljublju i prolaznim, niskim interesima. Ako to nismo u stanju, onda se bar nastojmo osloboditi osjecanja prezira i zavisti prema drugim muslimanima, jer na to nas upucuje Kur'an:''Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.''(El-Hašr, 10)
Islam traži da naša srca budu cista od navedenih bolesti za koje Allahov poslanik, s.a.v.s, kaže: ''Medu vas se uvukla bolest koja je harala u narodima prije vas: zavist i mržnja, a mržnja je opasna poput britve. Ja ne velim da ona brije kosu, vec uništava vjeru.''
Ljubav u ime Allaha, dž.š, ima i svoje stepene:
1. Ljubav koja je izraženija i jaca prema svome bratu u vjeri nego prema samom sebi. Takvi su bili ashabi, r.a, pa ih je Allah, dž.š, opisao rijecima:''I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je ucinili, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjecaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno, a oni koji se sacuvaju uskogrudnosti, oni ce sigurno uspjeti.''(El-Hašr, 9)
2. Da voliš svome bratu u islamu ono što voliš sebi. Buhari i Muslim bilježe u svojim zbirkama sljedeci hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s:''Niko od vas nece vjerovati(imati potpun iman) sve dok svome bratu (po vjeri) ne bude želio ono što želi sam sebi.''
3. Da ocistiš svoje srce od mržnje, zavisti i drugih bolesti kada se radi o odnosu prema drugim muslimanima.
Ako u srcu nema ljubavi onda mora postojati pravda koja ce kanalisati srdžbu i mržnju. To nam najbolje pokazuje primjer Umer ibnul-Hattaba, r.a, i odnos koji je imao prema ubici svog brata Darar ibnul-Hattaba. Ubica je to gnusno djelo izvršio kao mušrik, pa je prešao na islam, a Umer mu je govorio, kada bi ga sreo na putu: ''Ne volim da ti vidim lice, jer kad god te vidim sjetim se kako je ubijen moj brat.'' On mu uzvrati rijecima: ''O vladaru pravovjernih, da li ce to biti razlog da me sprijeciš da uzmem pravo koje mi pripada?'' , a Umer mu rece: ''Ne, tako mi Allaha, dat cu ti tvoj hakk!''
Obzirom da je porodica osnovna celija društva, vrlo važno je da odnosi u porodici budu izgradeni na medusobnoj ljubavi i obostranom poštovanju. Velika opasnost vreba porodicu u koju se uvuce netrpeljivost, mržnja i neprijateljstvo. Upravo zato je Uzvišeni Allah, dž.š, naredio lijepo ophodenje medu supružnicima:''I lijepo se ophodite prema ženama, pa ako ih vi i ne budete podnosili i voljeli, pa možda vi nešto i ne volite, a Allah ce u tome dati mnogo dobra.''(En-Nisa, 19)
Allahov poslanik, s.a.v.s, je rekao: ''Mu'min ne može mrziti mu'minku, jer ako ne bude zadovoljan jednom njenom osobinom, zadovoljan je drugom osobinom.''
- Ljubav izmedu muškarca i žene:
Ova vrsta ljubavi je u islamu dozvoljena pod uslovom da joj covjek ne hrli kako se to predocava na televiziji, kao i na drugim mjestima i medijima. Ljubav se sama namece tako da ona hrli covjeku, a ne suprotno. U arapskom pjesništvu možemo procitati o cistoj, nevinoj ljubavi i cednosti. Danas ima onih koji tvrde da brak mora proisteci iz ljubavi. Ne, to nije obavezno, postoje naucne studije i statisticki podaci koji ukazuju na to da su najsretniji brakovi i oni najtrajniji i cvršci tradicionalni brakovi. Allah, dž.š, kaže:''I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.''(Er-Rum, 21) Ljubav koja je u ajetu spomenuta dolazi sa lijepim ophodenjem i medusobnim uvažavanjem u braku. Ako se u braku pojavi period u kojem se osjeca netrpeljivost medu bracnim drugovima, ne treba donositi i*!*!*!*!rene odluke ili govoriti teške i uvredljive rijeci, jer to može biti rezultat trenutacnog stanja, a takve su reakcije kobne po bracni život.
Mnogi šerijatski pravnici smatraju da je bezrazložni razvod braka zlocin i strogo zabranjen (haram). Apsurdno je ocekivati da je svaki brak idealan poput opjevane ljubavi izmedu Kajsa i Lejle. Treba graditi korektne odnose na lijepom ahlaku (islamskom odgoju i ponašanju moralnim principima naše uzvišene vjere) i lijepim postupcima koji ce proizvesti ljubav. Zato ne treba radi najmanje sitnice ili osjecaja nepodnošljivosti odmah posezati za razvodom braka. Svaki od supružnika treba da istražuje šta je to što ga odbija od bracnog druga kako bi to ispravio, i šta je to što cini bracnog druga voljenim od strane drugog bracnog druga. Žena, na primjer, zauzeta svojim svakodnevnim poslovima, zaboravlja na muža koji ima svoja prava, pa je potrebno da mu ukaže više pažnje, jer je hizmet žene mužu jedna vrsta ibadeta. I muž, takoder, mora voditi više racuna i posvetiti više pažnje svojoj supruzi i ispunjenju njenih prava. Abdullah ibn Abbas r.a. je jednom prilikom stajao pred ogledalom, dotjerivao svoju bradu, cešljao kosu i uljepšavao se, kada ga je ugledao Nafi', rob Abdullahov i upitao: ''Šta to ciniš, o amidžicu Allahovog poslanika, a tebi dolaze iz daleka, i sa istoka i sa zapada da bi te pitali za mišljenje o Allahovoj vjeri?'' On odgovori: ''A šta je loše u tome, o Nafi', ja se uljepšavam i dotjerujem svojoj supruzi, kao što to i ona cini radi mene, a to je i u Allahovoj knjizi.'' Nafi' upita: ''A gdje?'' Ibn Abbas mu odgovori, citirajuci sljedeci kur'anski ajet: ''One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.-A Allah je silan i mudar.'' (El-Bekare, 228)
I na kraju, znajte da je islam vjera koja ima sve potencijale da uredi živote pojedinaca, porodice i društva i da izvede covjecanstvo iz tmine na svjetlo, kao što je uradila i prije cetrnaest stoljeca. Islam daje jasne odgovore na sva životna pitanja, jer vjera je nedjeljiva od života.