Mahmud Abbas je Behaija koji se sprema da potpise kapitulaciju palestini

EbuHafs

New Member
Ko je Mahmud Abbas, novoizabrani palestinski premijer?


U svom života se ni trenutak nije libio služiti Izraelu… Cucao je u vrhu palestinskog vodstva, neprimijetan medu njegovim clanovima, cekao je najbolju priliku u kojoj bi najlakše zadao munjevit udarac u korist cionisticke tvorevine a na štetu nacionalnog palestinskog pitanja..

Nikada nije izrekao niti jednu objektivnu rijec u korist intifade, koju vode njegovi sugradani, niti u korist legalnih mudžahidskih akcija koje se izvode radi oslobodenja njihove domovine… Naprotiv, on je upucivao rijeci obeshrabrenja, osude i ocajavanja, uporedo sa rijecima pohvale i divljenja najprezrenijem stvorenju Šaronu.
Ponekad bi se izgubio iz javnosti, ali kada bi se ponovo pojavio stavljali bismo ruke na naša srca iz straha od onoga što ce se preko njega desiti palestinskom pitanju.
Mi to ne govorimo zbog toga što imamo nešto protiv Mahmuda Abbasa, novog premijera Palestinske uprave, ciji izbor je uveliko pozdravljen od cionistickih i zapadnjackih institucije i vlasti, nego zbog toga što je to njegova istinska biografija i prošlost.
Ako prelistamo njegovu biografiju, vidjet cemo da je ona više cionisticka nego palestinska, arapska ili islamska, vidjet cemo da je više bio uz zlocinca Šarona nego uz intifadu i odbrambene mudžahidske akcije.


Behaija, cionisticki sluga

Palestinski ljevicarski književnik Abdul-Kadir Jasin o njemu je rekao: «On je behaija, Abbas Mirza…iranskog porijekla. Napustio je Iran kada je iranska vlada pocela terorisati behaije.» (Egipatski sedmicnjak «El-Usbu’», 13. 01.2000.god.)
Iz Irana je stigao u Palestinu noseci sa sobom behaijsku doktrinu i tako na svojim plecima ponio grijeh onih koji su prvi donijeli to neispravno vjerovanje u blogoslovljenu zemlju Palestinu… Tamo u Haifi nalazi se njihov hram koji uživa potpunu zaštitu i sve povlastice cionisticke tvorevine Izraela.
Behaizam je brat cionizma a dvojnik masonizma. Sve te ideologije proisticu iz jednog izvora, iz nevjerstva, borbe protiv islama a služenja Židovima. Imaju i isti cilj, tj. ulijevaju se u jedno ušce iz kog se širi neispravno vjerovanje i promovira zabluda.


Korijeni behaizma

Babije ili behaije su pokret koji je nastao 1844. god. iz jednog pravca u Iranu koji se naziva šejhije. Nastao je pod pokroviteljstvom ruskog kolonijalizma i svjetskog židovstva. Imao je za cilj okaljati islamsko vjerovanje, poljuljati jedinstvo muslimana i odvratiti ih od njihovih temeljnih pitanja.
Osnovao ga je Mirza Ali Muhammed Širazi (1266-1235. po Hidžri, tj. 1819-1850. god.) Osuden je na smrt i ta presuda je izvršena 1266. po Hidžri, nakon što se njegov mezheb raširio i nakon što je Mirza poceo prizivati potpunu inkarnaciju Božijeg bica u njegovo.
Njegov ucenik Abbas Efendi poznat je po nadimku Abdul-Behai. Posjetio je Švicarsku i prisustvovao mnogim cionistickim kongresima, medu njima i kongresu Bali, održan 1911. god. Medu Arapima je nastojao osnovati petu kolonu kako bi osnažio cionisticke bande. S velikim pocastima docekao je i engleskog generala Elenbija, kada je ovaj posjetio okupiranu Palestinu. Britanija mu je dodijelila titulu «sir» kao i druga visoka odlikovanja.


Neka behaijska vjerovanja

Behaije, ciji je sljedbenik novi premijer palestinske uprave Mahmud Abbas Mirza (Ebu Mazin), pozivaju uništenju islama i zanemarivanju šerijata. Ne vjeruju u proživljenje, u polaganje racuna na Sudnjem danu, u Džennet i u Džehennem. Smatraju pokrivanje žene zabranjenim cinom (haramom). Dozvoljavaju privremeni brak («mut’u») i zagovaraju zajedništvo (komunizam) žena i imetka. Negiraju da je Muhammed, s.a.v.s, posljednji poslanik. Ne priznaju hadž u Mekki i zamjenjuju ga hadžom u palestinski grad Akki, gdje je ukopan Behaullah.
Namaz im se sastoji od devet rekjata koje klanjaju na tri puta. Abdeste sa ružinom vodom i nemaju zajednickog klanjanja. Zabranjuju džihad i podizanje oružja protiv neprijatelja.
Behaije su podržale židovske nastambe u Palestini kao i njihovu okupaciju te zemlje. Studije koje su elaborirane na njihovom proširenom kongresu održanom u okupiranom Jerusalemu 1968. god., otkrivaju cvrstu vezu cionizma i behaizma. Na završenoj sesiji tog kongresa izdat je proglas u kom stoji da se dva pokreta, masonizam i behaizam, medusobno upotpunjuju i da su im stavovi identicni u mnogim pitanjima.(El-Mudžteme’a, broj: 1434, str. 31.)
Pa, ako je vjerovanje tog covjeka toliko degenerisano, iskrivljeno i toliko neprijateljski nastrojeno prema islamu, šta se, onda, nakon toga, može ocekivati od njega?! Ako njegovo vjerovanje pociva na služenju cionizmu i njegovom projektu u Palestini i tom dijelu svijeta, da li se onda od njega može ocekivati da dode s vladom koja ce osloboditi Palestinu ili koja ce boriti da povrati oteta prava palestinskom narodu?!


Inženjer Osla

Zvijezda tog covjeka je zasjala na svjetskoj politickoj sceni na dan kada je nazvan «inženjerom» Oslovskog dogovora koji su potpisali Jaser Arefat i Jicak Rabin. Po njemu je PLO priznao cionisticku tvorevinu Izrael i prepustio joj osamdeset posto mabarek palestinske zemlje u zamjenu za ogranicenu palestinsku upravu koju je trebalo uspostaviti nad mnogobrojnim palestinskim invalidima i bogaljima na Zapadnoj obali i Gazi, a koju je, nakon što je uspostavljena, Šaron ubrzo dokrajcio.
Potom je spomenuti behaija dugo bio uklonjen s politicke pozornice. U medijima je rijetko spominjan. Zatim se zapaženo vraca na politicku i medijsku scenu, uveliko pozdravljen od cionisticko-zapadnjackih politickih i medijskih krugova, predstavljen kao spasilac koji je došao u najkriticnijem momentu da izbavi palestinsko pitanje od uništenja koje se nadvilo nad njim i da se ukrca u zadnji voz «mira» prije nego što bespovratno napusti stanicu.
Istina je, pak, na drugoj strani. Taj covjek je došao, po cionistickim mapama i maštama, odigrati zadnji cin komedije pregovora i odglumiti posljednju pozorišnu scenu predaje Palestine Židovima… Ako je on u Oslu u tajnim razgovorima sa cionistima uspio ubijediti palestinski pregovaracki tim na celu sa Arafatom da se odrekne osamdeset posto Palestine, sada ce da pregovara sa svojim simpatizerima i prijateljima Židovima oko preostalih dvadeset posto palestinske teritorije. A možda da im prepusti još osamdeset posto od ovih dvadeset posto tako da naše porodice koje sad žive u Palestini, nakon tih pregovora, nece imati teritorije na kojoj ce boraviti niti kuce u kojoj ce živjeti. Osim toga, još pet miliona Palestinaca koji žive raštrkani po svijetu izgubit ce nadu, ne dao Bog, u povratak na svoja ognjišta za vrijeme vladavine nove behaijske vlasti Mahmuda Abbasa Mirze.


Glavni zadatak

Glavna zadaca koju cionisti s nestrpljenjem ocekuju od Mahmuda Abbasa je da iskorijeni džihadske i odbrambene pokrete koji su duboku pustili korijenje u palestinskoj zemlji i medu palestinskim narodom. To znaci da ce pokrenuti cionisticko-americku ratnu mašineriju protiv dva pokreta: Hammasa i Islamskog džihada, kao i protiv svih ostalih obrambenih palestinskih pokreta koje podržava vecina palestinskog naroda… Ebu Mazin ce pokušati da upotpuni Šaronovu misiju zbog koje su s neuspjehom ratovale sve prethodne vlade cionisticke tvorevine Izrael… Mahmud Mirza nece se nimalo dvoumiti da potpali gradanski rat. Njegova doktrina ga potstice da uništi džihad i da ustane protiv svojih naoružani sunarodnjaka koji brane svoja prava i bore se za oslobodenje svoje domovine. Biografija tog covjeka i njegova odanost behaijskoj doktrini, koja zabranjuje oružanu borbu i džihad protiv cionista, to potvrduju.
Nikada Ebu Mazina nismo culi da se i jednom rijecju pohvalno izrazio o palestinskoj intifadi ili o džihadskim akcijama koje vode njegovi sunarodnjaci. To se jednako odnosi i na prvu i na drugu intifadu.
Medutim, suprotno od toga se dešava. Taj covjek, s grupom defetista okupljenih oko njega, igra ulogu koju je igrao u prvoj islamskoj državi voda munafika Abdullah b. ebu b. Selul. Živio je medu muslimanima u Medini. Na prvi pogled bio jedan od njih, ali je u biti bio židovski petokolonaš koji je s njima održavao prisne odnose i sklapao saveze s ciljem rušenja novonastale države.

Evo, Ebu Mazin i njegova elita to isto rade. Napada intifadu nazivajuci je rušenjem. Osuduje mudžahidske akcije i smatra ih najvecom štetom za palestinsko pitanje. Demorališe narod isticuci besmislenost oružane borbe protiv neprijatelja.
Dok se, u isto vrijeme, ne ustrucava i ne srami Šaronu prilijepiti sva plemenita svojstva i nazvati ga hrabrim covjekom.
U izjavi koji je 31.3.2000. god. dao za novine Eš-Šerkul evsat, veli: «Ratna opcija kod Palestinaca više ne dolazi u obzir. Jedina solucija su pregovori.»
Potom je napao neistomišljenike, nazivajuci ih nihilistima koji ne vjeruju u mirovno rješenje, niti u medunarodno pravo, niti u sastanke na vrhu, niti u bilo šta. Njihov glavni cilj, kako on tvrdi, je samo rušenje. Takvi, po njegovom mišljenju, ne predstavljaju palestinski narod.
Povodom obilježavanja dvogodišnjice intifade Aksa, Mahmud Abbas u svojstvu sekretara Izvršnog odbora Palestinske oslobodilacke organizacije, održao je predavanje u Gazi u ime svih narodnih odbora. Tu je sasuo sav svoj gnjev na palestinsku intifadu i krv šehida, tražeci da se mudžahidi okane nasilja i oružja sukladno cionistickim zahtjevima, pocevši od prestanka bacanja kamenica pa sve do prestanka izvodenja mudžahidskih akcija. Ebu Mazin, kako se razumije iz njegova spomenutog predavanja, onima koji vode intifadu dozvoljava samo da stanu na ulice i uzvikuju parole, cekaju skupljenih ruku i bez ikakvog opora - bacanja kamenica ili bilo cega drugog, cionisticku ratnu mašineriju da ih pogazi i pokosi, jer ako bi pružili bilo kakav otpor smatrali bi se rušiteljima koji uznemiruju i napadaju «ubice».


Taj covjek otišao je još dalje od tog poniženja i pristrasnosti. Za Šarona je rekao «da je najpopularniji izraelski voda poslije Hercela». Takoder je rekao: «Izrael je država koja je uspostavljena da pobijedi.»
Da li ste ikada vidjeli covjeka da za svog okupatora govori tako?! Da li ste ikada u povijesti našli ijednog covjeka da unaprijed predvida svom narodu i ummetu neminovni poraz, a garantuje, u isto vrijeme, sigurnu pobjedu svom neprijatelju?!
Logicno je onda postaviti pitanja: Za koga taj covjek govori? U ime koga? I u ciju korist?
Prije nekoliko mjeseci novinske agencije prenijele su njegovu izjavu da je palestinsko vodstvo odlucilo da za godinu dana ukloni sa intifade vojna obilježja. (Es-Sijase, 22.2.2003. god.)
Prije konacnog formiranja svoje vlade Ebu Mazin osnovao je poseban novi sigurnosni aparat za koji su jevrejske novine Bediot ahranot citirajuci Rojter rekle da ce zadaca tog aparata biti borba protiv palestinskih oružanih pokreta (Hammasa, Islamskog džihada, vojnog krila Fetaha i Narodnog fronta) kako bi bile sprijecene njihove akcije uperene protiv izraelske sigurnosti.

To je taj covjek. To ce biti njegova uloga. To se od njega ocekuje. Ali, palestinski mudžahidski narod koji je odbio da se asimilira, da se pokori okupaciji i da joj se preda je mocan, uz Allahovu, dž.š, pomoc, da poremeti sve te planove i da sve takve bezdušnike i izdajnike baci u korpu za otpatke.
«Oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.» El-Enfal, 30.



(Š’aban Abdurrahman, El-Mudžteme’a, broj: 1548. 24. saffer 1424. h.g. tj. 26.4.2003. god. str. 32-33)
 
Top