MUHAMMEDOV,S.A.V.S.,UMMET VJERUJE U SVE RANIJE POSLANIKE,A.S

Discussion in 'Generalne Diskusije' started by Lejlla, Feb 7, 2008.

  1. Lejlla
    Offline

    Lejlla muslima Staff Member

    Joined:
    Feb 3, 2008
    Messages:
    435
    Likes Received:
    0
    Trophy Points:
    0
    Gender:
    Female
    Location:
    NL
    Home page:
    Ratings Received:
    +0 / 0
    Muhammedov, s.a.v.s, ummet vjeruje u sve ranije poslanike, a.s.


    Allah, dž.š., odlikovao je ovaj ummet time što Muhammedovi sljedbenici vjeruju u sve ranije poslanike, a.s., a to nije slučaj s ranijim narodima. Židovi, naprimjer, ne vjeruju u Isa'a, a.s., niti u našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao što ni kršćani ne vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s. Za razliku od njih, pripadnici islamskog ummeta vjeruju u sve poslanike i vjerovanje nikog od njih ne bi bilo ispravno sve dok ne bi vjerovao u sve poslanike, a.s., pogotovo u one poslanike čija su imena spomenuta u Kur'anu. Općenito, u sve poslanike koje je Allah, dž.š., poslao ranijim narodima a njihova imena nisu spomenuta u Kur'anu.


    Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: «Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: 'Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.' I oni govore: 'Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.» (El-Bekare, 285.)

    U drugom kur'anskom ajetu se kaže: «Oni govore: 'Budite Jevreji, odnosno kršćani, i bićete na pravom putu!' Ti reci: 'Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao.' Recite: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.» (El-Bekare, 135-136.)


    U tefsiru se navodi povod objave ovog ajeta: Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Abdullah ibn Surija el-E'aver rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: 'Pravi put je samo ono što mi slijedimo, pa nas i ti slijedi Muhammede, i bit ćeš na Pravom putu!' Slično su govorili i kršćani, pa je nakon toga Allah objavio riječi: «Oni govore: 'Budite Jevreji, odnosno kršćani, i bićete na pravom putu!'

    Ebu Kilabe kaže: «Pravi vjernik je onaj koji vjeruje u sve poslanike, od prvog do posljednjeg.»
    Kako ovaj ummet vjeruje u sve poslanike, analogno tome, vjeruje i u njihove knjige, da su objavljene od Allaha, dž.š., ali su ih oni iskrivili. To potvrđuje i hadis koji prenosi Me'akil ibn Jesar, r.a., u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Vjerujte u Tevrat, Zebur i Indžil, a držite se Kur'ana.»

    Allah, dž.š., kaže: «Reci: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Masau i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu predajemo.» (Alu Imran, 84.)


    Prema tome, vjernici iz ovog ummeta vjeruju u svakog vjerovjesnika koji je poslan bio i svaku knjigu koja je objavljena. Oni ne poriču ništa od toga, nego prihvaćaju što je od Allaha objavljeno, odnosno, svakog vjerovjesnika koga je Allah Uzvišeni poslao.

    Također Allah, dž.š., kada govori o onima kojima su ranije poslate knjige – ehlul-kitabijama, kaže: «I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerali, a druge ubili. Oni govore: 'Naša su srca okorjela.' A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni – a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili – i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!» (El-Bekare, 87-89.)


    I naredni ajeti ukazuju na tu specifičnost:
    «Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.» (El-Bekare, 146.)


    Dakle, oni skrivaju osobine Muhammeda, s.a.v.s., navedene u njihovim knjigama, iako oni to znaju.

    «Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao što poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati.» (El-En'am, 20.)

    U dva prethodna ajeta Allah, dž.š., nas obavještava da su jevreji i kršćani znali za dolazak Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu ulogu, isto kao što su svi poslanici donosili radosnu vijest o dolasku poslanika Muhammeda, o njegovim osobinama, mjestu njegova rođenja, mjestu u koje će učiniti hidžru i opisu njegovog ummeta (njegovih sljedbenika). Zato Allah, dž.š., odmah nakon toga kaže: «...oni koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati» Ima još mnogo kur'anskih ajeta koji ukazuju na nevjerstvo ehlul-kitabija i njihovo nevjerovanje i nepriznavanje Muhammeda, s.a.v.s., kao posljednjeg Allahovog Poslanika. Ni židovi ni kršćani ne vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s., kao što ni židovi ne vjeruju u Isa'a, a.s.



    Muhammedov, s.a.v.s., ummet je sačuvan od pripisivanja Allahu, dž.š., onoga što mu ne dolikuje

    Raniji narodi kojima su date knjige – ehlul-kitabije - prešli su granicu u svome neprijateljstvu i nevjerovanju, pa ih je to dovelo do toga da su na Allaha, dž.š., lagali i pripisali Mu dijete, suprugu i sudruga. Također su rekli da je On siromašan, a da su oni bogati, te da su Njegove ruke stisnute, od škrtosti i tome slično.

    Allah, dž.š., je ovaj ummet sačuvao od onoga u šta su pali raniji narodi, pa ovaj ummet nije Allahu, dž.š., pripisivao ni druga, ni supruge, ni djeteta niti bilo šta drugo što ne dolikuje Njegovom uzvišenom biću. To potvruđuju naredni kur'anski ajeti:

    «Jevreji i kršćani kažu: 'Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi.' Reci: 'Pa zašto vas On kažnjava zbog grijeha vaših?' A nije tako! Vi ste kao ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će oprostiti, a koga hoće On će kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i Njemu će se svi vratiti.» (El-Maide, 18.)


    «Jevreji govore 'Uzejr je Allahov sin', a kršćani kažu: 'Mesih je Allahov sin.' To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah. Kuda se odmeću? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da samo jednom Bogu ibadet čine – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.» (Et-Tevbe, 30-31.)

    To jest: On je čist od toga da ima sudruga, suparnika, pomagača, Sebi ravnog i djecu, nema drugog boga osim Njega, niti gospodara izuzev Njega.

    «Jevreji govore: 'Allahova ruka je stisnuta!' Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene On udjeljuje koliko hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje.» (El-Maide, 64.)

    U ovom kur'anskom ajetu Allah, dž.š., govori o onim jevrejima, neka je Allahovo neprekidno prokletstvo na njih do Dana proživljenja, koji su Ga okarakterisali da je škrt i siromašan, a da su oni bogati. Allah je uzvišen i vrlo visoko iznad onoga što oni govore! Sličnog sadržaja je i slijedeći ajet:
    «Allah je čuo riječi onih koji su govorili: 'Allah je siromašan, a mi smo bogati!' Mi ćemo zabilježeti ono što su oni govorili kao i to što su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali! I reći ćemo: 'Iskusite kaznu u Ognju!' To je zbog djela vaših ruku, a Allah nije nepravedan prema robovima!» (Alu Imran, 181-182.)

    Kao povod objave ovog ajeta Seid ibn Džubejr navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., koji kaže: Kada su objavljene riječi Allaha Uzvišenog: «Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća» (El-Bekare, 244.)

    Židovi su rekli: «Muhammede, tvoj Gospodar je osiromašio, pa traži od robova Svojih zajam!» Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio riječi: «Allah je čuo riječi onih koji su govorili: 'Allah je siromašan, a mi smo bogati!»
    Allah, dž.š., kaže: «Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je – Mesih, sin Merjemin!» (El-Maide, 17 i 72.)


    U ovom ajetu Uzvišeni Allah govori o nevjerovanju kršćana i o tome kako oni predstavljaju Mesiha, sina Merjeminog (a on je samo rob među drugim Allahovim robovima i stvorenje među Njegovim stvorenjima) – kao da je on Bog. Uzvišeni Allah visoko je iznad onoga što oni govore.

    Allah, dž.š., također kaže:
    «Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan od trojice!» (El-Maide, 73.)
    «A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!» - on će reći: «Čist si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja na znam šta je u Tebi; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.» (El-Maide, 116.)


    Ovi su ajeti, također, u kontekstu obraćanja Allaha, dž.š., Njegovom robu i poslaniku Isa'u, a.s., sinu Merjeminu, kome će Allah na Sudnjem danu, u prisustvu onih koji su njega i njegovu majku smatrali bogovima mimo Allaha, reći: «O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!»
    Ovaj ajet, po mišljenju Katade i drugih mufessira, predstavlja prijetnju i ukor kršćanima u prisustvu svih ljudi na Kijametskom danu. Potvrdu za ovaj stav Katade nalazi u ajetu:

    «Ovo je dan u kome će iskrenim od koristi iskrenost njihova biti.» (El-Maide, 119.)


    U ovom kontekstu se prenosi hadis od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem kaže: «Na Kijametskom danu bit će prozivani poslanici zajedno sa svojim narodima, bit će prozvan i Isa, a.s., pa će ga Allah, dž.š., podsjetiti na blagodati kojim ga je obdario, pa će on sve to priznati. Allah, dž.š., tada će mu reći: O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, a zatim će reći: «O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!» Isa, a.s., će poreći da je od njih tako nešto tražio, tada će biti dovedeni kršćani i upitati o tome, pa će odgovoriti: Jeste, on je to od nas tražio. Na to će porasti kosa Isa'u, a.s., pa će svaku dlaku s njegove glave i tijela uzeti po jedan melek, pa će Isa, a.s., zajedno s njima pasti ničice prad Allaha, dž.š., i dovu mu činiti u vremenu koje po dužini odgovara hiljadi godina, pa će se donijeti dokaz protiv njih i dokazati neosnovanost križa, nakon čega će biti odvedeni u Vatru.»

    Naprijed spomenuto ukazuje na iskrivljeno vjerovanje ranijih naroda kojima je data knjiga (ehlul-kitabije), a što se tiče vjerovanja Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta, koji nije Allahu, dž.š., pripisivao druga, navest ćemo samo dva kur'anska teksta:

    «Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.» (Eš-Šura, 11.)


    «Reci: 'On je Allah –Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!» (El-Ihlas 1-4.)



    priredio: prof. dr. Fuad Sedić

    http://www.novihorizonti.com/test/tekst.asp?ArtikalID=1263

Share This Page