Nadnaravni Kur’an (dio 3/11): Sveti spisi moraju biti od Boga

Haris88

Junior Member
Sa imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog
Nadnaravni Kur’an, 3. dio: Sveti spisi moraju biti od Boga

Da bi jedna vjera bila istinita, mora biti od Boga u potpunosti, u dijelovima koji se ne mogu odvojiti od vjere, a ne samo da joj porijeklo bude od Boga.

Moj prvi kriterijum: Ako tražim Božju vjeru, onda Sveti spisi moraju biti od Boga


Dok sam izučavao vjere, jedan od mojih ciljeva je bio da čitam njihove svete spise direktno, kako bih sa izvora saznao šta ta vjera propovjeda. Očigledno je to ono što je u meni probudilo radoznalost da čitam Kur’an.


Već sam imao jaku vjeru u Boga i bio sam ubjeđen u postojanje Svevišnjeg Bića. U stvari, jedno vrijeme, sad bio čas hrišćanin čas deista, idući stopama Voltera i mnogih drugih “očeva” Sjedinjenih Država.


Dakle, s obzirom da sam već bio vjernik u Boga, moj prvi kriterijum za istinsku vjeru bio je: porijeklo vjere mora biti od Boga. Niko ne može bolje poznavati Boga od samog sebe. On je izvan granica ljudskog iskustva. Niko ne zna s kakvim načinom života je zadovoljan osim Njega. Iako je čovjek u mogućnosti da izvede neke ispravne zaključke o Bogu, ipak, suportono je razumu da neko tvrdi da je, ne oslanjajući se na Objavu od Boga, otkrio neki način na koji se Bog može obožavati, a sa kojim je On zadovoljan. Stoga, ukoliko je cilj jednog srca da zadovolji Boga i da Ga obožava kako Ga treba obožavati, onda nema drugog izvora do da traži uputu od Njega.



Prema tome, logično je da svaka religija koja potiče od čovjeka nije jedna od mogućih izbora. Koliko god da se čovjek trudio, ne može nikad sa potpunom sigurnošću da govori na koji način treba Boga obožavati.



Važno je reći da ovaj kriterijum ne kaže da je jednom Bog imao ulogu u formiranju jedne vjere. Ne, ovaj kriterijum kaže da je kompletno učenje od Boga. Postoje neke vjere koje su možda od Boga objavljene, ali su se nakon toga njeni sljedbenici oslonili na ljudski razum kako bi istu vjeru prilagođavali i mijenjali. U ovom procesu, oni su u stvari stvorili novu vjeru, različitu od one koju je Bog objavio. U potrazi za istinskom vjerom, ovo otpada kao mugćnost. Ono što Bog objavi, tome ne trebaju poboljšanja niti izmjene od strane ljudi. Svaka takva promjena znači odstupanje od Božje objave. Stoga, svaka izmjena samo udaljava čovječanstvo od ispravnog načina obožavanja Boga. Zatim, Bog je u mogućnosti da objavi savršenu vjeru za bilo koje doba i bilo koje podneblje. Ako ima potrebe za mijenjanjem, to ovlašćenje pripada samo Bogu. Drugim riječima: Bog ima slobodu da mijenja Svoje zakone shodno Svojoj mudrosti i znanju, na primjer: iz milosti prema Svojim robovima ili kao kazna. Može da pošalje novu objavu ili čak da pošalje novog poslanika. Sa ovim nema logičkih problema. Ali, ogromni problemi nastaju kada ljudi počnu da “popravljaju” Božju objavu.



Dakle, prvi kriterijum konstatuje da istinska vjera porijeklom mora biti od Boga. Međutim, ovo nije dovoljno. Drugi kriterijum bi bio: učenja koja je Bog objavio moraju biti sačuvana u njihovom izvornom obliku. Ovo je očigledno. Ako je objava prvobitno bila od Boga, ali je kasnije iskrivljena od strane ljudi, onda pred sobom imate mješavinu Božje vjere i ljudskih umetanja. Ovo više nije čista Božja vjera. Iako je ovo u velikoj mjeri očigledno, za čuditi se koliko ima ljudi koji o ovome nisu nimalo razmišljali, te slijede spise ili učenja koji se istorijski ne mogu ovjeriti.


Prva nadnaravnost Kur’ana: Podrobno očuvanje


U stvari, ovo je prva stvar koja me je zadivila što se Kur’ana tiče. Čak i oni koji su bili izrazito antiislamski nastrojeni u svojim djelima, poput Sira Williama Muira, bi priznali da je Kur’an koji imamo danas sačuvan još iz vremena poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem.[1] U stvari, oni koji su pokušali da budu navjećim kritičarima i da unesu sumnju u autentičnost kompletnog Kur’ana, poput Jefferya, su me još više zadivili količinom podataka koje imamo a koje se tiču ovog teksta.


Da bi mogli da u potpunosti uočite vrijednost ove tačke, morate da imate u obzir da sam bio hrišćanin. Igrom slučaja, ovaj rad nema za namjeru kritiku hrišćanstva. Međutim, to je moja pozadina iz koje dolazim, i to je test kojim sam ispitivao ostale vjere. Zbog toga, dosta sam upoređivao hrišćanstvo i ostale vjere, uključujući i islam. Dakle, nemam drugog izbora do da se vraćam na hrišćanstvo, jer je ovo rad koji prikazuje moja iskustva.


Bilješke:


[1] Citate brojnih nemuslimanksih pisaca koji potvrđuju autnetičnost Kur’ana možete naći u: Dialogue Between Islam and Christianity: Discussion of Religious Dogma Between Intellectuals from the Two Religions (Fairfax, VA: Institute of Islamic and Arabic Sciences in America, 1999), stranice od 295.


Prevedeno sa IslamReligion.com

Sva prava zadržava IslamReligion.com

http://putuislam.wordpress.com/
 
Top