NOVOGODISNJA CESTITKA ONIMA KOJI SLAVE

Lejlla

muslima
Staff member
Novogodišnja čestitka onima koji slave







Dok oko mene grmi i podsjeća me na traume iz mog ratnog djetinjstva, dok se moje komšije tresu od uzbuđenja u iščekivanju noći alkohola, bluda i neobuzdanosti, Palestinci sahranjuju svoju tristotineosamdesetpetu žrtvu. U Berlinu se očekuje milion ljudi na centralnom okupljalištu. Osamdeset hiljada kvadratnih metara površine je opremljeno za ovu "svečanost". Francuzi će da čekaju kao i obično na Champs-Elysees, Sarajlije će izaći pred tzv. "Vječnu vatru". Da proslave. I trebaju, oni su to zaslužili. Ova noć, koja se u velikom broju zemalja, naročito u Zapadnoj Evropi zove "Silvester", je dobila ime po papi Silvestru I, koji je umro na taj dan 335. godine. Inače, do 1582. godine, u Evropi je posljednji dan u godini bio 24. decembar (datum na koji pada Badnje veče, iliti uoči Božića). 1582. godine, papa Gregor XIII je uveo dekretom gregorijansko računanje vremena u Evropsku praksu, a gregorijanski kalendar je posljednji dan u godini pomakao sa 24. na 31. decembar. U suštini se radi o istoj stvari, naprosto da raščistimo nedoumice onih koji kažu da Nova Godina nema nikakve veze sa Božićom (ma jok, vezana je s Bajramom). Gregorijanski kalendar je u Jugoslaviju stigao tek 1919. godine, a u Tursku tek 1926. (logično).


nova2rr9.jpg


"Dok oko mene grme neke strašne petarde (jedna upravo bačena u haustor, želudac mi se prevrn'o), sjećam se vremena kada me je višecjevni bacač raketa (VBR) budio svako jutro u 5 sati. Sarajlije su ga vjerovatno zaboravile. Ili se samo prave budale kada im spomeneš da sada oruđa mnogo razornija i ubitačnija preoravaju avlije, ruše kuće i melju judsko meso u Gazi. Pa nismo valjda toliko okrutni da im pokvarimo veselje koje su željno iščekivali godinu dana. Zašto baš sada da ti bezvezni Izraelci napadnu Palestince? šta smo im mi skrivili da nam kvare slavlje? Ili nam ga možda i ne kvare? Ne mislim da ga kvare. Otići ćemo i odalamićemo se žestoko žestokim pićem. Meni je bilo drago kada saznam usred rata i granatiranja da neko u nekoj dalekoj zemlji misli na nas. Još ako nam štogod pošalje, to je ekstra. Ali prijatelju, ja sam sada dovoljno istraumatiziran, ne mogu ja sada obraćati pažnju na svaki pokolj u svijetu. Pogotovu ne u vrijeme dana pape Silvestra. Ne mogu. I neću. Boli me briga. Jer to je moj moral. Ta plastična, ljigava, bezbojna i bezoblična masa koja se smjesti gdje god je ubaciš. Miris, istina, ima- tukne na crknutu mačku. Ona popuni sve pukotine. Ako je baciš u šolju- zauzme njeno dno, ako je baciš u šljunak- nestane među kamenčićima, ako je baciš na đubreluk- kroz nju se opet vidi đubre. Ako je ubaciš u komunizam- vrli sam udbaš, ako je ubaciš u ratnu SDA- u prvom sam saffu, ako je ubaciš u demokratiju- vrli sam borac za ljudska prava, ako je baciš u vlast- i mater ću vlastitu prodati.

I nisam sam na svijetu. Eno pogledaj Arape. Braću im pred vratima kolju a oni to gledaju na TV prijenosu, uživo ispred njihovih vrata. I smišljaju neke neutralne izjave za javnost. Zar ih nisu dosada sve pobili? Aferim. "





Turci su pokazali da su velika nacija, a mi da nismo nacija. Turci su otkazali svoje novogodišnje okupljanje na Taksim trgu zbog izraelskog klanja Palestinaca. Kako da slave kada im u susjedstvu nemilosrdno kolju. Mi smo dokazali ono što smo dokazali pred posljednji genocid. Da nam je svejedno sve dok nam ne zakucaju na vrata. I to smo debelo platili. Svejedno. Mi koji smo preživjeli, opet i dalje živimo, pa makar samo par godina duže. I opet je naš veliki narod iznjedrio velike političare koji grabe i šakom i kapom od naroda a u svoj džep i koji se tako kvalitetno međusobno prepiru, da bismo bošnjačku politiku mogli nazvati i "kamikaza", ali samo kada bi taj samoubilački nagon imao i neku opću korist koja bi ostala preživjelima. Nažalost, toga nema, pa ćemo tražiti da nam se izmisli neki novi izraz koji opisuje čovjeka koji se ubija da bi korist donio protivničkom taboru. Možda- “bošnjakaza”? Ne zvuči loše, tako bi se otprilike zvao i enzim čija funkcija je razgradnja Bošnjaka. Helem, da ne duljim više: u smislu svega rečenog i onoga između redova, ne peglajte se više sa ovim tekstom, duša pape Silvestra čeka. A do jutra vjerovatno i 400-ta duša palestinskog djeteta koje neće dočekati 1. januar 2009. Neka cirkus otpočne!



Halil Senusija

[email protected]

IslamBosna.ba
 

Lejlla

muslima
Staff member
Neka ti Nova godina, uistinu bude bolja



Nakon što se približio Kurban-bajram, naše komšije, prijatelji i poznanici kršćanske vjeroispovijesti, užurbano su počeli da se spremaju za ovaj muslimanski blagdan. Muškarci su odlazili na pijace te birali i kupovali kurbane, dok su žene ostajale kod kuća kako bi napravile razne vrste kolača i slanih jela. Hiljade Ivana, Mateja, Kristina i Katarina, proveli su besanu noć uoči Bajrama. Nakon što je Bajram nastupio, veselili su se, igrali i pjevali, i osjećali se sretnijim nego u bilo kojem drugom danu u godini..

Znamo dragi čitaoče da si čitajući gore spomenute riječi pomislio: ''Da li to mene neko smatra budalom!? U ovako nešto ne bi povjerovao niko zdrave pameti! Kršćani ne slave Bajram, niti ga trebaju slaviti, jer to nije njihov praznik. Prije će na vrbi roditi grožđe, nego što će kršćani početi slaviti Bajram i osjećati ga svojim praznikom''.

U pravu si. Ovakav slučaj vjerovatno nikada nije zabilježen u svijetu. Kršćani nikada nisu kupovali kurbane, niti su maksuz radi Bajrama pravili posebna jela, niti su ikada izdvajali velike sume novca kako bi u posebnom ambijentu i skupim hotelima dočekali Bajram.Nisu, niti trebaju. To bi svakako bilo besmisleno i glupo, a onaj kršćanin koji bi to eventualno i učinio, morao bi imati izuzetno velik motiv za to, poput recimo zadivljenosti islamom kao religijom, i neodoljivom željom da slijedi i ''kopira'' muslimane u njihovim propisima i običajima, što danas nikako nije slučaj.

Ali pogledajmo malo jednu drugu, vrlo sličnu priču, koja je na žalost suha istina. Kada se približi Nova godina, muslimane Bošnjake uhvati neopisiva sreća i nekakvo skoro ''blaženo'' stanje koje se ogleda u dugotrajnim pripremama za doček ''najluđe noći'' u godini, kojoj ovaj opis savršeno odgovara. Skoro mjesec dana unaprijed, čak i oni Bošnjaci koji su slabog materijalnog stanja, planiraju u kojem gradu ili hotelu će dočekati Novu godinu, šta će obući za Novu godinu, šta će sve kupiti za Novu godinu, kod koga će djecu ostaviti na čuvanje za Novu godinu.,a o bogatašima da i ne govorimo.

Skupocjena putovanja u evropske prijestolnice ili čak i na druge kontinente, u planu su mnogih bogataša kada razmišljaju o dočeku Nove godine. Veliki broj naših građana kao da živi za tu noć i kao da je ona svrha njihovog života, a kada prođe, već nostalgično razmišljaju o tome kako će dočekati i provesti narednu.


Bošnjaci i Djed Mraz


I djeca se ushićeno raduju Novoj godini i Djedu Mrazu, odnosno kršćanskom svetcu Svetom Nikoli, oko koga postoje kontraverze, i čiji mit i sve ono što je on donio sa sobom, kritikuju čak i mnogi vjerski predstavnici kršćana. Raduju se bošnjačka djeca sjedobradom starcu iz bajke i kićenju jelke (božićnog drveta), kao i poklonima koje će pod drvo ili pak u čarapu, staviti Djed Mraz koji živi samo u dječijoj mašti.
Djedica ih posjeti tek nakon što djeca zaspu, umorna od dugog čekanja da se dedo konačno pojavi u svojim sankama koje vuku irvasi. Djeda Mraz i jelka (ili bolje reći božićno drvce), su originalni i neizostavni detalji koji se vežu za doček katoličkog blagdana Božića, a koje su muslimani Bošnjaci svojski prihvatili kao dio dočeka Nove godine.

Mnogi se ljute ako im se prebaci kako Bošnjaci koji se klasično pripremaju za doček i proslavu Nove godine, u stvari do u detalje kopiraju i slijede običaje kršćana koje oni prakticiraju uz Božić, međutim istina je sasvim izvjesna. Samo, istinu je ponekad teško prihvatiti.

Jer ipak, ''tako smo odrasli'', reći će mnogi, i pravdati se kako oni svojim pripremama za doček Nove godine ne žele, niti im je na kraj pameti, da slijede kršćane u njihovim običajima! ''Naša srca su čista i Allah zna naše namjere! Srcem i dušom volimo islam, samo se malo volimo proveseliti za Novu godinu, a djeca, vole nekako tog Djeda Mraza, i mi ga ne zovemo Djed Božićnjak! Tako kažu ovi, drugi..''. To su uglavnom najčešća opravdanja onih koji se još uvijek ne mogu odreći jelke i Djeda Mraza.

Dobro. Uvjerili ste nas, dragi naši prijatelji, kako vi ne slijedite kršćane kada se pripremate za Novu godinu. Uvjerili ste nas i da Novu godinu slavite kao međunarodni praznik, a ne kao katolički blagdan. U pravu ste. Vi ste pobijedili.


Krvava noć



Ali hajde da o toj noći razmislimo na još jedan način. Valjda ćete priznati kako je alkohol po našoj vjeri islamu strogo zabranjen. To smo sigurno svi naučili još od svojih nena i deda na čiju tradiciju se volimo pozivati.
- ''Alkohol je majka svakog zla'', - učili smo.
- ''Ja sam zao i ohol! Ja se zovem alkohol!''- pamtimo refren pjesmice iz knjige Islamska čitanka., u kojoj alkohol ''govori'' sam o sebi i zlu koje donosi.

Ali, nekako ta Nova godina, ne ide baš bez alkohola. Desetak dana pred Novu godinu, u čitavom svijetu pa i u našoj zemlji, enormno se poveća prodaja te odvratne tekućine, koju ljudi akumuliraju u svoje ostave, kako bi je iznijeli na trpezu te se dobro natroskali u toj ludoj noći. Hektolitri raznih vrsta alkoholnih p....ća se popiju pri dočeku Nove godine, a hitne službe rade ''punom parom'' čitavu noć.

Posjekotine, razderotine, ubodi noževima, rane od vatrenog oružja, ranjavanja kao posljedica korištenja pirotehničkih sredstava, samo su neke od ozljeda koje će zdravstveni radnici koji su imali (ne)sreću da te noći budu dežurni, morati sanirati ozlijeđenim građanima.

Statistika je svake godine nekako krvavija. Više mrtvih, više ranjenih, više predoziranih alkoholom. A alkohol u toj noći donosi i moralnu anarhiju. Stid nestaje, a blud, brakolomstvo i orgijanja dominiraju nakon što nastupi ponoć. Hoćete li opet reći, dragi naši građani, kako je doček Nove godine lijep običaj i međunarodni praznik kojeg treba slaviti? Naš Gospodar, Allah, kome ćemo se svi prije ili kasnije vratiti, sigurno nije zadovoljan sa onim što se dešava te noći.

Pa zašto da mi budemo (sa)učesnici u tom krvavom i anarhičnom piru? Ako je danas većini ljudi ta noć najdraža u godini, moramo biti svjesni da je ona u isto vrijeme zasigurno Allahu najomraženija noć, zbog količine grijeha koji se u toj noći počine.


Sretna Nova



Želje i čestitke koje se izgovore te noći su mnogobrojne. Usmeno ili pismeno, klasično ili elektronski, milijarde ljudi razmjenjuju optimistične poruke. Uspjeh u životu, sreća u braku, mnogo zdravlja., odjekuje čitavu noć. Međutim, najveći dio tih želja ipak ostanu samo želje, jer kada se glave otrijezne i prođe euforija te noći, ljudi se vrate stvarnosti, za koju nanovo shvate da je često vrlo surova i teška i jako daleko od idealnosti.

Ironično je što velikom broju ljudi u svijetu ta noć donese samo bol i patnju, a neki bukvalno izgube glavu ili do kraja života ostanu invalidi. Razlog su, saobraćajne nesreće ili neke od već spomenutih povreda koje su te noći mnogo češće nego tokom drugih noći u godini. Ali postoji način da se neke od tih optimističnih želja zaista i ispune, samo kada bi se gradske vlasti i građani dogovorili oko nekih sitnica. O čemu se radi?

Osrednje bosanske općine za novogodišnje uređenje grada, vatromet i ostale popratne detalje, potroše desetine pa čak i stotine hiljada maraka, a mnogi veliki gradovi u svijetu na iste ludosti potroše i milione eura. Sav taj novac u vidu vatrometa zauvijek nestane u nekoliko minuta svjetlosti i ovacija pijanih posmatrača. Svakom moralnom a i normalnom građaninu naše države, Nova godina bi istinski bila bolja, sretnija i berićetnija kada bi se od tog uzaludno bačenog novca, kupio stan jednoj materijalno ugroženoj porodici kojih danas ne manjka, te se tako konačno riješio njihov životni problem.

Skupa operacija kojom bi se nekoj osobi spasio život, a koja bi se financirala iz sredstava namijenjenih za novogodišnje uređenje grada, isto tako bi građanima trebala Novu godinu učiniti sretnijom i boljom. Bilo bi se dovoljno odreći kratkotrajnog ćejfa od kojeg niko nema stvarne koristi, osim možda firmi koje prodaju pirotehnička sredstva i novogodišnje ukrase. Ovakvih primjera je stotine. Ali ipak, bojimo se da ćemo na ovakvu ''Novu godinu'', bez kićenja grada i vatrometa morati čekati još dugo, do nekih savjesnijih građana i još savjesnijih gradskih čelnika.


Nije teško, pokušaj!




Toliko dragi čitaoče o (ne)sreći koju nosi Nova godina. Pokušaj da ne učestvuješ u proslavama i dočecima te noći jer se u njoj krše Allahove granice i čini ono što naš Gospodar mrzi i prezire. Te noći rano ugasi svjetlo i neka svi vide da bojkotuješ sve ono što se u njoj dešava. Ne reci: ''Kako ću to učiniti? Ja s tim ništa neću promijeniti, jer većina ljudi tako radi. Šta će reći ljudi? Proglasit će me da sam ''kontra svijeta'' i da sam lud, fanatik..''.

Itekako ćeš mnogo toga promijeniti. Kao prvo, promijeniti ćeš samoga sebe. Samome sebi ćeš pokazati kako je tvoja ljubav prema tvome Gospodaru mnogo jača i veća od toga da se bojiš prigovora ljudi. Samome sebi ćeš pokazati kako ne želiš žrtvovati naklonost Uzvišenog Stvoritelja zbog kratkotrajnog uživanja koje će nestati onog trenutka kada završi novogodišnji vatromet. Te noći lezi ''na vrijeme'' sretan i zadovoljan što ti je Allah podario mnoge blagodati o kojima mnogo ne razmišljaš, a kojih bi postao svjestan tek nakon što bi ih izgubio. Razmisli o svome zdravlju i porodici, nafaki koja ti je dostatna, kao i miru i sigurnosti u kojima uživaš.

Tada će ti svaka noć u godini biti mnogo draža nego što je ''najluđa noć'' draga bilo kome od onih koji je željno očekuju čitave godine, a blaženi osjećaj trijumfa će zavladati tvojom dušom i tijelom jer je razum pobijedio strast.
 

Lejlla

muslima
Staff member
Audio predavanje: predavac Abdussamed Busatlic


"Proslavljanje krscanskih praznika"
- mnogi muslimani kite svoje kuce novogodisnjim jelkama, sa velikim nestrpljenjem docekuju i proslavljaju "najludju noc", cestitaju svojim familijama i prijateljima taj praznik, kupuju paketice (poklone) svojoj djeci, a da istovremeno uopste ne razmisljaju ili i ne znaju da u stvari sve ove stvari islam osudjuje i da su ovo obicaji drugih naroda:


poslusaj na ovom linku:



http://www.n-um.com/?q=audio/play/435
 

Lejlla

muslima
Staff member
U hadisu koji bilježe imami Buharija i Muslim, a prenosi Ebu Hurejre, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: ''Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, sve dotle da kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.'' ''Jesu li to židovi i kršćani?''- upitali smo. ''A ko drugi?'', odgovori Muhammed, s.a.v.s.

Vjerovatno je najbolji primjer i dokaz slijepog slijeđenja tuđih običaja proslavljanje Nove godine koji je u svojoj osnovi kršćanski praznik...

Ustvari, Nova godina, koja se kao praznik proslavlja 31. decembra, i Božić, koji se proslavlja 25. decembra, su povezani vjerskom niti koja se jasno prepoznaje kroz lik ''svetog'' Nikole, ili ti Djeda Mraza, zatim kićenjem jelki i ostalim mnogobrojnim simbolima kršćanstva.

Ovdje se, dakle, radi o vjeri, o životnim principima, o identitetu. Muslimani ne bi smjeli sebi dozvoliti da pomiješaju lončiće i da odstupe od uzvišenih principa vjere islama zarad lažnog suživota i neopravdane ljutnje i kritika onih koji nisu muslimani, a koji itekako drže do svog identiteta i svojih vjerskih ubjeđenja i koji traže da se muslimani odreknu onoga čega se oni sami nikad ne bi odrekli.

Kao da suživot zavisi od nas, i kao da dobrosusjedski odnosi zavise od toga hoćemo li mi čestitati i učestvovati s kršćanima u njihovim praznicima. Pa da od toga zavisi suživot vjerovatno nas Srbi i Hrvati nikada ne bi napali niti počinili genocid nad nama, ali....

Kad kažemo da se ovdje radi o vjeri, onda to znači da se u svim stvarima i svim životnim pitanjima moramo vratiti islamskim izvorima ako želimo da o nečemu donesemo ispravan sud. Islam ima jasan stav kad su u pitanju kršćanski, židovski i svi neislamski praznici, i taj stav je temelj vjere islama.

Slaveći Božić, kršćani, ustvari, slave rođenje Boga, Allahu se utječemo od tog iskrivljenog vjerovanja, ili Božijeg sina, zavisno od toga kako ko od njih gleda na osobu Isa, a.s., i njegovu majku, časnu i čestitu ženu, Merjem, a.s. Pobijajući iskrivljeno vjerovanje kršćana i dogmu o trojstvu, Allah, s.v.t., u Kur'anu kaže: "Nevjernici su oni koji govore: ''Bog je - Mesih, sin Merjemin!'' A Mesih je govorio: ''O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.'' (Al-Maide, 72.)

Nakon toga Allah, s.v.t., kaže: "Nevjernici su oni koji govore: ''Allah je jedan od trojice!'' A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. (Al-Maide, 73.) A onda Allah, s.v.t., upozorava na pravu istinu o Isa, a.s., i kaže: Mesih, sin Merjemin, samo je Poslanik, i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka je njegova uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću." (Al-Maide, 75.)

Zar ovi ajeti nisu sasvim jasni, i zar ubijeđeni musliman može sebi dozvoliti da učestvuje u proslavljanju praznika koji su u svojoj biti veliki grijeh prema Allahu, s.v.t.

Poznati islamski učenjak Ibnul-Kajjim, u svom djelu ''Ahkamu ehlu-z-zimme'', kaže: ''Što se tiče čestitanja onoga što je isključivo vjerskog karaktera, to je zabranjeno po konsenzusu islamskih učenjaka, kao što je čestitanje kršćanskih i židovskih praznika riječima: 'Srećan ti praznik', i sl.

Ako to i nije čin nevjerstva, to je u najmanju ruku haram, jer je na stepenu čestitanja sedžde idolu, i to je opasnije od toga da nekome čestitamo pijenje alkohola, ili činjenje bluda.

Onaj ko nekome čestita griješenje, novotariju i nevjerstvo izlaže sebe Allahovoj srdžbi i kazni.''

Muhammed, s.a.v.s., je zabranio proslavljanje džahilijetskih praznika koje je zatekao u Medini, rekavši da ih je Allah zamijenio boljim danima, a to su dani Bajrama. Poslanik, s.a.v.s., nije, dakle, potvrdio te praznike, a da jeste, oni bi se i dalje proslavljali. Proslavljanje neislamskih praznika je svojevrsni vid oponašanja na koje je upozorio Muhammed, s.a.v.s., rekavši: ''Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.'' (Buharija i Muslim)

Ako bi neko rekao da time ne želi oponašanje i poistovjećivanje, mi mu kažemo da je to opet haram, jer Poslanik, s.a.v.s., je zabranio klanjanje namaza u vrijeme izlaska i zalaska Sunca samo zbog toga što tada obožavaoci Sunca čine sedždu Suncu.
A o suludom trošenju novca koji se izdvaja iz državnog budžeta da bi se nakitili i nakinđurili gradovi, zgrade i ulice, zbog čega niko neće odgovarati niti polagati račun, o orgijama, nemoralu, prostaklucima i ludovanju u noći kojoj su, sukladno svome ponašanju oni koji je slave i dali ime ''luda noć'', da i ne govorimo.

Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ''Nisu slijepe oči, već srca u grudima.''

Abdussamed Busatlic
 
Top