Intervju - Pierre Vogel, daija - ODLUČIO SAM POZVATI CIJELU NJEMAČKU U ISLAM
U posjeti našoj zemlji boravio je poznati njemački misionar – daija Pierre Vogel alijas Salahudin Ebu Hamza. Radi se o bivšem prvaku Njemačke u boksu koji je prije nekoliko godina prihvatio islam i čijim je radom samo u zadnje dvije godine islam primilo čak dvije hiljade i sedam stotina Nijemaca. Iskoristili smo njegov boravak u BiH i porazgovarali o islamu u Njemačkoj, njegovom životu, islamskom misionarstvu...
Aktivisti sarajevske studentske organizacije ''Demus'' ugostili su sredinom novembra Pierrea Vogela, jednog od najuspješnijih evropskih daija. U ugodnom razgovoru Salahudin Ebu Hamza, kako se sada zove, priča nam o svojoj ranoj mladosti. Kaže da je rođen u zapadnoj Njemačkoj, blizu grada Kelna. Otac mu je protestant, a majka katolkinja. Interesantno je da se uvijek zanimao za religiju. Završio je srednju katoličku gimnaziju u kojoj je program zasnovan na jakom katoličkom odgoju. “Hvala Allahu, puno sam se okoristio od te škole”, priča nam Vogel.
''U toj su školi veliku pažnju poklanjali lijepom odgoju i moralu.'' Trudio se postati što bolji vjernik. Nakon velikog broja pročitanih katoličkih vjerskih knjiga i nakon velikih i žučnih rasprava sa svojim profesorima i katoličkim svećenicima, naišao je na velik broj nepravilnosti i kontradiktornosti u kršćanstvu.
“Naprimjer, u Bibliji piše da se Juda ubio objesivši se o konopac, a u knjigama apostola piše da je on pao na zemlju i umro. Također sam u Bibliji našao nelogična objašnjenja što se tiče stvaranja Zemlje. Poznato je da je Crkva ubijala ljude koji su tvrdili da je Zemlja okrugla i da se okreće. Crkva nije imala nikakve sumnje u to da je Zemlja ravna ploča, a da nije okrugla. Nakon što sam naišao na ta proturječja u svetim kršćanskim knjigama, postao sam vrlo tužan. Mnogo sam razmišljao i pitao se šta je smisao života. Ako nema Boga, onda čemu služi naš život, ima li ovaj svijet razloga i svrhe da postoji. Nije bilo više smisla biti kršćanin. I onda sam prestao vjerovati. Nisam vjerovao u tu vjeru i živio sam samo onako, da bih živio, životom bez cilja”, kazuje nam o svojoj mladosti Vogel.
Kao i većina njegovih vršnjaka Vogel je počeo redovno posjećivati diskoklubove i druga slična zalazišta mladih. To je ujedno bio period kad počinje sa intenzivnim treniranjem boksa. “Želio sam postati najbolji bokser. I nakon teškog i mukotrpnog rada, postao sam juniorski prvak Njemačke u svojoj kategoriji. Volio sam taj sport i imao izvrsne rezultate. Odlučio sam da postanem profesionalni bokser, što mi je i uspjelo. Imao sam sedam profesionalnih borbi. Niti jednom nisam bio poražen”, s ponosom ističe Vogel.
Jednog dana sjedio je u povećem društvu kad im je prišao pripadnik organizacije Jehovinih svjedoka. Taj je čovjek ružno govorio o islamu i psovao poslanika Muhammeda, a.s., Kur’an i sve vezano za islam. Naš sagovornik o tom susretu kaže: “Toliko je ružno govorio o Kur’anu da sam odlučio da ga lično pročitam i uvjerim se u istinitost njegovih riječi. Moja je sestra imala Kur’an preveden na njemački. Uzeo sam ga i u jednom dahu pročitao. Napominjem da sam prije toga pročitao Bibliju, Stari i Novi zavjet. Ali kunem vam se da nisam našao knjigu koja ljepše opisuje Boga. U katoličkim knjigama na dosta mjesta ružno se govori o Bogu. Naprimjer u knjizi o Mojsiju – Musau, a.s. U trideset drugom poglavlju Starog zavjeta piše kako se Bog hrvao s Jakubom i kako ga je Jakub nadhrvao. U suri El-Maide u sedamnaestom ajetu piše: ''Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je – Mesih, sin Merjemin!' Reci: 'Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće, i Allah sve može''' (prijevod značenja El-Maide, 17); pa onda pogledajte u Ajetul-Kursiju, zatim u suru El-Ihlas. U svim tim ajetima Allah se opisuje najljepšim i najuzvišenijim svojstvima. Konačno sam pročitao knjigu koja me ubijedila da zaista postoji Bog i da zaista ovaj naš život ima smisla i ima svoj cilj. Kur’an govori o tom cilju: “Ljude i džinne sam stvorio samo da Mi robuju.”
Od prvog čitanja zavolio sam Kur’an. Ali nisam odmah htio prihvatiti islam. Želio sam biti ubijeđen u istinitost islama i njegovu veličinu. Jer, ranije sam vjerovao u Bibliju, a našao sam u njoj mnogo grešaka. Rekao sam sebi, ovu knjigu moram još jednom pročitati da bih bio potpuno siguran. Pročitao sam još jednom sve svete knjige, Bibliju, Toru, Zebur, a onda opet Kur’an od početka do kraja. Onda sam još jednom pročitao Novi zavjet. I opet Kur’an. Sve dok nisam postao ubijeđen da je Kur’an istina. U isto vrijeme čitao sam knjige svih religija, čak i hinduske. U svim knjigama našao sam greške. Osim u Kur’anu. Kao što Allah kaže u suri En-Nisa u 82. ajetu: ''A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti.'' (Prijevod značenja En-Nisa, 82.)
Neizbježno pitanje onima koji prihvate islam, a ostave vjeru u kojoj su do tada bili, jeste kako su roditelji, rodbina i prijatelji prihvatili prelazak na islam?
VOGEL Roditelji su, hvala Bogu, imali razumijevanja. Također i moja nena. Često razgovaramo o islamu i sve što im pričam, predočim im dokaze za to. Oni nemaju protudokaze. Ja nisam ni od koga ništa ukrao niti sam ikoga ubio. Život sam uredio prema Šerijatu i oni zbog toga ne mogu ništa prigovoriti. I dalje ih volim kao i prije. Moj se odnos prema njima nije nimalo promijenio. Ako pokušavaju da mi nešto prigovore, svjesni su da nemaju dokaza pri sebi i zato su se pomirili sa mnom ovakvim kakav sam. Hvala Allahu na tome.
Prethodno pitanje sam ti postavio i iz drugog razloga. Velik broj ljudi, mahom omladine, primi islam ili se kao rođeni muslimani koji je nisu prakticirali vrate vjeri. Oni imaju problema s roditeljima koji tu promjenu ne mogu prihvatiti, ili roditelji često imaju problema s njima, pa nastanu problemi u porodici. Koji je, po tebi, najbolji način da se ti problemi riješe?
Vogel: Ja sam uvijek bio principijelan. Ako je Božiji Poslanik zabranio rukovanje sa ženom koja nije bliži rod, držao sam se toga. Ali nisam im grubo objašnjavao te propise. Uvijek sam to pokušavao uraditi na mudar način. Trudio sam se da shvate da ako je nešto Allah naredio pa porodica to neće prihvatiti, onda nije kriva vjera nego porodica koja se ne želi pomiriti s tim. Svaki čovjek mora slijediti Allahove propise.
Naravno, ako porodica ne zna ili ne razumije te propise, musliman je dužan da im to objasni na najljepši mogući način. Ako je porodica muslimanska, ali ne prakticira islam, a onda se sin ili kćerka vrate islamu i počnu ga prakticirati, pa sin počne prakticirati sunnet, pusti bradu ili se kćerka pokrije, a roditelji se tome suprotstavljaju, treba se lijepo odnositi prema njima. Trebaju biti blagi u ophođenju s roditeljima i strpljivi. Nipošto ne smiju pokidati veze s njima i stalno trebaju moliti Allaha da ih uputi.
Reci nam, kakav je odnos njemačke države i naroda prema islamu?
Vogel:To je vrlo različito. Ima ih koji su veliki neprijatelji islama, a ima ih koji su otvoreni i poštuju islam.
Što se države tiče, ima i pozitivnih i negativnih strana. Naprimjer, u Njemačkoj nije problem da imate bradu niti da klanjate bilo gdje. Ali sada se pokušava zabraniti djevojkama da dolaze na nastavu pokrivene mahramom. I donose se propisi po kojima je muslimanima u Njemačkoj sve teže živjeti.
Ali, nažalost, za takvo stanje nije kriva samo njemačka vlada. Krive su i velike islamske organizacije u našoj zemlji. Oni i dan i noć pokušavaju predstaviti se totalno lojalnima u smislu da mijenjaju islamske propise. Skrivaju istinu od ljudi i na taj način samo ponižavaju sebe. To je totalno pogrešan put.
Dobili su dozvole za gradnje džamija, ali šta je svrha tim džamijama i islamskim centrima kad u njima nema nikakvih aktivnosti. Grade se džamije koje prerastaju u muzeje, što im nije svrha. Nama trebaju džamije koje su pune i u kojima se klanja. Žalosna je činjenica da je velik broj muslimanske omladine u Njemačkoj povezan s kriminalom. Trguju i koriste opojne droge. Najveći kriminalci u Njemačkoj su trenutno muslimanska djeca. Oni ne obavljaju namaze, čine blud i nikad nisu učili da su to stvari koje je Allah zabranio. Zato je žalosno što muslimanske organizacije prave velike zidove koje zovu džamijama, koje imaju velike i skupe minarete. Jedine aktivnosti na kojima okupljaju omladinu su igranje fudbala i drugih sportova. Ja ne kažem da je fudbal haram. Ali onaj ko želi da trenira fudbal neka se prijavi u klub i nek ide na stadion. Zbog fudbala se ne dolazi u džamiju.
Islam je lijepa vjera i kad se u nju poziva treba se pozivati na lijep način. Oni koji ljude pozivaju preko islama bili su najuspješniji. A oni koji su pozivani u džamije preko fudbala, završili su u diskoklubovima, a djevojke hodaju u mini suknjama. Oni su udaljeni od vjere kao što su Eskimi udaljeni od ekvadora. Prostorije muslimanskih organizacije, u koje je uloženo mnogo novca, koriste se samo za slavlja, da se u njima jede i pije. Razumijevanje vjere i obavljanje namaza je na drugom mjestu.
Moj prijatelj bibliotekar nedavno je boravio u Njemačkoj. Kaže da su mu u tamošnjim bibliotekama rekli kako su najtraženije islamske knjige. Koliko su zaista Nijemci zainteresirani za islam i imaš li podataka koliko je Nijemaca primilo islam?
Vogel: Prvo trebate znati, većina knjiga koje su napisane na njemačkom jeziku o islamu govore protiv islama. Većinu knjiga koje se prodaju u knjižarama napisali su autori koji stavljaju sumnju u islam. To je veliki problem.
A to je ujedno i dokaz da se velike islamske organizacije, kojima je to posao, ne brinu za da'wu. Štaviše, u tim organizacijama sjede ljudi koji govore da ne treba pozivati jevreje i kršćane u islam jer su oni vjernici. Ovo sam čuo iz usta odgovornog lica jedne od najvećih islamskih organizacija u Njemačkoj. Samo ova jedna organizacija ima osam stotina mesdžida u Njemačkoj. Taj je čovjek rekao da islam zabranjuje reći jevrejima i kršćanima da će u Džehennem ako ne prime islam.
Mi znamo da je pozivanje u islam bila glavna misija našega Poslanika, a.s. I znamo da je on rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svaki jevrej ili kršćanin koji čuje za mene a ne povjeruje mi, bit će stanovnik Vatre” (Muslim). Dakle, ne samo da oni ne pozivaju u islam nego ne dozvoljavaju da to rade ljudi koji žele. I onda puno i ne čudi zašto nam omladina ne klanja. Ali i pored toga, hvala Allahu, mnogo ljudi prihvata islam. Njemačke novine Allgemeine Zeitung pisale su u martu da je u 2004. godini islam primilo hiljadu Nijemaca. U 2005. godini je četiri hiljade Nijemaca prešlo na islam. 2006. godine, prema pisanju ovih novina, islam je prihvatilo četrnaest i po hiljada Nijemaca. Kasnije su, nakon pritisaka koje su imali, objavili da je taj broj manji, ali nisu htjeli reći koliki je. Ove godine se predviđa da je islam prihvatilo oko 20.000 Nijemaca. Treba znati da do 2000. godine nije bilo puno prelazaka na islam.
Šta je razlog za tako veliki broj prelazaka na islam?
Vogel: Allah Dragi upućuje koga On hoće. Oni koje ja volim nazvati islamskim izdajnicima smatrali su da je islamska vjera vezana za rasu i određen narod. Oni smatraju islam svojim ekskluzivnim pravom. Zato su sve džamije koje su pravili i knjige koje su pisali bile ili na arapskom ili na turskom jeziku. Ali islam je, hvala Allahu, probio te njihove barijere i sada imamo velik broj autohtonih Nijemaca – muslimana. Naša je džamija prva u kojoj se hutbe drže na njemačkom jeziku.
Interesuje me kako su organizovani autohtoni njemački džemati, ako ih ima?
Vogel: Trenutno se radi pojedinačno. Nismo organizirani u jedan džemat, nego više radimo individualno. Velik je broj onih koji su primili islam i onda otišli u arapski svijet studirati i širiti svoje znanje o islamu. Stotine ih je sada u Egiptu. Ima nekih starih ljudi koji su se organizirali u male i slabe džemate. Ja se nadam da će ove nove, mlade generacije, koje se drže pravog ehlisunnetskog puta, popraviti stanje.
S tobom u društvu u Bosnu su doputovala dva člana tvog džemata. Možete li ukratko opisati kako djeluje vaš džemat. Koje su mu aktivnosti?
Vogel: Ja sam se sa studija iz Mekke u Njemačku vratio u januaru 2006. godine. Kad sam još bio student u Mekki snimili smo šest-sedam CD-ova sa mojim predavanjima. To su bila predavanja o svrsi života na ovom svijetu, šta je islam, kako se obavlja namaz, da li je Isus bio musliman ili kršćanin. Snimili smo to u desetak hiljada primjeraka i podijelili. I također smo pokrenuli web stranicu.
Nakon povratka u Njemačku, sjeo sam sa svojim prijateljima i odlučili smo pozvati cijelu Njemačku u islam. Dali smo sebi u zadatak da svakog vikenda iznajmimo salu u drugom gradu Njemačke pa i po selima, da u tu salu pozovemo ama baš sve stanovnike tog mjesta i da im pričamo o islamu.
Naravno, priprema predavanja počne i po dva mjeseca ranije. Odštampaju se pozivnice koje podijelimo svim političkim partijama u tom gradu, svim organizacijama, policijskoj stanici, upravi grada i lično gradonačelniku, crkvama, sinagogama. I svim građanima. Teme predavanja su namjerno provokativne i čudne. Kao, npr., da li je Isus Bog, da li je Kur’an Božija knjiga i sl.
Predavanja često počinjem ajetom ''O vi kojima je Knjiga data, u ovo što objavljujemo povjerujte – ono što potvrđuje kao istinito ono što već imate – prije nego što izbrišemo crte lica i ne damo im oblik kakav je straga, ili prije nego ih prokunemo kao što smo prokleli one koji nisu subotu poštivali. A Allahova zapovijest se mora izvršiti (prijevod značenja, En-Nisa, 47). I taj ajet ponavljam desetak puta. Jednom se dogodilo da je čovjek odmah nakon što je čuo ovaj ajet primio islam.
Predavanje traje oko tri sata. Nakon toga razgovaramo i pojašnjavamo ljudima islam. Bude tu svakakvih sekti, bude nacista... ali najviše običnih dobrih ljudi. Druga aktivnost nam je pokretanje internetske stranice. Svoja predavanja smo snimali kamerom i postavljali ih na stranicu gdje su svi koji to hoće mogli ući i pogledati predavanje. Sada ima postavljeno preko četiri stotine dersova. Dnevno na stranicu stigne između 50 i 100 pitanja. Svako deseto pismo je od nekoga ko želi primiti islam. Interesantno je da ima velik broj Hrvata koji su primili islam. A ima i Srba. Oni se boje primiti islam jer porodice to vrlo teško podnose i prijete im. Imamo preko pet miliona posjeta internet siteu. Sve što radimo, trudimo se da bude što kvalitetnije. Zato smo kupili najmodernije uređaje za snimanje. Predavanja koja snimimo spremimo na našu web stranicu. Svi koji su zainteresirani mogu to da skinu i okoriste se. Osim toga, odštampali smo stotine hiljada naljepnica sa islamskim porukama. To su ljudi lijepili na automobile, u kancelarije i sl. Četvrta aktivnost koju smo radili jeste štampanje i podjela letaka na kojima su pisale osnovne informacije o islamu. Na tim lecima pisalo je upozorenje: Ko ne primi islam, završit će u Vatri. Sve ovo radimo nas sedmerica, hvala Allahu.
Dobro, molim te, još mi na kraju objasni ovo. Imaš poprilično mnogo iskustva u radu sa nemuslimanima. I mi, bosanski muslimani, živimo u kršćanskoj Evropi. Komšije su nam Srbi i Hrvati i imamo obavezu pozvati ih u islam. Koji je najbolji metod u pozivanju nemuslimana u islam?
Vogel: Savjetujem onima koji rade na pozivanju u islam da to rade na najbolji, najmudriji i najjednostavniji način. Da ih ljudi shvate. Ja se trudim da ljudima govorim Kur’anom. Kad me nešto pitaju, prvo potražim odgovor u Kur’anu pa im citiram ajete. Tako će dobronamjerni najbolje shvatiti. A oni koji nisu dobronamjerni neće moći ništa prigovoriti jer je Kur’an najveličanstvenija knjiga.
Razgovarao: Ismail Ibrahim
SAFF
