PETA RIJEČ

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Ako želiš vidjeti koliko je klanjati namaz i ne činiti grijehe, jedna istinska dužnost čovjeka i koliko je u biti prikladno stvaranju čovječanstva, poslušaj ovu kratku priču koja o tome govori.

Za vrijeme mobilizacije u jednom odredu su bila dva vojnika, jedan vojnik je volio rad i bio dobro obrazovan, a drugi početnik, i povodio se za svojim nefsom. Onaj vrijedni je pazio na vježbe i svoju dužnost i nije uopšte mislio na opskrbu i dnevni obrok, jer je shvatio da je posao države da ga hrani i da mu obezbjeđuje sve što mu je potrebno. Čak i kad bi se razbolio da ga liječe i kada bi to bilo potrebno da mu stavljaju zalogaj u usta. A njegova osnovna obaveza je obuka i borba. I naravno, radit će u nekim poslovima opskrbe i ishrane, kuhati, prati i odnosi suđe.

Ako bude pitan: Šta to radiš? Odgovarat će: “Izvršavam zadatak države. I neće reći:”Radim za nafaku” Onaj drugi vojnik, početnik, što misli samo na hranu, nije pazio na obuku i borbu. Govorio je: ”To je posao države, šta mene briga.” Uvjek je mislio na nafaku i bio u potrazi za njom. Ostavljao bi odred i izlazio u grad u kupovinu. Jednog dana mu je njegov prijatjelj koji je završio obuku rekao: ”Dragi moj, tvoja jedina zadaća je obuka i boj. Ti si zato ovdje doveden. Pouzdaj se u vladara. Neće te gladna ostaviti. To je njegov posao. Uz to, ti si nemoćan i siromašan ne možeš se prehraniti na svakom mjestu. I sada je ratno vrijeme i vrijeme mobilizacije. Mogu te izdajicom proglasiti i kazniti.

Da, pred nama su vidljive dvije zadaće.

Jedna je vladareva zadaća. Nekada mi radimo za njega bez ikakve nadoknade, a on nas prehranjuje.

Druga je naša zadaća obuka i ratovanje, vladar nam pritom olakšava i pomaže”.

Sada možeš shvatiti u kolikoj bi opasnosti bio onaj vojnik skitnica kada ne bi poslušao onoga dobro obrazovanog mudžahida. Eto, hej moj lijeni nefsu! Ono burno ratno područje je ovosvjetski nespokojan život. Vojska koja je podijeljena po odredima je ljudska zajednica. A onaj odred je Islamski džemat u ovom stoljeću.

Ona dva vojnika: jedan je pobožan musliman koji zna i izvršava farzove svoje vjere, te da bi odbacio i sačuvao se velikih grijehova, bori se sa nefsom i šejtanom. Onaj drugi: je griješnik, gubitnik koji se sav predao brizi za nasušni hlijeb i kao da prigovara i okrivljuje Istinitog Obskrbitelja, odbacivši farzove, čini grijehe na koje nailazi na putu traženja opskrbe.

A ona obuka i upute su ibadet - prije svega namaz .

A onaj rat je borba protiv nefsa i njegovih prohtjeva, te džinskih i ljudskih šejtana. Tako spasavajući se od grijeha i lošeg morala spasava svoje srce i dušu od vječnog azaba.

A one dvije zadaće su: Jedna: Dati život i obskrbljivati ga. Druga: Obožavati i moliti Onoga koji daje život i obskrbljuje ga. U Njega se uzdati i biti siguran.

Da, Onaj koji je dao i napravio život, koji je čudotvorno djelo Sameda i izvanredna mudrost Rabbanija, jeste Onaj koji ga nafakom opskrbljuje i održava ga. To ne može niko drugi osim Njega. Hoćeš li dokaza? Najbolje se hrane najnemoćnije i najgluplje životinje. Pr: Životinje poput crva u plodovima i riba. Uz to su najbolje opskrbljena najbespomoćnija i najnježnija stvorenja, poput djece i mladunčadi. Da bi se shvatilo da se ne dospjeva do halal nafake snagom i voljom već slabošću i iznemoglošću, dovoljno je usporediti ribe i lisice, mladunce sa zvijerima, drveće sa životinjama.

Znači, onaj koji ostavlja namaz zbog brige za zaradu liči na onog vojnika koji napušta obuku i utvrđenje i prosjači po gradu. Međutim, nakon obavljanja namaske dužnosti, lijepo je lično ići tražiti ono što ga sleduje iz kuhinje milosti Uzvišenog Rezak-i Kerim’a, kako drugima ne bi bio na teretu. To je u stvari hrabrost, štaviše jedan ibadet.

I da je čovjek stvoren za ibadet, njegova priroda i duhovni sistemi to pokazuju. Jer, sa aspekta djelatnosti i moći potrebne za život na ovome svijetu, ne može se mjeriti sa najjednostavnijim vrapcem. Ali je kao komandant i sultan životinskog svijeta, sa aspekta potrebe za naukom i količinom svih potrepština, molitve i ibadeta potrebnim za duhovni život i život na ahiretu.

Dakle, hej moj nefsu! Ako ovosvjetski život budeš učinio kao osnovni cilj i uvijek za njega budeš radio, postaješ poput najjednostavnije vrste vrapca.

Ako ahiretski život budeš načinio svojim glavnim ciljem, te i ovaj život učiniš njivom i sredstvom da dođeš do njega i prema tome budeš radio, tada postaješ komandant životinskog svijeta, a na ovome svijetu postaješ premio i dragocjen rob, počašćen i cijenjen gost Uzvišenog Hakka.

Eto tebi dva puta!… Možeš odabrati koji hoćeš.. Pravi put i pomoć traži od Erhamurrahimina…
 
Top