Pitanja i Odgovori

[GAZIJA]

alkohol u tabletama

Pitanje:

Selam alejkum wr wb!

Imam jedno pitanje:
Da li je dozvoljeno piti tablete s alkoholom? Ako mozete da mi odgovorite s cvrstim dokazima, Allah vas nagradio, amin!

ms sestra

Odgovor:

Ve alejkumusSelam ve rahmetullahi ve berekatuhu,

Ukoliko postoji alternativna zamjena, koja u sebi ne sadrzi alkohol to je prece da se trazi od doktora da propise. Ako nema takvoga lijeka na biljnoj bazi i sl. onda treba znati da medicinski alcohol je taj koji pri stupanju u hemijsku vezu gubi svojstvo opijanja, koje ga cini glavnim razlogom zabrane koristenja.

Adekvatan dokaz su grozdje i hurme, koje je Poslanik a.s. zabranio da se koriste ukiseljeni nakon tri dana, jer poprimaju osobenost opijanja ljudskoga razuma sto ih cini u tom stanju zabranjenima vjerniku za upotrebu, iako su u svojoj osnovi I grozdje I hurme zdravi I pozeljni da se konzumiraju. A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan!

 

[GAZIJA]

da je dozvoljeno slusanje muzike?

Pitanje:

Selam!

Da li je dozvoljeno slusanje muzike, jer sam cuo da je zabranjeno slusanje i koristenje muzickih instrumenata?

Odgovor:

Dragi čitaoče, Allah, dželle šanuhu, se smilovao meni i tebi, znaj da me je ponukalo da pišem o ovoj temi nerealno pisanje i odgovaranje nekih pojedinaca u časopisima i dr. kada su u pitanju muzika i pjevanje. Kada kažem nerealno, mislim na to da oni, dajući odgovor ili pišući na ovu temu, ne navode stvari koje je potrebno navesti.

Koliko sam uspio shvatiti, radi se o bojazni da se to spomene. Jer, kada bi to spomenuli, stvari bi izgledale malo drukčije i slušalac, odnosno čitalac bi stekao drugi dojam. Međutim, oni idu linijom manjeg otpora.

Kada po pitanju muzike i pjevanja spomenu razilaženje, korektno bi bilo spomenuti ko zastupa navedene stavove; da spomenu ko je zabranjuje a ko je dozvoljava, te, ko je nekad dozvoljava a nekad zabranjuje, već se kaže: Učenjaci se razilaze po tome pitanju, neki je dozvoljavaju, neki zabranjuju a neki nekad dozvoljavaju a nekad zabranjuju, nakon čega brani odabrano mišljenje. Trebalo bi spomenuti čiji su navedeni stavovi i navesti makar po jedan dokaz za svako mišljenje.

Znajući da su dokazi onih koji zabranjuju muziku jači i da je njihov broj veći, on to namjerno izbjegava spomenuti. Šta mislite kada bi se reklo da četiri imama: Ebu-Hanife, Malik, Šafija i Ahmed, Allah im se smilovao, zabranjuju muziku i pjevanje, odnosno, da sva četiri mezheba zauzimaju stav da su svi muzički instrumenti zabranjeni?! pa se poslije toga spomenu neki koji su to dozvolili?!

Međutim, oni to ne navode, čak ni njihove dokaze. Još gore od toga jeste što tvrde da su dokazi onih koji zabranjuju muziku ili nejasni ili slabi, a znamo čiju ocjenu uzimaju u vezi s tim hadisima. Uzimaju ocjenu samo jednog učenjaka a zapostavljaju preko deset hadiskih eksperata koji te hadise ocjenjuju ispravnim među kojima je i najveći autoritet hadisa svih vremena, imam Buhari, Allah mu se smilovao. Nije mi jasno kako su ti dokazi bili jasni četverici imama i svim ostalim mezhebskim učenjacima, koji su zabranjivali muziku! Poznato je da su četverica imama najveći isl. učenjaci, pa da li je moguće da su se oni pozivali na slabe i nejasne dokaze?

Zatim, kada spomenu dokaz, ako se radi o hadisu, trebaju navesti one koji ga smatraju ispravnim a onda onog koji ga smatra slabim. Ovo se pogotovo ne usuđuje, jer kada bi to objelodanio, pobio bi samoga sebe. Da stvar bude još gora, one koji dozvoljavaju muziku, oni nazivaju ljudima koji su "sačuvali osjećaj za razumijevanje". Allahu ekber! Da, imaju osjećaj za razumijavanje danas kada je narod odlutao od vjere i kada su džamije prazne, kada se ljudi guše u haramima, te kada ih treba pozivati u džamije, taj neko ima osjećaj za razumijevanje da im na vrat natovari još jedan haram i još više ih udalji od vjere.

Ovakvi očito imaju osjećaja za razumijevanje! Prijašnji učenjaci, za vrijeme dok se narod čvrsto držao vjere, nisu dozvoljavali pjevanje a kamoli instrumente, a danas, narod je preokupiran svime više nego ibadetom i sad mu još treba dozvoliti muziku da ga to još više otuđi od vjere. Kada bi muzika i bila dozvoljena, onaj ko imalo poznaje fikh, te fikhska i usulska pravila, u ovome bi vremenu zabranio slušanje muzike zbog preventive (sedduz-zeria'), jer se svijet previše udaljio od vjerskih vrijednosti.
Sada ćemo, dragi čitaoče, vidjeti šta učenjaci četiri mezheba kažu u vezi muzike.

STAV ČETIRI MEZHEBA PO PITANJU MUZIKE

Sva četiri mezheba priznata su kod učenjaka i po njima ljudi danas prakticiraju vjeru. Otuda, ako svi mezhebi imaju jednoglasan stav po određenom pitanju, onda se slobodno može kazati da je to stav Islama po tome pitanju.

STAV HANEFIJSKOG MEZHEBA

Što se tiče muzike i muzičkih instrumenta hanefijski su pravnici rigorozni, dočim po pitanju same pjesme (bez pratnje muzičkih instrumenata) koja u sebi nema zabranjenih detalja, imaju različite stavove. Dakle, zvaničan stav hanefijskoga mezheba u vezi s muzikom, bila sama ili sa pjesmom koja u sebi nema ništa zabranjeno, nije dozvoljena, kao što sama pjesma koja u sebi ima zabranjenih detalja nije dozvoljena.

Po pitanju pjesme koja u sebi nema zabranjenih detalja, hanefijski pravnici imaju različite stavove. Izuzetak je upotreba defa i pjesma koja u sebi nema zabranjenih elemenata prilokom svadbe, sunećenja djeteta i bajrama. Upotreba drugog instrumenta nije dozvoljena u ovim niti drugim prilikama.

U djelu El-Fetava el-hindijje stoji: "Razišli su se po pitanju samog pjevanja (bez pratnje muzike): neki su ga u potpunosti zabranili i rekli da je slušanje pjesme grijeh. Ovo mišljenje zastupa i šejhul-islam (Alija b. Muhammed el-Isbiidžani), a ako bi pjesmu čuo iznenada ne bi bio griješan. Neki imaju mišljenje da pjevanje nije zabranjeno ako će koristiti u svrhu versifikacije poezije ili jezične pravilnosti. Drugi opet zastupaju mišljenje da je to dozvoljeno samo kada je čovjek usamljen kako bi odbio usmljenost i tugu, s tim da to ne bude vid zabave i razonode. Ovome mišljenju teži šemsul-eimmeti Es-Serahsi. Kada poezija sadrži korisne pouke ili fikhske propise, citiranje takve poezije nije zabranjeno." (5/532, isto stoji u djelu Tebjinul-hakaik 6/13-14).

U djelu El-Bahrur-raik stoji: "U djelu El-Miradž stoji: 'Dvije su vrste zabave: prva, zabranjena, a to su muzički instrumenti koji uzbuđuju i razdražuju bez pjesme, kao flauta, svejedno bila napravljene od drveta ili trstike, ili drugi instrumenti kao što su lutnja, tanbura(…)
druga: dozvoljena, a to je def i to prilikom svadbe i sl. a čemu je povod veselje, a zabranjen je u drugim slučajevima zbog predanja u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, kada bi čuo def poslao da se vidi zbog čega je upotrijebljen; ako je povod tome bila svadba, to bi prešutio, a ako bi bilo u pitanju nešto drugo, upotrijebio bi štap.

Muškarcima nije dozvoljen niukom slučaju zato što to spada u oponašanje žena (…)' U djelu El-Bezazije, u poglavlju El-Menakib, prenešena je saglasnost (idžma) u vezi zabrane pjevanja uz muzičke instrumente kao što je lutnja, u vezi pjevanja bez muzike, prethodno si upoznat sa razilaženjem po tome pitanju". (7/88)

Imam Kasani, Allah mu se smilovao, u djelu El-Bedaius-sanaiu govoreći o obaveznosti traženja dozvole za ulazak u tuđu kuću kaže: "… ovaj propis važi ako hoće ući radi posjete i tome slično, međutim ukoliko ulazak bude radi spriječavanja činjenja grijeha, kao kada čuje pjevanje i svirku, neka uđe bez traženja dozvole, jer je sprečavanje činjenja grijeha stroga obaveza; ako bi se u ovome slučaju uvjetovalo traženje dozvole, onemogućilo bi se sprečavanje (grijeha)". (5/209). Ovo je prenešeno od imama Ebu-Jusufa, Allah mu se smilovao.

Imam Es-Serahsi, Allah mu se smilovao, u svome djelu El-Mebsut kaže: "Nije dozvoljeno unajmljivanje radi poučavanja pjevanju i radi naricanja jer je to dvoje grijeh".(16/14)

Šejhul-islam El-Marginani, Allah mu se smilovao, u El-Hidaji kaže: "Svjedočenje narikače i pjevačice se ne prima zato što time čine grijeh (…), niti se prima od onoga koji okuplja narod da im pjeva, jer ih okuplja da čine veliki grijeh." (3/1105). Ovdje je pjevanje okarakterisao kao veliki grijeh (kebire).

STAV MALIKIJSKOG MEZHEBA

Malikijski se mezheb ne razlikuje od hanefijskog po pitanju zabrane muzičkih insrumenata, osim što kod njih postoji izvjesno razilaženje po pitanju dozvole frulei trube na svadbi, a van svadbe ih zabranjuju. Što se tiče ostalih instrumenata oni su zabranjeni bilo na svadbi ili mimo svadbe. Isto tako, kod njih postoji razilaženje po pitanju samog pjevanja, u najmanju ruku, ono je pokuđeno (mekruh) ukoliko ne sadrži zabranjene elemente, ako sadrži, onda je zabranjeno.

U djelu El-Mudevvenetul-kubra stoji: "Upitao sam: da li je Malik zabranjivao pjevanje, a on je odgovorio: "Malik je zabranjivao učenje Kur'ana po melodijama pa kako nije zabranjivao pjevanje; zabranjivao je da čovjek prodaje robinju pod uvjetom da je pjevačica, što upućuje na to da je on zabranjivao pjevanje (...). Upitao sam: da li je Malik zabranjivao defove prilikom svadbe ili je to dozvoljavao, i, da li je dozvoljavao unajmljivanje toga? Odgovorio je: "Imam je Malik zabranjivao defove i sve instrumente prilikom svabe." (11/421)

Imam Alusi, Allah mu se smilovao, u svome tefsiru, prenoseći govor imama Turtušija, Allah mu se smilovao, kaže: "Turtuši je prenio od imama Malika, Allah mu se smilovao, da je zabranjivao pjevanje i slušanje pjesme i da je govorio: 'Ako čovjek kupi robinju i otkrije da je pjevačica, ima pravo da je vrati zbog te mahane (nedostatka).' Na pitanje o pjevanju koje su dozvolili stanovnici Medine, imam je Malik odgovorio: 'To kod nas ne rade osim pokvarenjaci i razvratnici.'" (21/94).

U djelu Eš-Šerhul-kebir nakon navedenog razilaženja po pitanju dozvole frule i trube prilikom svadbe stoji:"…što se tiče ostalih instrumenata sa žicama najispravnije je da su oni zabranjeni čak i prilikom svadbe."(2/339).

U istome djelu slovi:"Najamnina za def i muzičke instrumente prilikom svadbi (…), tj. vjenčanja je zabranjena, neki su rekli da je dozvoljeno, ali ne znači ako su dozvoljeni (tj. prilikom svadbe) da je dozvoljena najamnina. Najispravnije je da su def i bubanj dozvoljeni prilikom svadbe sa zabranom najamnine, a drugi instrumenti su zabranjeni čak i prilikom svadbe, a svi instrumenti (u šta ulaze bubanj i def) su zabranjeni van svadbe pa je najamnina za njih zabranjena." (4/18).

U djelu El-Hašijetul-Adevi stoji: "Ukratko rečeno, govor komentatora se svodi na to da je pjevanje zabranjeno uopće, bilo ono samo ili uz pratnju instrumenata, njegov govor ukazuje da je to zabranjeno čak i u svadbi. Isto tako su zabranjeni i instrumenti bez pjevanja, prilikom svadbe i van nje, i nije dozvoljen osim def i to samo prilikom svadbe. Pouzdano je da je pjevanje bez instrumenta mekruh; ako u pjesmi nema nešto što je mekruh, a ako ima, onda je zabranjeno. Već si upoznat da su instrumenti u potpunosti zabranjeni". (2/565).

Iz ovoga se govora jasno vidi da su frula i truba zabranjene i u svadbi. Ovo je mišljenje odabrano i u djelu Hašijetu Desuki gdje stoji:"(ispravnije je da su oni zabranjeni itd.) ovo je suprotno mišljenju nekih koji su dozvoli njihovu upotrebu samo prilikom svadbe što i nije jako mišljenje."(2/339).

STAV ŠAFIJSKOG MEZHEBA

Ni šafijski mezheb nema neke bitne razlike od prethodna dva; kod njih je pjesma mekruh ukoliko ne sadrži zabranjene elemenate, a ako sadrži, zabranjena je. Instrumenti su uglavnom zabranjeni osim upotrebe defa za svadbeno veselje, dok jedan instrument spada u pokuđene čini. Pjesma uz instrumente je zabranjena.

Imam Šafija, Allah mu se smilovao, u svome poznatom djelu El-Ummu kaže: "Ako bi mu polomio tanburu, lutnju ili bubanj a na njima ima nešto što se može upotrijebiti mimo sviranja, to će nadoknaditi, ako se ne može upotrebljavati osim za sviranje, neće nadoknaditi ništa." (4/212).
Iz ovoga se govora jasno vidi da je imam Šafija, Allah mu se smilovao, zastupao stav da su instrumenti zabranjeni, jer nije obaveza vršiti nadoknadu za uništavanje zabranjenih stvari, što je opće poznata stvar u Islamu.

U istome djelu također stoji: "Čovjek koji se počne baviti pjevanjem i to mu postane zanimanje, da mu dolaze i ide drugima radi pjevanja, da postane poznat po tome i da po tome se naziva, a tako i žena, onda se od njih neće prihvatati svjedočenje (…). Ovo zbog toga što je to spada u zabavu koja je pokuđena i liči na ništavnost (…) Isto je sa čovjekom koji posjećuje kuće u kojima se pjeva i kojeg posjećuju pjevači, ako to postane njegova praksa, te se razglasi i pročuje i bude očevidno, isti biva na nivou bestidnosti i glupavosti, zbog čega se odbija njegovo svedočenje. Ako bi to učinio ponekad, onda mu se svjedočenje ne bi odbijalo zato što sam to (pjevanje) okvalifikovao kao nejasan haram." (6/209).

U djelu Es-Siradžul-vehhadž stoji sljedeće: "Pjevanje je pokuđeno, to je podizanje glasa uz poeziju ili nešto drugo i to bez instrumenata. Ukoliko bi bilo uz instrument, onda je ono haram (zabranjeno)." (1/603).

U djelu El-Bejan imam El-Imrani, Allah mu se smilovao, kaže: "Što se tiče melodičnog pjevanja bez razdražujućih instrumenata ono je kod nas pokuđeno, nije ni zabranjeno niti dozvoljeno." (13/291).

Na drugom mjestu kaže: "Što se tiče glasova koje proizvode instrumenti, oni se dijele na tri vrste: zabranjeni (haram), mekruh (pokuđeni), i dozvoljeni. Što se tiče zabranjenih to su instrumenti koji razdražuju i uzbuđuju, sami bez pjesme, kao lutnje, tanbure, bubnjevi, flaute, harfe i sl (…). Što se tiče pokuđenog, to je glas štapa ili motke (kadib, a to je poseban štap od trstike u koji se udaralo prstima).

On dodaje pjesmi razdraganost i uzbuđenost a ne prouzrokuje to sam i nije haram zato što je on ovisan o pjesmi. Pa kako je pjevanje pokuđeno tako biva pokuđeno ono što o njemu ovisi (…). Što se tiče dozvoljenog, to je def, koji je dozvoljen prilikom svadbe, sunećenja djece i nije ga dozvoljeno upotrebljavati mimo ova dva slučaja." (13/295-296).

STAV HANBELIJSKOG MEZHEBA

Ni ovaj se mezheb ne razlikuje od ostalih mezheba po pitanju zabrane instrumenata, osim kadiba (štapa) u vezi s kojim postoje dva mišljenja, što ćemo kasnije objasniti. Kod hanbelija zabranjeno je pjevati uz instrumente svejedno bilo u pjesmi zabranjenih elemenata ili ne. Ako se pjeva bez instrumenata i u njemu nema pokuđenih i zabranjenih elemenata, kod hambelija postoje dva mišljenja: prvo da je zabranjeno a drugo da je pokuđeno. Ukoliko u pjesmi postoje zabranjeni elementi onda je ona zabranjena. Def je dozvoljen u svadbi a bubanj u ratu, što znači da mimo toga nisu dozvoljeni.

U djelu El-Keššaful-kana stoji: "Pokuđeno je slušanje pjesme bez pratnje instrumenta kao što je lutnja, tanbura i sl., a zabranjeno je uz njih, tj. uz pratnju instrumenta slušanje pjesme."(6/422).

U El-Kafiju stoji: "Dvije su vrste zabave: zabranjena i to su instrumenti koji uzbuđuju i razdražuju bez pjesme kao što su flauta, svejedno bila ona od drveta ili trske, ili drugi kao tanbura, lutnja i harfa (…). Druga vrsta, koja je dozvoljena, jeste def prilikom svadbe, a zabranjen je mimo nje. Muškarcima je on pokuđen zbog oponašanja žena (…).

Udaranje u kadib (štap) ne uzbuđuje niti razdražuje i zato nije zbranjeno, ono je potčinjeno pjevanju i uzima njegov propis u pokuđenosti."(4/525-526). Po pitanju kadiba kod njih postoje dva gledišta: jedno da on nije mekruh osim sa pljeskanjem rukama, pjevanjem ili plesom. (El-Mugni, 14/160). Drugo da je zbranjeno, i to je tačno i ispravno mišljenje. (El-Furu, 5/237).

ZAKLJUČAK

Na osnovu spomenutog, s punim pravom možemo kazati da su muzički instrumenti u globalu strogo zabranjeni. Neki su zabranjeni u svakoj situaciji kao žičani instrumenti, duvački i sl. U to ulaze i svi savremeni instrumenti. Drugi su opet zabranjeni u određenim, a dozvoljeni u određenim prilikama, kao što je def prilikom svadbe, sunećenja djece i za bajrame i to kod svih učenjaka.

Po pitanju nekih instrumenata kao truba i frula kod malikija postoji izvjesno razilaženje da li su dozvoljeni prilikom svadbe; neki ih dozvoljavaju a drugi brane, dočim su kod ostalih učenjaka zabranjeni, ali su svi jednoglasni da je upotreba trube i frule zabranjena mimo svadbe. Po pitanju dozvole defa mimo spomenutih situacija postoji razilaženje. Naime, većina i njega zabranjuje, a neki ga učenjaci dozvljavaju. Isto tako, učenjaci imaju oprečan stav da li je dozvoljen muškarcima.

Kada je u pitanju pjesma bez insrumenata ona je u najmanju ruku mekruh kod svih autoriteta pod uvjetom da ne sadrži zabranjene detalje. Ukoliko sadrži, i ona je kod sviju zabranjena, kao što je zabranjena sa bilo kojim od tih instrumenata osim defa.

Neki su učenjaci izuzeli pjevanje bez upotrebe instrumenata u određenim situacijama, kao bijeg od samoće ali da ne bude u cilju zabave i razonode. Citiranje poezije nije zabranjeno ako u njoj nema zabranjenih detalja, ako ima, onda je zabranjeno.

Esnaf ef. Imamović, prof.

 

[GAZIJA]

da li je zeni dozvoljeno cupanje obrva?

Pitanje:

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu Allah neka vas nagradi svakim, dobrom pre svega, a onda interesuje me:
Da li je zeni dozvoljeno cupanje obrve, ali ne potpuno cupanje vec samo sredjivanje i samo za muza, naravno s nijetom, ali posto nemam nikab zanima me da li smijem to da radim?

Hvala unaprijed na odgovoru, dzezakumul hajr insaAllah.


Odgovor:

Ve alejkumu selam ve rahmetullah,
Nije dozvoljeno ženi da čupa obrve, svejedno da li se radilo da je sa nijjetom sređivanja samo radi mužu ili radi nečeg drugog, radi općenitosti hadisa kojeg je zabilježio imam Buhari i Muslim u svojim Sahihima, imam Ahmed u svom Musnedu,Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i ibn Madže u svojim Sunenima, u kojem se kaže:
„Allah je prokleo žene koje čupaju obrve i koje traže da im se čupaju“.

Kaže imam Nevevi u komentaru ovog hadisa: „Ovaj čin, tj. čupanje obrva, je haram“. Riječ koja je upotrebljena u citiranom hadisu je „namisa“. Imam Ebu Davud nakon što je naveo pomenuti hadis u svom Sunenu rekao je : „Namisa je žena koja čupa svoje obrve kako bi ih utanjila“

(Fethul Bari 10/390,391 ,Šerhu Sahihi Muslim 14/332,Avnul Mabud 7/257,Tuhvetul Ahvezi 7/206,Sunen Nesai 8/146,ibn Madže 1/284, br. 1989,Musned 4/152,Nejlul Evtar 6/228,Džamiul Usul 4/780, Fetava el Meretil Muslime 2/535)


A Allah najbolje zna!

 

[GAZIJA]

namaska vremena

Pitanje:
Da li je dozvoljeno odgađanje ikindije namaza do pola sata prije zalaska sunca?

Odgovor:


Početak ikindiskog vremena biva kada završava vrijeme podne namaza,a to je kada sjena nekog predmeta bude koliko i taj predmet,i ovo je mišljenje večine islamskih učenjaka (šafija,hanbelija i malikija).Drugo mišljenje kaže da podne završava a ikindija počinje kada sjena nekog predmeta bude duplo viša od samog predmeta,i ovo je mišljenje Ebu Hanife.Prvo mišljenje koje smo spomenuli je ispravnije radi mnoštva vjerodostojnih hadisa koji na njega ukazuju.
Kada je u pitanja vrijeme ikindije namaza kod islamskuh učenjaka nema razilaženja da je ovaj namaz dozvoljeno obaviti sve dok sjena nekog predmeta bude duplo viša od tog predmeta ili do «isfirara»,tj. dok sunce ne požuti.
Međutim kakav je propis obavljanja ikindije namaza, bez opravdanog razloga, nakon što prođe ovoliko vremena od početka ikindije namaza pa do samog zalaska sunca.
U hanbeliskom mezhebu nalazimo da čovjek ukoliko odgodi namaz poslije ovog vremena bez opravdanog razloga «da je griješan»,(haram učinio),kao što je to spomenuo ibn Kudme u svom djelu
„El Mugni“,i ovo mišljenje je prihvačeno u mezhebu ,kao što je spomenuto u „Revdul Murbi“ i „Mukni“.U mezhebu postoji još mišljenja koji kažu da je dozvoljeno odgađanje do zalaska sunca ali da je mekruh,kao i mišljenje da nakon ovog vremena izašlo vrijeme ikindije.Međutim ono što smo spomenuli je odabrano mišljenje u mezhebu.Također u mezhebu je obabrano da čovkek iako namaz odgodi bez razloga griješan je,ali smatra se da ga je obavio u svom vremenu!(Mugni 1/506, Insaf 1 /433,434,Revda 57,Mukni 102,103)


Šafiski mezheb je u ovom pitanju veoma sličan hanbeliskom mezhebu.U djelima šafiskog mezheba nalazimo podjelu na više vremena od početka ikindiskog vremena pa do zalaska sunca.Zaključak je da je dozvoljeno bez ikakve zapreke ilindiju namaz obaviti kao što je i u hanbeliskom mezhebu.Poslije toga obavljanje ikindija biva dozvoljeno ali je „mekruh“,za razliku od prethodnog mišljenja koje laže da je „haram“.U šafiskom mezhebu biva obavljanje ikindije haram samo onda se ostavi do vremena kada je do zalaska sunca ostalo onoliko koliko nemože da se obavi čitav namaz.(Mugnil muhtađ 1/190,Kifajetul ahjar 1079)
U hanefiskom mezhebu je dozvoljeno ili čak pohvalno odgađanje ikindije do vremena kada se sunce još nije promjenilo,a poslije tog vremena biva mehruh.(Fethul Kadir 1/227)
U malikiskom mezhebu nalazimo identično prethodnim mišljenjima.Tako se od imama Malika prenose dva rivajeta kada je u pitanju odabrano vrijeme za ikindiju namaz „el muhatar“.U rivajetu ibn Abdil Hakema se kaže da je to dok sjena nekog predmeta ne postane duplo kao taj predmet,dok se u rivajeti ibnul Kasima kaže da je to dok se sunce ne promjeni.Poslije ovog vremena nastupa vrijeme u kojem je dozvoljeno obavljanje ikindije namaza samo za one koji imaju neku nuždu.(Hašijet adevi 240,246,247)
Prvo mišljenje koje smo spomenuli je ispravnije.
Tako da kažemo da onaj koji klanja ikindiju namaz u ovom vremenu smatra se da je klanjao u ikindiskom vremenu, ali je učinio haram, zato što je odgodio do ovog vremena.Dokaz ispravnosti ovog mišljenja je hadis kojeg je zabilježio imam Muslim u svom Sahihu od Enesa r.a. u kojem Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže za one koji odgađaju ikindiju namaz do ovog vremena; „To je namaz licemjera“(Muslim5,125,br.1411).
A Allah najbolje zna.

 

[GAZIJA]

da li zena moze sa hajzom u mesdjid?

Danas jedni kažu da je ženi sa hajzom dozvoljen boravak u mesdžidu, dok drugi to osporavaju. Kakav je šerijatski propis boravka žene sa hajzom u mesdžidu?

Odgovor: Učenjaci imaju tri mišljenja oko boravka zene u mesdzidu u stanju hajza:
Prvo mišljenje: zabrana ulaska zene u mesdzid u stanju hajza.
Ovo je stav hanefijskog mezheba, zvanični mezheb malikija i šafija i rivajet od Ahmeda. Dokazuju svoj stav sa tri hadisa:
1- "Ne dozvoljavam (ulazak u) mesdzid zeni u stanju hajza i dzunubu". (Ebu Davud 232 i Ibn Huzejme 1327)
Komentar: u senedu je Dzisrete bint Dedzadze, kaze Buharija da je slaba, kaze Ibn ebi Hatim da su ovo riječi Aiše, radijallahu anha, prema tome hadis je daif.
2- Kaze Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, Aiši, radijallahu anha: "Radi sve što radi hadzija osim tavafa" (Buharija 299 i Muslim 1211)
Komentar: hadis govori o tavafu i nema veze sa ulaskom zene u mesdzid.
3- "Naredio je da zene koje su u stanju hajza ne budu u musalli (mjestu gdje se klanja bajram-namaz)". (Buharija 974 i Muslim 890)
Komentar: musalla nije mesdzid, cilj zabrane je da ne smetaju onima koji klanjaju jer one ne klanjaju u takvom stanju.
Drugo mišljenje: dozvola u stanju nuzde ili potrebe, a primjer potrebe je prisustvovanje i drzanje predavanja i slično.
Između ostalih ovaj stav je izabrao i Ibn Tejmije, dokaz im je dozvola Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, da se zeni crnkinji napravi šator u mesdzidu (Buharija 439), kazu ova zena je morala imati hajz a nije joj zabranio boravak u mesdzidu.
Komentar: moguće je da je zena bila stara, tj. u stanju klimaksa.
Treće mišljenje: dozvola boravka pod šartom da se čuva čistoća mesdzida od krvi hajza. Ovo je rivajet od Malika, Ūafije, i Ahmeda, mezheb zahirija i stav Ibn Hazma. Dokaz su im riječi Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, upućene Aiši, radijallahu anha: "Dodaj mi sedzadu iz mesdzida", a ona mu reče: "Ja imam hajz". "Tvoj hajz nije na tvojoj ruci", reče Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem. (Muslim 298) Takođe kazu da je osnova dozvola a nema vjerodostojnog hadisa kojim je boravljenje zabranjeno.
Odabrani stav gledajući na snagu dokaza je treće mišljenje, tj. dozvola boravka u mesdzidu zeni koja ima hajz pod šartom da čuva čistoću mesdzida od krvi hajza.

 

[GAZIJA]

hoce razvod jer ga nevoli?

Da li žena koja je dug period sa mužem u braku ima pravo da traži razvod iz razloga što ga više ne voli i što nema više osjećaje ljubavi koje je imala za njega?

Odgovor:
U osnovi zeni nije dozvoljeno da trazi razvod braka od svog muza bez opravdanog razloga našto upućuje hadis spomenut u prethodnom pitanju. Takođe treba imati na umu da nije ljubav jedina veza koja spaja muza i zenu, pored ljubavi tu su djeca, zadovoljavanje polnog nagona, izdrzavanje, smirenje, druzenje, tazbinske veze i slično. Za valjan šerijatski brak nije uslov da se supruznici vole, zato nepostojanje ljubavi nije razlog da se trazi razvod braka.
Međutim, da bi zeni bilo dozvoljeno da trazi razvod braka od svoga muza uvjet je da se zena boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu zato što ga mrzi (prezire) iz određenog razloga. Zene moze zamrziti svoga muza zbog njegovog ruznog izgleda, lošeg ahlaka, nepraktikovanja vjere, starosti, slabosti i slično, pa se zbog toga boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu, u tom slučaju dozvoljeno joj je da trazi razvod braka s tim da je duzna vratiti svom muzu vjenčani dar (mehr) koji je uzela. (El-Mugni 7/51) Dokaz za ovo je ajet: "A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi". (El-Bekare 229) I hadis od Ibn 'Abbsa, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je zena Sabit ibn Kajsa došla Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nazahvalnosti (kufrul-a'šire)". A on je upita: "Hoćeš li mu vatiti njegov vrt?" ona odgovori: "Hoću". A onda je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao njenom muzu: "Uzmi vrt i daj joj talak". (Buharija 5276)

 

[GAZIJA]

odvajanje od muzovih roditelja

Pitanje:

Htela bih da vas pitam da li imam pravo da svom buducem muzu trazim da zivimo odvojeno od njegovih roditelja i dva devera? Da naglasim da hvala Allahu imamo mogucnosti za to, jer oboje radimo i imamo solidne plate. Njegovi roditelji se bune, jer je to kod nas sramota da se sin odvoji. A on ne moze da mi udovolji da se njegovi ne bi naljutili, da im cuva hatar.

I da li bih mogla da ga ostavim ako imam osjecaj ako mi to ne omoguce da ce nam se ceo zivot njegovi mijesati u brak, jer oni zele da se pitaju i da donose odluke. Ja sam samo duzna oko svog coveka i njega da pitam za sve, a ne njegove roditelje. U nedoumici sam, oslanjam se na Allaha, klanjala sam istiharu, klanjacu i dalje i uzdam se u to da ce mi Allah pokazati pravi put.

Vas vitam za misljenje. Da vas Allah nagradi. Selam!

Odgovor:

U odgovoru na vaše pitanju uzeću sebi malo više slobode i pokušati otići i dalje od vašeg pitanja kako bi situacija o odnosu svekrva-snaha-sin bila potpuno jasna.

Naime, Kad je riječ o svekrvi i snahi, tu zaista imamo veoma mnogo problema. Jedan od razloga takvoga stanja jest i obostrano nepoštivanje privatnosti i nepoznavanje uloga. Kod nas je običaj da se, u većini slučajeva, živi u zajednici, što, samo po sebi, dovodi do netrpeljivosti ukoliko se uloge pomiješaju. Udajom, mlada prelazi u tuđu kuću, u kojoj već egzistira porodica koja ima svoje običaje i pravila. Svekrva koja je dočekala, sina je veoma voljela, mazila i pazila. Nevjestinim dolaskom, ona ostaje bez svog mezimca i brigu o njemu preuzima "strano" čeljade, koje će se "ispriječiti" između nje i sina. Teško je to podnijeti i zato se mnoge svkrve odlučuju na borbu u kojoj samo one vide smisla.

Treba podsjetiti na ajete:

"Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi.." (Lukman, 14.), "Majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci…" (El-Ahkaf, 15.).

Svaka bi majka željela da sin ostane samo njen i da ga ni sa kim ne dijeli. Zato ispočetka nastaju blagi vidovi netrpeljivosti između nje i njene snahe. Supruga se, pak, udala za čovjeka kojeg voli i ona s pravom želi da taj čovjek bude samo njen. Jer, zašto se udavala ako će ga morati dijeliti!? Očito je da su majka (svekrva) i supruga (snaha) pogrešno shvatile svoje uloge.

Ljubav sina prema majci je neupitna, kao i njegova poslušnost prema njoj. Ljubav sina prema svojoj supruzi je također neupitna, ali u ovom slučaju nema one poslušnosti kao prema majci. Dakle, sin je dužan slušati majku i činiti joj dobročinstvo prema kur’anskom ajetu: "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite…" (El-Isra, 23.).

Miješajući između dječije ljubavi i poslušnosti i ljubavi prema ženi, mnoge majke, kad primijete da dijete više vremena posvećuje svojoj ženi nego majci, počinju se miješati u život, kroje sinu planove, savjetuju mu kako da postupa prema svojoj ženi itd., što se suprotstavlja hadisu u kome Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Zaista je pravo djeteta da ga njegov roditelj poduči Kur’anu, da mu nadjene lijepo ime i oženi ga, odnosno uda kad postane punoljetno" (El-Hakim).

Onoga momenta kad sin dopusti da majka pređe granicu miješanja u brak, poremetit će se ravnoteža porodice i to će biti prvi korak ka izazivanju nesuglasica u braku. Često to majka radi iz dobrih namjera.

S druge strane, snaha ne trpi da joj se svekrva miješa u život i ona nastoji zadržati samo za sebe čovjeka kojeg je izabrala. Ta, ona se zato i udala…

U većini slučajeva, snahe godinu-dvije nakon udaje pokušavaju nagovoriti muža da se odvoje ili - kako je to u narodu poznato - da se odijele, želeći postići svoj mir i zaštititi privatnost. Mnoge se zadovolje i sa odvajanjem u krugu iste kuće. Snahe uglavnom ovo zahtijevaju zato što im je ugrožena privatnost i što se ne mogu opustiti u kući u kojoj, pored nje i muža, žive i drugi. One bi htjele biti slobodne kad su sa svojim muževima. One ne vole da ih neko kontrolira i da imaju tutora. Zamislite kako izgleda kad se snaha ne može raskomoti u svojoj sobi i strijepi hoće li ko naići i hoće li joj svekrva ući u sobu. Zato mnoge vole da svekrve i nema. Poznato je da za djevojku koja se udaje za momka koji nema roditelje, druge djevojke znaju kazati: "Blago li njoj, udala se za fina momka; nema ni oca ni majku".

Reagiraju s negodovanjem i na samu pomisao da se sin hoće odijeliti majke. Nastaju problemi. Prvo se posvađaju svekrva i snaha, jer ona misli da je snaha nagovorila sina na taj čin. Potom se posvađaju sin i mati, da bi na posljetku došlo i do prepirke i razlaza među samim supružnicima.

Bosna i Hercegovina je po mnogo čemu specifična, a jedna od njenih specifičnosti je i život više bračnih parova u istoj kući. Vjerovatno je on kod naših starih bio motiviran željom za zadržavanjem imetka u krugu porodice. U osnovi, islam nema ništa protiv zajedničkog življenja - ako je to nužno, ali je činjenica da ne možemo naći ni jedan kur’ansko-hadiski tekst koji govori u prilog pohvalnosti zajedničkog življenja više bračnih zajednica, pa makar se radilo i o majci i ocu. Naprotiv, naći ćemo tekstove koji govore suprotno. Ibrahim, a. s., nije živio sa svojim sinom i njegovom snahom, već odvojeno, a s vremena na vrijeme ih je posjećivao.
Islam poštuje privatnost bračnih drugova i zato je zabranio djeci da ulaze u sobu u tri termina bez dozvole. Stariji uvijek moraju tražiti dozvolu. Mnoge se žene žale kako im svekrva u bračnu sobu ulazi bez kucanja, zagleda u ormar, ispituje o odnosima između njih dvoga i, uza sve to, prati kad je bojler upaljen, a kad nije.

Kad u Kur’anu i hadisu nailazimo na tekstove koji tretiraju pitanje braka i bračne zajednice, uvijek se govori u dvojini, tj. samo o mužu i ženi. Kad čitamo siru ashaba, vidjet ćemo da - kad se govori o bračnoj zajednici - nigdje se ne spominju svekrve, a ako se i spominju - onda se spominju u kontekstu druge potpuno odvojene porodice. Odijeliti se ne znači i prekinuti onose sa roditeljima. Radi se o novoj porodici koja zaslužuje da živi samostalno.

Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: "Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado… Žena je pastir u kući svoga muža, pa će i ona biti odgovorna za svoje stado…" (Buhari i Muslim). Hadis nam govori da ne može biti više pastira u jednoj kući. On je samo jedan, a to je supruga. Muž je pastir porodice kao cjeline, a svekrva je pastir svoje kuće.

Kako eliminirati probleme?

Islam sve probleme liječi u korijenu i ako se zna da će nešto u dogledno ili nedogledno vrijeme izazvati nesuglasice, automatski se ide ka eliminaciji uzroka eventualne svađe. U ovom slučaju, ako će život u zajednici posvađati sina i majku i razbiti bračnu zajednicu, bolje je u startu to riješiti i odvojiti bračne parove. Neka svako ima svoj život i svoju intimu! Ne mora svekrva znati kad je bojler uključen, a kad nije. Neka snaha živi u miru. U tom slučaju će se i majka i sin i snaha više slagati i voljeti.
One su dužne biti poslušne prema svojim roditeljima, a svekrvu su dužne poštovati kao majku njihovih muževa. Djeca su dužna slušati svoje roditelje, a ne snahe. Nigdje se, ni u Kur’anu ni u sunnetu, ne spominje slijepa poslušnost svekrvi.

Nekad poslušnost svekrvi ide na račun muža. Muž, odnosno sin razapet je između majke i supruge. Teško mu je objema udovoljiti, pogotovo ako i jedna i druga zahtijevaju nešto što utiče na nemiran život u braku.

Mr. Hfz. Senaid Zajimović

 

[GAZIJA]

klanjanje sun-sunneta

Pitanje:

Essalamu allejkum wa rahmetulah, we berekatuhu!

bissmillahirrahmannirrahiim,

Zelela bih da pitam za son sunete da li je poznato da je poslanik s.a.v.s i njegovi ashabi praktikovali sun sunete znaci da li da klanjamo?

Odgovor:

Ve alejkumusSelam we rahmetullahi we berekatuh,

Ono sto je potvrdjeno od Poslanika a.s. da je klanjao kao potvrdjeni sunnet je:

-Dva rekjata prije sabah namaza,
-Cetiri rekjata prije podne i dva rekjata nakon farza podne namaza, s tim da se ne zovu sun suneti. SUN je rijecica turskoga porijekla i nije preneseno od ispravnih generacija prije nas da su je koristile tijekom nijjeta,
-Dva rekjata poslije aksama,
-Dva rekjata nakon jacije.

To je 12 rekjata pritvrdjenih suneta.

A Allah najbolje zna!

Prof. Jasmin Djanan

 

[GAZIJA]

Pitanje:

KAKO JE KLANJAO POSLANIK MUHAMMED A.S. POSTO ZNAM DA POSTOJI VISE MEZHEBA (HANEFIJSKI,SAFIJSKI,HANBELIJSKI) ZANIMA ME PO KOJEM JE OD NAVEDENIH MEZHEBA KLANJAO POSLANIK MUHAMMED A.S.? DA LI JE KLANJAO PO SAMO JEDNOM MEZHEBU ILI JE KLANJAO PO SVIM MEZHEBIMA?

U NEKIM KNJIGAMA KOJE SAM CITAO PISE DA JE POSLANIK KLANJAO NA SAMO JEDAN NACIN A U NEKIM DA JE KLANJAO NA VISE NACINA TJ. PO SVIM MEZHEBIMA.E SAD JA NE ZNAM STA JE TACNO. DA JE KLANAJO NA SVE MEZHEBE ILI PO SAMO JEDNOM MEZHEBU????MOLIM VAS DA MI ODGOVORITE NA OVO PITANJE STO PRIJE.

SELAM I UNAPRIJED HVALA.

ODGOVOR:

Mezhebi u islamskom ucenju nisu ograniceni na cetiri, niti su Imami samo Ebu Hanife, Malik, Safija i Ahmed. Medju njihovim savremenicima je bilo onih koji, ako nisu bili uceniji i bolji poznavaoci fikha - islamskog prava - od njih nisu nimalo zaostajali iza njih na polju nauke i idztihada.

Tako je Lejs ibn S`ad bio savremenik imama Malika ibn Enesa, a imam Safija za njega veli: "Lejs je bio bolji poznavalac fikha od Malika, ali njegovi ashabi nisu ulozili dovoljno truda da se njegov fikh ocuva i prosiri."

U Iraku je bio poznat Sufjan Es-Sevri, koji nije zaostajao iza imama Ebu Hanife. Gazalija ga je smatrao petim imamom u fikhu, a bio je i imam i u sunnetu, poznat kao Emirul-Mu`minine filhadis - prvak mu`mina u poznavanju hadisa.
Evza`ija je bio imam i prvak bez premca u Samu (Sirija, Jordan, Palestina) i njegov mezheb je dominirao u tom podrucju vise od dvije stotine godina.

Zatim, od Ali Bejta su bili poznati: imam Zejd ibn `Ali, njegov brat Ebu Dz`afer Muhammed ibn `Ali El-Bakir, te njegov sin, imam Dz`afer Es-Sadik. Svaki od njih je bio imam i apsolutni mudztehid. Kao potpuni mudztehid pojavljuje se Et-Taberi, koji je, pored imameta u fikhu, poznat i kao imam u tefsiru, hadisu i tarihu-povijesti, i njegov mezheb ce imati sljedbenike, koji ce kasnije izumrijeti.

Zatim, prije cetvorice imama (Ebu Hanife, Malika, Safije i Ahmeda) bili su njihovi ucitelji kao i ucitelji njihovih ucitelja......, isto tako, imami, u koje se prstom upiralo: more znanja i svjetiljke na putu spoznaje istine. Zar ima nekoga ko traga za spoznajom, a da moze zanemariti: Se`id ibn Musejjeba, sedmoricu pravnika Medine, (El-fukahaus-seb`a), Tavusa, Alkameta, Ibrahima En-Neha`ija, Mesruka, Mekhula, Zuhrija i druge pravnike (fakihe) tabiina (nasljednika ashaba), koji su prosli kroz skolu drugova Allahovog Poslanika - neka je Uzviseni s njima zadovoljan.

Prije svih spomenutih su fukahaus-sahabe - poznavaoci serijatskog prava medju ashabima. Oni koji su prosli kroz skolu poslanstva, bili su savremenici spustanja vahja i svjedoci povodima Objave Kur`ana i sunneta ( hadisa). Oni su se jasno odlikovali nad drugima u spoznaji i razumijevanju vjere, poznavanju ciljeva i znacenja Kur`ana i bili najupuceniji u sintaksu arapskog jezika i znacenja njegovih izraza.

Ko moze ignorirati fikh Ebu Bekra, Omera, Alije, Osmana, Zejda ibn Sabita, Mu`aza ibn Dzebela, Ibni Mes`uda, Ibni Abbasa, Ibni Omera, Ubejj ibn K`aba, Aise i drugih imama medju ashabima, za kojima ko se povede biva upucen na pravi put!!

Nijedan od cetvorice imama - kao nijedan od ostalih mudztehida - nije sebe smatrao nepogresivim, kao sto im to svojstvo niko nije pripisivao. Oni su mudztehidi, tragali su za Istinom, koliko su im dozvoljavale ljudske mogucnosti. Ako bi na tom putu spoznali (potrefili) istinu, imali bi dvostruku nagradu, a ako bi pogresili, pripala bi im jedna nagrada. Iz tog razloga, oni su cesto napustali jedna misljenja, a prihvatali druga, shodno prisutnosti i jacini dokaza - argumenata. U tome lezi tajna pojave vise predaja - misljenja kod jednog imama, u odnosu na isto pitanje. Imam Safija je poznat po tome da je vlasnik dva mezheba: starog, u Iraku, i novog, u Egiptu. s druge strane, malo je bitnih pitanja o fikhu, a da se od Malika i Ahmeda ne prenosi po vise predaja (misljenja), dok je za Ebu Hanifu poznato da je pred samu smrt napustio neka od svojih misljenja.

A i prije njih, od Omera (r.a.) se prenosi da je dao fetvu (o datom problemu), oslanjajuci se na svoje razumijevanje, da bi zatim - naredne godine - dao sasvim suprotnu fetvu o istom pitanju. Kad je upitan za takvo ponasanje, rekao je: "Prosli put smo presudili shodno tadasnjem saznanju, a danas presudjujemo shodno danasnjem saznanju."

Ucenici Ebu Hanife su se razisli sa svojim uciteljem u stotinama pitanja, povodeci se u svom postupku dokazom, ili za predajom (hadisom), do koje su doprli, ili za opcim interesom i potrebom koju su uvidjeli nakon smrti imama - ucitelja. Otuda neke hanefije cesto vele za pitanja u kojima je doslo do razilazenja: "Ovo je razilazenje vremena (i prostora), a ne argumenata i dokaza."

Kad se Ebu Jusuf, jedan od najvecih i najpoznatijih ucenika Ebu Hanife, sastao s medinskim imamom Malikom i upitao ga za iznos sa `a, za pitanje vezano za vakufe, te za zekat na zelen (povrce), i kada mu je Malik odgovorio shodno tradiciji - sunnetu Allahovog Poslanika, Ebu Jusuf je rekao: "Ebu Abdullah, ja se vracam tvom misljenju(a napustam svoje), i da je moj sahib (misleci na Ebu Hanifu) vidio ono sto sam ja vidio, i on bi isto postupio". To je bila nepristrasnost i pravednost do koje vodi istinsko znanje i ispravan idztihad, i sve sto se prenosi od imama u tom pogledu, potvrduje ovu svijetlu istinu. Tako se prenosi da je Ebu Hanifa rekao: " Ovo je moje misljenje i najbolje do cega je dopro moj razum, pa ako ko dode sa misljenjem boljim, mi cemo ga prihvatiti!"
A Malik je rekao: " Ja sam covjek, kao i drugi ljudi, prosudujem ispravno, a i grijesim, pa stavite moje rijeci na vagu Kur`ana i Sunneta!"

Od Safije se prenosi da je rekao: "Ako se vjerodostojna predaja (hadis) suprostavi mom misljenju, omlatite moje misljenje o zid (plot), a kad vidite dokaz ostavljen na putu, znajte da je to moje misljenje!" I jos jedna divna izreka, koja se od njega prenosi: "Moje misljenje je ispravno, uz mogucnost da bude pogresno; a misljenje moga protivnika je pogresno, uz mogucnost da bude ispravno!"

Imami su se razisli, jer je Uzviseni Allah izvor vjere objavio svojim robovima u obliku teksta, a ljudi se neizbjezno razlikuju u njihovom shvatanju i razumijevanju. To je prirodna pojava, jer ljudi se dijele na one koji daju prednost doslovnom, bukvalnom znacenju teksta, i na one koji gledaju na njegov dublji smisao.

Primjeri dvosmislenog razumijevanja teksta:

Pomenuta dva pravca su prisutna od vremena samog Poslanika (s.a.v.s.). Kada je Poslanik - nakon bitke na Hendeku rekao drugovima:" Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka niposto ne klanja ikindiju osim u plemenu Benu Kurejza ", ashabi su se - nakon priblizavanja zalaska sunca - razisli. Jedni su rekli: "Poslanik je imao namjeru da pozurimo!" Drugi su mislili drugacije, rekavsi:" Ne, Poslanik (a.s.) je rekao: - Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka niposto ne klanja ikindiju, osim u plemenu Benu Kurejza! - i mi je necemo klanjati mimo plemena Benu Kurejza, makar i nakon zalaska sunca...." I zaista su je klanjali nakon zalaska sunca (izlaska ikindijskog vremena). Kada je Poslanik (s.a.v.s.) upoznat sa upoznat s postupkom i jednih i drugih, nije prekorio ni jednu skupinu, sto je znacilo, posto ih je prepustio njihovom idztihadu, odobrenje od strane Resulullaha (s.a.v.s.). To je jedan od povoda razilazenja u misljenju.

Drugi povod bi bio sljedeci:

Medju ljudima ima onih koji su strogi i onih koji su popustljivi, onih koji slijede liniju strogosti i onih koji slijede liniju olaksice i popustljivosti. I to je prirodna pojava. Tako se Ibnu Omer razlikovao od Ibnu Abbasa. Ibnu Omer je, prilikom abdesta, prao unutrasnjost ociju, sve dok nije (r.a.) oslijepio, dok Ibnu Abbas to nije smatrao nuznim. Ibnu Omer se plasio poljubiti svoju djecu, kako ga ne bi pokapala njihova slina, a Ibnu Abbas ih je grlio i ljubio, govoreci:" To su ruze koje mirisemo!" Tako se fikh ove dvojice velikana razlikovao, shodno razlici izmedu dva duha, dva temperamenta, te su otuda i strogost Ibnu Omera i blagost Ibnu Abbasa poznate u fikhskoj bastini.

Velika je milost Allaha prema ovom ummetu (muslimanima) sto im nije odredio stroge granice (ogranicio na jedno misljenje ili pravac), nego je ostavio prostora za razlicite stavove i razumijevanja. jer, ono sto odgovara jednoj sredini, ne odgovara drugoj; ono sto odgovara jednom vremenu, ne odgovara drugom.

Slikovit primjer za to je primjer imama Safije, kao utemeljavaca dva mezheba: starog, dok je bio u Iraku i novog, nakon sto se preselio u Egipat. Tako se u fikhskim knjigama kaze: - Ovo je staro misljenje Safije, a ovo je njegovo novo misljenje! Razlog tome je sto je on, kada je dosao u Egipat, vidio ono s cime se nije sretao u Iraku, te cuo hadise i predaje, koje nije cuo ranije, pa je, shodno tome, promijenio svoja misljenja.

Inace, mudztehid cesto mijenja svoja stajalista, pa je i to jedan od povoda razilazenja. Stoga, kada je halifa Ebu Dz`afer El-Mensur odlucio da predlozi imamu Maliku da napise "Muvetta", rekao mu je: "Izbjegavaj strogosti Ibni Omera, blagost Ibni Abbasa i izuzetke Ibni Mes`uda, i ucini ga pristupacnim za sve ljude!" Malik je izvrsio tu obavezu i napisao knjigu poznatu u islamu pod imenom "El-Muvetta".

Kada je halifa odlucio prisiliti sve ljude da slijede to djelo imam Malik, kao nepristrasan, pobozan i veliki fikik mu je rekao: "Vodjo pravovjernih, nemoj to ciniti, jer su se drugovi Allahovog Poslanika (ashabi) razisli po raznim zemljama i svaki od njih je odnio svoje znanje. Tako su do ljudi stigla misljenja, kojima su oni zadovoljni, pa ako ih prisilis na drugo misljenje, izazvat ces smutnju i nered!"

U tome se krije Allahova milost i dobrocinstvo prema muslimanima, jer im je ostavio priliku za idztihad i prostor za razlicite stavove i shvatanja.

Zakljucak:

Musliman je duzan da slijedi ono sto je ispravnim lancem prenosilaca doseglo do Poslanika a.s. Neka svakom od nas bude VJERODOSTOJAN HADIS mezheb i pravac kojeg cemo slijediti i praktikovati. Ako je bitno pitanje KOJEG SI MEZHEBA?, sta ce onda odgovoriti velikani ovoga ummeta koji su NAMA dostavili ovu vjeru?

Zamislite samo da svi muslimani u svemu slijede jedno misljenje! Tada niko ni u cemu ne bi imao olaksice, niti bi iko ikada mogao da terdzihi - odabere jedno misljenje od ostalih, ili jedan pogled prema ostalim, ili jednu predaju pored druge.

A Allah upucuje na jedini ispravan put.

Odgovor pripremio prof. Jasmin Djanan

 

[GAZIJA]

Pitanje:

Zdravo,

Pošto vi pretpostavljam imate informacije, htjela sam da vas pitam da li je u islamu dozvoljeno raditi In vitro, jer mi doktori kažu da moram učiniti to.

Hvala vam

Odgovor:

Obzirom da ste tražili islamski stav o vještačkoj oplodnji dopustite mi da ovo pitanje u potpunosti obradim.

Islam štiti krvnu lozu, odnosno rodbinsku vezu, tako što je zabranio zinaluk i pravnu adopciju (posinjenje), što nedvosmisleno čuva porodicu dajući do znanja da niko sa strane ne može ući u nju. S druge strane, muslimanima je propisan brak kao legalna institucija kojom se štiti krvna loza

Uzvišeni Allah je rekao: "Allahu pripada sva vlast na Nebesima i na Zemlji. Stvara ono što hoće. Kome hoće – poklanja žensku djecu, a klome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće – ostavi bez poroda”. Ovim ajetom Uzvišeni Allah nam je pojasnio da je to stvar Njegove volje. Sve ovisi od Njegove volje, moći i znanja. Međutim, čovjek ne zna je li ga Allah ostavio bez poroda i učinio neplodnim. Zato je dužan tražiti uzroke svoje eventualne sterilnosti. Pri tome se ne smije predavati i miriti sa nametnutom činjenicom dokle god u potpunosti ne ispita uzroke neimanja djece.

Postoje brojni uzroci neplodnosti izazvani ljudskom greškom ili nepažnjom. Njih ne možemo pripisati Allahu i reći da je On odredio našu neplodnost. Zato liječenje neplodnosti zahtijeva liječenje njena uzroka. Za svaku bolest postoji i lijek. Ove poslaničke riječi nam daju podstrek u traženju lijeka. Preventivne mjere za zaštitu od neplodnosti su, prije svega, čuvanje od bluda, nasilnog pobačaja (abortusa), upotrebe spirale, izbjegavanje droga i opijuma.

Postoje brojni načini liječenja neplodnosti, kao što su konzumiranje antibiotika, lijekova za pospješivanje rada jajnika kod žene ili testisa kod muškarca, za ublažavanje kiselosti izlučina rodnice, pročišćavanje jajovoda, kao i različiti operativni zahvati na genitalijama. Ukoliko ni jedan način liječenja neplodnosti ne bude uspješan, u tom slučaju se pristupa novim metodama liječenja neplodnosti (poput vještačke oplodnje). Vještačka oplodnja je vještački način spajanja muškog i ženskog sjemena unutar ili izvan materice.

Unutrašnja vještačka oplodnja
Koristi se u svrhu liječenja sterilnosti u slijedećim slučajevima:
• Ako muž ima vrlo mali broj spermatozoida u spermi. Sperma se sakuplja i koncentrira, a zatim se u vrijeme ovulacije unese u matericu supruge.
• Ako je kiselost sluzi rodnice prejaka i zato toga ubija spermatozoide.
• Ukoliko postoji imunitet između muževih i ženinih ćelija.
• Ako muž pati od prebrze erekcije i nemogućnosti unošenja spolnog uda u rodnicu.
• Ako muž boluje od zloćudne bolesti (rak) na, naprimjer, testisu te je neophodno liječenje zračenjem ili je nužno odstraniti testise. U tom slučaju se uzima određena količina njegove sperme, koja se pohrani, a onda u odgovarajućem vremenu unese u matericu supruge.

Negativne konotacije unutrašnje vještačke oplodnje
Na Zapadu se ovaj način oplodnje koristi u obliku koji ne podržava niti jedna vjera. Sperma se uzima od dobrovoljnog davaoca (ženi uglavnom nepoznatog) te se u vrijeme ovulacije ubrizgava u njenu matericu. Ovaj način je veoma zastupljen na Zapadu. Do 1984. godine u SAD-u je rođeno četvrt miliona djece začete na ovaj način. U mnogim zemljama se pravi "koktel” od spermi dobrovoljnih davalaca, a zatim ubrizgava u materice žena koje žele zatrudniti na ovakav način. Većina banki sperme koriste spermu jednog muškarca za oplodnju stotina žena!? Velika su trgovinska preduzeća koja posluju sa spermom. Sperma se kao i krv sakuplja od dobrovoljnih davalaca, a potom prodaje.
• Novi način trgovine brakovima, tj. uzimanje sperme od genija i sportista i njena prodaja. Ova vrsta trgovine spermom je veoma zastupljena u SAD-u.
• Unošenje sperme umrlog muža u matericu žene iako je brak prekinut smrću jednog od supružnika. Ovi načini oplodnje nose niz problema, među kojima su sida i virusna zapaljenja jetre. Radi toga se davatelji sperme podvrgavaju testovima prije nego što im se uzme sperma. Ukoliko se dogodi da neka od ovih bolesti bude prenesena, bolnica i banka sperme snose odgovornost. Ovakvi načini oplodnje također nose niz društvenih i moralnih problema koji su u islamu strogo zabranjeni. Zato je islam zabranio vještačku oplodnju ukoliko davalac sjemena nije muž. Čuveni učenjak šejh Šeltut je ovim povodom rekao: "To je nešto prezreno, opaki kriminalni čin i veliki grijeh. Ovakva se oplodnja treba postaviti u istu ravan sa zinalukom. I jedno i drugo (zinaluk i vještačka oplodnja u kojoj davalac sjemena nije muž) iste su prirode i imaju iste posljedice. Između te žene i tog davaoca sjemena ne postoji zakonita bračna veza koju štite zakon prirode i nebeski zakon. I da nije nepotpunosti u načinu ovog kriminalnog čina, takva oplodnja bi se tretirala kao blud i bila kažnjena istom kaznom koju je Allahov šerijat propisao za zinaluk.
Ovdje nema sumnje da je oplodnja koju izvrši neko drugi osim vlastitog muža ozbiljniji kriminal i odvratniji prijestup nego posinjavanje zato što dijete rođeno u takvoj oplodnji nosi u sebi posljedice posinjavanja (što je uvod za ulazak stranog elementa u lozu) i što se dovodi u vezu sa prijestupom zinaluka, koji je odvratan sa stanovišta čestite ljudske prirode. Ovim činom ljudsko biće se spušta na stupanj niži od životinje, koja nema svijesti o plemenitim granicama (u moralu i krvnoj lozi), svijesti koja postoji kod članova ljudskog društva” ("El-Fetava", str. 300.).
Allah, dželle šanuhu, propisao je brak i haramom učinio blud – kako ne bi došlo do miješanja spermi, kako bi se bez sumnje i dvosmislenosti moglo ustanoviti porijeklo i dijete moglo pripisati svome ocu, a otac svome sinu i kćerki. U braku žena pripada samo jednom čovjeku; njoj je haram da mu bude nevjerna ili da nekom drugom dozvoli pristup onome što pripada isključivo njezinom mužu. Tako će svako dijete koje ona rodi u braku biti dijete njezina muža – bez ikakve potrebe za prepoznavanjem, njegovim javnim priznavanjem da je to njegovo dijete ili njezinom odgovarajućom tvrdnjom o tome. Poslanik, s. a. v .s., rekao je: "Dijete pripada onome u čijoj postelji je rođeno” (Buhari i Muslim).
Islamski pravnici su dozvolili unutrašnju vještačku oplodnju pod slijedećim uvjetima:
• Da bude primijenjena na bračnom paru u vrijeme punovažnosti braka bez miješanja treće osobe. Ukoliko bude primijenjena na trećem licu, ustvari ako sperma bude uzeta od drugog muškarca, dijete iz takvog braka ima status tuđeg djeteta prema hadisu: "Dijete pripada onome u čijoj postelji je rođeno”. Dijete rođeno kao posljedica ovakve vještačke oplodnje ima status djeteta rođenog u postelji muškarca koji nije legalan muž žene.
Da se pri liječenju žene od privremene neplodnosti (izostale ovulacije) koja zahtijeva otkrivanje stidnih mjesta liječnici biraju po slijedećem redosljedu: liječnica muslimanka, ako takve nema - onda pouzdana liječnica nemuslimanka, ako takva ne postoji - onda pouzdan liječnik musliman, a u nedostatku takvog - pouzdan liječnik nemusliman.
• Zabranjeno je čuvanje suprugove sperme, i to zato da se njegovom spermom ne bi oplodila jajna ćelija tuđe žene.
• Strogo je zabranjeno osnivanje banki sperme, bez obzira na razlog.
• Operacija vještačke oplodnje mora se vršiti u prisustvu muža. Ako se ne mogu ispuniti svi ovi uvjeti, ovakva vrsta oplodnje nije dozvoljena.

Vanjska vještačka oplodnja
Sastoji se u tome da se jajna ćelija žene oplodi spermom muškarca izvan njenog genitalnog aparata. Ako oplodnja uspije, oplođene jajne ćelije (zigoti) se vraćaju u njenu matericu ili u matericu druge žene. Ovaj način je poznat pod nazivom "beba iz epruvete”. Postoji više načina izvedbe ove vrste oplodnje: Beba iz epruvete: Najprije je primjenjivan na životinjama. Prvi ga je izveo dr. Chang u Bostonu 1959. Uspio je oploditi jajnu ćeliju zečice u posudi a zatim je vratiti u njenu matericu. Na čovjeku ga je prvi primjenio dr. R. Edwards 1965. 1978. godine se rodila Louiza Brown prva beba iz epruvete. Od tada centri za vještačku oplodnju su se raširili na sve strane svijeta. Ovaj način se primjenjuje tako što se ženi daje "Pregolan” koji stimulira ovulaciju. Ultrazvukom se prati razvoj i izlazak jajne ćelije (uz dodatak kontrole razine estrogena u krvi). Kada izađe iz jajnika, jajašce se izvadi pomoću ultrazvuka. U većini slučajeva se uzima 4-5 jajnih ćelija koje se smještaju u Petrijeve posude sa hranjivom tvari. Može se desiti da se izvuče i 50 jajašaca najednom. Tada se uzima uzorak sjemena od muža koje se koncentriše u gornjem dijelu posude. Spermatozoidi se spremaju u posude sa specijalnom otopinom odakle se uzima jedan mililitar i prenosi u petrijevu posudu gdje se nalazi žensko jajašce. U većini slučajeva oplodnja nastupa 4 sata nakon miješanja sjemena. U specijalnom inkubatoru, na odgovarajućoj temperaturi i u prisustvu specijalne otopine ostaju 24 sata nakon čega se mikroskopom gleda je li nastupila oplodnja. Oplođene jajne ćelije, koje su se već razvile u blastule, mikropipetama se unose u matericu žene (3-5 zigota). Brojna istraživanja su pokazala da ukoliko je broj unesenih oplođenih jajnih ćelija veći, mogućnost trudnoće je veća a stim i porođaja. 3 oplođene jajne ćelije je idealan broj. Sa povećanjem broja unesenih zigota rastu procenti pobačaja i višeplodnih trudnoća što je rizično za trudnoću i trudnicu. Procenat uspješnosti operacije "bebe iz epruvete” je još uvijek nizak. Dosadašnji rezultati pokazuju da je: - visok procenat pobačaja i mrtvorođenih beba, - visok procenat kromosomskih poremećaja u usporedbi sa prirodnom trudnoćom. - visok procenat malformisanih beba u usporedbi sa prirodnom trudnoćom. - što je starosna dob žene veća, postotak neuspješnosti je povećan. Zašto pribjegavamo projektima "beba iz epruvete”? U procesu liječenja neplodnosti a nakon što smo iscrpili sve druge načine liječenja, prilazimo projektu "beba iz epruvete”. Postoje brojni razlozi za pribjegavanje ovoj metodi. Neki od njih su: 1) Začepljenje ili oštećenost oba jajovoda te neuspješan pokušaj liječenja istih je jak razlog da se pribjegne vještačkoj oplodnji (I.V.F.) 2) Endometriosis- stanje u kome se endometrično tkivo koje inače tvori samo unutrašnju prevlaku u materici, pojavi i u trbušnoj šupljini. 3) Pojava antitjela u genitalnom aparatu supruge. 4) Pojava antitjela u genitalnom aparatu muža. 5) Veliki nedostaci u spermi muža (mali broj spermatozoida, slaba pokretljivost spermatozoida, mnogo mrtvih spermatozoida itd… ) 6) Nepoznati razlozi koji kod muža ili žene uzrokuju izostanak ovulacije. Razlozi nabrojani pod tačkama 2-6 nisu dovoljno jaki da se pribjegne vještačkoj oplodnji prije nego što se primjene svi postojeći načini liječenja izostale ovulacije. 7) Varikocela (proširenje vene u mošnji), pušenje, uživanje droga (naročito kokaina), konzumiranje alkohola, sve ovo negativno utiče na pokretljivost spermatozoida i njihovu moć oplodnje. Jasno je da je neophodno najprije ukloniti ove uzroke neplodnosti. I kod žena je moguće mnoge uzroke neplodnosti odstraniti lijekovima i hiruškim zahvatima. Nakon što smo pokušali liječiti neplodnost svim raspoloživim sredstvima, tek tada, pristupamo vještačkoj unutrašnjoj oplodnji, ako ni to ne uspije onda koristimo metodu GIFT. U slučaju da i ona ne urodi plodom onda vršimo vanjsku vještačku oplodnju pod uvjetima koje ćemo nabrojati a koje su odredili islamski pravnici.

Neželjene posljedice koje prate projekat vještačke oplodnje:
1) Mogućnost zaraze virusom side ili virusom zapaljenja jetre (b) hepatitis koristeći poklonjenu spermu. Centri za korištenje darovane sperme vrše preglede davalaca. Zbog toga Islam ne dozvoljava ovakav vid oplodnje.
2) Miješanje srodstva. Ovo je naročito zastupljeno na Zapadu gdje se malo računa pridaje srodstvu. Tu se poklanja sperma, jajne ćelije, gotovi zameci i materice. Ovakvo što se u islamskim zemljama dešava samo greškom koje mogu uslijediti zbog nedovoljno preciznog označavanja čuvane sperme ili zametka. Također je moguće da neki komercijalni centri za vještačku oplodnju koji tragaju za profitom umjesto muževe sperme, koju treba koncentrisati, unesu poklonjenu spermu punu spermatozoida i na taj način dovesti do začeća tuđeg djeteta.
3) Korištenje suvišnih zametaka za eksperimentisanje – što je sa islamsko-pravnog stanovišta potpuno neprihvatljivo. Svi zameci su na neki način živa bića, zbog toga bespotrebno eksperimentisanje nije dozvoljeno.
4) Zamrzavanje zametaka i problemi koji prate ovu pojavu.
5) Banke sperme i popratni problemi te prodaja sperme genija. Banke sperme nisu dozvoljene jer se time narušava krvno srodstvo. Razlika između banke sperme i banke krvi je velika; banka krvi služi u humanitarne svrhe i ne smeta ako se dadne bilo kome čovjeku. Dok se sperma može dati samo suprugi.
6) Prisustvo komercijalnih centara za ovakve projekte. Ovo je krajnje odvratan posao u kome se na legalan i modernizovan način trguje matericama, spermom i zamecima!
Što se tiče stava Islama po pitanju vanjske vještačke oplodnje on je identičan stavu po pitanju primjene unutrašnje vještačke oplodnje. Dakle postaje dozvoljen ukoliko se ispune uvjeti koji su nabrojani u vještačkoj oplodnji i ukoliko postoji stvarna potreba za ovim vidom oplodnje.

Iznajmljivanje materice (surogate mother)
Danas se pred islamske pravnike postavlja pitanje iznajmljivanja materice. Radi se o tome da se muževa sperma i ženina jajna ćelija oplode izvan materice supruge a potom se oplođena jajna ćelija ubrizgava u matericu druge žene. Materica može biti iznajmljena na više načina:
a) Uzme se jajna ćelija žene, oplodi se spermom njena muža a onda se zigot unese u matericu žene iznajmljene u tu svrhu. Razlozi za ovakav vid oplodnje mogu biti; oboljenje ili deformacije materice supruge, materica supruge odstranjena ili žena ne želi da podnosi teškoće trudnoće i porođaja te iznajmi drugu ženu da to podnese umjesto nje. U SAD-u su osnovana mnoga preduzeća gdje se iznajmljuju materice. Pri ovom činu se žena koja nosi i rađa obavezuje da se odriče djeteta. U većini zapadnih zemalja, majkom se smatra žena koja nosi i rađa i ovakav ugovor se smatra nevažećim. Zakoni dozvoljavaju iznajmljivanje materice, ali ako žena poželi da zadrži bebu ima puno pravo na to.

b) Izvrši se vanjska oplodnja između sperme muža i jajne ćelije žene s kojom nije u bračnoj vezi a onda se zigot unese u iznajmljenu matericu neke druge žene, a nakon rođenja beba se daje sterilnom bračnom paru. Oba ova načina su zabranjena po Islamu zato što se ovakvim činom koji je ravan zinaluku ugrožava krvno srodstvo koje je jedno od islamom zaštićenih vrijednosti.

c) Postoji i treći način iznajmljivanja materice koji bi mogao biti legalan i dozvoljen pod uslovom da praktično bude izvodljiv. Ovaj način još nije primjenjen. Vanjska vještačka oplodnja se obavi između jajne ćelije supruge i sperme supruga te zigot unese u matericu muževe druge žene. Tako jedna žena stavlja na raspolaganje svoju matericu a druga daje janu ćeliju. Pravnici su mnogo raspravljali o ovoj temi. Većina njih je mišljenja da je majka žena koja nosi i rađa. Neki od njih su potpuno zabranili bilo koji vid iznajmljivanja materice te sve vrste oplodnje gdje je među supružnike umiješano treće lice koje može poklanjati spermu, jajnu ćeliju, zigot ili matericu.

Mr. Hfz. Senaid Zajimović

 

[GAZIJA]

Pitanje:

Eselamu alejkum,

imam jednu molbu, da mi napises koju dove mladozenja uci poslije imamovog ucenja na sarijetskom vjencanju.

Eselamu alejkum

Odgovor:

We alejkumusSelam,

Ono sto je zabiljezeno u sunnetu jeste da maldozenja nakon dolaska kuci s mladom klanjaju zajedno dva rekjata nafile, onda se mladoj ponudi casa mlijeka da popije dok mladozenja stavlja ruku na njeno cello i moli Allaha za hajr u braku. Tako da nema neka posebna dova koja se uci tom prigodom.

Mladencima, nakon sklapanja braka, treba prouciti dovu, onako kako je to cinio Allahov Poslanik, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejre, r.a: Barekellahu lekum ve bareke 'alejkum ve džeme'a bejnekuma fi-l-hajri! / Neka vas Allah obaspe bericetom, neka je na vas Njegov bericet i neka vas dvoje sastavi u svakom dobru!

'Akil b. ebi Talib prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, govorio da treba uciti ovako: Allahumme barik lehum ve barik 'alejhim!/Allahu, daj im bericet i prospi bericet na njih!

A Allah najbolje zna!

Prof. Jasmin Djanan

 

[GAZIJA]

napastanje propustenih dana ramazana

Pitanje: Kakav je propis za osobu koja je odgodila napaštanje propuštenih dana ramazana sve do drugog ramazana?


Odgovor: Ispravno mišljenje je da je takva osoba obavezna da naposti svaki propušteni dan i nije obavezna da se iskupljuje dodatnim iskupom –nahranjivanjem siromaha, zbog općenitosti riječi Uzvišenog Allaha: ''Onaj ko bude bolestan ili na putovanju neka naposti isti broj dan koje je propustio.'' Uzvišeni Allah u ovom ajetu spominje napaštanje, što svakako obuhvata napaštanje prije nastupanja ramazana i polje nastupanja. Uzvišeni Allah u ovom ajetu nije spomenuo nahranjivanje siromaha, osnova je da nismo obavezni činiti neki ibadet osim ako na njega ukazuje validan šerijatski dokaz. (Fetav fi ahkamis-Sijam, str. 377, odgovorio šejh Muhammed Salih Usejmin)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Moja majka je bila bolesna i zbog toga je propustila postiti određeni broj dana u ramazanu, nakon toga je umrla – šta smo obavezni učiniti?


Odgovor: Ako musliman ostavi post iz razloga što je bolestan, zatim u toj bolesti preseli, nije niko obavezan da napašta za njega niti da izdvaja iskup za njega, zato što je on imao validan razlog u odgađanju napaštanja ramazana. Ako bi se desilo da je ozdravio od bolesti zbog koje je ostavi post, i zatim se nemarno odnosio prema napaštanju, propisano je njegovoj rodbini da naposte za njega propuštene dane. Na osnovu riječi Allahovog Poslanika: ''Ko umre a ostao je dužan napostiti, za njega će postiti njegov staratelj.'' Ako neće da poste za njega, onda će od njegove imovine – zaostavštine nahraniti za svaki dan po jednog siromaha. Svakom siromahu po pola sa'a (dva pregršta ili kila i po otprilike) hrane koja se koristi u tom podneblju. Nema smetnje da se cijeli iskup preda jednom siromahu. (Fetve šejha Bin Baza, 15 tom, str. 368)

 

[GAZIJA]

post sest dana sevvala

Pitanje: Poznato je da je pohvalno postiti šest dana ševvala nakon mjeseca ramazana, može li žena da posti šest dana ševvala dobrovoljnog posta a da u isto vrijeme namjerava da je to napaštanje propuštenih dana u mjesecu ramazanu?


Odgovor: Nije dovoljno da osoba koja ima napostiti određeni broj dan iz ramazana posti šest dana ševvala, a istim postom namjerava i napaštanje posta iz ramazana, već je obavezna da naposti propuštene dane iz ramazana a zatim da posti šest dana ševvala, ako to bude željela, prije nego što završi mjesec ševval. (Fetve Stalne komisije: fetva broj 11663, 10 tom, str. 354)

 

[GAZIJA]

Pitanje:


Naime, moje pitanje se tice Iftara i Aksam-namaza.

Dali je poznata praksa Allahovog Poslanika, Muhammeda a.s. po pitanju mrsenja posta i klanjanja Aksam namaza. Dali treba prvo (eventualno najpre popiti vodu) klanjati Aksam namaz, pa onda jesti, ili treba prvo jesti, pa onda klanjati Aksam namaz?
Allah vas nagradio i pomogao vam u daljem radu.

Odgovor:

Ve alejkumusSelam,

Praksa Poslanika a.s. bila je da je najprije mrsio hurmom ako je imao pri ruci i za sofrom. Ako ne preporucio nam je da se iftarimo vodom jer je ona cista. Posto ne znamo kada ce nam melek smrti doci bolje je i pozeljnije klanjati namaz u njegovo prvo vrijeme, a potom vecerati. Samim time kada se najedemo teze nam biva skoncentrisati se i pregibati u namazu.Ako bi uzeo nekoliko zalogaja da ti drze kicmu uspravnom u namazu pa onda klanjao nema smetnje insaAllah.

Neka Uzviseni Allah i vas nagradi i pomogne vamna putu sticanja znanja, Allahumme amin!

prof. Jasmin Djanan

 

[GAZIJA]

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Imam dva pitanja:

- Da li se kvari post ako zena ode kod ginekologa na ultra zvucni pregled? Pregled je izvrsen od strane zenske osobe a podrazumjeva da se sprava stavi u zenski polni organ kako bi se stanje unutrice pokazalo na monitoru,

Odgovor:

Ve alejkumusSelam,

Odlazak doktoru ginekologu u ramazanu, ne kvari post. Bitno je odabrati po mogucnosti ljekara koji je pouzdan koji nece javno iznositi detalje pregleda koje obavlja.

- Kada se klanja jacija pa nakon toga teravija u dzematu, da li se preporucuje da se klanjaju i vitri zajedno sa dzematom ili je svejedno, klanjao covjek u dzematu za imamom ili sam kod kuce? Kako je bolje? Hvala unaprijed/esselamu alejkum we rahmetullahi

-Bolje je ostati uz dzemat do kraja vitara.Neki praktikuju da na trecem rekjatu vitara ne predaju selam nego dodaju jos jedan rekjat nafile,i tako s parnim brojem rekjata napuste dzemat.Onda ustaju kod kuce u zadnjoj trecini noci ili pred sehur i klanjaju vitre neparan broj rekjata predajuci selam nakon svaka dva rekjata,a na kraju zavrse s jednim rekjatom.

prof. Jasmin Djanan

 

[GAZIJA]

nagrada za hranjenje postaca

Pitanje:

Dali se nagrada koju covjek dobija ako nahrani postaca, dobija samo ako se nahrani postac koji nije u stanju da sam sebi priusti iftar ili se nagrada jednostavno dobija za iftar koji spremis npr. za rodbinu, prijatelje isl.? Allah vas nagradio.

Odgovor:

Nagrada za iftar obuhvata sve kategorije ljudi koje su toga dana postile bez obzira na rodbinske ili komsijske veze.

Allah neka i tebe obilato nagradi.

prof. Jasmin Djanan

 

[GAZIJA]

uzimanje kredita za kupovinu dzamije

Pitanje: Jedna grupa muslimana koji žive u Švicarskoj imaju priliku da kupe objekat za potrebu muslimana, odnosno džamije ali nemaju dovoljno novca da bi to platili unaprijed.
Da li se mogu pozajmiti pare na kredit od banke da bi se mogao platiti objekat odmah? Koji je islamski stav o tome?

Odgovor: Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je spomenuo čovijeka u hadisu kojeg biježi Muslim u svom « Sahihu » koji dugo putuje pa mu se kosa raščupa a i on se uprašio ( tj. stanje mu je jadno) a hrana i piće i odjeća mu je haram i hrani se haramom. Pruža svoje ruke: “Gospodaru, Gospodaru”! ( tj. U potrebi je i ispunio je uslove primanja dove osim što mu je jedan najvažniji izostao, a to je halal jelo piće i odjevanje pa kako da mu se odazove.” (riječi u hadisu su prema Ahmedovoj verziji).

Prema ovom sahih hadisu, kako misle da im se namazi prime i dove uslišaju oni koji uspostavljaju džamije – Allahove, subhanehu we te'ala – kuće na haramu i to jednom od najvećih, a to je kamata? Kako se takvi ne boje Allaha, subhanehu we te'ala, Njegove kazne kada znamo da je kamata zabranjena čovijeku da je koristi za sebe a kamo li za džamiju u koja ima veću svetost? Kada znamo da je proklet od strane Resula, sallallahu alejhi we sellem, koji radi sa kamatama? Bilo da uzima ili daje kamate ili ih piše ili svjedočio ili garantuje, kada znamao da je kamata grijeh kao da čovjek svoju majku oženi i da takav objavljuje rat Allahu i Njegovom Poslaniku. Pitamo se kakvo je uopšte znanje o Islamu takvih koji sebi to dozvoljvaju. Uspostavljanje džamija od harama imetka nije niko dozvolio od uleme, generacije prije nas, već se među njima u osnovi vodila raspava o ispravnosti namaza i na mjestu ili zemlje koja je postala nečije vlasništvo na nedozvoljen način kao otimanje i slično. To se u ovo naše vrijeme počeli dozvoljavati oni koji otvoreno krše Šerijatske propise i gaze islamske principe pod izgovorom potrebe ili traženja koristi muslimanima.

Zašto se ne moze plaćati kirija, već se hoće otkupiti makar i na nedozvoljen način? ...


Ovo je velika između ostalog, nesreća koja je zadesila nas muslimane, tako da se ne poštuju nikakve norme i propisi od strane nekih, a drugi ih u tome podržavaju i odobravaju taj gnusan čin. Nažalost što te ideje dolaze od nekih imama u džematima ili džamijskih odbora, od ljudi koji bi trebali biti najučeniji i najsvjesniji odgovornosti i primjer drugima u dobru, vidimo da su oni daleko od toga. Takve treba upozoriti i opomenuti Allahovom kaznom i naučiti ih islamskim propisima, ako ih ne znaju i ljudima reći i ukazati na loše posljedice takvog naroda, a ako ipak i pored toga ne odustanu onda ih treba izbjegavati i bojkotovati i očto se od njih ograđivati. Neka nam je Allah na pomoći.


hfz. mr. Muhammed Fadil Porča

 

[GAZIJA]

alkohol na svadbi

Pitanje: Ne znam kako da definišem ovo pitanje pošto je veoma komplikovano, ali uz Allhovu pomoć da pokušam!
- Tiče se svadbe sa alkoholom! Lokalni efendija/hodža je prihvatio pozivnicu i kaže njega ne interesuje šta će drugi jesti i piti na svadbi, jer on zna da neće (piti alkohol) ! Šta čovijek da uradi u takvom slučaju? Kako da reaguje ili postupi prema tom hodži, jer on je imam lokalne džamije i ljudi klanjaju za njim i on tako nešto radi? Ja ne znam kako to može jer je to, kao što je poznato, strogo zabranjeno! Umjesto da on stane tu i nasavjetuje svoje džematlije da se toga odriču, on još sam prisustvuje tome, kao u znak odobravanja!

Odgovor: Hvala Allahu, subhanehu ve te'ala i salavat na Njegova Poslanika salallahu alejhi ve selem.
- Ti si velikim dijelom odgovorila na ovo pitanje. Grijeh je prisustvovati svadbama sa alkoholom bez obzira što dotični neće piti. Musliman ne smije učestvovati onde gdje se radi haram i dužan je napustiti to društvo i staviti im jasno do znanja da ne valja to što rade. Isti je slučaj ako je svadba sa muzikom, mješanje muškaraca i žena, nepropisnim odjevanjem i sl. Dotični hodža ili toliko ne zna ili neće da zna. Njemu je dužnost da bude pokoran Allahu i stane na stranu islama svojim riječima i djelima. On treba da bude drugima uzor u dobru, a ne da on zlo odobrava.


Nesumnjivo da će onaj koji ne drži do Allahovih propisa i ne staje u njihovu odbranu biti ponižen prije ili poslije. Takav nikako ne bi smio predvoditi džemat. Treba ga upozoriti na to, a ako ne prestane, onda treba upozoriti džematlije da ga smjene, jer namaz nije igra i formalnost. Da nas Uzvišeni sačuva grijeha i loših postupaka.


hfz. mr. Muhammed Fadil Porča

 

[GAZIJA]

Kontracepcijski flasteri i gusul?

Pitanje:

Selam alejkum, imam jedno pitanje, pa ako možete da mi odgovorite, da vas Allah s.w.t. nagradi. Radi se o kontracepcijskim flasterima, oni djeluju kao tablete samo što se oni zalijepe a pri tom nije potrebno ništa piti. Nalijepi se flaster (širine dva prsta i dužine pola prsta) npr. na rame i mijenja se svakih sedam dana, s tim što se ne može u međuvremenu skidati jer je napravljen tako da je otporan na vodu pa ne spada. Moje pitanje je slijedeće, da li je ispravan gusul preko tog flastera, može li se računati kao mesh? Eto ako možete da mi odgovorite na navedenu mail adresu. Selam alejkum

Odgovor:


Uvjet za ispravnost gusula je da se opere cijelo tijelo. Kontracepcijski flaster koji ne propušta vodu se mora skinuti prilikom gusula i ne može se uzimati mesh preko njega jer to ne dostiže stepen "nužde ili potrebe" i žena ako već mora da upotrebljava kontracepcijska sredstva neka upotrebljava pilule ili slično što ne utiče na ispravnost gusula.

A Allah najbolje zna.


Prof. Smajlović Osman (fakultet Umul-qura Mekka)