Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm.
Tefsir: "Tejsirul-Kerimir-Rahman"
Allah dž.š., na početku ove sure, kaže slijedeće: "Mi tebi o najpoučnijim događajima pričamo, kada ti ovaj Kur'an objavljujemo, i ako si prije njega bio od onih koji ništa nisu znali!" (Jusuf: 3.)
Tokom sure, Allah dž.š., spominje slijedeći ajet: "U slučaju Jusufa, i braće njegove se nalaze odgovori za one koji pitanja postavljaju!" (Jusuf: 7.)
Istu suru, Allah dž.š., završava slijedećim ajetom: "U kazivanjima o poslanicima leži pouka za sve one koji su razumom obdareni! Kur'an nije riječ izmišljena, već je potvrda prijašnjih objava, i objašnjenje je za sve, i Uputa, i Milost – narodu koji vjeruje!" (Jusuf: 111.)
Jusufov a.s., život je jedan od najpoučnijih, najjasnijih, i jedan je od najljepše opričanih događaja u povijesti čovječanstva! Njegov život je splet svih mogućih okolnosti. Tu se prelazi iz iskušenja u iskušenje, iz iskušenja u rješenja i olakšanja; tu se prelazi iz poniženja u ponos, iz ropstva u vlast i kraljevstvo; iz raskola i razlaza u jedinstvo i zajedništvo; iz tuge i bola u srećan kraj; iz blagodati i uživanja u siromaštvo i neimaštinu, i obratno; iz tjeskobe (srca i duše), u širinu i prostranstva; iz negiranja u potvrđivanje – pa neka je slavljen i veličanstven Onaj, koji nam sve navedeno na najljepši način ispriča!
1. Sura Jusuf je dokaz utemeljenosti nauke tumačenja snova. Tumačenje snova je veoma bitna nauka, i to je znanje kojeg Allah dž.š., od Svojih robova, daje onome kome On hoće. Upoređivanje i sličnosti se najviše temelje na imenima i svojstvima. Jusuf a.s., je sanjao Sunce i Mjesec, i jedanaest zvijezda – kako mu se klanjaju! To bi se moglo protumačiti na slijedeći način: Navedena svijetla su ukrasi nebesa, i njegova ljepota, i u njima su ogromne koriste. Isti je slučaj sa poslanicima i ulemom - oni su ukras na zemlji, i njena ljepota. Putem uleme i učenih ljudi se ostali upravljaju pravim putem, pogotovo onda kada u tami osvanu, isto kao što se pravim putem napućuju putem zvijezda i mjeseca, onda kada put izgube! Otac i majka su korijen u odnosu na nas, a braća su granje, i normalno je da je korijen vrijedniji, jači, i da jače svijetli, nego li granje, zato je Sunce – jusufova majka, Mjesec – njegov otac, a zvijezde – njegova braća!
Riječ Sunce, u arapskom jeziku, je ženskog roda, zato smo ga protumačili time da je ono majka, dok su riječ Mjesec i zvijezde muškog roda, pa smo ih zbog toga protumačili tako da oni predstavljaju oca i braću. Onaj kome se sedžda obavlja je osoba cijenjena, i vrijednija je u odnosu na onog koji sedždu obavlja, što nam ukazuje na to da će Jusuf a.s., biti poštovan i cijenjen od strane svojih roditelja i braće!
Ono što nužno proizilazi iz svega navedenog jeste da je Jusuf a.s., jedan od odabranih - onaj kojemu je znanje dato, kao i svaka druga vrijednost koja iz toga proizilazi. Zbog svega navedenog mu je otac – Ja'akub a.s. – rekao: "Tebe će Gospodar tvoj odabrati, i tumačenju snova te podučiti, i blagodat Svoju prema tebi, i Ja'akubovoj porodici, upotpuniti, onako kako ju je upotpunio dvojici tvojih predaka od prije – Ibrahimu i Ishaku. Tvoj je Gospodar, zaista, sveznajući i mudri!" (Jusuf: 6.)
Što se tiče snova dva mladića, njih je tumačio na slijedeći način. Onaj što je sanjao kako cijedi ili sipa vino – obično je, osoba koja takvo što radi, sluga drugome, jer se obično sipa i cijedi drugima, zato ga je i protumačio na taj način tj. da će mladić biti sluga svome gospodaru, što neizostavno iziskuje izlazak iz zatvora i spas. Što se tiče drugog mladića, koji je sanjao kako na glavi nosi hljeb, kojeg mu kljuvaju ptice protumačio ga je tako da će mladić biti ubijen, glava će mu biti raspolućena, a s njome i mozak, i kao takav će biti izložen vani, kako bi mu ptice mogle mozak piti. Mladić je shvatio da će biti ubijen, i razapet, i da će mu mrtvo tijelo ptice jesti. San kralja – krave i žitno klasje - je protumačio nastupom rodnih i sušnih godina. Vladar (kralj) - sa njime su, u uskoj sprezi, svi interesi podanika njegove države, i kada on biva dobrim – dobrim mogu postati i njegovi štićenici, a kada se on pokvari – pokvarenim mogu postati i njegovi štićenici. Što se tiče krava – njima se ore zemlja, i njima se vadi voda, tako da kada godine budu rodne – krave bivaju debljim i jačim, a kada godine bivaju sušne – krave mršave i slabe. Isti slučaj je i sa klasjem (žitarice); kada su godine rodne – imaće i 'hljeba', ali, kada su godine sušne – urod slabi, a znamo da su žitarice najvrijedniji plod zemlje!
2. Sura Jusuf je jedna od mu'udžiza i dokaza ispravnosti poslanstva Muhammeda s.a.w.s., jer je ashabima i svome narodu pričao tako dugu i detaljnu priču – ne čitavši išta na tu temu iz prijašnjih knjiga, niti ju je prethodno slušao od nekoga. Njegov narod ga je dano-noćno gledao pred sobom, i svi znamo da Poslanik s.a.w.s., nije znao čitati, niti pisati, a priča o Jusufu a.s., se, do u najsitnije detalje, slaže sa svim onim što se bilježi u prethodnim knjigama (Tevrat, Zebur, Indžil).
3. Čovjek se maksimalno mora udaljavati od svega onoga što može izazvati zlo (šerr), i u javnost ne smije iznositi ono od čega se plaši da probleme i štetu može izazvati, na osnovu savjeta Ja'akubovog, kojeg je uputio svome sinu Jusufu a.s., rekavši: "O sinko moj – reče otac – nemoj san svoj pričati braći, da ti spletku kakvu ne naprave. Doista je šejtan, otvoreni neprijatelj čovjeku!" (Jusuf: 5.)
4. Dozvoljeno je spomenuti osobu po nečemu što njoj nije drago (gibet), s ciljem upute nasihata i savjeta drugome: "... da ti spletku kakvu ne naprave."
5. Ukazivanje Allahove blagodati prema nekom čovjeku, je i ukazivanje iste te blagodati prema njegovoj familiji, rođacima i prijateljima, i ona bi ih trebalo, svojom vrijednošću, sve obuhvatiti, kao što Ja'akub a.s., tumačeći san Jusufov, kaže: "...i blagodat Svoju prema tebi, i Ja'akubovoj porodici upotpuniti..." (Jusuf: 6.) Kada je Allahov dž.š., ni'imet, prema Jusufu a.s., bio upotpunjen, od toga je korist imala i sva Ja'akubova porodica, postajući velikim, cijenjenim i poštovanim na zemlji, i srećnim zbog svega što se desilo s Jusufom a.s..
6. Pravda je ono što se traži u svakom postupku! Pravda se ne traži samo kada je u pitanju vladar i kako treba da se odnosi prema štićenicima svoje zemlje, već se pravda traži i u ophođenju roditelja prema svojoj djeci, onda kada je u pitanju iskazivanje ljubavi i naklonosti prema njima. Kršenje principa pravednosti izaziva nemir, i kvari opšte stanje, a za primjer tome možemo navesti naklonost Ja'akuba a.s., prema Jusufu a.s., što je izazvalo revolt kod Jusufove braće, i navelo ih da postupe s njime, i sa svojim ocem, onako kako su i postupili!
7. Moramo se čuvati bolesti koja se zove "pesimizam po pitanju činjenja grijeha", jer iz jednog grijeha se obično rađaju brojni drugi grijesi, i grijeh neće ostaviti svoga počinioca sve dok ga ne odvede činjenju još nečeg griješnog!
Braća Jusufova, kada su odlučili odvojiti Jusufa a.s., od njegova oca, na putu ostvarenja tog cilja, a nakon svršetka posla sa Jusufom, poslužiše se različitim grijesima:
· Lagali su nekoliko puta (lažna odbrana).
· Ocu su pokazali lažnu košulju i krv (lažni dokazi).
· Ocu su došli noću, plačući. (pretvaranje)
8. Kod svakog čovjeka se gleda način i potpunost svršetka njegova života, a ne krnjavost njegova početka, jer svi znamo kako su djeca Ja'akubova na početku postupila, što je za svaku osudu, ali na kraju čine iskrenu tevbu Allahu dž.š., i stječu maksimalni oprost i halal od Jusufa a.s., i njegova oca, koji kasnije mole Allaha dž.š., za milost i oprost njihovih grijeha. Ako je čovjek u stanju odustati od svog prava, i halaliti ga drugome – Allah dž.š., je od milostivih Najmilosniji!
Po najispravnijem mišljenju, braća Jusufova su bili jedni od poslanika, na osnovu riječi Allaha dž.š.: "Recite: Mi vjerujemo u Allaha, i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima..." (el-Bekara: 136.)
Ja'akub a.s., je imao dvanaestoro djece, a drugi od dokaza ovom mišljenju jeste da je Jusuf a.s., vidio jedanaest svijetlih zvijezda, a svi znamo da su zvijezde znaci upute - što je glavno obilježje poslanika, a i da nisu jedni od poslanika, sigurno su bili ulema i učenjaci koji su pravom putu upućivali.
9. Allah dž.š., je odlikovao Jusufa a.s., znanjem i mudrošću, lijepim ponašanjem i ahlakom; odlikovao ga je osobinom da'aveta i pozivanjem ljudi Njegovoj vjeri; odlikovao ga je snagom oprosta prema svojoj braći – prvi potežući pitanje oprosta, rekavši: "Ništa ne mari, Allah će vam oprostiti; On je od milostivih Najmilosniji!" (Jusuf: 92.) Odlikovao ga je prekomjernim dobročinstvom prema roditeljima, lijepim postupanjem prema svojoj braći, kao i prema svim ostalim stvorenjima!
10. Neko zlo je manje od drugog zla, odnosno rad ili vršenje manjeg od dva zla je preče nego li uraditi veće zlo! Braća jusufova su se raspravljali da li da ga ubiju, ili da ga negdje bace, pa jedan od njih predloži: "Nemojte ga ubiti, već ga u kakav bunar bacite – naći će ga neka karavana..." (Jusuf: 10.) Prihvatanje ovog prijedloga je bilo puno bolje nego li prihvatanje prijedloga ubistva, i ovo je tkđ. jedan od razloga umanjenja njihova grijeha!
11. Strogo se pazite i čuvajte osamljivanja sa ženama, a posebno se čuvajte od onih od kojih se bojite iskušenja i fitne. Isto tako se pazite i od zaljubljivanja koje kasnije može biti kobno po vas. Svi znamo šta je žena uglednika uradila, onda kada se sa Jusufom a.s., (kao slugom), osamila, i kako se strastveno u njega zaljubila. Napustio ju je, kada je primjetio da mu se počela udvarati, onda kada ga je počela zavoditi. Kasnije ga je potvorila, zbog čega je dugo vakta proveo u zatvoru.
12. Imanje namjere i želje za činjenjem lošeg djela, te kasnije ostavljanje toga - radi Allaha dž.š. – takav postupak će se smatrati jednim od djela koji čovjeka približavaju Allahu dž.š., jer je imanje takve želje plod pokvarene duše koja čovjeka tjera na rad loših djela (nefsun emmara bis-su'i). Ovo je priroda većine stvorenja. Kada se ovakva namjera sudari sa ljubavlju prema Allahu dž.š., i sa strahom od Njega, poklekne pred njima, i ljudski porivi strasti bivaju pobijeđenim! "A, onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio, i dušu od prohtjeva uzdržao & džennet će boravište biti - sigurno." (el-Nazi'at: 40-41.)
Jedan od sedmorice koje će Allah dž.š., staviti u hlad svoga Arša, na dan kada drugog hlada, osim Njegovog, neće biti, je i čovjek, kojeg sebi pozove ugledna i lijepa žena, koji kaže: Bojim se Allaha! Namjera, zbog koje će čovjek biti griješan, je namjera ili želja za nečim lošim, koja se ustali i primiri u čovječijem srcu, koja kasnije prelazi u odluku, a nakon toga rezultira oštrom sprovedbom u praksu date namjere!
13. U čije srce uđe iman, i prema Allahu dž.š., bude iskren u svakom svom postupku, Allah dž.š., će ga štititi, i čuvaće ga od zla i razvrata, i od ostalih razloga grijeha, a sve po osnovu njegova imana i iskrenosti. To je i nagrada od Allaha dž.š., za čovječiji iman i ihlas! Allah dž.š., kaže: "Ona je njega poželjela, a i on bi nju poželio, da od Gospodara svoga opomenu nije vidio. Tako smo od njega zlo i blud odvratili, jer je on, zbilja, jedan od, nama, iskrenih robova." (Jusuf: 24.)
14. Musliman, kada se nađe u mjestu fitneta, ili predigrama grijeha, treba ih što prije napustiti, i što brže od njih pobjeći, kako bi se spasio grijeha, jer je Jusuf a.s., kada ga je počela zavoditi žena u čijoj se kući našao, pokušao pobjeći kako bi se sačuvao njenog zla!
15. Indicije (kara'in), će nam služiti za dokaz onda kada nam određena stvar nije jasna, ili je sumnjiva. Ako se neki čovjek i žena budu sporili oko pokućstva – ono što otprilike koriste ljudi će pripasti njemu, a ono što otprilike koriste žene će pripasti njoj – u slučaju nepostojanja jasnog dokaza. Po istom sistemu će ići stolar i kovač, ako uđu u spor oko neke alatke, a niko od njih ne posjeduje dokaz (bejjina). Sličnost i podudarnost će se uzimati u obzir u sumnjivim stvarima. Osoba koja je svjedočila u korist Jusufa a.s., je svoj sud donijela na osnovu indicija, gledajući u mjesto trganja košulje. Gledajući u to da je njegova košulja strgana odpozadi, a ne sprijeda, donosi svoj sud o nevinosti Jusufa a.s., i laži uglednikove žene!
Allah dž.š., kaže: "Ako je košulja njegova s prijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu – primjeti rođak njezin & a, ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori isitnu." (Jusuf: 27-28)
Ovom pravilu nam služi za dokaz i posuda koja se našla u tovaru jednog od jusufove braće. Kod koga se našla posuda – taj je optužen za krađu, bez osvrta na nečije svjedočenje, ili pak lično priznanje. Kada se ukradena stvar nađe u ruci lopova, a pogotovo ako je osoba poznata po krađi, biće optužena za krađu, i ovakav postupak je jači od svjedočenja. Ako određena osoba bude povraćala alkohol, ili se određena žena nađe trudna, a muža nema, niti gospodara (u slučaju da je robinja), nad njima će se kazna sprovesti, u slučaju nepostojanja određene smetnje za to.
16. Kroz čitav događaj i priču se prožima nutarnja i vanjska ljepota Jusufa a.s.. Njegova tjelesna ljepota je prouzrokovala to da žena, u čijoj kući je bio, uradi ono što je uradila, i da, kasnije, žene koje su noževima rezale ruke svoje, izjave: "...kada ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj, i po rukama svojim se porezaše - "Bože, bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" (Jusuf: 31.)
Što se tiče njegove nutarnje ljepote ona se ogleda u čednosti i poštenju, i bježanju od grijeha, i pored maksimalnog ispunjenja svih neophodnih razloga da se tako nešto desi: (muž nije kod kuće, žena lijepa i ugledna, sami u kući, Jusuf a.s., u punom jeku mladosti i snage...). Njegovom poštenju svjedoči i iskaz uglednikove žene, koja je kasnije priznala: "...sad će isitina na vidjelo izaći" – reče upravnikova žena. Ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu govorio!" (Jusuf: 51.); kao i svjedočenje ostalih žena: "...Bože sačuvaj!’ – rekoše one – "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" (Jusuf: 51.)
17. Jusufu a.s., je zatvor bio draži od činjenja razvratnog grijeha. Ovako rob treba postupiti, kada se nađe između dvije stvari: između činjenja određenog grijeha, i između dunjalučke kazne: "Gospodaru moj," – zavapi on – "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju?" (Jusuf: 33.)
Rob će izabrati dunjalučku kaznu prije nego li će se upustiti u činjenje razvratnog grijeha koji iziskuje kaznu kako na ovom, tako i na budućem svijetu.
Od znakova i alameta nečijeg imana je i to da mrzi povraćaj u kufr i nevjerstvo, nakon što ga je Allah dž.š., njega spasio, isto kao što mrzi da bude bačen u vatru!
18. Rob iskreni neprestano se treba vraćati Allahu dž.š., i od Njega pomoći iskati, i Njegovu zaštitu tražiti, kako bi se grijeha sačuvao. Od Allaha snage i pomoći treba tražiti. Jusuf a.s., kaže: "Ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti, i lakosmislen postati." (Jusuf: 33.)
19. Znanje i razum vode čovjeka svakom dobru, i odvraćaju ga od svakog zla, dok je neznanje ono što čovjeka vodi radu i postupanju shodno porivima svojih strasti, pa makar taj postupak bio štetan i koban po onoga koji ga radi. Allah dž.š., kaže: "I poče da ga na grijeh navodi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata, i reče: Hodi! "Sačuvaj Bože!" – uzviknu on - "moj se gazda lijepo prema meni odnosi! Oni koji dobro uzvrate zlim neće nikada uspjeti." (Jusuf: 23.)
20. Kao što čovjek mora robovati Allahu dž.š., dok je u uživanjima i blagostanju, isto tako Mu mora biti pokoran, i robovati Mu u trenucima poteškoća i muka. Jusuf a.s., nije prestao pozivati Allahu dž.š., i nakon odlaska u zatvor! U zatvoru je nastavio s da'avetom i pozivanjem ljudi u islam, pozivajući dvojicu mladića u tevhid, zabranjujući im širk. Jedna od njegovih osobina pronicljivosti je to da je primjetio da su ta dva mladića spremna za prihvatanje da'aveta, jer su rekli:"…jer vidimo da si ti zaista dobar čovjek!" (Jusuf: 36.)
Došli su mu kako bi im tumačio snove, primjetivši da im je drago ono što im on govori, što je pametno iskoristio, pozvavši ih u tevhid, prije nego li se upustio u tumačenje njihovih snova, kako bi zadatak bio uspjeliji. Prvo im je pojasnio da je stanje u kojem je trenutno (znanje i perfekcija), plod njegove vjere i tevhida, i ostavljanja nevjerničkog naroda – onih koji nevjeruju u Allaha, i u onaj svijet. Ovakvim je bio proces pozivanja drugih; ličnim primjerom prvo, a potom riječima, pojašnjavajući im štetnost širka uz dokaze, kao i koristi tevhida uz dokaze! Allah dž.š. kaže: "…Ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje, i koji onaj svijet ne priznaje, & i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. & O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi, ili Allah, Jedini i Svemoćni? & Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im vi nadjenuli - vi i preci vaši - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna. (Jusuf: 37-40.)
21. Jusuf a.s., počinje sa važnijim i prioritetnijim stvarima, pa potom sa ostalim! Kada muftija (onaj koji daje šerijatski riješenje), primjeti da mustefti (osoba koja traži šerijatsko riješenje), ima veći problem nego li onaj o kojem se trenutno raspituje – muftija ga mora prvo podučiti onome za čime primjeti da je ovaj u potrebi, prije nego li mu da odgovor na postavljeno pitanje.
Ovo je znak pronicljivosti i pameti nekog alima, njegove želje za uputom savjeta drugima, kao i ljepote usmjeravanja drugih pravome putu! Kada je Jusuf a.s., bio upitan o značenju spomenutih snova, prije nego li se upustio u tumačenje snova, lijepo ih je pozvao vjeri u Allaha dž.š., Jedinog, koji druga nema!
22. Ko zapadne u neku poteškoću ili krizu – ništa nije strašno da se pomogne nekim ko je u stanju iz date krize ga iščupati, ili makar o njegovom stanju drugima pričati. Ovo ne spada u iznošenje žalbi i žaljenja stvorenju, jer je ovo oblast u kojoj je sasvim normalno da ljudi jedni od drugih pomoći traže, pa zbog toga Jusuf a.s., napominje jednog od dva mladića, za kojeg je smatrao da će preživjeti: "A onome od njih dvojice, za koga je znao da će spašen biti, reče: "Spomeni me gospodaru svome!" (Jusuf: 42.)
23. Osoba koja se bavi podučavanjem drugih, obavezno se mora okititi svojstvom iskrenosti, i ne smije svoje podučavanje koristiti za stjecanje imetka, čuvenosti ili kakve koristi, i ne smije odustajati od poduke i davanja savjeta, u slučaju da primjeti da učenik, ili osoba koja je nešto pitala, ne postupi onako kako joj je rečeno, jer je Jusuf a.s., rekao odnosno ostavio oporuku onom mladiću što je izašao – da ga spomene kod svoga gospodara, što je on kasnije zaboravio, i nije učinio kako mu je rečeno. Kada se ukazala potreba za Jusufom a.s., poslaše tog mladića Jusufu a.s., da ga upita za tumačenje snova. Jusuf a.s., ga nije korio, niti ga je grdio, zbog toga što ga nije spomenuo svome gospodaru, već mu je dao maksimalno potpun odgovor na postavljeno pitanje!
24. Osoba, koja bude upitana za nešto, mora ukazati, osobi koja pita, na sve pojedinosti i detalje vezane za dato pitanje, a koji mogu biti od koristi; osoba se mora uputiti stazom kojom će najbrže stići do ciljeva ovog i onog svijeta! Ovo je jedna od glavnih specifika nečije pronicljivosti i savršenosti, i ljepote upućivanja pravome putu. Jusuf a.s., se nije zadržao samo na tumačenju kraljevog sna, već ih je, pored toga, uputio i tome kako će postupati, i šta im je činiti kada im rodne godine nastupe.
Jusuf a.s., kaže: "Sijaćete sedam godina uzastopno" – reče - "pa ono što požanjete - u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, & jer će poslije toga doći sedam teških godina koje će pojesti ono što ste za njih pripremili; ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. & Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti, i u kojoj će cijediti." (Jusuf: 47-49.)
25. Čovjek neće biti prekoravan ako bude nastojao odagnati svaku vrstu sumnji sa sebe, i bude nastojao dokazati svoju nevinost. Naprotiv, čovjek će biti hvaljen zbog takvog postupka! Jusuf a.s., nije htio izaći iz zatvora, sve dok se oni (vladar i ostali), ne uvjere u istinitost njegove nevinosti.
26. Sura Jusuf nam ukazuje na vrijednost znanja, na vrijednost poznavanja propisa i šeri'ata, na vrijednost poznavanja tumačenja snova, na vrijednost organizacije kao nauke, a isto tako i na vrijednost pedagogije i lijepog odgoja koji je vrijedniji i ljepši nego li spoljašnja ljepota nekog čovjeka. Lijepo ponašanje je vrijednije i ljepše nego li jusufova ljepota. Jusuf a.s., je zbog svoje vanjske ljepote zapao u probleme u kakve je zapao, ali je znanje ono što ga je uzdiglo, podiglo i na zemlji postojanim učinilo. Svaki hajr na zemaljskoj kugli – proizvod je, i plod znanja!
27. Tumačenje snova je jedna od grana islamsko-šerijatskog znanja, i čovjek će biti nagrađen za njegovo učenje i podučavanje. Tumačenje snova spada u domen izdavanja fetvi, na osnovu slijedećeg ajeta: "Stvar je već odlučena o onom što ste vas dvojica pitali!" (Jusuf: 41.) Kralj je rekao: "O svito moja, dajte mi značenje sna moga (fetva)!" (Jusuf: 43.) Mladić reče Jusufu a.s.: "O Jusufe, prijatelju, daj nam značenje o sedam krava mršavih... (fetvu)!" (Jusuf: 46.) Ovo nam sve ukazuje na to da se ne smijemo upuštati u tumačenje snova bez nužno-neophodnog znanja iz te oblasti!
28. Ništa nema strašnog u tome da se neki čovjek izjasni po pitanju kvaliteta koje pri sebi posjeduje, bilo da su u pitanju kvaliteti intelektualne naravi, ili pak radno-praktične, i to onda ako se u tome može nazrijeti određena korist, i da s time, čovjek, nema za cilj pretvaranje i licemjerstvo, i da pri tom svom iskazu ne laže! Jusuf a.s., je rekao: "Postavi me – zamoli Jusuf kralja – da brigu o riznicama zemlje vodim; ja sam, doista, čuvaran i povjerljiv!" (Jusuf: 55.)
Također, neće se kuditi osoba koja se prihvati određene obaveze (vilajet), ako se bude maksimalno zalagala na ispunjenju prava – kako Božijeg, tako i ljudskog.
Nema nikakve prepreke u tome da se čovjek zalaže za dobijanje određenog položaja, ako sebe vidi sposobnijim od drugih u tome! Ono što je za kuđenje jeste to da čovjek traži određeno mjesto ili poziciju – a nije je dostojan, ili već postoji osoba njegovih kvaliteta na datoj poziciji, ili je pak, na datom mjestu, osoba puno stručnija od njega, ili pak ne bude želio time uspostavljati Božiji emer na zemlji. Ovo su razlozi koji spriječavaju određenu osobu od preuzimanja takvih obaveza na sebe!
29. Allah dž.š., je neizmjerno dobar i darežljiv, i Svoga roba obasipa blagodatima kako na ovom, tako i na onom svijetu! Da bi zaslužili dobro budućeg svijeta, moramo ispuniti dva uvjeta:
1. Iman – vjerovanje.
2. Takva – bogobojaznost.
Dobro onoga svijeta je bolje od dunjaluka, i sve vlasti na njemu. Rob neprestano mora sebe pozivati, i svoju dušu, i ljupkim joj predstvaljati Allahovu dž.š., nagradu, i ne smije sebi dozvoliti žaljenje i tugu, kada vidi sljedbenike ovoga svijeta kako se uživanjima predaju, a ona to nije u stanju učiniti. Rob se mora nadati nagradi na budućem svijetu, i vrijednostima koje ga tamo čekaju, na osnovu slijedećeg kur'anskog ajeta: "Za one koji se budu Allaha bojali biće, zaista, dženneti uživanja, u Gospodara njihova." (el-Kalem: 34.)
30. Skladištenje hrane, ako se njome želi dobro ljudima, bez nanošenja im kakve štete – je opštedozvoljeno djelo, jer je Jusuf a.s., naredio da uskladište hranu kada im naiđu plodne godine, kako bi što spremnije dočekali sušne godine, i ovakav postupak se apsolutno ne sudara sa tevekkulom i oslanjanjem na Allaha dž.š.! Ovakvim postupanjem se čovjek pravilno oslanja na Allaha dž.š., poduzimajući sve neophodne korake koji će mu biti od koristi po pitanju dina i dunjaluka!
31. Jusuf a.s., je, nakon preuzimanja riznica zemlje u svoje ruke, posao raspodjele hrane veoma mudro organizovao, pa je umnožio postojeće bogatstvo, tako da su čak i stanovnici okolnih država dolazili u Egipat kako bi svoje osnovne potrepštine namirili, jer su znali da ih Egipat posjeduje.
Jusuf a.s., je davao robe onoliko koliko je osoba bila u potrebi za njome, ili pak manje od toga, tako da je svaki namjernik mogao sa sobom ponijeti jedan tovar robe.
32. Zijafet – odnosno ugošćavanje gostiju je sunnet božijih poslanika a.s., a na osnovu riječi Jusufa a.s.: "...zar ne vidite da punu mjeru dajem, i da goste, ne može biti bolje, primam." (Jusuf: 59.)
33. Loše mišljenje o nekome, a na osnovu određenih indicija, nije zabranjeno, jer je Ja'akub a.s., rekao svojoj djeci, onda kada nije htio poslati Jusufa a.s., s njima: "U vašim dušama je ponikla zla misao – reče on!" (Jusuf: 18.) Kada je u pitanje došao drugi brat, rekao je: "Zar da vam ga povjerim onako kako sam vam povjerio još prije brata njegova!?" (Jusuf: 64.) Kada ga je Jusuf a.s., ostavio kod sebe, Ja'akub a.s., je rekao: "Nije kako zborite, nego vam se duše na to polahkomiše!" (Jusuf: 83) Zadnji put, i ako nisu bili krivi za ono što se desilo, Ja'akub a.s., je rekao šta je rekao, imajući u vidu njihovu staru praksu!
34. Korištenje raznoraznim sredstvima kako bi njima odagnali određene štete ili poteškoće – nije zabranjeno, već dozvoljeno, i ako znamo da se ništa ne dešava mimo Allahovog kada'a i kadera. Korištenje raznoraznim sredstvima, odnosno poduzimanje razloga je također Allahov kada' i kader! Ja'akub a.s., je rekao svojim sinovima slijedeće: "Sinovi moji, nemojte svi na jedna vrata ulaziti, već svi kroz različita vrata uđite!" (Jusuf: 67.)
35. Dozvoljeno je koristiti se spletkama i varkama kako bi se došlo do istine i prava. Poznavanje skrivenih puteva koji vode ostvarenju ciljeva je ono zbog čega će čovjek biti pohvaljen. Ono što je zabranjeno jesu hile tj. lukavstva kojima se želi neizvršenje nečega što je naređeno, ili pak činjenje nečega što je zabranjeno!
36. Ko želi ostvariti neki svoj cilj kod drugoga, a nije mu milo da mu se za to sazna, neka se posluži lukavošću dalekom od svake vrste laži, kao što je to uradio Jusuf a.s., onda kada je ubacio posudu u tovar svoga brata, da bi je kasnije pronašao kod njega – optužujući ga za krađu, kako bi ga na neki način uzeo k sebi. Jusuf a.s., kaže: (74) "A kakva mu je kazna ako ne govorite isitinu – upitaše oni. (75) "Kazna je, onome u čijem se tovaru nađe, sam on – odgovoriše. Tako mi kažnjavamo kradljivce. (76) I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji... (79) Ne daj Bože – reče – da nekoga drugog uzmemo osim onoga kod koga naše stvari nađemo! Ako bi smo to uradili – mi bi pravi zulumćari bili!" (Jusuf: 74-79.)
Čak, i u ovom slučaju nije htio reći: "...osim onoga ko naše stvari pokrade", već kod koga se nađu, i rekao je: "...kod koga naše stvari nađemo", a nije rekao: ...našli smo naše stvari kod toga i toga!" Dakle, Jusuf a.s., se služio riječima koje su mogle poslužiti za dokaz i njemu i ostalima, i u tome nema nikakve smetnje. Dakle, ovdje je došlo do lažne optužbe za krađu kako bi se ostvario zacrtani cilj tj. da brat jusufov ostane kod njega!
37. Čovjek ne smije svjedočiti niti pričati nikako drugačije osim po dobrom i čvrstom poznavanju određenog slučaja, ili putem ličnog prisustva, ili putem obaviještenja od strane pouzdane osobe, a na osnovu slijedećeg ajeta: "Mi svjedočimo samo onome što pouzdano znamo." (Jusuf: 81.)
38. Ovo iskušenje, koje je zadesilo Ja'akuba a.s., Allahovog Poslanika, odabranika, je bilo iskušenje od Allaha dž.š.. Allah dž.š., je razdvojio između njega i njegova sina Jusufa, bez kojeg jednog trenutka nije mogao, što ga je veoma tužnim činilo. Taj period rastanka je trajao 15 godina, i za svo to vrijeme, tuga sa Ja'akubovog a.s., srca nije odlazila. Allah dž.š., kaže: "O Jusufe, tugo moja! Oči mu bijahu od jada pobijelile, žalošću ophrvan!" (Jusuf: 84.) Kasnije mu se muka još povećeva, kada sinovi i drugog brata gube. Ja'akub a.s., i ovo strpljivo proživljava, nadajući se nagradi od Allaha dž.š.. Sebi je obećao lijepo strpljenje, što je i ispunio, rekavši: "Ja žal svoj, i muku svoju Allahu iznosim – reče on!" (Jusuf: 86.) Žaljenje Allahu dž.š., nije u suprotnosti sa strpljenjem i saburom, već je žaljenje stvorenjima ono što se kosi sa strpljenjem.
39. Poslije svake muke i teškoće dolazi olakšica i lahkota. Kada je tuga i jad sa Ja'akubom a.s., potrajala, i došla do svoje granice, nakon što mu je porodicu pogodila muka i neimaština – Allah dž.š., je dao izlaza, učinivši da dođe do susreta onda kada su najpotrebniji bili jedno drugome, što je sve učinilo srećnim.
Iz ovoga se da razumjeti to da Allah dž.š., na iskušenje stavlja svoje evlija'e i robove, bilo da se u pitanju iskušenja muka ili uživanja; iskušenja teškoća ili lahkota – kako bi im strpljenje i zahvalu preispitao, te kako bi time svoj iman, ubjeđenje i spoznaju pojačali!
40. Dozvoljenu je čovjeku da priča i iznosi ono što u sebi nosi i osjeća, bilo da je u pitanju bolest, ili siromaštvo... jer su Jusufova a.s., braća rekla: "O upravniče, nas i porodicu našu nesreća zadesi!" (Jusuf: 88.) – a Jusuf a.s., im nije zabranio da tako govore.
41. Iz cijelog sklopa sure Jusuf možemo primjetiti kolika se vrijednost krije u bogobojaznosti (takva), i strpljenju (sabur). Svaki hajr kako na ovome tako i na budućem svijetu je plod takvaluka i strpljenja, i najljepši kraj doživljavaju osobe koje su saburli (strpljive), i osobe koje su muttekije (bogobojazni). Allah dž.š., kaže: "Allah je svoje blagodati prosuo na nas, pa, zbilja, ko se boji Allaha, i strpljiv bude – Allah doista dopustiti neće da propadne nagrada onih koji dobra djela čine!" (Jusuf: 90.)
42. Osoba, kojoj je Allah dž.š., svoje blagodati ukazao, nakon poteškoća, siromaštva i muka, mora Božije blagodati priznati, i nek se neprestano prisjeća svog prijašnjeg stanja, kako bi svoju zahvalu prema Allahu dž.š., još više iskazivao, a na osnovu riječi Jusufa a.s.: "Gospodar moj je prema meni dobar bio, kad me je iz tamnice izveo, i vas mi iz pustinje doveo, nakon što je šejtan smutnju između mene i braće moje ubacio!" (Jusuf: 100.)
43. Allah dž.š., je neizmjernu dobrotu iskazao prema Jusufu a.s., prevodeći ga iz stanja u stanje, vodeći ga mukama i iskušenjima, kako bi ga doveo do najveće instance, i kako bi ga izveo na najveće deredže.
44. Rob stalno mora od Allaha dž.š., tražiti stabilnost i čvrstinu u imanu, i da neprestano poduzima sve neophodne korake na tom putu, i da moli Allaha dž.š., za lijepi svršetak života, i to na osnovu slijedećih riječi Jusufa a.s.: "Gospodaru moj! Ti si mi vlast dao, i tumačenju snova me naučio! O stvaratelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj u životu ovosvjetskom i onosvjetskom! Podari mi da kao musliman umrem, i uvrsti me u društvo dobrih!" (Jusuf: 101.)
Ovo bi bile neke od pouka i poruka koje je Allah dž.š., olakšao da ih izvučemo iz ovog prelijepog događaja. Osoba koja pomnije bude iščitavala redove ove sure može naići na još faida i koristi. Od Allaha dž.š., molimo korisno znanje, i primljeno djelo, a Allah je od darežljivih Najdarežljiviji!
Prijevod s arapskog:
Sead ef. Jasavić
Islamski Univerzitet
Medina el-Munevvera
Tefsir: "Tejsirul-Kerimir-Rahman"
Allah dž.š., na početku ove sure, kaže slijedeće: "Mi tebi o najpoučnijim događajima pričamo, kada ti ovaj Kur'an objavljujemo, i ako si prije njega bio od onih koji ništa nisu znali!" (Jusuf: 3.)
Tokom sure, Allah dž.š., spominje slijedeći ajet: "U slučaju Jusufa, i braće njegove se nalaze odgovori za one koji pitanja postavljaju!" (Jusuf: 7.)
Istu suru, Allah dž.š., završava slijedećim ajetom: "U kazivanjima o poslanicima leži pouka za sve one koji su razumom obdareni! Kur'an nije riječ izmišljena, već je potvrda prijašnjih objava, i objašnjenje je za sve, i Uputa, i Milost – narodu koji vjeruje!" (Jusuf: 111.)
Jusufov a.s., život je jedan od najpoučnijih, najjasnijih, i jedan je od najljepše opričanih događaja u povijesti čovječanstva! Njegov život je splet svih mogućih okolnosti. Tu se prelazi iz iskušenja u iskušenje, iz iskušenja u rješenja i olakšanja; tu se prelazi iz poniženja u ponos, iz ropstva u vlast i kraljevstvo; iz raskola i razlaza u jedinstvo i zajedništvo; iz tuge i bola u srećan kraj; iz blagodati i uživanja u siromaštvo i neimaštinu, i obratno; iz tjeskobe (srca i duše), u širinu i prostranstva; iz negiranja u potvrđivanje – pa neka je slavljen i veličanstven Onaj, koji nam sve navedeno na najljepši način ispriča!
1. Sura Jusuf je dokaz utemeljenosti nauke tumačenja snova. Tumačenje snova je veoma bitna nauka, i to je znanje kojeg Allah dž.š., od Svojih robova, daje onome kome On hoće. Upoređivanje i sličnosti se najviše temelje na imenima i svojstvima. Jusuf a.s., je sanjao Sunce i Mjesec, i jedanaest zvijezda – kako mu se klanjaju! To bi se moglo protumačiti na slijedeći način: Navedena svijetla su ukrasi nebesa, i njegova ljepota, i u njima su ogromne koriste. Isti je slučaj sa poslanicima i ulemom - oni su ukras na zemlji, i njena ljepota. Putem uleme i učenih ljudi se ostali upravljaju pravim putem, pogotovo onda kada u tami osvanu, isto kao što se pravim putem napućuju putem zvijezda i mjeseca, onda kada put izgube! Otac i majka su korijen u odnosu na nas, a braća su granje, i normalno je da je korijen vrijedniji, jači, i da jače svijetli, nego li granje, zato je Sunce – jusufova majka, Mjesec – njegov otac, a zvijezde – njegova braća!
Riječ Sunce, u arapskom jeziku, je ženskog roda, zato smo ga protumačili time da je ono majka, dok su riječ Mjesec i zvijezde muškog roda, pa smo ih zbog toga protumačili tako da oni predstavljaju oca i braću. Onaj kome se sedžda obavlja je osoba cijenjena, i vrijednija je u odnosu na onog koji sedždu obavlja, što nam ukazuje na to da će Jusuf a.s., biti poštovan i cijenjen od strane svojih roditelja i braće!
Ono što nužno proizilazi iz svega navedenog jeste da je Jusuf a.s., jedan od odabranih - onaj kojemu je znanje dato, kao i svaka druga vrijednost koja iz toga proizilazi. Zbog svega navedenog mu je otac – Ja'akub a.s. – rekao: "Tebe će Gospodar tvoj odabrati, i tumačenju snova te podučiti, i blagodat Svoju prema tebi, i Ja'akubovoj porodici, upotpuniti, onako kako ju je upotpunio dvojici tvojih predaka od prije – Ibrahimu i Ishaku. Tvoj je Gospodar, zaista, sveznajući i mudri!" (Jusuf: 6.)
Što se tiče snova dva mladića, njih je tumačio na slijedeći način. Onaj što je sanjao kako cijedi ili sipa vino – obično je, osoba koja takvo što radi, sluga drugome, jer se obično sipa i cijedi drugima, zato ga je i protumačio na taj način tj. da će mladić biti sluga svome gospodaru, što neizostavno iziskuje izlazak iz zatvora i spas. Što se tiče drugog mladića, koji je sanjao kako na glavi nosi hljeb, kojeg mu kljuvaju ptice protumačio ga je tako da će mladić biti ubijen, glava će mu biti raspolućena, a s njome i mozak, i kao takav će biti izložen vani, kako bi mu ptice mogle mozak piti. Mladić je shvatio da će biti ubijen, i razapet, i da će mu mrtvo tijelo ptice jesti. San kralja – krave i žitno klasje - je protumačio nastupom rodnih i sušnih godina. Vladar (kralj) - sa njime su, u uskoj sprezi, svi interesi podanika njegove države, i kada on biva dobrim – dobrim mogu postati i njegovi štićenici, a kada se on pokvari – pokvarenim mogu postati i njegovi štićenici. Što se tiče krava – njima se ore zemlja, i njima se vadi voda, tako da kada godine budu rodne – krave bivaju debljim i jačim, a kada godine bivaju sušne – krave mršave i slabe. Isti slučaj je i sa klasjem (žitarice); kada su godine rodne – imaće i 'hljeba', ali, kada su godine sušne – urod slabi, a znamo da su žitarice najvrijedniji plod zemlje!
2. Sura Jusuf je jedna od mu'udžiza i dokaza ispravnosti poslanstva Muhammeda s.a.w.s., jer je ashabima i svome narodu pričao tako dugu i detaljnu priču – ne čitavši išta na tu temu iz prijašnjih knjiga, niti ju je prethodno slušao od nekoga. Njegov narod ga je dano-noćno gledao pred sobom, i svi znamo da Poslanik s.a.w.s., nije znao čitati, niti pisati, a priča o Jusufu a.s., se, do u najsitnije detalje, slaže sa svim onim što se bilježi u prethodnim knjigama (Tevrat, Zebur, Indžil).
3. Čovjek se maksimalno mora udaljavati od svega onoga što može izazvati zlo (šerr), i u javnost ne smije iznositi ono od čega se plaši da probleme i štetu može izazvati, na osnovu savjeta Ja'akubovog, kojeg je uputio svome sinu Jusufu a.s., rekavši: "O sinko moj – reče otac – nemoj san svoj pričati braći, da ti spletku kakvu ne naprave. Doista je šejtan, otvoreni neprijatelj čovjeku!" (Jusuf: 5.)
4. Dozvoljeno je spomenuti osobu po nečemu što njoj nije drago (gibet), s ciljem upute nasihata i savjeta drugome: "... da ti spletku kakvu ne naprave."
5. Ukazivanje Allahove blagodati prema nekom čovjeku, je i ukazivanje iste te blagodati prema njegovoj familiji, rođacima i prijateljima, i ona bi ih trebalo, svojom vrijednošću, sve obuhvatiti, kao što Ja'akub a.s., tumačeći san Jusufov, kaže: "...i blagodat Svoju prema tebi, i Ja'akubovoj porodici upotpuniti..." (Jusuf: 6.) Kada je Allahov dž.š., ni'imet, prema Jusufu a.s., bio upotpunjen, od toga je korist imala i sva Ja'akubova porodica, postajući velikim, cijenjenim i poštovanim na zemlji, i srećnim zbog svega što se desilo s Jusufom a.s..
6. Pravda je ono što se traži u svakom postupku! Pravda se ne traži samo kada je u pitanju vladar i kako treba da se odnosi prema štićenicima svoje zemlje, već se pravda traži i u ophođenju roditelja prema svojoj djeci, onda kada je u pitanju iskazivanje ljubavi i naklonosti prema njima. Kršenje principa pravednosti izaziva nemir, i kvari opšte stanje, a za primjer tome možemo navesti naklonost Ja'akuba a.s., prema Jusufu a.s., što je izazvalo revolt kod Jusufove braće, i navelo ih da postupe s njime, i sa svojim ocem, onako kako su i postupili!
7. Moramo se čuvati bolesti koja se zove "pesimizam po pitanju činjenja grijeha", jer iz jednog grijeha se obično rađaju brojni drugi grijesi, i grijeh neće ostaviti svoga počinioca sve dok ga ne odvede činjenju još nečeg griješnog!
Braća Jusufova, kada su odlučili odvojiti Jusufa a.s., od njegova oca, na putu ostvarenja tog cilja, a nakon svršetka posla sa Jusufom, poslužiše se različitim grijesima:
· Lagali su nekoliko puta (lažna odbrana).
· Ocu su pokazali lažnu košulju i krv (lažni dokazi).
· Ocu su došli noću, plačući. (pretvaranje)
8. Kod svakog čovjeka se gleda način i potpunost svršetka njegova života, a ne krnjavost njegova početka, jer svi znamo kako su djeca Ja'akubova na početku postupila, što je za svaku osudu, ali na kraju čine iskrenu tevbu Allahu dž.š., i stječu maksimalni oprost i halal od Jusufa a.s., i njegova oca, koji kasnije mole Allaha dž.š., za milost i oprost njihovih grijeha. Ako je čovjek u stanju odustati od svog prava, i halaliti ga drugome – Allah dž.š., je od milostivih Najmilosniji!
Po najispravnijem mišljenju, braća Jusufova su bili jedni od poslanika, na osnovu riječi Allaha dž.š.: "Recite: Mi vjerujemo u Allaha, i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima..." (el-Bekara: 136.)
Ja'akub a.s., je imao dvanaestoro djece, a drugi od dokaza ovom mišljenju jeste da je Jusuf a.s., vidio jedanaest svijetlih zvijezda, a svi znamo da su zvijezde znaci upute - što je glavno obilježje poslanika, a i da nisu jedni od poslanika, sigurno su bili ulema i učenjaci koji su pravom putu upućivali.
9. Allah dž.š., je odlikovao Jusufa a.s., znanjem i mudrošću, lijepim ponašanjem i ahlakom; odlikovao ga je osobinom da'aveta i pozivanjem ljudi Njegovoj vjeri; odlikovao ga je snagom oprosta prema svojoj braći – prvi potežući pitanje oprosta, rekavši: "Ništa ne mari, Allah će vam oprostiti; On je od milostivih Najmilosniji!" (Jusuf: 92.) Odlikovao ga je prekomjernim dobročinstvom prema roditeljima, lijepim postupanjem prema svojoj braći, kao i prema svim ostalim stvorenjima!
10. Neko zlo je manje od drugog zla, odnosno rad ili vršenje manjeg od dva zla je preče nego li uraditi veće zlo! Braća jusufova su se raspravljali da li da ga ubiju, ili da ga negdje bace, pa jedan od njih predloži: "Nemojte ga ubiti, već ga u kakav bunar bacite – naći će ga neka karavana..." (Jusuf: 10.) Prihvatanje ovog prijedloga je bilo puno bolje nego li prihvatanje prijedloga ubistva, i ovo je tkđ. jedan od razloga umanjenja njihova grijeha!
11. Strogo se pazite i čuvajte osamljivanja sa ženama, a posebno se čuvajte od onih od kojih se bojite iskušenja i fitne. Isto tako se pazite i od zaljubljivanja koje kasnije može biti kobno po vas. Svi znamo šta je žena uglednika uradila, onda kada se sa Jusufom a.s., (kao slugom), osamila, i kako se strastveno u njega zaljubila. Napustio ju je, kada je primjetio da mu se počela udvarati, onda kada ga je počela zavoditi. Kasnije ga je potvorila, zbog čega je dugo vakta proveo u zatvoru.
12. Imanje namjere i želje za činjenjem lošeg djela, te kasnije ostavljanje toga - radi Allaha dž.š. – takav postupak će se smatrati jednim od djela koji čovjeka približavaju Allahu dž.š., jer je imanje takve želje plod pokvarene duše koja čovjeka tjera na rad loših djela (nefsun emmara bis-su'i). Ovo je priroda većine stvorenja. Kada se ovakva namjera sudari sa ljubavlju prema Allahu dž.š., i sa strahom od Njega, poklekne pred njima, i ljudski porivi strasti bivaju pobijeđenim! "A, onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio, i dušu od prohtjeva uzdržao & džennet će boravište biti - sigurno." (el-Nazi'at: 40-41.)
Jedan od sedmorice koje će Allah dž.š., staviti u hlad svoga Arša, na dan kada drugog hlada, osim Njegovog, neće biti, je i čovjek, kojeg sebi pozove ugledna i lijepa žena, koji kaže: Bojim se Allaha! Namjera, zbog koje će čovjek biti griješan, je namjera ili želja za nečim lošim, koja se ustali i primiri u čovječijem srcu, koja kasnije prelazi u odluku, a nakon toga rezultira oštrom sprovedbom u praksu date namjere!
13. U čije srce uđe iman, i prema Allahu dž.š., bude iskren u svakom svom postupku, Allah dž.š., će ga štititi, i čuvaće ga od zla i razvrata, i od ostalih razloga grijeha, a sve po osnovu njegova imana i iskrenosti. To je i nagrada od Allaha dž.š., za čovječiji iman i ihlas! Allah dž.š., kaže: "Ona je njega poželjela, a i on bi nju poželio, da od Gospodara svoga opomenu nije vidio. Tako smo od njega zlo i blud odvratili, jer je on, zbilja, jedan od, nama, iskrenih robova." (Jusuf: 24.)
14. Musliman, kada se nađe u mjestu fitneta, ili predigrama grijeha, treba ih što prije napustiti, i što brže od njih pobjeći, kako bi se spasio grijeha, jer je Jusuf a.s., kada ga je počela zavoditi žena u čijoj se kući našao, pokušao pobjeći kako bi se sačuvao njenog zla!
15. Indicije (kara'in), će nam služiti za dokaz onda kada nam određena stvar nije jasna, ili je sumnjiva. Ako se neki čovjek i žena budu sporili oko pokućstva – ono što otprilike koriste ljudi će pripasti njemu, a ono što otprilike koriste žene će pripasti njoj – u slučaju nepostojanja jasnog dokaza. Po istom sistemu će ići stolar i kovač, ako uđu u spor oko neke alatke, a niko od njih ne posjeduje dokaz (bejjina). Sličnost i podudarnost će se uzimati u obzir u sumnjivim stvarima. Osoba koja je svjedočila u korist Jusufa a.s., je svoj sud donijela na osnovu indicija, gledajući u mjesto trganja košulje. Gledajući u to da je njegova košulja strgana odpozadi, a ne sprijeda, donosi svoj sud o nevinosti Jusufa a.s., i laži uglednikove žene!
Allah dž.š., kaže: "Ako je košulja njegova s prijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu – primjeti rođak njezin & a, ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori isitnu." (Jusuf: 27-28)
Ovom pravilu nam služi za dokaz i posuda koja se našla u tovaru jednog od jusufove braće. Kod koga se našla posuda – taj je optužen za krađu, bez osvrta na nečije svjedočenje, ili pak lično priznanje. Kada se ukradena stvar nađe u ruci lopova, a pogotovo ako je osoba poznata po krađi, biće optužena za krađu, i ovakav postupak je jači od svjedočenja. Ako određena osoba bude povraćala alkohol, ili se određena žena nađe trudna, a muža nema, niti gospodara (u slučaju da je robinja), nad njima će se kazna sprovesti, u slučaju nepostojanja određene smetnje za to.
16. Kroz čitav događaj i priču se prožima nutarnja i vanjska ljepota Jusufa a.s.. Njegova tjelesna ljepota je prouzrokovala to da žena, u čijoj kući je bio, uradi ono što je uradila, i da, kasnije, žene koje su noževima rezale ruke svoje, izjave: "...kada ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj, i po rukama svojim se porezaše - "Bože, bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" (Jusuf: 31.)
Što se tiče njegove nutarnje ljepote ona se ogleda u čednosti i poštenju, i bježanju od grijeha, i pored maksimalnog ispunjenja svih neophodnih razloga da se tako nešto desi: (muž nije kod kuće, žena lijepa i ugledna, sami u kući, Jusuf a.s., u punom jeku mladosti i snage...). Njegovom poštenju svjedoči i iskaz uglednikove žene, koja je kasnije priznala: "...sad će isitina na vidjelo izaći" – reče upravnikova žena. Ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu govorio!" (Jusuf: 51.); kao i svjedočenje ostalih žena: "...Bože sačuvaj!’ – rekoše one – "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" (Jusuf: 51.)
17. Jusufu a.s., je zatvor bio draži od činjenja razvratnog grijeha. Ovako rob treba postupiti, kada se nađe između dvije stvari: između činjenja određenog grijeha, i između dunjalučke kazne: "Gospodaru moj," – zavapi on – "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju?" (Jusuf: 33.)
Rob će izabrati dunjalučku kaznu prije nego li će se upustiti u činjenje razvratnog grijeha koji iziskuje kaznu kako na ovom, tako i na budućem svijetu.
Od znakova i alameta nečijeg imana je i to da mrzi povraćaj u kufr i nevjerstvo, nakon što ga je Allah dž.š., njega spasio, isto kao što mrzi da bude bačen u vatru!
18. Rob iskreni neprestano se treba vraćati Allahu dž.š., i od Njega pomoći iskati, i Njegovu zaštitu tražiti, kako bi se grijeha sačuvao. Od Allaha snage i pomoći treba tražiti. Jusuf a.s., kaže: "Ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti, i lakosmislen postati." (Jusuf: 33.)
19. Znanje i razum vode čovjeka svakom dobru, i odvraćaju ga od svakog zla, dok je neznanje ono što čovjeka vodi radu i postupanju shodno porivima svojih strasti, pa makar taj postupak bio štetan i koban po onoga koji ga radi. Allah dž.š., kaže: "I poče da ga na grijeh navodi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata, i reče: Hodi! "Sačuvaj Bože!" – uzviknu on - "moj se gazda lijepo prema meni odnosi! Oni koji dobro uzvrate zlim neće nikada uspjeti." (Jusuf: 23.)
20. Kao što čovjek mora robovati Allahu dž.š., dok je u uživanjima i blagostanju, isto tako Mu mora biti pokoran, i robovati Mu u trenucima poteškoća i muka. Jusuf a.s., nije prestao pozivati Allahu dž.š., i nakon odlaska u zatvor! U zatvoru je nastavio s da'avetom i pozivanjem ljudi u islam, pozivajući dvojicu mladića u tevhid, zabranjujući im širk. Jedna od njegovih osobina pronicljivosti je to da je primjetio da su ta dva mladića spremna za prihvatanje da'aveta, jer su rekli:"…jer vidimo da si ti zaista dobar čovjek!" (Jusuf: 36.)
Došli su mu kako bi im tumačio snove, primjetivši da im je drago ono što im on govori, što je pametno iskoristio, pozvavši ih u tevhid, prije nego li se upustio u tumačenje njihovih snova, kako bi zadatak bio uspjeliji. Prvo im je pojasnio da je stanje u kojem je trenutno (znanje i perfekcija), plod njegove vjere i tevhida, i ostavljanja nevjerničkog naroda – onih koji nevjeruju u Allaha, i u onaj svijet. Ovakvim je bio proces pozivanja drugih; ličnim primjerom prvo, a potom riječima, pojašnjavajući im štetnost širka uz dokaze, kao i koristi tevhida uz dokaze! Allah dž.š. kaže: "…Ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje, i koji onaj svijet ne priznaje, & i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. & O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi, ili Allah, Jedini i Svemoćni? & Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im vi nadjenuli - vi i preci vaši - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna. (Jusuf: 37-40.)
21. Jusuf a.s., počinje sa važnijim i prioritetnijim stvarima, pa potom sa ostalim! Kada muftija (onaj koji daje šerijatski riješenje), primjeti da mustefti (osoba koja traži šerijatsko riješenje), ima veći problem nego li onaj o kojem se trenutno raspituje – muftija ga mora prvo podučiti onome za čime primjeti da je ovaj u potrebi, prije nego li mu da odgovor na postavljeno pitanje.
Ovo je znak pronicljivosti i pameti nekog alima, njegove želje za uputom savjeta drugima, kao i ljepote usmjeravanja drugih pravome putu! Kada je Jusuf a.s., bio upitan o značenju spomenutih snova, prije nego li se upustio u tumačenje snova, lijepo ih je pozvao vjeri u Allaha dž.š., Jedinog, koji druga nema!
22. Ko zapadne u neku poteškoću ili krizu – ništa nije strašno da se pomogne nekim ko je u stanju iz date krize ga iščupati, ili makar o njegovom stanju drugima pričati. Ovo ne spada u iznošenje žalbi i žaljenja stvorenju, jer je ovo oblast u kojoj je sasvim normalno da ljudi jedni od drugih pomoći traže, pa zbog toga Jusuf a.s., napominje jednog od dva mladića, za kojeg je smatrao da će preživjeti: "A onome od njih dvojice, za koga je znao da će spašen biti, reče: "Spomeni me gospodaru svome!" (Jusuf: 42.)
23. Osoba koja se bavi podučavanjem drugih, obavezno se mora okititi svojstvom iskrenosti, i ne smije svoje podučavanje koristiti za stjecanje imetka, čuvenosti ili kakve koristi, i ne smije odustajati od poduke i davanja savjeta, u slučaju da primjeti da učenik, ili osoba koja je nešto pitala, ne postupi onako kako joj je rečeno, jer je Jusuf a.s., rekao odnosno ostavio oporuku onom mladiću što je izašao – da ga spomene kod svoga gospodara, što je on kasnije zaboravio, i nije učinio kako mu je rečeno. Kada se ukazala potreba za Jusufom a.s., poslaše tog mladića Jusufu a.s., da ga upita za tumačenje snova. Jusuf a.s., ga nije korio, niti ga je grdio, zbog toga što ga nije spomenuo svome gospodaru, već mu je dao maksimalno potpun odgovor na postavljeno pitanje!
24. Osoba, koja bude upitana za nešto, mora ukazati, osobi koja pita, na sve pojedinosti i detalje vezane za dato pitanje, a koji mogu biti od koristi; osoba se mora uputiti stazom kojom će najbrže stići do ciljeva ovog i onog svijeta! Ovo je jedna od glavnih specifika nečije pronicljivosti i savršenosti, i ljepote upućivanja pravome putu. Jusuf a.s., se nije zadržao samo na tumačenju kraljevog sna, već ih je, pored toga, uputio i tome kako će postupati, i šta im je činiti kada im rodne godine nastupe.
Jusuf a.s., kaže: "Sijaćete sedam godina uzastopno" – reče - "pa ono što požanjete - u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, & jer će poslije toga doći sedam teških godina koje će pojesti ono što ste za njih pripremili; ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. & Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti, i u kojoj će cijediti." (Jusuf: 47-49.)
25. Čovjek neće biti prekoravan ako bude nastojao odagnati svaku vrstu sumnji sa sebe, i bude nastojao dokazati svoju nevinost. Naprotiv, čovjek će biti hvaljen zbog takvog postupka! Jusuf a.s., nije htio izaći iz zatvora, sve dok se oni (vladar i ostali), ne uvjere u istinitost njegove nevinosti.
26. Sura Jusuf nam ukazuje na vrijednost znanja, na vrijednost poznavanja propisa i šeri'ata, na vrijednost poznavanja tumačenja snova, na vrijednost organizacije kao nauke, a isto tako i na vrijednost pedagogije i lijepog odgoja koji je vrijedniji i ljepši nego li spoljašnja ljepota nekog čovjeka. Lijepo ponašanje je vrijednije i ljepše nego li jusufova ljepota. Jusuf a.s., je zbog svoje vanjske ljepote zapao u probleme u kakve je zapao, ali je znanje ono što ga je uzdiglo, podiglo i na zemlji postojanim učinilo. Svaki hajr na zemaljskoj kugli – proizvod je, i plod znanja!
27. Tumačenje snova je jedna od grana islamsko-šerijatskog znanja, i čovjek će biti nagrađen za njegovo učenje i podučavanje. Tumačenje snova spada u domen izdavanja fetvi, na osnovu slijedećeg ajeta: "Stvar je već odlučena o onom što ste vas dvojica pitali!" (Jusuf: 41.) Kralj je rekao: "O svito moja, dajte mi značenje sna moga (fetva)!" (Jusuf: 43.) Mladić reče Jusufu a.s.: "O Jusufe, prijatelju, daj nam značenje o sedam krava mršavih... (fetvu)!" (Jusuf: 46.) Ovo nam sve ukazuje na to da se ne smijemo upuštati u tumačenje snova bez nužno-neophodnog znanja iz te oblasti!
28. Ništa nema strašnog u tome da se neki čovjek izjasni po pitanju kvaliteta koje pri sebi posjeduje, bilo da su u pitanju kvaliteti intelektualne naravi, ili pak radno-praktične, i to onda ako se u tome može nazrijeti određena korist, i da s time, čovjek, nema za cilj pretvaranje i licemjerstvo, i da pri tom svom iskazu ne laže! Jusuf a.s., je rekao: "Postavi me – zamoli Jusuf kralja – da brigu o riznicama zemlje vodim; ja sam, doista, čuvaran i povjerljiv!" (Jusuf: 55.)
Također, neće se kuditi osoba koja se prihvati određene obaveze (vilajet), ako se bude maksimalno zalagala na ispunjenju prava – kako Božijeg, tako i ljudskog.
Nema nikakve prepreke u tome da se čovjek zalaže za dobijanje određenog položaja, ako sebe vidi sposobnijim od drugih u tome! Ono što je za kuđenje jeste to da čovjek traži određeno mjesto ili poziciju – a nije je dostojan, ili već postoji osoba njegovih kvaliteta na datoj poziciji, ili je pak, na datom mjestu, osoba puno stručnija od njega, ili pak ne bude želio time uspostavljati Božiji emer na zemlji. Ovo su razlozi koji spriječavaju određenu osobu od preuzimanja takvih obaveza na sebe!
29. Allah dž.š., je neizmjerno dobar i darežljiv, i Svoga roba obasipa blagodatima kako na ovom, tako i na onom svijetu! Da bi zaslužili dobro budućeg svijeta, moramo ispuniti dva uvjeta:
1. Iman – vjerovanje.
2. Takva – bogobojaznost.
Dobro onoga svijeta je bolje od dunjaluka, i sve vlasti na njemu. Rob neprestano mora sebe pozivati, i svoju dušu, i ljupkim joj predstvaljati Allahovu dž.š., nagradu, i ne smije sebi dozvoliti žaljenje i tugu, kada vidi sljedbenike ovoga svijeta kako se uživanjima predaju, a ona to nije u stanju učiniti. Rob se mora nadati nagradi na budućem svijetu, i vrijednostima koje ga tamo čekaju, na osnovu slijedećeg kur'anskog ajeta: "Za one koji se budu Allaha bojali biće, zaista, dženneti uživanja, u Gospodara njihova." (el-Kalem: 34.)
30. Skladištenje hrane, ako se njome želi dobro ljudima, bez nanošenja im kakve štete – je opštedozvoljeno djelo, jer je Jusuf a.s., naredio da uskladište hranu kada im naiđu plodne godine, kako bi što spremnije dočekali sušne godine, i ovakav postupak se apsolutno ne sudara sa tevekkulom i oslanjanjem na Allaha dž.š.! Ovakvim postupanjem se čovjek pravilno oslanja na Allaha dž.š., poduzimajući sve neophodne korake koji će mu biti od koristi po pitanju dina i dunjaluka!
31. Jusuf a.s., je, nakon preuzimanja riznica zemlje u svoje ruke, posao raspodjele hrane veoma mudro organizovao, pa je umnožio postojeće bogatstvo, tako da su čak i stanovnici okolnih država dolazili u Egipat kako bi svoje osnovne potrepštine namirili, jer su znali da ih Egipat posjeduje.
Jusuf a.s., je davao robe onoliko koliko je osoba bila u potrebi za njome, ili pak manje od toga, tako da je svaki namjernik mogao sa sobom ponijeti jedan tovar robe.
32. Zijafet – odnosno ugošćavanje gostiju je sunnet božijih poslanika a.s., a na osnovu riječi Jusufa a.s.: "...zar ne vidite da punu mjeru dajem, i da goste, ne može biti bolje, primam." (Jusuf: 59.)
33. Loše mišljenje o nekome, a na osnovu određenih indicija, nije zabranjeno, jer je Ja'akub a.s., rekao svojoj djeci, onda kada nije htio poslati Jusufa a.s., s njima: "U vašim dušama je ponikla zla misao – reče on!" (Jusuf: 18.) Kada je u pitanje došao drugi brat, rekao je: "Zar da vam ga povjerim onako kako sam vam povjerio još prije brata njegova!?" (Jusuf: 64.) Kada ga je Jusuf a.s., ostavio kod sebe, Ja'akub a.s., je rekao: "Nije kako zborite, nego vam se duše na to polahkomiše!" (Jusuf: 83) Zadnji put, i ako nisu bili krivi za ono što se desilo, Ja'akub a.s., je rekao šta je rekao, imajući u vidu njihovu staru praksu!
34. Korištenje raznoraznim sredstvima kako bi njima odagnali određene štete ili poteškoće – nije zabranjeno, već dozvoljeno, i ako znamo da se ništa ne dešava mimo Allahovog kada'a i kadera. Korištenje raznoraznim sredstvima, odnosno poduzimanje razloga je također Allahov kada' i kader! Ja'akub a.s., je rekao svojim sinovima slijedeće: "Sinovi moji, nemojte svi na jedna vrata ulaziti, već svi kroz različita vrata uđite!" (Jusuf: 67.)
35. Dozvoljeno je koristiti se spletkama i varkama kako bi se došlo do istine i prava. Poznavanje skrivenih puteva koji vode ostvarenju ciljeva je ono zbog čega će čovjek biti pohvaljen. Ono što je zabranjeno jesu hile tj. lukavstva kojima se želi neizvršenje nečega što je naređeno, ili pak činjenje nečega što je zabranjeno!
36. Ko želi ostvariti neki svoj cilj kod drugoga, a nije mu milo da mu se za to sazna, neka se posluži lukavošću dalekom od svake vrste laži, kao što je to uradio Jusuf a.s., onda kada je ubacio posudu u tovar svoga brata, da bi je kasnije pronašao kod njega – optužujući ga za krađu, kako bi ga na neki način uzeo k sebi. Jusuf a.s., kaže: (74) "A kakva mu je kazna ako ne govorite isitinu – upitaše oni. (75) "Kazna je, onome u čijem se tovaru nađe, sam on – odgovoriše. Tako mi kažnjavamo kradljivce. (76) I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji... (79) Ne daj Bože – reče – da nekoga drugog uzmemo osim onoga kod koga naše stvari nađemo! Ako bi smo to uradili – mi bi pravi zulumćari bili!" (Jusuf: 74-79.)
Čak, i u ovom slučaju nije htio reći: "...osim onoga ko naše stvari pokrade", već kod koga se nađu, i rekao je: "...kod koga naše stvari nađemo", a nije rekao: ...našli smo naše stvari kod toga i toga!" Dakle, Jusuf a.s., se služio riječima koje su mogle poslužiti za dokaz i njemu i ostalima, i u tome nema nikakve smetnje. Dakle, ovdje je došlo do lažne optužbe za krađu kako bi se ostvario zacrtani cilj tj. da brat jusufov ostane kod njega!
37. Čovjek ne smije svjedočiti niti pričati nikako drugačije osim po dobrom i čvrstom poznavanju određenog slučaja, ili putem ličnog prisustva, ili putem obaviještenja od strane pouzdane osobe, a na osnovu slijedećeg ajeta: "Mi svjedočimo samo onome što pouzdano znamo." (Jusuf: 81.)
38. Ovo iskušenje, koje je zadesilo Ja'akuba a.s., Allahovog Poslanika, odabranika, je bilo iskušenje od Allaha dž.š.. Allah dž.š., je razdvojio između njega i njegova sina Jusufa, bez kojeg jednog trenutka nije mogao, što ga je veoma tužnim činilo. Taj period rastanka je trajao 15 godina, i za svo to vrijeme, tuga sa Ja'akubovog a.s., srca nije odlazila. Allah dž.š., kaže: "O Jusufe, tugo moja! Oči mu bijahu od jada pobijelile, žalošću ophrvan!" (Jusuf: 84.) Kasnije mu se muka još povećeva, kada sinovi i drugog brata gube. Ja'akub a.s., i ovo strpljivo proživljava, nadajući se nagradi od Allaha dž.š.. Sebi je obećao lijepo strpljenje, što je i ispunio, rekavši: "Ja žal svoj, i muku svoju Allahu iznosim – reče on!" (Jusuf: 86.) Žaljenje Allahu dž.š., nije u suprotnosti sa strpljenjem i saburom, već je žaljenje stvorenjima ono što se kosi sa strpljenjem.
39. Poslije svake muke i teškoće dolazi olakšica i lahkota. Kada je tuga i jad sa Ja'akubom a.s., potrajala, i došla do svoje granice, nakon što mu je porodicu pogodila muka i neimaština – Allah dž.š., je dao izlaza, učinivši da dođe do susreta onda kada su najpotrebniji bili jedno drugome, što je sve učinilo srećnim.
Iz ovoga se da razumjeti to da Allah dž.š., na iskušenje stavlja svoje evlija'e i robove, bilo da se u pitanju iskušenja muka ili uživanja; iskušenja teškoća ili lahkota – kako bi im strpljenje i zahvalu preispitao, te kako bi time svoj iman, ubjeđenje i spoznaju pojačali!
40. Dozvoljenu je čovjeku da priča i iznosi ono što u sebi nosi i osjeća, bilo da je u pitanju bolest, ili siromaštvo... jer su Jusufova a.s., braća rekla: "O upravniče, nas i porodicu našu nesreća zadesi!" (Jusuf: 88.) – a Jusuf a.s., im nije zabranio da tako govore.
41. Iz cijelog sklopa sure Jusuf možemo primjetiti kolika se vrijednost krije u bogobojaznosti (takva), i strpljenju (sabur). Svaki hajr kako na ovome tako i na budućem svijetu je plod takvaluka i strpljenja, i najljepši kraj doživljavaju osobe koje su saburli (strpljive), i osobe koje su muttekije (bogobojazni). Allah dž.š., kaže: "Allah je svoje blagodati prosuo na nas, pa, zbilja, ko se boji Allaha, i strpljiv bude – Allah doista dopustiti neće da propadne nagrada onih koji dobra djela čine!" (Jusuf: 90.)
42. Osoba, kojoj je Allah dž.š., svoje blagodati ukazao, nakon poteškoća, siromaštva i muka, mora Božije blagodati priznati, i nek se neprestano prisjeća svog prijašnjeg stanja, kako bi svoju zahvalu prema Allahu dž.š., još više iskazivao, a na osnovu riječi Jusufa a.s.: "Gospodar moj je prema meni dobar bio, kad me je iz tamnice izveo, i vas mi iz pustinje doveo, nakon što je šejtan smutnju između mene i braće moje ubacio!" (Jusuf: 100.)
43. Allah dž.š., je neizmjernu dobrotu iskazao prema Jusufu a.s., prevodeći ga iz stanja u stanje, vodeći ga mukama i iskušenjima, kako bi ga doveo do najveće instance, i kako bi ga izveo na najveće deredže.
44. Rob stalno mora od Allaha dž.š., tražiti stabilnost i čvrstinu u imanu, i da neprestano poduzima sve neophodne korake na tom putu, i da moli Allaha dž.š., za lijepi svršetak života, i to na osnovu slijedećih riječi Jusufa a.s.: "Gospodaru moj! Ti si mi vlast dao, i tumačenju snova me naučio! O stvaratelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj u životu ovosvjetskom i onosvjetskom! Podari mi da kao musliman umrem, i uvrsti me u društvo dobrih!" (Jusuf: 101.)
Ovo bi bile neke od pouka i poruka koje je Allah dž.š., olakšao da ih izvučemo iz ovog prelijepog događaja. Osoba koja pomnije bude iščitavala redove ove sure može naići na još faida i koristi. Od Allaha dž.š., molimo korisno znanje, i primljeno djelo, a Allah je od darežljivih Najdarežljiviji!
Prijevod s arapskog:
Sead ef. Jasavić
Islamski Univerzitet
Medina el-Munevvera