Prepreke između čovjeka i njegovog Gospodara

Discussion in 'Ispravno Vjerovanje' started by Ensarija, Jul 25, 2008.

  1. Ensarija
    Offline

    Ensarija Junior Member

    Joined:
    Apr 8, 2008
    Messages:
    45
    Likes Received:
    0
    Trophy Points:
    0
    Gender:
    Female
    Ratings Received:
    +0 / 0
    Priredio: Mr. Huseinbašić Elvedin

    Ovih deset prepreka preuzeo sam od Ibn el-Kajjima, Allah mu se smilovao. Rekao je: ''Ovo je deset prepreka između Allaha i ljudskih srca. One predstavljaju prepreku na putu roba prema Uzvišenom Allahu. Njih podstiču i održavaju četiri elementa: duša, šejtan, dunjaluk i strasti.

    - Neznanje o Uzvišenom Allahu. Neznanje o Allahu, azze ve dželle, najveća je prepreka između Allaha i Njegovog roba. Allah, azze ve dželle, pozvao je na znanje prije svega drugog i rekao je: ''Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice!''[1] Jedina alternativa neznanju je istinska spoznaja Allaha, azze ve dželle. I znaj, moći ćeš uživati u istinskom pokajanju tek kada Allaha, azze ve dželle, istinski spoznaš.

    - Novotarije. Ko uvede novotariju bit će spriječen od dolaska Allahu, azze ve dželle. Novotarija će postati prepreka između njega i Allaha, azze ve dželle, sve dok je ne ostavi. U vezi s tim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ko uvede nešto novo u ovu našu vjeru, to će mu biti odbijeno.[2]Znaj da je novotarija sve što se uvede kao ibadet a nije postojalo u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

    - Veliki grijesi počinjeni srcem. Velikih grijeha te vrste ima mnogo. Neki od njih su: oholost, umišljenost, samodopadljivost i slično. Veliki grijesi ove vrste smatraju se većim od velikih grijeha počinjenih tijelom poput: bluda, pijenja alkohola, krađe i slično. Veliki grijesi koji se čine srcem, kada uđu u srce postanu prepreka između čovjeka i Allaha, azze ve dželle. Do Allaha, azze ve dželle, dolazi se srcem, a ne nogama. U tom smislu grijesi počinjeni srcem su kao drumski razbojnici. Razmisli o Ibn el-Kajjimovim, rahimehullah, riječima: ''Dogodi se da duše nekih ljudi potčine dobra djela sebi i učine ih sredstvom za postizanje ličnih interesa. Takve smatraš najbogobojaznijim i najskromnijim ljudima, a oni su najudaljeniji od Uzvišenog Allaha.''

    - Veliki grijesi počinjeni tijelom. Takvi grijesi su krađa, alkohol i slično. Međutim, treba imati na umu da mali grijesi postaju veliki ako se konstantno rade, a veliki grijesi prestaju biti veliki ako se moli za oprost. Ustrajnost u grijehu i namjera da se ponovo uradi smatraju se konstantnim rađenjem grijeha. Šestero mali grijeh čini velikim grijehom: u*!*!*!*!ost i konstantnost u grijehu, smatranje da je grijeh mali, radovanje grijehu, olahko shvatanje činjenice da nas Allah, azze ve dželle, vidi, iznošenje grijeha u javnost, rađenje grijeha od strane osobe koja je uzor.

    - Mali grijesi. Mali grijesi se množe. Mnogi mali grijesi odveli su svoje počinitelje do ružnog završetka na ovom svijetu. Vjernik vidi svoj grijeh, ma koliko bio mali, velikim, jer je svjestan da ga Allah, subhanehu ve te'ala, vidi.

    - Širk. Širk je najveća prepreka na putu do Allaha, azze ve dželle, i Allahu, azze ve dželle, najmrže djelo. Ova prepreka može se prevazići samo iskrenim i potpunim tevhidom.

    - Pretjerano konzumiranje dozvoljenog. Prepreka na putu ka Allahu, subhanehu ve te'ala, mogu biti i naši stomaci. Tačno je da je konzumiranje hrane i pića dozvoljeno, ali treba imati na umu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Najgora posuda koju čovjek napuni je njegov stomak.[3] Kada se čovjek prejede, tada otežano razmišlja, a i tijelo nije u stanju da služi svojoj svrsi. Odjeća je nekada prepreka između čovjeka i Allaha, azze ve dželle. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Neka propadne rob dinara i lijepe odjeće!''[4]Nazvao ga je robom tih stvari što znači da mogu biti zastor između Allaha, azze ve dželle, i Njegovog roba. Prepreke na putu ka Allahu, azze ve dželle, mogu biti i previše spavanja, brak i uopće pretjerano posvećivanje pažnje dozvoljenim stvarima, tako da srce bude okupirano njima i nije u stanju posvetiti se samo Allahu, subhanehu ve te'ala.

    - Nemar prema Allahu, azze ve dželle. Nemar se nastani u srcu kada ono prestane voljeti Allaha, azze ve dželle. Tada se čovjek povede za svojim strastima, postane blizak šejtanu i zaboravi na Allaha, azze ve dželle. Rekao je Allah, azze ve dželle: ''I ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.''[5] Ova prepreka može se ukloniti samo ako u srcu zažive tri osjećaja. Prvi, osjećaj za Allahove blagodati, javno i tajno. Taj osjećaj preplavi ljudsko srce ljubavlju, jer je u prirodi ljudskih srca da vole one koji im čine dobro. Drugi, osjećaj za lične propuste i grijehe. Taj osjećaj dovodi do samospoznaje o bezvrijednosti i propasti. Tako spozna svoju manjkavost i slabost, a s druge strane spozna Allahove osobine ljepote i savršenstva, te počne sa ibadetima i traženjem Allahovog zadovoljstva. I treći, osjećaj za vrijeme. Ljudski životni vijek je glavnina onoga što posjeduje, te se ostatak života mora iskoristiti da se nadoknadi propušteno.

    - Tradicija, običaji i navike. Ima ljudi koji robuju navikama. Navike su postale njihova prepreka na putu ka Allahu, azze ve dželle. Ko krene ka Allahu, azze ve dželle, treba da se oslobodi ružnih navika, jer mora da se oslobodi robovanja bilo čemu osim Allahu, azze ve dželle. Rekao je Ibn Tejmijje, rahimehullah: ''Robovanje Allahu nije ispravno sve dok u čovjeku postoji bilo kakav vid robovanja drugome.''

    - Gubljenje iz vida glavnog cilja ibadeta. Ovo je prepreka pobožnih. Naime, suština je u tome da čovjek ne treba gledati u svoja djela, već u Onoga ko ga je uputio da radi dobra djela. Onog trenutka kada čovjek pogleda u djela, zavara se njima i veže se za njih, a trebao bi se vezati za Allaha, azze ve dželle. A na svoja djela trebao bi gledati kao na manjkav trud da zasluži Allahovo zadovoljstvo. Ako tako bude gledao na svoja djela, to će ga podstaći da se više trudi i više radi. Zadovoljstvo vlastitim djelima dokaz je lijepog mišljenja o samome sebi i neznanja o Allahovim pravima kod ljudi, kao i nepoznavanja istinskog robovanja. Dobro djelo ne bi smjelo postati izvor samodopadljivosti i umišljenosti, već izvor poniznosti i spoznaje Allaha i Njegovih prava. Neko iz ranijih generacija rekao je: ''Znaj, kada si ti zadovoljan sobom i svojim djelima, Allah nije. Kako može biti zadovoljan sobom i svojim djelima onaj ko je stjecište svakog zla i manjkavosti, a njegova djela izložena svakoj opasnosti i nepotpunosti?!''

Share This Page