Da bi vjernik istrajao na istini i pravom putu neophodno je da se prisjeća smrti i povratka Uzvišenom Allahu. Posjećivanje mezarja predstavlja najupečatljiviji način podsjećanja na smrt u čiju neminovnost ne sumnja razumom obdareno stvorenje.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., obrazlažući osnovnu korist od posjećivanja mezarja, kaže: „Posjećujte mezarje, jer vas podsjećaju na smrt.“ (Muslim, Ebu Davud i dr.) Kad se dođe do mezarja proučiće se sljedeća dova:
„Neka je Allahov mir na stanovnike ovih mezarja, vjernike i muslimane od njih. Mi ćemo se vama, ako Bog da, pridružiti. Molimo Allaha za svako dobro nama i vama.“ (Muslim, Nesai i dr.)
„Esselamu alejkum ehled-dijari minel-muminine vel-muslimine, ve inna inša-Allahu lelahikun, eselullahe lena ve lekumul-afijeh.“
Šta je zabranjeno činiti na mezarju
Prvo: Na mezarju je zabranjeno izgraditi džamiju.
Ebu hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah prokleo židove i kršćane , uzeli su mezarja svojih poslanika bogomoljama.“ (Buhari i Muslim)
U drugoj verziji ovog hadisa stoji: „Oni prije vas su uzimali mezarja svojih vjerovjesnika džamijama. Vi ne činite tako! Ne uzimajte mezarja za džamije, ja vam to zabranjujem.“ (Muslim)
Drugo: Zabranjeno je pisati po mezaru, graditi bilo šta na njemu, sjediti ili klanjati na mezaru i učiniti da mezar bude između klanjača i kible.
Džabir, r.a., kaže: Zabranio je Poslanik, s.a.v.s., da se piše po mezaru i gradi na njemu.“ (Tirmizi)
Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne klanjajte prema mezaru i ne klanjajte na mezaru.“ (Taberani)
Ebu Seid el Hudri, r.a., kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio da se gradi na mezarjima, sjedi ili klanja na njima. (Ebu Jala)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Da neko od vas sjedene na žeravicu i progori svoju odjeću do kože, bolje mu je nego da sjedne na mezar.“ (Muslim)
Ebu Mersed el Ganevi kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne sjedite na mezarjima i ne klanjajte prema njima.“ (Muslim)
Treće: U mezarju je zabranjeno obavljati fiziološke potrebe (malu i veliku nuždu).
Ukbe ibn Amir prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nema razlike obaviti nuždu na mezaru ili je obaviti nasred pijace.“ (Ibn Madže)
Sulejman ibn Umejr je prolazio sa skupinom svojih prijatelja pored mezarja, a imao je silnu potrebu za nuždom, pa su mu rekli: „Siđi u ovo mezarje i obavi nuždu u neku rupu.“ Sulejman tada zaplaka i reče: „Slavljen neka je Allah! Tako mi Allaha, stidim se mrtvih kao i živih.“ (Er-ruh, Ibn Kajjim)
Imam El Eameš je rekao: „Jedan šamija je pustio vjetar nad mezarom Husejna ibn Alije ibn Ebi Taliba, pa se istog momenta ogubao.“ (Dineveri, El mudžalese)
Četvrto: Zabranjeno je prinositi žrtve kod mezarja.
Enes ibn Malik prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „U islamu nema prinošenja žrtve na mezarju.“ (Ebu Davud, Ahmed)
Peto: Zabranjeno je kružiti (tavafiti) oko mezara.
Tavaf je obred koji se čini izričito oko Kabe. Onaj ko tavafi oko mezara, čineći ibadet Allahu počinio je veliki širk, koga Allah neće oprostiti.
Šesto: Zabranjeno je od mrtvih tražiti bilo kakvu pomoć.
Tražiti bilo šta od mrtvog, preko njega se približavati Allahu, smatrati da mrtvi može koristiti ili otkloniti štetu, tretira se velikim širkom. Što se tiče predaje u kojoj se Poslaniku, s.a.v.s., pripisuje da je rekao: „Kada vas snađe kakva nevolja obratite se mrtvima,“ ona je apokrifna po konsenzusu hadiskih stručnjaka.
Također je zabranjeno učiti Kur'an na mezarju, jer za takav postupak nije došao vjerodostojan dokaz u sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te se učenje Kur'ana na mezarju smatra novotarijom u vjeri.
Hadisi koji govore o učenju Kur'ana na kaburu su lažni ili potpuno ništavni, a predaje koje se pripisuju ashabima nisu vjerodostojne.
Zabranjeno je hodati između kaburova u obući.
Bešir ibn el Hasasije kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio jednog čovjeka koji hoda kroz mezarje u papučama, pa mu je rekao: „Teško ti se, izuj svoje papuče“, i to je ponovio dva ili tri puta. Kada je čuo ovaj ukor od Poslanika, s.a.v.s., izuo je svoje papuče i bacio ih. (Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr.)
Jedan broj islamskih učenjaka zastupa mišljenje da je hodanje između mezarja u obući pokuđen čin, dok drugi misle da je to zabranjeno (haram) shodno hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji jasno i nedvosmisleno osuđuje onoga koji hoda kroz mezarje u obući.
Međutim, ako postoji razlog koji znatno otežava hodanje bez obuće, kao što su: snijeg, kiša, blato, trnje i sl., ili ako su u mezarju izgrađeni putevi ili staze za pješake, koji su malo udaljeni od mezara, nema smetnje hodati kroz mezarje u obući.
Preuzeto iz knjige Pravni propisi dženaze –namaza, mr. Safeta Kuduzovića.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., obrazlažući osnovnu korist od posjećivanja mezarja, kaže: „Posjećujte mezarje, jer vas podsjećaju na smrt.“ (Muslim, Ebu Davud i dr.) Kad se dođe do mezarja proučiće se sljedeća dova:
„Neka je Allahov mir na stanovnike ovih mezarja, vjernike i muslimane od njih. Mi ćemo se vama, ako Bog da, pridružiti. Molimo Allaha za svako dobro nama i vama.“ (Muslim, Nesai i dr.)
„Esselamu alejkum ehled-dijari minel-muminine vel-muslimine, ve inna inša-Allahu lelahikun, eselullahe lena ve lekumul-afijeh.“
Šta je zabranjeno činiti na mezarju
Prvo: Na mezarju je zabranjeno izgraditi džamiju.
Ebu hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah prokleo židove i kršćane , uzeli su mezarja svojih poslanika bogomoljama.“ (Buhari i Muslim)
U drugoj verziji ovog hadisa stoji: „Oni prije vas su uzimali mezarja svojih vjerovjesnika džamijama. Vi ne činite tako! Ne uzimajte mezarja za džamije, ja vam to zabranjujem.“ (Muslim)
Drugo: Zabranjeno je pisati po mezaru, graditi bilo šta na njemu, sjediti ili klanjati na mezaru i učiniti da mezar bude između klanjača i kible.
Džabir, r.a., kaže: Zabranio je Poslanik, s.a.v.s., da se piše po mezaru i gradi na njemu.“ (Tirmizi)
Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne klanjajte prema mezaru i ne klanjajte na mezaru.“ (Taberani)
Ebu Seid el Hudri, r.a., kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio da se gradi na mezarjima, sjedi ili klanja na njima. (Ebu Jala)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Da neko od vas sjedene na žeravicu i progori svoju odjeću do kože, bolje mu je nego da sjedne na mezar.“ (Muslim)
Ebu Mersed el Ganevi kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne sjedite na mezarjima i ne klanjajte prema njima.“ (Muslim)
Treće: U mezarju je zabranjeno obavljati fiziološke potrebe (malu i veliku nuždu).
Ukbe ibn Amir prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nema razlike obaviti nuždu na mezaru ili je obaviti nasred pijace.“ (Ibn Madže)
Sulejman ibn Umejr je prolazio sa skupinom svojih prijatelja pored mezarja, a imao je silnu potrebu za nuždom, pa su mu rekli: „Siđi u ovo mezarje i obavi nuždu u neku rupu.“ Sulejman tada zaplaka i reče: „Slavljen neka je Allah! Tako mi Allaha, stidim se mrtvih kao i živih.“ (Er-ruh, Ibn Kajjim)
Imam El Eameš je rekao: „Jedan šamija je pustio vjetar nad mezarom Husejna ibn Alije ibn Ebi Taliba, pa se istog momenta ogubao.“ (Dineveri, El mudžalese)
Četvrto: Zabranjeno je prinositi žrtve kod mezarja.
Enes ibn Malik prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „U islamu nema prinošenja žrtve na mezarju.“ (Ebu Davud, Ahmed)
Peto: Zabranjeno je kružiti (tavafiti) oko mezara.
Tavaf je obred koji se čini izričito oko Kabe. Onaj ko tavafi oko mezara, čineći ibadet Allahu počinio je veliki širk, koga Allah neće oprostiti.
Šesto: Zabranjeno je od mrtvih tražiti bilo kakvu pomoć.
Tražiti bilo šta od mrtvog, preko njega se približavati Allahu, smatrati da mrtvi može koristiti ili otkloniti štetu, tretira se velikim širkom. Što se tiče predaje u kojoj se Poslaniku, s.a.v.s., pripisuje da je rekao: „Kada vas snađe kakva nevolja obratite se mrtvima,“ ona je apokrifna po konsenzusu hadiskih stručnjaka.
Također je zabranjeno učiti Kur'an na mezarju, jer za takav postupak nije došao vjerodostojan dokaz u sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te se učenje Kur'ana na mezarju smatra novotarijom u vjeri.
Hadisi koji govore o učenju Kur'ana na kaburu su lažni ili potpuno ništavni, a predaje koje se pripisuju ashabima nisu vjerodostojne.
Zabranjeno je hodati između kaburova u obući.
Bešir ibn el Hasasije kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio jednog čovjeka koji hoda kroz mezarje u papučama, pa mu je rekao: „Teško ti se, izuj svoje papuče“, i to je ponovio dva ili tri puta. Kada je čuo ovaj ukor od Poslanika, s.a.v.s., izuo je svoje papuče i bacio ih. (Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr.)
Jedan broj islamskih učenjaka zastupa mišljenje da je hodanje između mezarja u obući pokuđen čin, dok drugi misle da je to zabranjeno (haram) shodno hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji jasno i nedvosmisleno osuđuje onoga koji hoda kroz mezarje u obući.
Međutim, ako postoji razlog koji znatno otežava hodanje bez obuće, kao što su: snijeg, kiša, blato, trnje i sl., ili ako su u mezarju izgrađeni putevi ili staze za pješake, koji su malo udaljeni od mezara, nema smetnje hodati kroz mezarje u obući.
Preuzeto iz knjige Pravni propisi dženaze –namaza, mr. Safeta Kuduzovića.