Prva bracna noc

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
( Muharem Štulanovic )

Uvod

Cetverica autora hadiskih zbirki ,,Sunen” (Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madždže) bilježe da je Poslanik a.s. ucio takozvanu ,,hutbetun-nikah” (bracnu hutbu), pa cemo i mi zapoceti ovaj naš rad, koji govori o specificnim bracnim odnosima i radnjama, upravo sa njom:

Zahvala, doista, pripada Allahu! Od Njega pomoc i oprost tražimo. Utjecemo Mu se od našeg zla i naših loših djela. Koga Allah uputi, nece zalutati, a koga u zabludi ostavi niko ga uputiti nece. Svjedocim da nema boga osim Allaha, Jedini je i nema sudruga! I svjedocim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.

"O vjernici, Allaha se bojte istinskom bogobojaznošcu i umirite samo kao muslimani." (Ali ‘Imran:102).

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte s imenom cijim jedni druge molite i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (En-Nisa:1).

"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On ce vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao postici ce ono što bude želio." (El-Ahzab:70-71).

Islam dotice koleracijski odnos supružnika, u samom izvorištu, kroz glavne doktrinarno-tradicionalne izvore vjere, regulirajuci taj odnos u Kur’anu i sunnetu Poslanika a.s.; objašnjavajuci parametre kojih se valja držati prilikom izbora bracnog druga, medusobna prava i obaveze supružnika, te postupak pri sklapanju bracnog ugovora, obavezu i odgovornost staratelja-roditelja koji je pozvan da udaje ženu, propise i adabe udaje i prve bracne noci, propise seksualnog života, temelje na kojima pociva bracna zajednica o kojoj se život supružnika temelji na medusobnom uvažavanju, milosti i oslanjanju jednog na drugo, nacinu otklanjanja netrpeljivosti i svade na nekoliko tipicnih odgojnih nivoa; mudrim i lijepim savjetom, zatim napuštanjem u krevetu (seksualnom apstinencijom) odredeno vrijeme, potom nebrutalnim udaranjem koje ne smije da bude po licu, onda ako i to ne bude efikasno sudijsko-porodicnim presudivanjem i savjetovanjem i, na koncu, najomraženijim halalom, a to je disolucija braka kad se izgubi svaka nada u harmonican bracni život kakav je propisao Allah dž.š., pa cak rješava i postbracne odnose kao što je period cekanja (‘iddet), propise vracanja žene, izdržavanje u periodu cekanja, dojenje djeteta, njegova prava itd.

Dakle, bracni odnosi, medu kojima su i intimni odnosi supružnika, nisu u Islamu tabu tema, nego potpuno prirodni odnosi koje reguliše islamsko šerijatsko pravo.

Kur’an, Allahova objava koja se uci na namazu, u molitvi i zikrullahu, bez cijeg ucenja ne vrijedi namaz, pominje i intimne bracne odnose pa kaže:

"… zato ne opcite sa ženama za vrijeme mjesecnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kad se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio… Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hocete."[1]

I u sunnetu Poslanika a.s. takoder se pominju ti odnosi, izmedu ostalog i kao nešto prirodno, šerijatski pohvalno, stavljaju se u rang sadake, Allahu dragog cina za koji slijedi nagrada i sevap, iako je vid najljepšeg dunjaluckog uživanja, naravno, ako se upražnjavaju na halal nacin, unutar bracne zajednice, izbjegavajuci nedopuštene vanbracne odnose.

Muslim bilježi predaju: "I kad imate snošaj sa svojom ženom, to je kao podijeliti sadaku. Rekoše: Allahov Poslanice, zar u zadovoljavanju strasti nekog od nas ima sadaka? Allahov Poslanik odvrati: A šta misliš da li ima grijeh ako to ucini na nedozvoljen (vanbracni) nacin? Naravno! Prema tome, ako to ucini (u braku) na dozvoljen, halal nacin, onda ima nagradu."

U ovom vremenu potpunih seksualnih sloboda koje su došle do granice kakvu je najavio Poslanik a.s. kao predznak Sudnjeg dana, kada nas sa gotovo svih medija zapljuskuje napadno nametljiva *!*!*!*!ografija koja poziva u nemoral, gdje se nago žensko tijelo (a i muško) koristi kao i bilo koja druga potrošna roba, u vremenu kada smo svjedoci upražnjavanja fizickih seksualnih odnosa javno, bukvalno na ulici, pred kamerom, u medijima, bez ikakvog stida, morala i etike po kojima bi se trebao odlikovati insan, potrebno je da informišemo našu islamsku omladinu koja je u braku, stupa u brak, ili namjerava da stupi u brak, o osnovnim vjersko-pravnim propisima ovog segmenta života da bi znali kako da se ponašaju u skladu sa islamom, praveci prve korake društvenog i porodicnog života na halal nacin, zasnivajuci bracnu vezu na osnovima koji su trajni, jaki i održivi, bereketom Nebeske pravne regulative sa kojom je došao Poslanik a.s.

Ova brošura ce vam ponuditi šerijatske propise prve bracne noci i propise seksualnog života u Islamu, kako bi naša islamska omladina znala da se treba okupati nakon bracnog kontakta, kako na islamski nacin postupiti u tom intimnom, strogo privatnom životu, kako zamoliti Allaha dž.š. za bereket u bracnom segmentu ovodunjaluckog života, života koji je sav podreden vjeri i nema ambivalenciju profanog i svetog, nego se oba medusobno prožimaju i ne luce jedan od drugog, itd.

Fikhska regulativa bracnih odnosa, medu kojima su i propisi prve bracne noci i intimnih odnosa uopce, velika je nepoznanica našoj omladini u velikom broju slucajeva, tako da ne zna ni da postoje, a kamoli da zna njihove adabe i sunnete. Ovi propisi su kod nas zanemareni iz više razloga. Jedan od njih je vjerovatno stid da se o toj temi otvoreno govori, a drugi, nepostojanje radova te provenijencije na našem jeziku, i svakako nedostupnost i nerazumijevanje literature i hadiskih zbirki koje govore i o tome, ali na izvornom arapskom jeziku.

Radi toga želimo u kratkim crtama spomenuti ono što nam je Poslanik a.s., kao naš uzor u ovodunjaluckom i ahiretskom životu, ostavio od tih propisa, kako bi ih oni koji drže do vjerske prakse mogli imati kao orijentir ponašanja, slijedeci i u tom domenu Poslanika a.s.

Bracni propis (hukm)


Bracna zajednica je konstantno praksa Poslanika a.s. u kojoj se ostvaruje prakticna korist za supružnike; cuvaju se upadanja u zinaluk, podižu porodicu i nasljednike produžavajuci ljudsku vrstu, i na takav nacin ucestvuju u prirodnom dunjaluckom procesu koji traje do Sudnjeg dana.

U islamu nema predbracnih, fizickih, intimnih, seksualnih odnosa. To je strogi haram. Allah dž.š. kaže: "I ne približavajte se zinaluku (prostituciji)."[2] Za neoženjenu i neudanu osobu koja to ucini kazna je stotinu udaraca štapom-bicem, a za oženjenu ili udanu osobu sankcija je javno kamenovanje pred svijetom. Zato, u muslimanskom društvu koje se držalo islamske prakse, preljuba-prostitucija je bila gotovo nepoznata stvar.

Medutim, treba naglasiti da u islamu, takoder, nema ni asketizma, u smislu da se radi ibadeta odrekne seksualnih strasti. One se moraju i smiju manifestovati i upražnjavati samo u validnoj bracnoj zajednici.

Poslanik a.s. je prekorio ashabe koji su htjeli da uguše svoju prirodu, u kakvoj ih je Allah dž.š. stvorio; sa nagonima za jelom, spavanjem, seksualnim opcenjem. Kada kažu da ce se odreci toga u korist danonocnog ibadeta, on ih prekorijeva i kaže:

Ja klanjam, ali i spavam, postim ali i mrsim, ženim se i ne odricem žena, a ko se odrekne moga sunneta, i ja se njega odricem.

Savjet Poslanika a.s. islamskoj omladini bio je: Omladino! Ko može da podnese bracne obaveze neka se ženi, to je bolje za cuvanje od nedozvoljenog pogleda, i od nedozvoljenog seksualnog kontakta. Ko ne može nositi teret i obaveze braka neka posti, jer ce u tome imati zaštitu.

Brak u pravnoj regulativi Šerijata može da uzme hukm stroge obaveze (fard-vadžib), da bude strogo zabranjen (haram), da bude pokuden, (mekruh), da ima status sunneta, da je lijep i pohvaljen (mendub) i, konacno, da bude samo dozvoljen.

Brak koji je fard-vadžib

Brak ce biti fard, odnosno vadžib, za osobu koja želi brak i nije u dilemi da ce zapasti u zinaluk, ako se ne oženi, jer mu post i ustezanje nece dovoljno oslabiti seksualnu pohotu, a uz to je mogucan da izdržava ženu na halal nacin. Analogno tome, i za ženu je fard da se uda, ako nije sposobna da se sama izdržava i boji se da ce biti žrtva ljudi pokvarena morala.

Brak koji je sunnet

Ako neka osoba sa umjerenim seksualnim nagonom ima želju za brakom, ne strahuje od toga da se nece moci kontrolisati, a uz to može da izdržava ženu iz halal opskrbe, želi i nijjeti brak iz razloga produženja i podizanja porodice te da se sacuva prostitucije, u tom slucaju ženidba bi mu bila sunnet.

Brak koji je mendub

Ako neka osoba nema želje za brakom, ali želi da ima djecu i može da izvrši sve bracne obaveze, lijepo bi mu bilo da se oženi.

Brak koji je haram

Haram brak bi bio sastaviti i petu ženu sa vec ranijih cetiri u isto vrijeme, sastaviti sa ženom njezinu sestru ili tetku sa majcine ili oceve strane, ženiti se da bi ženi napravio štetu, brak mut'e koga upražnjavaju ši'ije i tome sl.

Pokudeni brak (mekruh)

Ako neka osoba ne bi imala želju za brakom, te bi ga taj brak samo odvracao od dobrovoljnog ibadeta kojem bi se inace posvecivao, ili ako bi se bojao da nece moci izdržavati ženu osim iz haram opskrbe, onda bi sklapanje takvog braka bilo pokudeno.

Dozvoljeni brak (mubah)

Dozvoljen je brak osobi koja ima želju za brakom, iako nema bojazni da ce upasti u zinaluk. Dozvoljen je brak i osobi koja nema nikakve želje za seksualnim uživanjem, kao što je starac ili impotentan muškarac, ali uz uvjet da se time ne cini šteta ženi, i da to nece dovesti do njenog moralnog posrtanja, inace bi takav brak bio haram.

Bracna prava i obaveze

Allah dž.š. propisuje supružnicima prava i obaveze kojih bi trebali da se drže.

Allah dž.š. kaže: "…One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo muževi imaju prednost nad njima jednu deredžu - stepen…"[3]

Poslanik a.s. je na Oprosnom hadždžu kazao: "Vaše supruge kod vas imaju svoja prava, a i vi imate svoja prava kod njih…"

Neke od tih zajednickih medusobnih dužnosti i obaveza su:
- bracna vjernost,
- ljubav i milost,
- povjerenje,
- želja, strpljivost, podnošenje životnih nedaca i problema u nastojanju ocuvanja bracne zajednice,
- pridržavanje opcih adaba i propisa sa kojima se produžava bracna veza, itd.

Dužnosti i obaveze muža prema ženi

Pored ovih opcih medusobnih dužnosti i obaveza muž ima i posebne obaveze prema supruzi:

- Da joj potpuno ispuni njena moralna i materijalna prava, kao i fizicka, tjelesna; da joj isplati mehr, dadne opskrbu, da je cuva, štiti i pazi živeci sa njom na lijep pristojan i propisan nacin, da je hrani, odijeva i obuva, obezbijedi stan, da joj obezbijedi sve što voli i što je u granicama šerijata, a njemu ne predstavlja poteškocu, da je odgaja na propisan nacin lijepim savjetom i govorom. Ako se ne pokori, onda seksualnom apstinencijom jedno vrijeme,[4] a ako se opet ne pokori, onda je istuce pazeci da je ne rani, ne slomi neki dio tijela ili udari po licu.

Allah dž.š. kaže: "…A one cijeg se neposluha bojite, posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam poslušne postanu, onda im zulum ne cinite!"[5]

- Da je pouci osnovnim stvarima vjere, ako to ne zna, ili da je pusti da ide na za to odredena mjesta, gdje može nauciti (mektebi, seminari, predavanja, škola itd.), pošto duhovna potreba u islamu ne zaostaje za materijalnom.

- Da je prisili na ucenje, usvajanje i prakticiranje najosnovnijih islamskih propisa; da joj zabrani neislamsku nošnju i otkrivanje, nedopušteno miješanje i kontaktiranje sa drugim muškarcima, osim u prisustvu mahrema, da joj ne pruži priliku da se moralno pokvari, jer Poslanik a.s. kaže:

"Covjek je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado."

- Da ne iznosi njene tajne pred svijet.

- Da ima sa njom seksualne odnose, makar u cetiri mjeseca, osim ako nema neki poseban uzur i opravdanje, kao što je odsutnost na putu i sl. Naravno, ovdje bi trebalo malo šire obrazložiti i elaborirati ovo pitanje, zbog njegove važnosti u bracnim odnosima, pošto se i sami islamski pravnici razilaze po ovome pitanju. Hanbelijski ucenjaci smatraju da bi to moralo biti makar u cetiri mjeseca obavezno, osim iz opravdanog razloga. Tako, ako bi muž odbio približavanje ženi nakon cetiri mjeseca seksualnog apstiniranja, žena bi imala pravo da traži razvod braka.

Medutim, ako bi muž otišao na put radi potrebe, pa makar se to odužilo, to bi bio opravdan razlog odgadanja intimnih odnosa. Ako bi muž otputovao i proboravio šest mjeseci, a ne bi imao opravdanja za dalji boravak, pa ga žena pozvala, trebao bi da se vrati, kao što je Omer r.a. donio odluku za oženjene mudžahide; da šest mjeseci proborave sa vojskom na ratištu, cetiri kod svojih žena, a dva mjeseca na putu, po mjesec u dolasku i odlasku.

- Da spava i zanocava kod nje. Ako je u poligamnom braku, onda je obaveza da boravi kod nje kad dode njena reda u nocima.

- Lijepo bi bilo da dadne dozvolu ženi kako bi mogla u slucaju potrebe služiti svoju bolesnu rodbinu, klanjati im dženazu u slucaju smrti i posjecivati ih pod uslovom da to nije na štetu porodice i muža.

- U slucaju pokornosti žene, muž nema prava da je udara ili da je ostavlja u krevetu.

- Muž je voda i nadredeni u domu supružnika.

- Da je ne prisiljava na odvratne i mrske stvari.

- Da joj dozvoli pravo mišljenja i da se konsultuje sa njom.

- Da se lijepo ophodi prema njezinim roditeljima i rodbini.

- Da je ne iznenaduje povratkom sa puta, da je obavijesti o tome i traži dozvolu ulaska kod nje kada se vrati (da je ne bi zatekao u neurednom i nepoželjnom stanju što može imati nepoželjnje konsekvence u daljem bracnom životu).

Obaveze žene prema mužu


Kaže Poslanik a.s.: "Obaveza žene prema mužu je, makar on bio i nepravedan (zulumcar): da mu se dopusti i poda makar bila na samaru, da ne posti ni jedan dan bez njegove dozvole, osim dana koji je fardom propisan (ramazan), a ako posti bice griješna i post joj nece biti primljen kod Allaha dž.š., da iz kuce svoga supruga ne daje ništa osim sa njegovom dozvolom, a ako to ucini griješna je, mada ce on imati nagradu, da ne izlazi iz kuce osim sa njegovom dozvolom, u protivnom je Allah dž.š. proklinje zajedno sa melekima, sve dok se ne pokaje, ili dok se ne vrati u kucu."

Žena bi trebala da se pridržava slijedecih obaveza, adaba i propisa:

- Da bude pokorna mužu u svemu što nije grijeh i što može bez velike poteškoce da ucini.Trebala bi paziti na njegove osjecaje i nastojati da ga ucini zadovoljnim kad je prisutan ili odsutan.

Ahmed bilježi hadis: "Kada žena klanja svih pet namaza, posti mjesec ramazan, bude moralna i pokori se covjeku; bice joj receno: Udi u džennet kroz koja god džennetska vrata hoceš."

Tirmizija bilježi predaju: "Da sam ikom naredio da cini sedždu drugome, naredio bih ženi da cini sedždu mužu radi prava koja on ima nad njom."

- Da pazi na muževu cast i obraz, na njegov imetak, djecu i ostalo vlasništvo.

Buharija i Muslim bilježe predaju: "Žena je pastir koji bdije nad kucom i djecom svoga muža."

- Da se drži kuce svoga muža i da ne izlazi iz nje osim sa muževim zadovoljstvom i dozvolom.

- Da pazi na svoj pogled,

- Da se drži propisa oblacenja i pokrivanja i da svoje ukrase ne pokazuje nikome osim svome mužu ili bliskoj rodbini (mahrem),

- Da snizi glas i da pazi šta ce govoriti, da muževe roditelje i rodbinu pazi kao što ih pazi i on, jer ne može uciniti dobro covjeku, ako ne cini i njegovim roditeljima,

- Da se bavi kucnim poslom i služi muža. Poznato je da je Fatima, jedna od najvrednijih žena na dunjaluku, kcerka najvrjednijeg insana, Poslanika a.s., imala žuljeve od kucnih poslova.

- Da putuje sa svojim mužem, ako ranije nije uslovila da ostaje na svom mjestu.

- Da se u svakoj situaciji poda mužu, ako to zatraži od nje - osim ako postoji šerijatska zapreka za to - i da to bude na najljepši moguci nacin, bez iskazivanja mrzovolje, nelagode i sl.

Bilježe Buharija i Muslim predaju: "Kada covjek pozove ženu u krevet pa ga odbije, i on zanoci ljut na nju, meleki je proklinju sve do zore."

Tirmizija bilježi predaju: "Kada covjek pozove ženu radi seksualne potrebe i želje, neka mu se odazove, makar kod furune bila (pripremajuci jelo)."

- Da traži dozvolu kad hoce da posti dobrovoljni post, ako je muž prisutan kod kuce, a ako se muž vrati sa puta, treba prekinuti dobrovoljni post, osim ako joj dozvoli da nastavi.

Tirmizija bilježi predaju: "Ako umre neka žena, a muž bude zadovoljan sa njom, uci ce u džennet."

Tirmizija bilježi i predaju: "Ne desi se da žena na dunjaluku napadne i kinji muža, a da hurija koja ce mu biti ahiretska žena, ne kaže: 'Ne muci ga, Allah te ubio! On je kod tebe nakratko, samo što te nije ostavio i došao nama.'"

- Žena ne bi trebala da uzima bilo šta, što sprjecava trudnocu, bez dozvole svoga muža.

- Poslanik a.s. nam je ukazao na cinjenicu da žena može biti svome mužu uzrokom džennetskog spasa ili džehennemske vatre; u zavisnosti od njenih postupaka i morala, usprkos njene formalne bogobojaznosti, namaza, posta, hadždža, dijeljenja zekata itd.

- Supruga bi trebala biti zahvalna svome mužu na onome što joj cini iz obaveza, poklona i sl., jer, Allah dž.š. ne gleda na onu koja je nezahvalna svome mužu. Nesaija bilježi predaju: "Uzvišeni Allah ne gleda u ženu koja ne zahvaljuje svome mužu, a ne može bez njega."

- Šehidi imaju posebne nagrade za svoju žrtvu na Allahovom putu. Žene postižu taj stepen kako Poslanik a.s. kaže: "…pokornošcu mužu i priznavanjem njegovih prava, medutim, malo ih je od vas koje to cine."

Propisi prve bracne noci i ono što joj prethodi

Od tih propisa su slijedeci sunneti, mustehabbi i adabi:

Prošnja (el-hitbe)

Poslanik a.s. je rekao: "Kada neko od vas htjedne da prosi, iz potrebe za brakom, ili htjedne da održi neku drugu hutbu, neka izgovori ,,hutbetul-hadždže”:[6]

Zahvala, doista, pripada Allahu! Od Njega pomoc i oprost tražimo. Utjecemo mu se od našeg zla i naših loših djela. Koga Allah uputi, nece zalutati, a koga u zabludi ostavi niko ga uputiti nece. Svjedocim da nema boga osim Allaha, Jedini je i nema sudruga! I svjedocim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.

"O vjernici, Allaha se bojte istinskom bogobojaznošcu i umirite samo kao muslimani." (Ali ‘Imran:102).

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte s imenom cijim jedni druge molite i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (En-Nisa:1).

"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On ce vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao postici ce ono što bude želio." (El-Ahzab:70-71).

Ovo je mustehabb prouciti pred cin prosidbe. Ova forma hutbe je sunnetska forma i bilo bi najljepše da se njen tekst izrece u toj datoj prilici, što ne znaci da je ne može zamijeniti i najkraca verzija hutbe u kojoj se kaže:

(El-hamdulillah, ves-salatu ves-selamu 'ala resulillah). Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika.

Ebu Hurejre r.a. prenosi predaju u kojoj se kaže: "Svaka hutba u kojoj nema svjedocanstva (tešehhuda) je kao sakata ruka."

Takoder prenosi predaju: "Svaka stvar koja zavreduje pažnju, a ne zapocne se sa zahvalom Allahu dž. š., lišena je bereketa."

Zbog ovih predaja ne bi trebalo da islamska omladina zapocinje svoj bracni život bez zahvale Allahu dž.š., selama i salavata na Poslanika a.s., cijim se zaboravom može izgubiti bereket, potreban u svim stvarima dunjaluka i ahireta, a pogotovo u zajednickom bracnom životu. To naravno ne znaci da je brak bez hutbe pokvaren. On je validan pošto se prenosi predaja: "Prenosi se od covjeka iz Benu Selima da je rekao: 'Zaprosio sam od Poslanika a.s. ženu koja mu se ponudila da je oženi (a on je odbio), pa je (prihvativši moju prosidbu) rekao: 'Sklapam brak medu vama uz mehr onoga što si naucio iz Kur’ana.'"

U drugoj jednoj predaji kod Ebu Davuda se kaže: "Zaprosio sam Umamu, kcerku Abdul-Mutalliba, pa me vjencao bez izgovora šehadeta."

Mustehabb je jedna hutba, koja može da bude bilo od staratelja žene koja se udaje, bilo od prosca koji se ženi.

Svadbena gozba (el-velime)

Lijepo je povodom ženidbe napraviti svadbenu gozbu, pozvati i pocastiti goste, kao što je naredba Poslanika a.s. Abdur-Rahmanu b. Avfu kada se oženio, da zakolje makar jednu ovcu tom prilikom, kako bilježe Buharija i Muslim.

Rekao mu je: "Napravi svadbenu gozbu pripremanjem (klanjem, serviranjem i nudenjem) makar jedne ovce."

Ova gozba je u fikhskom smislu konstantnni sunnet, a odazvati se na njen poziv je obaveza; za svakog ko nema opravdan razlog izostanka, i ako se na njoj ne dešavaju šerijatom zabranjene radnje. U suprotnom bi ovu svecanost bilo dozvoljeno bojkotovati i ne ukljucivati se u nešto što je haram. Buharija i Muslim bilježe da je Poslanik a.s. rekao: "Ko bude pozvan na svadbu (velimu) neka se odazove."

Od Ebu Hurejre se prenosi predaja: "Ko se ne odazove pozivu taj je pogriješio prema Allahu i Njegovom Poslaniku."

Svadba se održava iz razloga zahvale Allahu dž.š. zbog omogucavanja ženidbe i da bi se nahranili i pomogli siromasi i potrebni, mada je dozvoljeno pozvati i bogate.

Poslanik a.s. kaže: "Najgora gozba je ona na koju se pozivaju samo bogati, a izostavljaju siromašni."

Vrijeme, kada se pravi ova gozba i sobet, je pri samom cinu vjencanja, odnosno iza njega, ili kako se vec ustrojilo sa pohvaljenim, lijepim, lokalnim obicajima, koji nisu u koliziji i kontradikciji sa Šerijatom.

Nakon završenog jela, gosti bi trebali napustiti dom mladenaca, ne zadržavajuci se i ne ometajuci ih u njihovom buducem poslu.

Allah dž.š. kaže: "…i pošto jedete, razidite se ne upuštajuci se jedni s drugima u razgovor..."[7] Komentarišuci ovaj ajet Er-Razi kaže: "Neki ashabi su na dan Poslanikove ženidbe sa Zejnebom r.a. ostali duže, a Poslanik a.s. im nije ništa rekao, tako da je došao ajet poucavajuci ih propisu vezanom za tu situaciju…"

Oglašavanje sklapanja braka

Šerijatski je lijepo oglasiti ženidbu, i to na nacin kako to dozvoljavaju obicaji mjesta i vremena, uskladeni sa šerijatskim propisima.

Ahmed i Tirmizija prenose predaju u kojoj se kaže: "Oglasite brak, neka bude u džamiji i upotrijebite (na svadbi) mali bubanj (deff)."

Po ovome hadisu lijepo bi bilo da se brak sklopi u džamiji. Razlog za to je bereket samog mjesta, Allahove kuce, ili eventualno, iz razloga što je džamija javno mjesto, tako da je to vid oglašavanja bracne zajednice.

Svadba se oglašava sa deffom (mali bubanj), i dozvoljenom pjesmom, bez popratnih nedozvoljenih radnji; kao što je alkohol, ples uz nedozvoljeno miješanje muških i ženskih, kao što je nedopuštena muzika i druge zabranjene stvari, kako se na pocetku tog bracnog života ne bi zapocelo sa haramom, remeteci ocekivani bereket islamskog življenja.

Poslanik a.s. kaže: "Oglasite brak i upotrijebite deff!"

Ženama (medusobno) i djeci je dozvoljeno da se vesele udarajuci dlanom o dlan. U ovakvom nacinu veselja imamo oglašavanje braka i radovanje tom najznacajnijem trenutku u životu onih koji stupaju u zajednicki život.

Muzika se ne upotrebljava na vjencanjima muslimana zbog hadisa Poslanika a.s., koji se nalazi u Buhariji, a u kome se kaže: "Bice u mom ummetu i onih koji ce dozvoljavati predbracne intimne odnose (zinaluk), svilu,[8] alkohol i muzicke instrumente (me'azif).

Lijepo je zapjevati tom prilikom. Nažalost, neki hoce da dozvole i zabranjenu pjesmu i muziku (pjevanje uz zabranjene muzicke instrumente, pjevanje obnaženih žena i sl.) te iskrivljuju rivajete - govore o pjesmi djevojcica (džuvejrijat i džarijetani) za vrijeme udaje Aiše r.a., koje je cak i Poslanik a.s. sam slušao i odobrio njihovo slušanje - tako što pominju i prijevode ,,pjevacice“ umjesto ,,djevojcice” kako je došlo u originalu. U komentaru Buharije objašnjava se ta rijec (džarijeh) sa ,,nedozrela djevojcica na koju još ne padaju šerijatske obaveze”.

Vrijeme sklapanja braka

Lijepo bi bilo da sklapanje braka bude petkom, odnosno uoci petka, na Bajram i slicnom prigodom. Ovakvo mišljenje je preneseno od starih pravovjernih generacija selefa.

Dova za supružnike

Poslanik a.s. je dovio u korist mladenaca slijedecu dovu koju prenose cetverica autora hadiskih zbirki ,,Sunen” (Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madždže): Barekellahu leke, ve bareke 'alejke, ve džeme'a bejnekuma fi hajrin.

Neka ti Allah podari bereket, i neka je na tebe Njegov bereket, i neka vas sastavi u svakom dobru.

Zapocinjanje bracnih intimnih odnosa u mjesecu ševvalu (brak izmedu dva bajrama)

To bi bilo lijepo ako postoji mogucnost za to, zbog hadisa 'Aiše r.a. koji bilježi Muslim, a u kojem se kaže: "Allahov Poslanik me oženio u mjesecu ševvalu i zapoceo bracni, intimni život u tom mjesecu. Koja je od žena Poslanika a.s. imala veci udio kod njega od mene?"

Kaže 'Urve: Aiša je smatrala mustehabbom da žene zapocnu svoj intimni bracni život u ševvalu.

Imam En-Nevevi kod komentara ovog hadisa kaže da Aiša r.a. sa ovim pobija džahilijetsko vjerovanje. Naime obicni su sujevjerni ljudi iz džahilijjeta neosnovano smatrali pokudenom ženidbu i zapocinjanje sa bracnim intimnim životom u mjesecu ševvalu zbog vjerovanja da samo znacenje imena tog mjeseca (njegov korijen glasi ,,šale”, a znaci: otici, razici se, postati nesložni, izgubiti moc, prepasti se, bojati se itd.) ima negativan odraz na tako važnu stvar kao što su bracni intimni odnosi i njihov pocetak. Interesantno je da se to sujevjerje prenijelo i do naših dana, tako da i kod nas ima obicajna izreka: Ne ženi se izmedu dva Bajrama, odnosno ne ženi se u mjesecu ševvalu koji nastupa odmah iza ramazana. Zato Aiša r.a. želi naglasiti da je ona sklopila brak i zapocela sa intimnim bracnim odnosima u ševvalu, uprkos tom džahilijetskom sujevjerju, pa ipak je imala najveci udio u tom braku, komparirajuci ga sa brakom drugih žena Poslanika a.s.

Prve noci u poligamnom braku

U slucaju da se ženi oženjen covjek, pošto je u islamu dozvoljena poligamija, a mlada bude djevica, proboravice kod nje sedam noci, a onda ce redosljedno ici ostalim ženama. Medutim, ako dovodi vec udavanu ženu, onda ce kod nje na pocetku proboraviti samo tri dana, a potom nastaviti po ustaljenom pravednom i jednakom rasporedu i redosljedu; u boravku, opskrbi, poklonima i ostalim stvarima porodicnog života, postupajuci po hadisu koji bilježe Buharija i Muslim, a prenosi Enes: "Ako se neko oženi djevicom na hudovicu, proboravice kod nje u pocetku sedam dana, potom ce nastaviti po uobicajenom rasporedu. I obratno, ako se oženi hudovicom na djevicu, proboravice kod nje tri noci, a onda nastaviti po obicajnom rasporedu."

Biti dobar suprug

Poslanik a.s. kaže, kako je zabilježio Ahmed: "Najbolji od vas je onaj koji je najbolji svojoj supruzi. A ja sam najbolji medu vama, svojoj."

Hadis ima uopceno znacenje, medutim, pogotovu se podrazumijeva da treba biti dobar i pažljiv prema svojoj ženi tih prvih bracnih noci kada je ona kao stranac u novom domu i novoj stranoj porodici.

Medusobno poštivanje supružnika

Obaveza je za obadva supružnika da budu u svim svojim postupcima oprezni i pažljivi kako ne bi povrijedili osjecaje jedni drugih, jer to ima posebno znacenje na pocetku novog života i pamti se citavog vijeka.

Klanjanje nafile i ucenje dove

Mustehabb je prve noci da supružnici klanjaju dva rekata nafile u džematu kako bi njihov fizicki dodir i sastanak zapoceo sa pokornošcu Allahu dž.š. Muž staje naprijed, a žena iza njega. Kada završe sa namazom, mustehabb je da muž dovi slijedecu dovu (bilježi je Taberanija), a žena amina: Allahumme barik li fi ehli. Ve barik lehum fijje. Allahummerzukhum minni verzukni minhum. Allahummedžme' bejnena ma džema'te fi hajrin. Ve ferrik bejnena iza ferrakte fi hajrin.

Gospodaru, podari mi bereket u mojoj ženi. I njoj u meni. Gospodaru, daj da ima nafaku (u imetku i porodu) od mene i ja od nje. Ucini da naš sastanak i život bude samo dobro. A ako nas rastaviš, daj da i u tome bude dobro.

Od Ebu Se'ida mevla Ebu Usejda se prenosi da je rekao: "On se oženio, pa su mu došli Abdullah b. Mes'ud, Ebu Zerr, Huzejfe i drugi ashabi Allahovog Poslanika a.s. Došlo je vrijeme namaza. Proturili su ga da im bude imam, a bio je rob. Klanjao im je pa su mu rekli: 'Kada udeš ženi, klanjaj dva rekata, zatim stavi ruku na ženinu glavu pa izgovori dovu: 'Allahumme barik li fi ehli. Ve barik lehum fijje. Allahummerzukhum minni verzukni minhum.' Gospodaru podari mi bereket u mojoj ženi. I njoj u meni. Gospodaru daj da ima nafaku (u imetku i porodu) od mene i ja od nje…, zatim tek cinite šta hocete."

Ucenje dove za bereket žene

Mustehabb je da suprug prve bracne noci stavi ruku na celo mlade i izgovori: "bismillu", a potom prouci dovu moleci Allaha dž. š. za njen bereket.

Poslanik a.s. je rekao, a Buharija zabilježio: "Kada se neko od vas oženi, neka spomene Uzvišenog Allaha, potom neka zamoli za bereket rijecima: 'Allahumme inni es'eluke min hajriha ve hajri ma džebelteha 'alejhi, ve e'uzu bike min šerriha ve šerri ma džebelteha 'alejhi.' Gospodaru, molim Ti se da me od nje zapadne samo dobro, dobro sa kojim si je Ti stvorio, a utjecem se Tebi od zla njenog, i zla onoga sa kojim si je Ti stvorio."

Upotreba misvaka ili cetkice

Prije fizickog intimnog odnosa mustehabb je upotreba misvaka (analogno tome cetkice i kaladonta za onoga ko nema misvaka) kako bi se izbjegao neugodan miris iz usta.

Suprug bi se trebao truditi da pridobije povjerenje žene, da joj ulije sigurnost i samopouzdanje, da joj razbije stid pred njim, strah i nervozu koji se mogu javiti u toj situaciji. Pošto islamska omladina koja se drži islamskog morala, nema predbracnih fizickih odnosa, jer su oni strogo zabranjeni i sankcionisani po islamu izvan bracne zajednice to je nacin da se žena pripremi na normalan, neusiljen nacin za ta potpuno nova bracna iskustva.

Lijepo bi bilo da joj se lijepo obraca, da joj ponudi nešto od jela ili pica kao cašu mlijeka i sl., pokazujuci i na taj nacin pažnju prema njoj, da bude pažljiv, nježan i nenasilan, tako da mu ona prirodno i nenametljivo odgovori i udovolji.

Prekrivanje kod intimnog odnosa

Od adaba fizickog odnosa je da se supružnici obnaže, a najbolje je da to bude pod jednim zajednickim prekrivacem, pošto Poslanik a.s. kaže: "Allah je onaj koji se stidi, skriven je, voli stid i da se bude prekriveno." Ibn Madždže bilježi predaju, takoder: "Kada neko od vas ima odnos sa svojom ženom, neka se prekrije i ne obnaži potpuno, da ne bi izgledali u tome kao dvoje magaradi."

Dozvoljeno je supružnicima da gledaju stidna mjesta svojih partnera u braku, mada hanefijski pravnici kažu da je prece da ne gledaju. Ibn Madždže bilježi predaju u kojoj Aiša r.a., žena Poslanika a.s., kaže: "Nisam nikad pogledala, ili nisam nikad vidjela stidno mjesto Poslanika a.s." (1/217).

- Da se odnos obavlja u tami ili pod prigušenim svjetlom, posebno u pocetku bracnog života, da se izbjegne nelagodnost i stid koji se mogu javiti kod ženske osobe.

- Da suprug ne izazove odbojnost i nelagodu kod žene kakvim gestom, uhodenjem ili sl. dok se ona priprema za taj cin. Muž bi trebao da ima inicijativu sa dovoljnim uvodom i predigrom zbog raznoraznih razloga pshiloške, fizicke i druge naravi…
 

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Propisi intimnog bracnog života

Što se tice ,,bracne postelje” postoje razni sunneti i adabi sa kojima se prilikom tog cina - najveceg dunjaluckog uživanja - ujedno postiže i sevap i nagrada za onoga ko ih se pridržava. Od tih propisa su slijedeci:

Pripremiti postelju sa ,,bismillom”.

Da se supružnici urede na nacin da svrate pozornost svoga bracnog druga, odjecom, mirisom, postupkom, pozom i sl.

Abdullah b. 'Abbas je tako cinio, a kada je o tome upitan, rekao je: Volim da se uredim ženi kao što volim da se i ona uljepša meni.

Od adaba odnosa je da muž uci dovu koju bilježe Buharija i Muslim: "Ako neko prilikom odnosa sa ženom prouci: 'Bismillahi, Allahumme džennibneš-šejtane ve džennibiš-šejtane ma rezaktena.' 'U ime Alllaha, Gospodaru moj, otkloni šejtana od nas i otkloni šejtana od onoga što se zacne,' pa ako se iz tog odnosa rodi dijete, šejtan mu nikad nece moci naštetiti."

Od adaba intimnog odnosa, analogno ovoj predaji, bilo bi da i žena uci pomenutu dovu.

Haram je imati snošaj u stražnji, analni otvor, kao i u prednji u vremenu menstruacije, ili u periodu nakon porodaja, dok se žena ne ocisti i dok ne prode taj period, zbog ajeta u kome se kaže: "…I ne približavajte se ženama dok su u menstrualnom ciklusu…"

I zbog hadisa koga bilježe autori hadiskih zbirki ,,Sunnen” (Ebu Davud, Tirmizija i Ibni Madždže) osim Nesaije: "Ko ima intimni odnos sa ženom, dok je u menstrualnom ciklusu, ili u analni otvor, taj je postao nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu a.s."

Ako bi se desilo da covjek ima intimni odnos sa ženom, dok je u menstrualnom ciklusu, bio bi to grijeh - haram, a pocinilac bi trebao po sunnetu podijeliti zlatnik sadake ako je to ucinio dok je menstruacija bila u svom uzlaznom nadolazecem ciklusu, i pola zlatnika ako je to ucinio u njegovom završnom stadiju, po hadisu koga bilježe Ebu Davud i Hakim koji ga ocjenjuje kao vjerodostojnu predaju: "Ako covjek ima intimni odnos sa svojom ženom dok ima menstruaciju, neka podijeli sadaku visine jednog zlatnika u slucaju da se to desilo dok je mjesecnica bila crvene boje, i pola zlatnika ako je bila žuckaste boje."

Ako bi žena dozvoljavala odnos u takvom stanju, bila bi grješna. U vrijeme menstruacije i cekanja nakon poroda dozvoljeno je nasladivati se ženinim tijelom, ali se ne smije imati i intimni odnos sa njom u takvom stanju. Autori hadiskih zbirki ,,Sunen” (Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madždže) bilježe predaju gdje se dozvoljava sve osim intimnog odnosa: "…(dozvoljeno je) da radite sve osim intimnog odnosa…"

Nesaija bilježi i verziju hadisa: "Pridi ženi sprijeda ili od pozadi, ali samo u prednji otvor, i ne cini to za vrijeme menstruacije."

Takoder, bilježi i drugu verziju: "Allah ne gleda u covjeka koji ima odnos sa ženom u stražnji, analni otvor."

Ebu Davud bilježi hadis: "Proklet je onaj koji opci sa ženom u analni otvor."

A Nesaija bilježi predaju: "Ibni Abbas je pitan o onome koji opci sa ženom u analni otvor pa je rekao: 'Ovaj me pita o nevjerovanju (kufru).'"

Dozvoljeno je prilaziti ženama u bilo kojoj pozi, ali da snošaj bude u prednji otvor, po ajetu u kome se kaže: 'Vaše žene su njive vaše i prilazite im kako hocete', što je Poslanik a.s. prokomentarisao, kako bilježe Buharija i Muslim: 'Sprijeda ili odpozada samo da snošaj bude u prednji otvor.'

Osoba za koju se zna da opci sa ženom u njen analni, stražnji otvor, kažnjava se kaznom ta'zira, ako je znao za tu zabranu.

A ako se bracni par oda takvoj perverziji, kažnjavaju se prisilnim razvodom, takoder i u slucaju ako muž sili ženu na takav odnos pa mu se zabrani, a on to ponovi.

Najprirodnija i najbolja poza je, kako se pominje u hadisu koji bilježi Muslim, da žena bude na ledima, a muž iznad nje:

I kad covjek leže izmedu njena cetiri uda (ruku i nogu), te se spolovila samo dotaknu, obaveza je uzimanja gusula (makar i ne bilo snošaja).

Nakon snošaja, u slucaju ponovne želje, mustehabb bi bilo uzeti abdest prije ponovnog odnosa, radi predaje koju bilježi Muslim: "Kad neko od vas bude imao odnos sa ženom, pa htjedne to da ponovi, neka prije toga uzme abdest, tako ce stimulisati tu aktivnost."

Naravno da je kupanje još efikasnije od abdesta. Bilježi Ebu Davud i Nesaija od Poslanika a.s.: …Kako je on jednog dana posjetio svoje žene kupajuci se kod svake. Upitao ga je prenosilac ove predaje, Ebu Rafi': Allahov Poslanice, što to nisi sveo na jedno kupanje? Odgovorio je: Ovako je bolje, vrednije i cišce.

Najbolje je požuriti sa kupanjem koje je obavezno nakon makar i doticaja spolnih udova muškarca i žene. Medutim, ako se iz kojekakvih razloga odgodi kupanje, onda je mustehabb da se uzme abdest prije spavanja.

Ne bi trebalo spavati necist, pa makar se uzeo samo abdest (naravno, ovaj abdest nije validan za klanjanje, uzimanje mushafa i sl., nego se mora za te ibadetske radnje prvo okupati), pošto Muslim bilježi predaju: …Kako je Poslanik a.s. prvo uzimao gusul, ili eventualno abdest, pa tek onda spavao (nakon odnosa sa ženom).

Bilježe Buharija i Muslim: "Poslanik a.s. bi, u situaciji kada je bio necist (džunup) pa htio jesti ili spavati, prao svoje stidno mjesto, a potom uzimao abdest, kao što se uzima za namaz."

Naravno, da se u slucaju nemanja vode ili ako je potrebnija za neke druge svrhe, umjesto gusula i abdesta može uzeti tejemmum.

Supružnicima je dozvoljeno zajednicko kupanje i to nece kvariti gusul, makar jedno drugo i gledali, po predaji koju bilježe Buharija i Muslim, a prenosi Aiša r.a.: "Kupala sam se sa Poslanikom a.s. iz iste posude u kojoj su nam se ruke preplitale, a on je stizao uzeti vodu prije mene, pa sam mu govorila: 'Ostavi i za mene, ostavi i meni! Bili smo obadvoje džunupi.'"

Supružnici bi svojim brakom trebali nanijetiti bracnu neporocnost i ustezanje od svega onoga što je Uzvišeni Allah zabranio, tako da bi svojim bracnim životom i fizickim intimnim odnosom imali sevap i nagradu, iako je to vid najsladeg dunjaluckog uživanja. I pored toga, Allah dž. š. za to daje nagradu, kao što bilježi Muslim: "I kad imate snošaj sa svojom ženom, to je kao podijeliti sadaku. Rekoše: 'Allahov Poslanice, zar u zadovoljavanju strasti nekog od nas ima sadaka?' Allahov Poslanik odvrati: 'A šta misliš da li ima grijeh, ako to ucini na nedozvoljen (vanbracni) nacin?' 'Naravno!' Prema tome, ako to ucini (u braku) na dozvoljen, halal nacin, onda ima nagradu.'"

Dozvoljeno je prilikom snošaja, ako se žena sa tim slaže, da prije ejakulacije suprug izvadi ud izvan ženskog polnog organa, radi sprjecavanja trudnoce iz raznoraznih opravdanih razloga (da bi odmorio suprugu od radanja i sl.), mada je prece da se i to izbjegne pošto je takav cin opisan u hadisu koga bilježi Muslim, kao ,,el-ve'dul-hafijj” ili ,,skriveno ubistvo”.

Gazalija smatra da je takvo cuvanje dozvoljeno i navodi hadis koji bilježe Ahmed, Buharija i Muslim od Džabira: "I dok je Kur’an još objavljivan, mi smo prilikom intimnog odnosa ejakulirali izvan ženskog polnog organa."

Dakle, znacenje hadisa je u smislu logickog zakljucka; da je to bilo zabranjeno, Kur’an bi dokinuo tu njihovu praksu, jer se objavljivao dok su oni to cinili.

Sva cetiri mezheba ipak dozvoljavaju takav nacin cuvanja, na temelju hadisa koga bilježi Ahmed, a prenosi Ebu Se'id El-Hudri: "'Imali smo odnose sa našim ženama, i to volimo, pa šta misliš da ejakuliramo izvan žeskog polnog uda?' Poslanik a.s. rece: 'Ucinite kako mislite da je najbolje, medutim, ono što Allah dž.š. odredi, bice, a ne biva zacece od svake sperme.'"

Muslim bilježi predaju u kojoj se kaže: "Žena dode u liku šejtana, i ode u njegovom liku. Zato ako nekom zapne za oko neko žensko, neka ide svojoj ženi i ima sa njom odnos, to ce mu odagnati stvorenu viziju."

Dakle, znacenje hadisa je da se - u slucaju pokrenute strasti koja može nastupiti slucajnim videnjem lijepog i privlacnog ženska - ode svojoj ženi i riješi nadražaja i napetosti na halal i dozvoljen nacin.

Ono što savjetuju islamski pravnici, ljekari, i što se pominje u literaturi specijalista iz ove oblasti, u pogledu prekomjernog udovoljavanja strastima, jeste da se ne pregoni u tome, pošto pregonjenje u udovoljavanju strastima šteti ne samo duhovno, nego i fizicki.

Muž bi trebao da vodi racuna o situaciji žene i da je ne sili na intimne odnose kad nije za to spremna; u slucaju bolesti i sl.

Prije nego što muž završi sa udovoljavanjem svojih strasti, treba da pazi da to priušti i ženi i da je ne napušta prije toga.

Prenosi se predaja: "Kada neko od vas ima intimni odnos sa svojom suprugom, neka je ne napušta dok se ona ne zadovolji, (jer) kao što on voli da zadovolji svoje potrebe, tako voli i ona."

Intimni odnos je dozvoljen u svim vremenima i trenucima dana i noci, osim u slucaju posta, hadžskih obreda, kada je žena u menstrualnom ciklusu ili cekanju nakon poroda…

Sunnet je, ipak, da odnos bude uoci petka, ili petkom, radi hadisa kojeg bilježi Buharija, a u kojem se izmedu ostalog kaže: "Ko se na dan džume okupa, gusulom od džunupluka…" (implicite se u afirmativnom kontekstu pominje intimni odnos).

Isto tako je sunnet okupati se "gusulom od džunupluka”, dakle nakon opcenja sa ženom, uoci Bajrama, prije oblacenja ihrama, prije i poslije putovanja i sl.

Žena treba da primijeni sve ono što privlaci muža; od licne higijene, uljepšavanja, oblacenja, pokreta, poza i sl. bez ogranicenja, ustežuci se od svega toga pred bilo kim drugim, osim pred svojim mužem.

Pokudeno je supružnicima prenošenje opisa o svojim intimnim odnosima, bilo govorom ili pokretom, direktno ili posredno, po hadisu koji bilježe Buharija i Muslim:

Najgori covjek stepenom kod Allaha dž.š. na Sudnjem danu je onaj koji pride ženi i ona njemu, a potom iznosi njene tajne.

Iz samog hadisa se razumije zabrana prenošenja i opisivanja pojedinosti intimnog odnosa i onoga što se odigra u trenucima uživanja covjeka sa ženom. Medutim, samo pominjanje odnosa bez nekog opravdanog razloga je mekruh.

Ovo su sižeirani propisi, sunneti i adabi, prilikom prve bracne noci i inace prilikom intimnih odnosa u bracnom životu, te propisi o obavezama i pravima supružnika.

Vallahu e'alemu.

Prevedeno, pripremljeno i sižeirano iz izvora na arapskom jeziku:
dr. Se'id Numejr, Min adabi ni'metiz-zevadži vez-zefaf
dr. Vehbez-Zuhajli, El-fikhul-islami ve edilletuh
dr. 'Abdul-Kerim Zejdan, El-Mufessalu fi ahkjamil-mer'eti vel-bejtil-muslimi fiš-šeri'atil-islamijjeh
Muhammed Mustafa Šelebi, Ahkamul-usreti fil-islam
Sejjid Sabik, Fikhus-sunne
Eš-šejh Muhammed El-Hamid,

Fusnote:

[1] El-Bekare: 222,223
[2] El-Isra':32
[3] El-Bekare:228
[4] To pravo je pravo supruga, a ne i žene, tako da žena ne smije nikada seksualno odbiti muža.
[5] En-Nisa':34
[6] Ovu hutbu (hutbetun-nikah ili hutbetul-hadždže) smo naveli u originalu i prijevodu u Uvodu ove brošure, a ovdje je navodimo samo u prijevodu kao dio ovog citiranog hadisa.
[7] El-Ahzab:53.
[8] Svila je zabranjena samo muškarcima.
 
Top