Dr. Nasir ibn Sulejman el-Omer - Sreca izmedju privida i stvarnosti
Onome ko zeli srecu, a ne ide pravim putem koji do nje vodi, pjesnik najbolje kaze:
"Nadas se spasu, a ne ides njegovim stazama,
Pa, zaista, ladja po suhom ne plovi."
Da zajednicki razmotrimo puteve srece i osobine sretnih, mozda ce nam Allah dati da je postignemo, a On je Darezljiv i Plemenit.
1. Vjerovanje u Allaha dz.s. i cinjenje dobrih djela
Allah dz.s. kaze:
"Onome ko cini dobro, bio muskarac ili zena, a vjernik je, Mi cemo dati da prozivi lijep zivot." (An-Nahl, 97)
Tj, zivjece sretnim zivotom.
Svi mi zelimo sretan zivot i zato treba da radimo dobra djela koja idu uz vjerovanje:
"Oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili, nicega se oni nece bojati i ni za cim oni nece tugovati." (Al-Ma'ida, 69)
Kaze Ebu Jahja Suhejb bin Sinan, radijallahu `anhu, da je Boziji Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao:
"Cudno je to sa mu'minom, sve sto mu se des, za njega je dobro, a to je svojstveno samo mu'minu. Ako ga zadesi dobro, on zahvaljuje Allahu dz.s. i to bude dobro po njega. A ako ga zadesi kakva nevolja, on se strpi, i to opet bude dobro po njega." (prenosi Muslim)
Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, je svoj mir i zadovoljstvo nalazio u namazu i pokornosti, kao st se vidi iz slijedeceg hadisa: "Bilale, najavi namaz, odmori nas namazom!" (Prenosi Ahmed i Ebu Davud)
Neki ljudi govore: "Odmori nas od namaza, mi smo u tuzi i brizi i nemamo vremena za namaz." Oni tako govore, a Muhammed, sallallahu `alejhi we sellem, kaze: "Moja radost je u namazu." (Prenose Ahmed i Nesa'i)
Da vidimo jedan zivi primjer kako iman mu'minima daje osjecaj srece u svim situacijama:
Ibn Tejmija, smilovao mu se Allah, je bio proganjan, zatvaran i mucen. I pored toga, u tamnici u Damasku, u zadnjim trenucima svoje borbe i patnje, on kaze: "Sta mi mogu moji neprijatelji kad je dzennet u mojim grudima, ako umrem on je sa mnom, zatvor je moj hram, moje ubistvo je sehadet, a moje izgnanstvo je putovanje."
Vidimo kako Sejhul Islam zatvara puteve svojim neprijateljima ovim vjecnim rijecima koje osvjetljavaju put mu'minima, a to mogu samo veliki i hrabri ljudi.
2. Vjerovanje u sudbinu i Bozije odredjenje (bile njegove posljedice dobre ili lose)
Sve je od Uzvisenog Allaha i znad da ono sto te zadesilo nije te moglo zaobici, a ono sto te zaobislo, nije te moglo zadesiti.
Ovo je jedna od najvaznijih osobina sretnih, jer samo onaj ko vjeruje u Allaha dz.s. moze postici srecu, a sastavni dio imana je vjerovanje u Boziju sudbinu i odredjenje i zadovoljstvo onim sto zadesi covjeka.
Na ovom svijetu covjeka mora zadesiti neka nevolja ili nesreca i ako ne vjeruje u sudbinu i odredjenje, on propada.
Navescemo jedan primjer vjerovanje u Boziju sudbinu i odredjenje i njegov uticaj na srecu covjeka:
Urva ibn Zubejr, smilovao mu se Allah, kome su htjeli da odsjeku nogu, oboljelu od karcinoma. Rekli su mu:
- Moramo te napiti vinom, da ne bi osjetio bol, a nakon toga staviti nogu u vrelo ulje, da bi zaustavili krvarenje.
Sta je on odgovorio na to?
- Pa da moje srce tada (u takvom stanju) prestane spominjati Allaha? Nikad!
- Pa, sta da radimo onda? - rekli su.
Odgovorio je:
- Postoji drugi nacin. Kada budem obavljao namaz, tada radite sta hocete!
Jer, tada je njegovo srce toliko vezano za Allaha dz.s. da ne osjeca nista sta se desava oko njega.
I zaista, kad je poceo namaz tekbirom, odsjekli su mu nogu do iznad koljena, a on se nije ni pomjerio. Medjutim, kada su mu stavili nogu u vrelo ulje, pao je u nesvjest. Kada uvece dodje sebi, ljudi su mu rekli:
- Zalimo zbog tvoje noge i zbog tvog sina (u medjuvremenu mu je umro sin).
On je tada, sa potpunom predanoscu i vjerovanjem u sudbinu, rekao:
- Hvala Allahu! Boze, ako je to iskusenje, ozdravio sam, a ako si nesto uzeo, dao si nesto bolje i trajnije!!
Ovo je primjer istinskog vjerovanja u Boziju sudbinu i odredjenje, ali gdje su sada takvi primjeri bogobojaznih, pokornih i predanih Allahu?!
"To mogu postici samo strpljivi, to mogu postici samo vrlo srecni." (Fussilat, 35)
3. Seriatsko znanje
Ulema koja je spoznala Allaha, dz.s., su sretni ljudi. Postovani brate, evo price o jednom takvom alimu, Ebul-Hasan el-Zahidu:
Ahmed ibn Tolon je bio upravitelj Egipta i jedan od najgorih nasilnika koji je usmrtio vise od 18.000 ljudi najgorom smrcu, ne dajuci im ni hrane, ni vode.
Ebul Hasan, slijedeci rijeci Muhammeda, sallallahu `alejhi we sellem, "Najbolji dzihad je reci istinu pred nepravednim vladarom", otisao je tom zalimu i ekao mu: "Ti nepravedno postupas sa svojim narodom", upozorivisi ga na Boziju kaznu.
Ibn Tolon se toliko rasrdio, da je naredio da se dovode izgladnjeli lav i pusti na Ebul Hasana!
Kakva strasna naredba! Ali, srce Ebul Hasana, puno imana i pouzdanja u Allaha dz.s. je ucinilo njegovo drzanje izvanrednim.
Kad su pustili lava, poceo je rezati, zatim se priblizio i stao, dok je Ebul Hasan nepomicno sjedio, ne obracajuci paznju na njega.
Ljudi su gledali taj prizor sa suzama i strahom za ovog poboznog alima.
Gladni lav ispred njega!! To je, zaista, nepravedna borba! Ali, sta se desilo?
Lav je dosao i stao, rezeci. Zatim je usutio i oborene glave prisao Ebul Hasanu. Ponjusio ga je, a zatim se udaljio od njega, ne ucinivsi mu nista nazao. Ljudi su bili zacudjeni tim prizorom, a onda su poceli uzvikivati tekbire.
Ali, sta je jos cudnije od ovoga?
Ibn Tolon je pozvao Ebul Hasana i upitao ga:
O cemu si razmisljao, dok je lav bio kod tebe, pa se nisi nimalo prestrasio, niti si obracao paznju na njega?
Odgovorio je, Allah mu se smilovao:
- Pitao sam se, ako me dohvati pljuvacka lava, da li je ona cistoca ili nedzes (necistoca)?
Ibn Tolon je pitao: - Zar se nisi uplasio lava?
- Ne - odgovorio je - jer mi je Allah dovoljan.
To je istinska sreca koju donosi iman i korisno znanje, to je zadovoljstvo kojeg traze svi ljudi. Ovakav cvrst stav Ebul Hasana podsjeca na stav slavnog ashaba Habibn ibn Udaja, radijallahu `anhu.
Ka su ga zarobili musrici, prije nego ga ubiju, pitali su ga: "Imas li neku zelju prije smrti?" Zatrazio je od njih da ga puste da klanja dva rekata, sto su mu i dozvolili (on je bio prvi koji je uveo klanjanje dva rekata prije smrti). Nakon sto je obavio namaz, rekao je: "Tako mi Allaha, da se ne bojim da cete reci da se bojim pogubljenja, produzio bih namaz."
Posto su ga digli da ga razapnu, pitali su ga: "Da li bi volio da si sada sa svojom porodicom, a da je Muhammed na tvom mjestu?"
Odgovorio je:
- "Tako mi Allaha, ne bih volio da Muhammeda ubode ni trn, dok je medju svojima, a ja ovdje!
Pogledaj brate, sta znaci snaga istinskog vjerovanaj i cvrstina mu'mina!
Onda je Habib, radijallahu `anhu, rekao:
- Boze, pobroji ih, unisti ih, i ne ostavi nijednog od njih! Pred smrt je izgovorio slijedece stihove:
Ne brinem se, ako umrem kao musliman,
na koji cu nacin biti ubijen.
Necu se pokoriti neprijatelju,
niti cu strahovati, jer Allahu se vracam.
Sve je to Allahova volja i ako On hoce, blagoslovice i moje raskomadano tijelo.
Hrabrost i junastvo! Snaga cvrstog vjerovanja! Postojanost imana! Klanja sa sigurnoscu, odgovara im sa sigurnoscu, proklinje ih sa sigurnoscu i izgovara ove stihove sa sigurnoscu, pa to je sustina srece za onoga ko je trazi!
NASTAVIT CE SE, IN SHA' ALLAH
4. Cesto spominjanje Allaha dz.s. i ucenje Kur'ana
5. Unutrasnje zadovoljstvo
6. Dobrocinstvo prema ljudima
7. Gledanje na onoga ko je ispod tebe u dunjaluckim stvarima i na onoga ko je iznad tebe u ahiretskim stvarima
8. Kratkoca nade, neovisnost o dunjaluku i pripremanje za smrt
9. Cvrsto uvjerenje da je istinska sreca mu'mina na ahiretu, a ne na dunjaluku
10. Druzenje sa dobrim ljudima
11. Da znas da, ako ti ljudi nanesu nepravdu, t je dobro po tebe, lose po njih.
12. Lijepa rijec i uzvracanje zla dobrim
13. Trazenje zastite od Allaha dz.s. i cesto ucenje dova
Onome ko zeli srecu, a ne ide pravim putem koji do nje vodi, pjesnik najbolje kaze:
"Nadas se spasu, a ne ides njegovim stazama,
Pa, zaista, ladja po suhom ne plovi."
Da zajednicki razmotrimo puteve srece i osobine sretnih, mozda ce nam Allah dati da je postignemo, a On je Darezljiv i Plemenit.
1. Vjerovanje u Allaha dz.s. i cinjenje dobrih djela
Allah dz.s. kaze:
"Onome ko cini dobro, bio muskarac ili zena, a vjernik je, Mi cemo dati da prozivi lijep zivot." (An-Nahl, 97)
Tj, zivjece sretnim zivotom.
Svi mi zelimo sretan zivot i zato treba da radimo dobra djela koja idu uz vjerovanje:
"Oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili, nicega se oni nece bojati i ni za cim oni nece tugovati." (Al-Ma'ida, 69)
Kaze Ebu Jahja Suhejb bin Sinan, radijallahu `anhu, da je Boziji Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao:
"Cudno je to sa mu'minom, sve sto mu se des, za njega je dobro, a to je svojstveno samo mu'minu. Ako ga zadesi dobro, on zahvaljuje Allahu dz.s. i to bude dobro po njega. A ako ga zadesi kakva nevolja, on se strpi, i to opet bude dobro po njega." (prenosi Muslim)
Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, je svoj mir i zadovoljstvo nalazio u namazu i pokornosti, kao st se vidi iz slijedeceg hadisa: "Bilale, najavi namaz, odmori nas namazom!" (Prenosi Ahmed i Ebu Davud)
Neki ljudi govore: "Odmori nas od namaza, mi smo u tuzi i brizi i nemamo vremena za namaz." Oni tako govore, a Muhammed, sallallahu `alejhi we sellem, kaze: "Moja radost je u namazu." (Prenose Ahmed i Nesa'i)
Da vidimo jedan zivi primjer kako iman mu'minima daje osjecaj srece u svim situacijama:
Ibn Tejmija, smilovao mu se Allah, je bio proganjan, zatvaran i mucen. I pored toga, u tamnici u Damasku, u zadnjim trenucima svoje borbe i patnje, on kaze: "Sta mi mogu moji neprijatelji kad je dzennet u mojim grudima, ako umrem on je sa mnom, zatvor je moj hram, moje ubistvo je sehadet, a moje izgnanstvo je putovanje."
Vidimo kako Sejhul Islam zatvara puteve svojim neprijateljima ovim vjecnim rijecima koje osvjetljavaju put mu'minima, a to mogu samo veliki i hrabri ljudi.
2. Vjerovanje u sudbinu i Bozije odredjenje (bile njegove posljedice dobre ili lose)
Sve je od Uzvisenog Allaha i znad da ono sto te zadesilo nije te moglo zaobici, a ono sto te zaobislo, nije te moglo zadesiti.
Ovo je jedna od najvaznijih osobina sretnih, jer samo onaj ko vjeruje u Allaha dz.s. moze postici srecu, a sastavni dio imana je vjerovanje u Boziju sudbinu i odredjenje i zadovoljstvo onim sto zadesi covjeka.
Na ovom svijetu covjeka mora zadesiti neka nevolja ili nesreca i ako ne vjeruje u sudbinu i odredjenje, on propada.
Navescemo jedan primjer vjerovanje u Boziju sudbinu i odredjenje i njegov uticaj na srecu covjeka:
Urva ibn Zubejr, smilovao mu se Allah, kome su htjeli da odsjeku nogu, oboljelu od karcinoma. Rekli su mu:
- Moramo te napiti vinom, da ne bi osjetio bol, a nakon toga staviti nogu u vrelo ulje, da bi zaustavili krvarenje.
Sta je on odgovorio na to?
- Pa da moje srce tada (u takvom stanju) prestane spominjati Allaha? Nikad!
- Pa, sta da radimo onda? - rekli su.
Odgovorio je:
- Postoji drugi nacin. Kada budem obavljao namaz, tada radite sta hocete!
Jer, tada je njegovo srce toliko vezano za Allaha dz.s. da ne osjeca nista sta se desava oko njega.
I zaista, kad je poceo namaz tekbirom, odsjekli su mu nogu do iznad koljena, a on se nije ni pomjerio. Medjutim, kada su mu stavili nogu u vrelo ulje, pao je u nesvjest. Kada uvece dodje sebi, ljudi su mu rekli:
- Zalimo zbog tvoje noge i zbog tvog sina (u medjuvremenu mu je umro sin).
On je tada, sa potpunom predanoscu i vjerovanjem u sudbinu, rekao:
- Hvala Allahu! Boze, ako je to iskusenje, ozdravio sam, a ako si nesto uzeo, dao si nesto bolje i trajnije!!
Ovo je primjer istinskog vjerovanja u Boziju sudbinu i odredjenje, ali gdje su sada takvi primjeri bogobojaznih, pokornih i predanih Allahu?!
"To mogu postici samo strpljivi, to mogu postici samo vrlo srecni." (Fussilat, 35)
3. Seriatsko znanje
Ulema koja je spoznala Allaha, dz.s., su sretni ljudi. Postovani brate, evo price o jednom takvom alimu, Ebul-Hasan el-Zahidu:
Ahmed ibn Tolon je bio upravitelj Egipta i jedan od najgorih nasilnika koji je usmrtio vise od 18.000 ljudi najgorom smrcu, ne dajuci im ni hrane, ni vode.
Ebul Hasan, slijedeci rijeci Muhammeda, sallallahu `alejhi we sellem, "Najbolji dzihad je reci istinu pred nepravednim vladarom", otisao je tom zalimu i ekao mu: "Ti nepravedno postupas sa svojim narodom", upozorivisi ga na Boziju kaznu.
Ibn Tolon se toliko rasrdio, da je naredio da se dovode izgladnjeli lav i pusti na Ebul Hasana!
Kakva strasna naredba! Ali, srce Ebul Hasana, puno imana i pouzdanja u Allaha dz.s. je ucinilo njegovo drzanje izvanrednim.
Kad su pustili lava, poceo je rezati, zatim se priblizio i stao, dok je Ebul Hasan nepomicno sjedio, ne obracajuci paznju na njega.
Ljudi su gledali taj prizor sa suzama i strahom za ovog poboznog alima.
Gladni lav ispred njega!! To je, zaista, nepravedna borba! Ali, sta se desilo?
Lav je dosao i stao, rezeci. Zatim je usutio i oborene glave prisao Ebul Hasanu. Ponjusio ga je, a zatim se udaljio od njega, ne ucinivsi mu nista nazao. Ljudi su bili zacudjeni tim prizorom, a onda su poceli uzvikivati tekbire.
Ali, sta je jos cudnije od ovoga?
Ibn Tolon je pozvao Ebul Hasana i upitao ga:
O cemu si razmisljao, dok je lav bio kod tebe, pa se nisi nimalo prestrasio, niti si obracao paznju na njega?
Odgovorio je, Allah mu se smilovao:
- Pitao sam se, ako me dohvati pljuvacka lava, da li je ona cistoca ili nedzes (necistoca)?
Ibn Tolon je pitao: - Zar se nisi uplasio lava?
- Ne - odgovorio je - jer mi je Allah dovoljan.
To je istinska sreca koju donosi iman i korisno znanje, to je zadovoljstvo kojeg traze svi ljudi. Ovakav cvrst stav Ebul Hasana podsjeca na stav slavnog ashaba Habibn ibn Udaja, radijallahu `anhu.
Ka su ga zarobili musrici, prije nego ga ubiju, pitali su ga: "Imas li neku zelju prije smrti?" Zatrazio je od njih da ga puste da klanja dva rekata, sto su mu i dozvolili (on je bio prvi koji je uveo klanjanje dva rekata prije smrti). Nakon sto je obavio namaz, rekao je: "Tako mi Allaha, da se ne bojim da cete reci da se bojim pogubljenja, produzio bih namaz."
Posto su ga digli da ga razapnu, pitali su ga: "Da li bi volio da si sada sa svojom porodicom, a da je Muhammed na tvom mjestu?"
Odgovorio je:
- "Tako mi Allaha, ne bih volio da Muhammeda ubode ni trn, dok je medju svojima, a ja ovdje!
Pogledaj brate, sta znaci snaga istinskog vjerovanaj i cvrstina mu'mina!
Onda je Habib, radijallahu `anhu, rekao:
- Boze, pobroji ih, unisti ih, i ne ostavi nijednog od njih! Pred smrt je izgovorio slijedece stihove:
Ne brinem se, ako umrem kao musliman,
na koji cu nacin biti ubijen.
Necu se pokoriti neprijatelju,
niti cu strahovati, jer Allahu se vracam.
Sve je to Allahova volja i ako On hoce, blagoslovice i moje raskomadano tijelo.
Hrabrost i junastvo! Snaga cvrstog vjerovanja! Postojanost imana! Klanja sa sigurnoscu, odgovara im sa sigurnoscu, proklinje ih sa sigurnoscu i izgovara ove stihove sa sigurnoscu, pa to je sustina srece za onoga ko je trazi!
NASTAVIT CE SE, IN SHA' ALLAH
4. Cesto spominjanje Allaha dz.s. i ucenje Kur'ana
5. Unutrasnje zadovoljstvo
6. Dobrocinstvo prema ljudima
7. Gledanje na onoga ko je ispod tebe u dunjaluckim stvarima i na onoga ko je iznad tebe u ahiretskim stvarima
8. Kratkoca nade, neovisnost o dunjaluku i pripremanje za smrt
9. Cvrsto uvjerenje da je istinska sreca mu'mina na ahiretu, a ne na dunjaluku
10. Druzenje sa dobrim ljudima
11. Da znas da, ako ti ljudi nanesu nepravdu, t je dobro po tebe, lose po njih.
12. Lijepa rijec i uzvracanje zla dobrim
13. Trazenje zastite od Allaha dz.s. i cesto ucenje dova