Lijepo je govoriti o velikanima koji su obilježili historiju, reformatorima, vođama, naučnicima i raznim uzorima. Daleko bolje od ovoga je govoriti o poslanicima i vjerovjesnicima na čelu sa Muhammedom, a.s.
Bolje i veličanstvenije od svega ovoga je govoriti o uzvišenosti Gospodara i Njegovim lijepim imenima i svojstvima. U svakom trenutku moramo biti svjesni Allaha jer nam Poslanik savjetuje: ˝Znaj za Allaha u blagostanju i On će znati za tebe u nevolji.˝ (Sunen Tirmizi, 2516.)
Moramo ustrajati u spominjanju Allaha i moramo Ga spoznavati kroz Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva. Svijest o Bogu ohrabruje nas u vremenima tuge, daje nam sigurnost u trenucima straha, snagu kada smo slabi, zadovoljstvo kada smo u oskudici.
Allah je izvor časti i snage koja nikada ne popušta i ne poznaje granice.
Svi ljudi, bez obzira koliko bili moćni, bogati, slavni, trebalo bi prije ili kasnije da osjete potrebu da se vrate Allahu. Međutim, mnogi to čine samo kada dođu pred zid i ne nalaze drugi izlaz.
Kada neuspjeh zakuca, kada bol postane nesnosna ili kada se suoče sa znacima smrti zavape: ˝O, Allahu!˝
Oni koji su nekad u životu poricali postojanje Allaha, pa čak i zagovornici ateizma, koji većinu svog života potroše putujući i držeći predavanja uvjeravajući ljude da Bog ne postoji, svi oni čim se suoče sa životnim nedaćama shvate koliko su nemoćni i s puno žara ili instinktivno zavape: ˝O, Allahu!˝
Pa i faraon, koji se hvalio riječima: ˝Ja sam vaš Bog, Uzvišeni, ne znam za druge bogove osim sebe˝, bio je prisiljen na kraju svog života da povjeruje u Allaha. Kada je more prijetilo da ga potopi i kad mu ništa drugo nije preostalo uzviknuo je: ˝Vjerujem da nema drugog boga osim boga Benu Israila.˝
U ovom posljednjem trenutku života faraon je povjerovao u Allaha. Dozivao je svoga Gospodara i kajao se, ali bilo je prekasno.
Allah, dž.š., kaže:
˝'Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe', ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.˝ (Junus, 91.)
Mnogo je onih koji su drski i izbjegavaju svoga Gospodara ne razmišljajući o posljedicama, zavedeni ovozemaljskim životom, žudeći za bogatstvom, moći i ljepotom, ne videći ništa drugo. Vratili bi se Gospodaru tek kad je prekasno i kad nikakve koristi neće imati. To je trenutak smrti, trenutak kad čovjek gubi slobodu volje, a nastupa Allahovo obećanje koje zahtijeva vjerovanje u nevidljivi svijet, vjerovanje u Božije određenje, koje tek u tom trenutku postaje očito.
To je vrijeme kad onaj ko prije nije vjerovao nema nikakve koristi.
˝Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, i tada bi nevjernici stradali.˝ ( El-Mu'minun, 85.)
Trebalo bi da razmislimo o sudbinama svih diktatora čija imena je zabilježila historija kao što su: Džingis-kan, Hulaga, Hitler i Staljin. Diktatori koji nikada nisu ni pomislili da povjeruju u Allaha. Vjernici se pitaju zašto se ne vrate Allahu i ne povjeruju u Njega svojom voljom ne čekajući trenutak kada će njihova srca sasvim ˝slučajno˝ biti ispunjena bolom?
Šta nas to košta? Udaljavanjem od Allaha, naš život neće biti sretniji i bolji. Ono ne umanjuje našu opskrbu. Umjesto toga naša opskrba se povećava i postajemo darežljiviji. Svijest o Bogu čuva nas od propasti kojoj podliježu mnogi ljudi traćeći svoj život, ne čineći ništa za ovaj svijet ili svoju dušu.
Najbolji i najsvjetliji period u životu čovjeka je vrijeme provedeno s Gospodarem. Nije dovoljno samo govoriti o Njemu, zahvaljivati Mu i obožavati Ga, nego u svakodnevnom životu biti svjestan pokornosti prema Njemu, pomažući drugima i radeći dobra djela.
Zaista, Allah je sve ovo učinio lahkim za nas:
˝I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.˝ (El-Gashija, 13.)
Naš Gospodar je blizu nas. Svaki otkucaj našeg srca, svaka misao i pokret našeg tijela i svaki dio dana i noći je u Njegovim rukama. Niti jedan atom naše brige ne može Mu umaći.
Allah se obraća Musau:
˝Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.˝ (Ta-Ha, 46.)
Sramotno je zaboraviti milost Onoga koga volimo i s Kojim ćemo se ponovno sastati. Sramotno je zaboraviti na nekog ko je bio milostiv prema nama, ko je bio s nama kada nam je bilo teško i kada smo bili tužni, kada nam je bio podrška dok smo bili nemoćni izaći na kraj sami sa sobom.
Allah je uzvišeniji od svega ovoga. On ti je bliži od žile kucavice. Neprihvatljivo je za nekog ko vjeruje u Allaha zaboraviti na Njega čak i na trenutak.
Napisao: Sheikh Selman el-Aude
Izvor: www.islamtoday.com