Skrusenost u Namazu

Discussion in 'Pravac, Metodologija' started by GAZIJA, Oct 9, 2009.

  1. GAZIJA
    Offline

    GAZIJA Well-Known Member Staff Member

    Joined:
    Dec 4, 2007
    Messages:
    1,403
    Likes Received:
    4
    Trophy Points:
    48
    Gender:
    Male
    Occupation:
    social work
    Location:
    chicago
    Ratings Received:
    +6 / 1
    Ebu Hurejre r.a. prenosi : "Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Prvo zasta ce covjek polagati racun na Sudnjem danu je namaz, pa ako mu bude ispravan i primljen spasio se i uspio. A ako mu namaz ne bude primljen izgubio je i propao!!!“ (Tirmizi-hasen)

    Pisac: Muhammed Salih El.Munedzdzdid



    Uvod

    Neka je hvaljen Uzviseni Allah, Gospodar Svjetova koji kaze u jasnoj Knjizi:
    “I pred Allahom ponizno stojte....” (El Bekara, 238)

    I kaze za namaz:
    “I pomozite sebi molitvom, to je zaista tesko osim bogobojaznim.” (El Bekare, 45.)

    Neka je salavati selam na Imama i predvodnika bogobojaznih, Muhammeda s.a.v.s. i na njegovu casnu porodicu i njegove ashabe.
    A potom: Doista je namaz najvazniji prakticni rukn vjere, a skrusenost u njemu jedna od njegovih prepostavki. Allahov s.v.t. neprijatelj, Iblis (neka je Allahovo proklestvo na njega), se zakleo da ce sinoveAdemove obmanjivati i zavoditi putem zablude, do Sudnjeg dana.

    I kaze:
    “Pa cu im sprijeda i straga, s desna i s ljeva prilazaiti…” (El_Ea’raf)

    Jedna do njegovih, najznacajnijih spletki ja odvracanje od namaza, svim raspolozivim sredstvima. Koristi se i dosaptavanje (vesvesama) kako bi klanjace lisio uzivanja i smirenja koje namaz prouzrokuje u ljudskoj dusi i oduzeo im obecanu nagradu. Skrusenost je prvo sto ce Allah s.v.t. podici sa zemlje i oduzeti iz srca ljudi. Vremena u kojima zivimo, od posljednjih su, pa se rijeci Huzejfe r.a. posebno odnose na nas: “Prvo sto ce isceznuti iz vase vjere je skrusenost, a posljednje sto ce nestati je namaz. Klanjace ljudi koji nemaju u srcu dobrote, a uskoro ces ulaziti u Mesdzid, ne vidjevsi ikoga bogobojazna.”

    Analiziranje samog sebe i primjedbi drugih ljudi (na sejtanove vesvese u toku namaza), kao i nestanak skrusenosti, ukazuje na potrebu da se ova tema razmotri.Neka to bude opomena za mene i moju braacu muslimane, i molim Uzvisenog Allaha s.v.t. da ovo djelo ucini korisnim, Amin.
    Uzviseni kaze:
    “Ono sto zele – vjernici ce postici, oni koji svoju molitvu ponizno obavljaju....” (El-Mu’min, 1.-2.) sto znaci: Strahovati od Allaha s.v.t. i na smiren nacin.

    Skrusenost znaci smirenost, dostojanstvenost, spokojnost, poniznost i skormnost. Ono sto covjeku omogucava posjedovanje skrusenosti je strah od Allaha s.v.t. u osjecaj da ga On konstantno posmatra.
    Takodje, skrusenost podrazumjeva da srce stoji pred Uzvisenom Allahom u poniznosti i pokornosti.
    Prenosi se od Mudzahida, tumaceci rijeci Uzvisenog Allaha s.v.t. koji kaze:
    “I pred Allahom ponizno stojte...” (El-Bekara, 238.).- dio poslusnosti je u noklonu koji treba biti svecan i pokoran: spustiti pogled i biti skroman zbog straha koji klanjac osjeca prema svome Gospodaru.

    Mjesto bogobojaznosti je srce, a njegovo djelovanje se manifestuje na tijelu, jer organi slijede srce. Ako je ogrezno u korupciji, iz nemara ili zbog sejtanovih vesvesa, i tijelo ce, isto tako, biti iskvareno.
    Srce je poput vladara, a dijelovi tijela – njegovi odanici koji slijede naredbe. Ako je vladar svrgnut, njegovi podanici zbunjeni su i ratrojeni, sto se desava u slucaju kada u srce nema skrusenosti.
    Lazno pokazivanje skrusenosti pred drugim ljudima strogo se kritikuje.

    Medju znakovima iskrenosti je :

    PRIKRIVANJE SKRUSENOSTI

    Huzejfa, r.a. imao je obicaj da kaze : “Cuvajte se licemjerstva u skrusenosti.” Pa je upitan :”Sta je to licemjerstvo u skrusenosti?” Odogvorio je: “Kada tijelo ispoljava skrusenost koja ne potice iz srca.”

    Fudail ibn Ijjadje rekao : “Ruzno je vidjeti covjeka da ispoljava skrusenost, koju ne posjeduje njegovo srce.” Neko je vidio covjeka pogurenog tijela i ramena, pa mu je prisao i rekao “Skrusenost je tu”, ukazujuci na srce, “a ne ovde”, tapsuci ga po ramenima.

    Kaze Ibnu-l-Kajjim r.a. objasnjavajuci razliku izmedju istinske bogobojaznosti i lazne skrusenosti licemjera : “Bogobojaznost vjernika ogleda se u njegovom srce koje je pokorno, ponizno i svjesno Allahove Velicine; puno strahopostovanja i strepnje, dok se u potpunosti ne preda svome Uzvisenom Gospodaru. Stidljivo i ljubavlju priznaje Njegove blagodati vlastite greske. Nema sumnje da ce skrusenostsrca biti pravena i od ostalih organa tijela. Lazna bogobojaznost ispoljava se razmetanjem i pretvaranjem, bez udjela srca.”

    Tako su se neki Ashabi utjecali Allahu rijecima : “Gospodaru moj, utjecem ti se od lazne skrusenosti.” A kada su upitani sta je to lazna skrusenost, odgovorili su: “ Da tijelo izgleda skruseno, a u srcu poniznosti nema!”

    Istinski pokoran sliga sputao je fizicke strasti i njegovo je srce ispunjeno svjetloscu Allahove s.v.t. Uzvisenosti. Strasti su ugasene zbog osjecaja ogromnog strahopostovanja koje ispunjava srce. Tijelo je smireno, a srce postaje spokojno. Rob osjeca sigurnost uz svog Gospodara, dok Uzviseni Allah s.v.t. spusta smiraj na njega.

    Razmetanje i licemjerno pretjerivanje u skrusenosti jest ponasanje osobe koja zeli da se istakne pred drugima , dok mu je dusa, u sustini, prepuna strasti i pozuda. Tako njegova spoljasnost izrazava poniznost, ali zvijer- strast, boravi u njemu i strpljivo ceka u zasjedi da se baci na plijen.
    Skrusenost u namazu postize se kada se srce isprazni i klanjac skoncentrise iskljucivo na namaz: sve ostalo se zanemari i zapostavlja. Samo tada on nalazi utjehu i uzivanje u namazu, sto potvrdjuje Poslanik s.a.v.s. “.....Radost mog srca je u namazu!”

    El-Hasime we-l-Hasi’at (Ljudi i zene koji su ponizni pred svojim Gospodarom), i opisao ih je kao stepen onih koji su odabrani. I kaze da je za njih On pripremio oprost i veliku nagradu (Dzennet) (El_Ahzab, 35.)

    Jedna od koristi koju klanjac ima od poniznosti jeste olaksanje namaza.

    “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista tesko osim poslusnima.” (El-Bekara, 45.)

    Iskreni vjernici pokorni Allahu s.v.t., se boje Njegove kazne i vjeruju u Njegovo obecanje i opomene.
    To znaci da je namaz, zaista tezak, osim onima koji posjeduju skrusenost.
    Skrusenost je veoma vazna, ali ipak lahko iscezava iz srca ljudi. Rijetko je prisutna, posebno u vremenu u kojem zivimo. Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je : “Prva stvar koja ce biti uzdignuta sa zemlje –oduzeta od mog Ummeta, jest skrusenost, tako da ces tesko sresti roba ponizna.”

    PROPISI O SKRUSENOSTI



    Prioritetno (radzih) misljenje o skrusenosti je da je ona – vadzib! Sejhu-l-Islam Ibn Tejmije r.a. citirajuci rijeci Uzvisenog:
    “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista tesko osim poslusnima.” (El-Bekara, 45.) kaze: “Ovo implicira na prijekor onih koji, koji nisu skruseni (ponizni). Prijekor se propisuje samo u slucaju odbijanja obaveznog ili cinjenjem zabranjenog akta. Prema toma, ako oni koji ne posjeduju skrusenost – zasluzuju prijekor, to nam ukazuje da je skrusenost vadzib."

    Cinjenicu da je skrusenost vadzib potvrdjuju sljedeci Kur’anski ajeti :
    “Ono sto zele- vjernici ce postici, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.... (El- Mu’minun 1.-2.)

    “Oni su dostojni nasljednici, koji ce Dzennet nasljediti, oni ce u njemu vjecno boraviti.” (El-Mu’minun, 10.-11)

    Uzviseni Allah s.v.t. nam ukazuje da ce skruseni nasljediti Firdews, i niko osim njih.
    Skrusenost je obavezan dio namaza i to podrazumjeva smirenost i poniznost. Onaj koji kljuca kao vrana pri obavljanju sedzde, ne posjeduje skrusenost; a ko ne podigne glavu potpuno prilikom vracanja sa ruk’ua i ne zastane prije nego sto krene na sedzdu, nije smiren, jer smirenost podrazumjeva odmjereni tempo pri obavljanju vjerskih duznosti. Covjek koji nema smirenosti nema ni skrusenosti u svome namazu, a ko nema skrusenosti – on je grijsnik.

    Druga indikcija da je skrusenost u namazu- vadzib jest cinjenica da je Allahov Poslanik s.a.v.s. upozoravao ljude koji su dizali pogled ka nebu u toku namaza. Taj postupak je kontradiktoran skrusenosti.
    O fadiletima skrusenosti u namazu i opominjanju onih koji su je zapostavljali Allahov Poslanik s.a.v.s. kaze : “Uzviseni Allah je propisao pet namaza. Ko se pravilno abdesti i klanja na vrijeme, upotpuni ruk’u i posjeduje perfektnu skrusenost, Allah mu je obecao oprost. Ko to ne uradi, obecanja mu nema : ako hoce- oprostice mu, a ako hoce – kaznit ce ga.”

    U drugoj predaji navodi se da je Allahov Poslanik s.av.s. rekao: “Ko se abdesti i to pravilno uradi i klanja dva rekata nafile, sa potpuno predanim srcem, (u drugoj predaji “Ne misleci ni na sta drugo , osm na namaz”) bice mu oprosteni predhodni grijesi (prema drugoj predaji “ Dzennet mu je zagarantovan”)

    Ako razmotrimo cinjenice koje nam pomazu da ostvarimo skrusenost u namazu, mozemo ih svrstati u dvije grupe:

    Prav grupa :pridrzavanje onoga sto pomaze u jaca skrusenost u namazu.
    Druga grupa: Odstranjivanje svega sto umanjuje i slabi skrusenost.

    Sejhu-l-Islam ibn Tejmije r.a. objasnjava i ukazuje na cinjenice koje nam pomazu da ostvarimo skrusenost u namazu i kaze : "Dvije stvari nam pomazu da ostvarimo skrusenost : jaka zelja da uradimo ono sto nam je obaveza i slabljenje dekoncentracije.”

    Jaka zelja da uradimo oko sto nam je obaveza u vjeri ogleda se u covjekovoj teznji da se skoncentrise na svoj govor i rad, razmisljajuci o Kur’anskim ajetima, njihovim znacenjima i dovama, imajuci na umu cinjenicu da on prica sa Uzvisenim Allahom s.v.t. kao da ga vidi (jer kad ustane da klanja, rob zaista razgovara sa svojim Gospodarom).

    Ihsan znaci “Obozavati Allaga kao da Ga vidimo, a ako ga mi nemozemo vidjeti, doista , On vidi nas!)

    Sve sto vise osjeti ljepotu i slast namaza rob ce mu biti privrzeniji. To, opet, zavisi od jacine njegovog imana.

    Postoje mnogobrojni nacini da se iman ojaca .Zbog toga je Allahov Poslanik s.a.v.s. imao obicaj da kaze: “U vasem svjetu, najdraze su mi bile zene i mirisi, a radost moga srca je u namazu.” U drugom hadisu je rekao “O Bilale, hajde da nas namaz odmori”, nije rekao “da se odmorimo od njega (namaza).”

    Slabljenje dekoncentracije (za vrijeme namaza) podrazumjeva nasu teznju da ostranimo sve ono, sto nam odvalci misli od Uzvisenog Allaha i odvraca paznju od namaza. Ovo se razlikuje od osobe do osobe, shodno prisutnim vesvesama. Zavisi i od stepena sumnji, zelja i mogucnosti srca da se odupre nedozvoljenom.

    PRISJECANJE NA SMRT U TOKU NAMAZA

    Allahov Poslanik s.a.v.s.rekao je: “Sjecajte se smrti u svome namazu. Jer onaj koji misli na smrt u toku namaza sigurno ce pravilno klanjati i klanjati poput onog koji ne misli da ce sljedeci namaza docekati.”

    Slicno ovome stoji u poruci koju je Allahov Poslanik s.av.s. uputio Ebu Ejjubu El-Ensariji r.a., u kojoj kaze: “Kad pristanes na namaz, klanjaj poput onog koji se od dunjaluka oprasta.”

    Znaci, svaki namaz treba klanjati- kao da nam je posljednji. Bez sumnje, svi cemo umrijeti i jedan od njih ce nam biti posljednji. Zato moramo ostvariti skrusenost u trenutnom namazu, jer mozda je bas on – posljednji.


    RAZMISLJATI O KUR’ANSKIM AJETIMA I DOVAMA KOJE SE UCE NA NAMAZU I POSTUPATI U SKLADU SA NJIMA

    Kur’an je objavljen da bi nas podstakao na razmisljanje o njemu. Uzviseni Allah s.v.t. kaze:

    “Knjiga koju ti objavljujemo blogoslovljena je, da bi oni o rijecima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (S’ad, 29)
    Da bi smo o Kur’anu mogli razmisljati, moramo posjedovati znanje i razumijeti znacenje ajeta koje u toku namaza izgovaramo i koji nas mogu dirnuti do suza.

    Uzviseni Allah kaze:
    “I oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu.” (El-Furkan,73)
    Iz ovog ajeta se uocava vaznost proucavanja i tumacenja Kur’ana.
    Ibn Dzerir r.a., rekao je: “Doista se cudim onima koji uce Kur’an, a ne razumiju njegovo znacenje. Kako ce osjetiti slast onoga sto uce?”

    Veoma je vazno da ucac Kur’ana uporedo razmatra i Tefsir, cak i u sazetom obliku, kako bi bolje razumio Kur’anske ajete.

    Drugi nacin da pomognemo sebi u razmisljanju o znacenjima Kur’anskih ajeta je da ih ponavljamo. Ovaj psotupak ce nam omoguciti da se duboko zamislimo i shvatimo njohovo znacenje. Allahov Poslanik s.a.v.s. imao je obicaj da to radi. Prenosi se da je cijelu noc proveo ponavljajuci jedan ajet, sve do jutra:

    “Ako ih kaznis, robovi su Tvoji, a ako im orpostis, Silan i Mudar Ti si.” (El-Maide, 118.)

    Sljedeci nacin ja da postupamo u skladu sa ajetima koje izgovaramo.

    Od Huzejfe r.a. prenosi se da je rekao: “Jedne noci klanjao sam sa Poslanikom s.a.v.s. i ucio bi tako da je svaki harf pravilno i tecno izgovarao. Kada bi proucio ajet u kojem je tesbih- izgovarao bi ga, kada bi naisao na dovu- on bi dovu cinio, kada bi proucio ajet u kome se utjece od sejtana – utjecao bi se od njega.”

    U drugoj predaji Huzejfe r.a. rekao je: “Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s. i ako bi ucio ajet i kojem se spominje milost- molio bi Allahovu Milost; Ako bi se spominjala kazna- utjecao bi se Allahu od nje, ako bi se spominjao Allah, rekao bi- Subhanallah.”

    Ovo se spominje u vezi sa nocnim namazom.
    Jedan od Ashaba, Katade Ibn Nu’man, r.a., klanjao je nocni namaz i nije ucio nista drugo osim Kul-huwa-Lahu ehad, ponovljajuci ga i ne dodavajuci bilo sta.

    Se’id Ibn Ubejd Et-Ta’i rekao je: “Slusao sam Se’ida Ibd Dzubejra kada bi imamio u mjesecu Ramazanu, kako uci i ponavlja ajet:
    “Oni koji poricu Knjigu i ono sto smo po Poslanicima slali- saznace posljedice toga kada sa okovima o vratu i sindzirima budu vuceni po kljucaloj vodi, a zatim u vatri przeni.”
    (El-Mu’min, 70.)

    Kaze Kasim: “Vidio sam Se’ida ibn Dzubejra kako klanja i uci:
    “I bojte se Dana kada ce te se svi Allahu vratiti, kada ce svakome ono sto je zasluzio isplatiti- nikome krivo nece ucinjeno biti.”
    (El-Bekara, 281.)

    Covjek iz plemena Kajs, poznat po nadimku Ebu Abdullah, rekao je: “Jedne noci smo ostali sa Hasanom i on je ustao da klanja nocni namaz. Klanjao je ponavljajuci isti ajet do svanuca:
    “I ako bi ste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali.” (Ibrahim, 34.) Kada je svanulo, rekli smo: “O Ebu Sa’de, nisi uci sem ovog ajeta, cijele noci. Odgovorio je: “Puno sam naucio iz njega: ne bacim pogled na nesto, a da ne vidim blagodati u njemu, a ono sto ne znamo o Allahovim blagodatima mnogo je vece.”


    Harun Ibn Rabbab el-Usejdi imao je obicaj da ustaje nocu i klanja tehedzdzud –namaz, ponavljajuci ovaj ajet do izlaska sunca:
    “Da nam je da povraceni budemo, pa da dokaze Gospodara naseg ne poricemo i da vjerinici postanemo!” (El-En’am, 27.)

    Sljdeci nacin da pomognemo sebi u razmisljanju i razumjevanju Kur’ana jest da njegove ajete memorizujemo, kao i dove koje izgovaramo u pojedinim dijelovima namaza.
    Nema sumnje da se razmisljanje o znacenjima, ponavljanje i medjusobna interakcija sa rijecima medu najznacajnijim radnjama koje uvecavaju i jacaju skrusenost. Kao sto Uzviseni Allah kaze:
    ”I padaju licem na tle placuci, i to im uvecava strahopostovanje (skrusenost).” (El-Isra,109.)

    Slijedi driljiva predaja o Poslaniku s.a.v.s. koja nam ilustruje jacinu njegove skrusenosti i potvrdjuje stav- da je obaveza svakog muslimana- razmisljanje o znacenjima Kur’anskih ajeta.

    Rekao je Ata’a: “Ubejd Ibn Umejr i ja smo otisli kod Aise r.a. i Ibn Umjer joj je rekao: Ispricaj nam najzanimljiviji dogadjaj sa Poslanikom s.a.v.s. kojem si prisustvovala.” Zaplakala je i odgovorila: “Jedne noci ustao je i rekao:” O Aisa, ostavi me da klanjam svome Gospodaru.” Rekla sam: “Tako mi Allaha, volim da budem u tvojoj blizini i volim ono sto te cini srecnim. Ustao je i uzeo abdest, onda je stao i poceo klanjati. Plakao je i krilo mu je postalo mokro, nastavio je da place i pod je bio mokar. Dosao je Bilal da mu kaze da je vrijeme za namaz i kad ga je vidio uplakanog, rekao je: “O Allahov Poslanice, ti places, a Allah ti je oprostio sve prosle i buduce grijehe?” Rekao je: “Zar da ne budem zahvalan rob? Nocas mi je objavljeno nekoliko ajeta; tesko onima koji ih uce, a ne misle o njihovim znacenjima: “
    “U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noci i dana su, zaista, znamenja za one koji su razumom obdareni." (Ali Imran, 190. i El-Bekara, 164.)

    Jedan od primjera kako da postupamo u skladu sa ajetima jest da kazemo “Amin” poslije Fatihe, jer nam to donosi veliku nagradu.
    Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Kada imam kaze u namazu “Amin” – vi ponovite, jer onome cije se aminovanje poklopi sa aminovanjem meleka, svi prijasnji grijesi ce mu biti oprosteni.”

    Drugi primjer: kada imam kaze “Semi’Allahu limen Hamideh” (cuje Allah onoga ko Ga hvali) muktedije treba da kazu: “Rabbena we leke-l-Hamd” (Gospodaru nas, Tebi pripada sva Hvala!). Ovo nam, takodje, donosi veliku nagradu.

    Rifa’ah Ibn Rafi’i el-Zirki rekao je: “Jednog dana klanjali smo za Poslanikom s.a.v.s. kada je podigao glavu sa ruk’ua, izgovorio je “Semi’Allahu limen Hamideh”, a covjek iza njega je rekao, “Rabbena we leke-l-Hamd, hamden, kesiren, tajjiben, Mubareken fihi.” (Gospodaru nas, Tebi pripada svako dobro i blagoslovljena hvala.) Kada je zavrsio, Poslanik s.a.v.s. je upitao: “Ko je to rekao?” Covjek odgovori: Ja, Allahov Poslanik s.a.v.s. rece: “Vidio sam tridesetak (neparan broj) meleka koji se natjecu ko ce ih prvi zapisati.” (Buhari u El-. Fethu)

    UCITI AJET PO AJET

    Ovo nam omogucava da razumijemo i razmisljamo o znacenju ajeta, a to je ujedno i sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. kao sto je opisala Ummu Selema r.a. da je Poslanik s.a.v.s. izgovarao: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim”, zatim bi zastao i proucio: “El-Hamdulillahi-Rabbil’alemin”, zatim zastao i proucio: “Er-Rahmanir-Rahim”, zatim bi zastao i proucio: “Maliki-jevmid-din.”. Ucio je ajet po ajet. (Ebu Dawud)


    UCITI KUR’AN LAGANIM, RITMICKIM TONOM (PO TERTILU) I ULJEPSANIM GLASOM

    Uzviseni Allah kaze: “Izgovaraj Kur’an pazljivo” (prijatnim tonom) (El-Muzemmil,4.)
    Ucenje Allahovog Poslanika s.a.v.s. bilo je jasno i svako slovo izgovoreno posebno.(Ahmed)

    Allahov Poslanik s.a.v.s. ”Bi ucio suru- laganim ritmickim tonovima, pa bi izgledala duza nego sto je to moguce.” (Muslim)

    Ovaj odmjereni nacin izgovaranja Kur’ana bolji je za razmisljanje i postizanje skrusenosti od uzurbanog, brzog ucenja.

    Drugi nacin da sebi pomognemo u postizanju skrusenosti je da ucimo Kur’an sto ljepsim glasom.

    To je preporuceno i od Allahovog Poslanika s.a.v.s.: ”Uljepsavajte Kur’an svojim glasovima, jer prijatan glas uvecava ljepotu Kur’ana.” (Hakim)

    Uljepsanim glasom –ne znaci- otezati pri izgovaranju samoglasnika i zvucati kao licemjeri; to znaci uljepsati svoj glas zbog strahopostovanja koje osjecamo prema Uzvisenom Allahu. Poslanik s.a.v.s. kaze: “Najprijatniji glas za ucenje Kur’ana medju vama ima onaj za kojeg se misli da je bogobojazan kada cujete kako uci Kur’anske ajete.” (Ibn Madze)



    ZNANJE DA SE UZVISENI ALLAH ODAZIVA NA DOVE


    Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Uzviseni Allah nam kaze: ‘Podijelio sam namaz izmedju Mene i Moga roba na dvije polovine i njemu pripada sve sto zamoli. Kada kaze “Hvala Allahu,Gospodaru Svjetova’Allah odgovori:’Moj rob me hvali’. Kada kaze: ‘Milostivom, Samilosnom’, Allah odgovori: ‘Moj rob me velica’. Kada rob kaze: ‘Gospodaru Sudnjeg Dana’, Allah kaze: ‘Moj rob me slavi’. Kada rob kaze: ‘Uputi me na Pravi Put, na put onih kojima si blagodat Svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali’, Allah kaze: ‘Ovo pripada Mome robu i njemu cu dati ono sto zamoli." (Sahihul-Muslim)

    Ovaj hadis od neprocjenjive je vrijednosti. Kada bi ga se svaki klanjac prisjecao u namazu, bez sumnje bi postigao potpuni skrusenost. Kako bi i moglo biti durgacije kada rob osjeca da mu se njegov Gospodar obraca i uslisava dove?

    Moramo nastojati da se obracamo nasem Gospodaru na najbolji moguci nacin, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada je neko od vas u namazu, on komunicira sa Uzvisenim Allahom, zato nek pripazi kako mu se obraca.” (Hakim)



    KLANJATI SA PREGRADOM ( SUTRA- PERDA) ISPRED SEBE I U NJENOJ BLIZINI

    Sljedeca stvar koja pomaze da ostvarimo skrusenost je- imati perdu ispred sebe i klanjati blizu nje. To ce nam ograniciti vidno polje, zastititi od sejtana i onemoguciti porlazak drugih osoba ispred nas (sto izaziva distrakciju i umanjuje nagradu za obavljeni namaz).

    Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Kada neko od vas klanja, neka licem bude okrenut prema perdi (sutri) i neka bude blizu nje.” (Ebu Dawud)

    Sunnet je da razmak izmedju perde (sutre) i mjesta za cinjenje sedzde bude u duzini od tri lakta ili imati dovoljno prostora izmedju- za prolazak ovce, kao sto se navodi u Sahih predajama.

    Allahov Poslanik s.a.v.s. savjetovao je klanjaca da ne dozvoli nikome prolazak izmedju njega i perde i kaze: “Kada neko od vas klanja, neka ne dozvoli bilo kome da prodje ispred njega i neka ga zaustavi koliko je to moguce. Ako doticna osoba insistira, treba se boriti, jer je sejtan sa njim.” (Muslim)

    Imam En- Nevevi (Allah mu se smilovao) rekao je: “Mudrost postavljanja perde je da spustimo pogled i da ne gledamo dalje od nje; da ne dozvolimo prolazak bilo koga ispred nas i da sprijecimo sejtana u pokusaju da nam pokvari namaz.” (Komentar Sahihul- Muslim)
  2. GAZIJA
    Offline

    GAZIJA Well-Known Member Staff Member

    Joined:
    Dec 4, 2007
    Messages:
    1,403
    Likes Received:
    4
    Trophy Points:
    48
    Gender:
    Male
    Occupation:
    social work
    Location:
    chicago
    Ratings Received:
    +6 / 1
    DESNOM RUKOM POKLOPITI LIJEVU RUKU I STAVITI IH NA PRSA

    Allahov Poslanik s.a.v.s.imao je obicaj da stavi desnu ruku preko lijeve kada bi klanjao i stavio ih na prsa.
    I kaze: “Nama, Poslanicima, naredjeno je da stavimo desne ruke preko lijevih u namazu." (Taberani)

    Imam Ahemd (Allah mu se smilovao) bio je upitan o svrsi stavljanja desne ruke preko lijeve u namazu. Odgovorio je: “To znaci – poniznost i skormnost pred Silnim i Uzvisenim” .

    Ibn Hadzer (Allahu mu se smilovao) rekao je: “Islamski ucenjaci kazu: ovaj polozaj ukazuje na poniznost i skormnost, odvraca klanjaca od svake nemarnosti i pogodan je za postizanje skrusenosti.”



    GLEDATI U MJESTO SEDZDE

    Od Aise r.a. prenosi se da je Allahov Poslanik s.a.v.s. klanjao pognute glave naprijed i sa spustenim pogledom (gledajuci u zemlju)
    Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. ulazio u Ka’bu, njegove oci bile su fiksirane na mjesto sedzde sve dok je nije napustio.
    Kada klanjac sjedi na tesehudu, treba da gleda u uperen kaziprst dok ga pomjera, jer se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s: “Uperio svoj kaziprst prema Kibli i usmjerio pogled ka njemu.” ( Ibn Huzejme)
    U drugoj predaji se kaze, da je Poslanik s.a.v.s.: “Uperio kaziprst i nije dozvolio pogledu da luta preko njega.” (Ahmed i Ebu Dawud)



    MESELA

    Medju klanjacima pojavio se pitanje: Kakav je islamski stav o zatvaranju ociju u toku namaza, posebno ako se osjeca da mu to jaca skrusenost?

    Odgovor: Zatvaranje ociju u toku namaza je u suprotnosti sa Sunnetom Allahovog Poslanika s.a.v.s. kojeg smo vec ranije izlozili zbog toga sto klanjac nece biti u mogucnosti da gleda u mjesto sedzde i kaziprst.

    Ibn Kajjim (Allah mu se smilovao) kaze: “Zatvaranje ociju u namazu nije od prakse Allahovog Poslanika s.a.v.s.” Vec smo predocili kako je on imao obicaj da gleda u svoj kaziprst za vrijeme tesehuda i dove i nije dozvoljavao da mu pogled luta preko prsta.
    Druga indikcija (da je drzao oci otvorene) je cinjenica da je ispruzio ruku naprijed i dohvatio evenku grozdja. Kada je ugledao Dzennet; ugledao je i Dzehennem i zenu (koja je mucila macku). Takodje, sprecio je zivotinju koja je htijela da prodje ispred njega (dok je klanjao) i djete, malu djevojcicu, i dvije male sluzavke. Mahnuo je je onima koji su ga pozdravili (dok je klanjao). Postoji hadis koji nam kazuje da je sejtan pokusao da ga iskusa za vrijeme namaza. Poslanik s.a.v.s. ga je uhvatio i zadavio – jer ga je vidio vlastitim ocima. Iz ovih i drugih hadisa jasno se vidi da Allahov Poslanik s.a.v.s. nije zatvarao oci za vrijeme namaza.

    Islamski ucenjaci su se razisli u misljenju o tome da je zatvaranje ociju u toku namaza – mekruh.
    Imam Ahmed i drugi misljenja su da je mekruh i kazu: “Ovo je praksa Jevreja”, ali drugi su to dozvolili, ne misleci da je mekruh.

    Prioritetno (radzih) misljenje bilo bi sljedece: Ako otvorene oci ne uticu na klanjacevu skrusenost – to je bolje za njega , ali ako mu smanjuje skrusenost ili odvraca paznju (zbog dekoracije i ukrasa), onda mu nije mekruh da zatvori oci.
    Misljenje da je to mustehab u ovom slucaju je blize principima i ciljevima serijata nego reci da je to mekruh. A Allah najbolje zna.
    Jasno je, dakle, da zatvaranje ociju u toku namaza nije od Sunneta, osim u slucaju kada je to neophodno, jer ce, u protivnom, imati negativnog efekta na klanjacevu skrusenost.

    POMIJERANJE KAZIPRSTA

    Ovaj pokret je zanemarena od strane velikog broja klanjaca; vjerovatno iz neznanja o njegovoj vrijednostii efektu koji ima na skrusenost. Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je : “Pokretanje kaziprsta teze je sejtanu od udarca zeljezom” (Ahmed)
    Pomijeranje i uperivanje kaziprsta za vrijeme tesehuda bolnije je sejtanu od udarca zeljezom, jer to podsjeca roba na Allahovu Jednocu i iskreno obozavanje samo Njega, sto je najmrze sejtanu; utjecemo se Allahu od njega.

    Zbog velike koristi praktikovanja ovog Sunneta, Ashabi r.a., su podsticali jedan drugog na to i nastojali da ne zaborave, nasuprot danasnjim klanjacima koji olkahko shvataju ovaj cin.
    Prenosi se da su: “Ashabi r.a., imali obicaj da jedan drugom naredjuju upiranje prsta za vrijeme dove.” Sunnet je da kaziprst bude uperen, podignut i pomijeran u pravcu Kible, za sve vrijeme na tesehudu.



    RAZLICITE SURE, AJETI (ZIKROVI) I DOVE KOJE SE UCE U NAMAZU

    Ucenje razlicitih sura i ajeta pruza osjecaj otkrivanja i poimanja novih znacenja i tema koje se u njima spominju. Klanjac ce propustiti ovaj dozivljaj ako nauci samo nekoliko kratkih sura. Izgovaranje razlicitih sura, zikrova i dova je Sunnet i, takodje, veoma korisno za postizanje skrusenosti.

    Ako pogledamo sure koje je Allahov Poslanik s.a.v.s. ucio za vrijeme namaza, primjeticemo njihovu raznolikost. Na primjer, pocetna dova : "Subhane-l-Lahumme we bi hamdike, we tebareke – ismuke we te’ala dzedduke we la ilahe gajruke.”
    (Tebi Slava pripada, Allahu moj, i uvjek si hvaljen. Blagoslovljeno je Tvoje ime i Uzviseno je Tvoje Velicanstvo. Nema boga osim Tebe.)

    Uce se i sljedece dove:
    “Allahume ba’id bejne we bejne hatajaje kema ba’adetebejne-l-mašriki we magribi. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekka-s-sevabu-l-ebjedu mine-d-denisi, Allahumme agislini min hatajaje bil- mai we-s-seldzi wel berdi.”
    (Allahu moj,udalji grijehe od mene kao sto si udaljio Istok od Zapada. Allahu moj, ocisti me od mojih grijeha kao sto se cisti bijela odjeca od prljavstine. Allhu moj, opeti me od mojih grijeha snjegom, vodom i ledom.)

    "Wedzdzhetu wedzhije li-l-lezifetere-s- semawati wel erda hanifen, we ma ene mine-l-mušrikine. Inne salati we nusuki we mahjaje we memati li-l-Lahi Rabbi-l-alemine. La šerike lehuwe bi zalike umirtu we eneewwelu-l-muslimine. Allahumme Ente-l-Meliku, la ilahe illa Ente. Ente Rabbi we ene abduke. Zalemtu nefsi wa t-tereftubi zenbi, fa-gfir li zunubi dzemia’an, innehu la jagfiruzunube illa Ente. Wehdini li ahsenil- ahlaki la jehdi il ahseniha illa Ente. Wasrif anni sajji’eha, la jasrifu anni sejji’eha illa Ente. Lebbejke we sa’dejke, we-l-hajru kulluhu bi jedejke. We-š-šerri lejse ilejke, ene bike we ilejke tebarekte we te alejte. Estagfiruke we etubu ilejke.”
    (Okrecem lice svoje prema Onome ko je stvorio nebesa i Zemlju, kao pravi vjernik. Ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju. Zaista, moj namaz, moji obredi, moj zivot i moja smrt, pripadaju Allahu, Gospodaru Svjetova, koji nema saucesnika. To mi je naradjeno i ja se pokoravam. Allahu moj, Ti si apsulitni Gospodar. Nema Boga osim Tebe, Ti si moj Gospodar, a ja Tvoj rob. Ogrijesio sam se prema sebi i priznajem svoj grijeh. Oprosti mi sve moje grijehe, jer ih samo ti mozes oprostiti. Uputi me najboljem alhaku, jer me samo Ti mozes njemu uputiti. Otkloni od mene losu narav, jer je samo Ti mozes otkloniti. Stojim Ti stalno na raspolaganju. Svako dobro je u Tvojim rukama. Zlo nije svojstveno Tebi, ja sam Tvoj i Tebi se vracam. Ti si Slavljen i Uzvisen. Molim Te za oprost i kajem Ti se.)

    I ostali zikrovi i dove koja klanjac moze uciti u razlicitim prilikama.

    - Razlicite sure, koje je Allahov Poslanik s.a.v.s. ucio na sabah- namazu: duze- mufessel sure iz posljednje sedmine Kur’ana, kao na primjer: El-Vakia, Et-Tur, i Kaf. I krace- mukassar sure: Takwir, Ez-Zilzal i Al-Muavezetejni.
    Prenosi se da je imao obicaj ucisti: Er-Rum,, Ja-sin, Es-Seffat i petkom u sabah- namazu uci bi: Es- Sedzde i El-Insan.

    -Sure koje je Allahov Poslanik ucio na podne namazu: Prenosi seda je Allahov Poslanik s.a.v.s. za vrijeme podne namaza ucio po trideset ajeta u svakom od dva rekjata, na primjer: Et-Tarik, El-Burudz i Ve-l-lejli iza jagsa (El-Lejl)

    - U iknidiji namazu ucio bi petnaest ajeta u svakom rekjatu i vec spomenute sure koje je ucio u podne namazu.
    -Za vrijeme aksam namaza uci bi krace –mukassar, sure : Et-Tin i sure: Muhammed, Et_tur, Murselat i druge.

    -U jaciji namazu uci bi srednje duzine- Mufessel sure, kao na primjer: Es-Sems, El-Insikak. Rekao je Muaz da uci: El-E’ala El-Kalem i El-Lejl- Na nocnom namazu obicno bi ucio dugacke sure. Prenosi se da je Allahov Poslanik s.a.v.s. ucio 200 ili 150 ajeta, a ponekad bi skratio ucenje.

    Allahov Poslanik s.a.v.s. ucio je ralicite dove na ruku’. Pored: “Subhane Rabbie-l-Azim”
    (Slava Tebi, Uzviseni Gospodaru) i

    “Subhane Rabbie-l-Azim we bi Hamdihi”,
    (Slava i Hvala Uzvisenom Gospodaru),
    Ucio bi:
    “Subbuhun, Kuddusun, Rabbi-l-Melaiketi we Ruh.”
    ( Slavljeni, Sveti, Gospodar Meleka i Dzibrila.)
    “Allahumme leke reka’tu, we bike amentu, we leke eslemtu, haše’a leke sem’i we besari we muhhi, we ‘azmi. We e’asabi we ma istekalle bihi kademi.”
    (Allahu moj, Tebi cinim ruku’, u Tebe vjerujem, Tebi s epokoravam, Tebi se potcinjavaju moj sluh, moj vid, moj mozak, moje kosti, moji zivci i ono sto nose moje noge.)

    Kada bi se ispravio sa ruku’a, poslije izgovaranja: “semi’Allahu limen Hamideh”, rekao bi: “Rabbena we leke-l-hamd,” a ponekad: “Allahumme Rabbena we leke-l-hamd.” Ponekad bi dodao i rekao:
    “Mil’e-s-semawati we mil’e-l-erdi we ma bejnehuma,wemil’e ma ši’te min šej'in ba'du. Ehlu-s-senai we-l-maedzadi ehakku ma kale-l-abdu we kulluna leke abdun. Allahumme la mani'a li ma aeteje we la mi'ti li ma mena'te we la jenfe'u ze-l-dzeddi minke-l-dzeddu."
    (Hvala Ti,onoliko koliko se mogu napuniti nebesa i Zemlja i ono sto je medju njima i ono sto Ti zelis mimo toga...Zahvala i slava Tebi je preca od onog sto kaze rob, a svi smo mi Tvoji robovi. Allahu moj, niko ne moze oduzeti ako Ti das, niti iko moze dati ako Ti oduzmes. Marljivom nista nece koristiti njegova marljivost, ako mu Ti ne pomognes.)

    Na sjedenju izmedju dvije sedzde, kao dodatak: "Rabbi-gfir li, Rabbi-gfir li", (Gospodaru moj oprosti mi, Gospodaru moj, oprosti mi) rekao bi:
    "Allahumme-gfir li, we rhamni we-hdini wedzburni, we'afini werzukni werfe'ani."
    (Gospodaru moj, oprosti mi i smiluj mi se, uputi me i ucini zadovoljnim, sacuvaj me i nafaku mi daj, izdigni me.)

    Prenosi se nekoliko verzija na tesehhudu. Koje su zabiljezene u sahih predajama:
    "Ettehijatu li-l-Lahi we salevatu we-t-ttajjibatu, eselamu alejke ejjuhe-n-nebijju we rahmetullahi we berekatuhu, esselamu alejna ibadi-l-Lahi-s-salihin.Eshedu en la ilahi ila-l-Lah we eshedu enne Muhammeden abduhu we Resuluhu."
    (Odavanje pocasti, namazi i dobra djela pripadaju Allahu. Neka je mir, Allahova milost i blagoslov, Poslanice. Neka je mir na nas i sve dobre Allahove robove. Svjedocim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedocim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.)

    Takodje se uci:
    "Etehijjatu el-mubarekat es-salawat et-tajjibati-l-Lahi,Esselamu ejjuhhe-n-nebijju", pa do kraja pomenute dove, ili: "Etehijjatu et- tajjibatu es-salawatu-l-Lahi, esselamu alejke ejjuhe-n-nebijju", itd... Tako da klanjac moze, naizmjenicno, izgovarati bilo koju od njih.

    Postoji veliki broj dova upucenih za Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

    "Allahumme sali 'ala Muhammedin we 'ala ali Muhemmedin, kema salejte ala Ibrahime we 'ala ali Ibrahime,inneke hamidun medzid. Allahumme barik 'ala Muhammedin we 'ala ali Muhemmedin, kema barekte ala Ibrahime we 'ala ali Ibrahi Allahumme sali 'ala Muhammedin we 'ala ali Muhemmedin, kema salejte ala Ibrahime we 'ala ali Ibrahime,inneke hamidun medzid."
    (Allahu moj, smoiluj se Muhammedu s.a.v.s. i njegovom potomstvu, kao sto si se smilovao Ibrahimu a.s.Zaista si Ti hvaljen i vjecan. Allahu moj, blagoslovi Muhammeda s.a.v.s. i njegovo potomstvi, kao sto si blagoslovio Ibrahima a.s. i njegovo potomstvo. Doista si Ti Hvaljen i Vjevan.)

    Takodje se nevodi:
    "Allahume sali 'ala Muhammedin we'ala ezwadzihi we zurrijjetihi kema salejte 'ala Ibrahhime. We barik 'ala Muhammedin we'ala ezwadzhi we zrrijjetihi kema barekte ala'ali Ibrahime Inneke hamidun Medzid."
    (Allahu moj, blagoslovi Muhammeda s.a.v.s. i njegove zene i njegovo potomstvo, kao sto si se smilovao Porodici Ibrahima a.s. Allahu moj, blagoslovi Muhammeda s.a.v.s. i njegove zene i njegovo potomstvo, kao sto si blagoslovio Ibrahima a.s. i njegovu porodicu. Diosta si Ti Hvaljen i Vjecni.)
    Ili
    "Allahumme Sali'ala Muhammedin an-nebijji al-ummijji, we ala'ali Muhammed kema salejte ala 'ali Ibrahime, we barik ala Muhammedin en-nebijji el-ummijji we ala'ali Muhammned kema barekte ala 'ali Ibrahime, fil alemine inneke Hamidun Medzid."
    (Allahu moj, smiluj se Muhammedu s.a.v.s., nepismenom Poslaniku i njegovoj porodici, kaosto si se smilovao na porodicu Ibrahima, i blagoslovi Muhammeda s.a.v.s., nepismenog Poslanika i njegovu porodicu, kao sto si blagoslovio porodicu Ibrahima a.s. medju nagorima, zaista si Ti Vrijedan hvale i slave.)

    Druge slicne verzije takode su poznate i Sunnet je da se razlikuju. Nema nista lose ako izgovaramo jednu verziju vise puta od drugih, jel postoje jaci dokazi ili bolje poznata u zbirkama Sahih hadisa, ili zato sto je Allahov Poslanik s.a.v.s. ucio jednu verziju vise od drugih pred Ashabima,r.a., kada su ga o tome upitali.

    UCINITE SEDZDU - TILAVET PRI AJETU U KOJEM SE NALAZI ILI CUJE


    Kada se prouci neki od ajeta u kojem se spominje sedzda, ili cujemo da ga je neko drugi proucio, (u namazu) pozeljno je uciniti sedzdu.

    U Svojoj Kjizi Uzviseni Allah opisuje poslanike i iskrene vjernike i kaze:
    Kad bi im se ajeti Milostivog citali, oni bi licem na tle padali i plakali. (Merjem, 58)

    Ibn Kesir (Allah mu se smilovao) kaze: "Islamski ucenjaci su se slozili o propisanosti sedzde - tilavet, stoga je na nama da je praktikujemo kako su to oni cinili". *1 [El-Kur'an El-Azim, 5/238, Daru-s-S'ab.]
    Sedzde - tilavet za vrijeme namaza je veoma vazno, jer povecava i jaca skrusenost.

    Uzviseni Allah kaze:
    I padaju licem na tle placuci i to im povecava strahopostovanje (skrusenost). (El-Isra', 109)

    Prenosi se da je Allahov Poslanik savs cinio sedzdu kada je u namazu ucio Suretu En-Nadzm.

    Buhari (Allah mu se smilovao) u svome Sahihu prenosi, da je Ebu R'afi rekao: "Klanjao sam jaciju sa Ebu Hurejrom, r.a., i on je ucio, Iza ssema'un- nsekat, i ucinio sedzdu. Upitao sam ga o tome i odgovorio je: 'Cinio sam sedzdu za Ebu-I-Kasimom (Poslanikom savs), i nastavicu tako raditi sve dok ga ponovo ne sretnem'". *1 [Sahihu-l-Buhari, Kitabu-l-ezan, poglavlje o Ez-Zuhru bi-l-is'ba.]

    Veoma je vazno da istrajemo praktikovati sedzdu - tilavet, posebno jer ljuti i ometa sejtana i slabi njegovu moc nad klanjacem.

    Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik savs rekao: "Kada covjek prouci neki od ajeta u kojem se spominje sedzda i on je ucini, sejtan se povuce u stranu i pocne plakati i govoriti: Tesko meni! Naredzeno mu je bilo da ucini sedzdu, pa ju je ucinio i Dzennet je njegov; naredzeno mi je bilo da je ucinim, pa sam odbio i za mene je Dzehenem". *2 [Biljezi Muslim u svome Sahihu, br. 133.]

    UTJECATI SE UZVISENOM ALLAHU OD PROKLETOG SJETANA

    Doista je sejtan covjeku otvoreni neprijatelj i jedan od aspekata njegovog neprijateljstva je uvlacenje u misli i dosaptavanje (vesvese) klanjacu za vrijeme namaza, kako bi ga zbunio i oduzeo mu skrusenost.

    Vesvesa je problem sa kojim se suocava svako ko svoje srce usmjeri Uzvisenom Allahu, u dovi ili drugom vidu ibadeta; neizbjezna je i zato covjek mora ostati cvrst, strpljiv i istrajati u namazu. Izdrzljivost i spokojnos ce odvratiti sejtanove zavjere od nas.
    "...Jer je sejtanovo lukavstvo zaista slabo.2 (En-Nisa', 76.)

    Svaki put kada se rob okrene (u mislima) svom Gospodaru, misli druge prirode pocinju da se motaju po njegovom mozgu. Sjetan je poput lopova koji lezi i ceka da napadne iz zasjede: kada rob krene da put prema svom Gospodaru, sjetan se trudi da mu presjece taj put. Jednom od ispravnih predhodnika receno je: "Jevreji i krscani kazu da nemaju problema sa vesvesama." Odgovorio je: "Istinu su rekli, jer sta bi sejtan trazio u kuci koja je vec odavno napustena."

    Ovo je dobra analogija. Recimo da postoje tri kuce: kraljeva, puna zlata,dragocjenosti i novca; kuca roba sa njegovom imovinom i ustedjevinom i napustena, prazna kuca. Ako bi lopov dosao da pokrade jednu od njih, koju bi izabrao?

    Kada cojvek ustane da obavi namaz, sjetan osjeca ogromnu ljubomoru, jer klanjac stoji u polozaju koji ga cini najblizim Uzvisenom Allahu i najvise smeta i zalosti sejtana. Zato ga on pokusava zavesti i odvratiti od namaza na prvom mjestu; zatim nastavlja da ga obmanjuje, ne bi li potpuno zaboravio namaz.

    "...i potjeraj na njih svoju konjicu i pjesadiju..." (El-Isra' 64.)

    Covjek pocne misliti o namazu- kao manje vaznom, pa ga zapusta i na kraju zanemari u cjelini. Ako sejtan ne uspije da ostvari ovaj cilj i klanjac, ignorisuci ga, krene da klanja, Allahov neprijatelj ce doci i pokusati da ga omete, podsjecajuci ga na stvari o kojima nije mislio prije. Moguce je da covjek potpuno zaboravi na nesto- sejtan ce ga podsjetiti kad stupi u namaz kako bi ga zbunio i odvukao njegove misli od Uzvisenog Allaha.

    Tako, njegovo srce vise nece biti skoncentrisano i izgubice obecanu nagradu, jer nju dobija samo onaj cije srce zaista bude prisutno u namazu. Covjek ce zavrisiti molitvu bez poboljsanja svog polozaja i sa nesmanjenim teretom grijeha, jer namaz iskupljuje grijehe samo kada je obavljen pravilno, sa perfektnom skrusenoscu, i ako rob stoji pred Uzvisenim Allahom ponizno .dusom i tjelom.

    Allahov Posalnik s.a.v.s. poducio nas je sljedecim metodama za borbu protiv sejtanovog lukavstva i kako da se oslobodimo njegovih vesvesa: "Ebu-l-A'as r.a., prenosi da je rekao: "O Allahov Poslanice, sejtan me prekida u namazu i ja postajem zbunjen i grijesim u ucenju." Allahov Poslanik s.a.v.s. mu odgovori: "To je sejtan po imenu Hinzib. Ako osjetis njegovo prisustvo, utjeci se Allahu od njega i pljucni (suho pljuckanje) tri puta, na lijevu stranu." Ebu-l-A'as je rekao: "Tako sam i postupio i Uzviseni Allah ga je udaljio od mene." (Muslim)

    Allahov Posanik s.a.v.s. govorio nam je i o drugim sejtanovim spletkama i kako da postupamo. Rekao je: "Kada neko od vas ustane da klanja, sejtan mu pridje i ometa ga, zbunjuje i pokusava ga natjerati da pogrijesi u namazu, stvarajuci mu sumnju u mozgu – klanjac zaboravi koliko je rekjata obavio. Ako se to desi, klanjac treba da ucini sehvi-sedzdu dok sjedi." (Buhari)

    Druga sejtanova spletka opisana je na sljedci nacin. Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: "Ako neko od vas klanja i osjeti pomjeranje u zadnjem dijelu tijela i nije siguran da li je izgubio abdest ili ne, neka ne prekida namaz, osim ako je cuo zvuk ili osjetio ruzan miris."

    Doista, njegove smicalice mogu biti veoma neobicne, sto nam pokazuje i sljedeci hadis. Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. bio upitan o covjeku koji je mislio da je izgubio abdest, dok ustvari nije. Allahov Poslanik s.a.v.s. odgovorio je: "Sejtan moze doci bilo kome od vas dok klanja i otvoriti njegove butine, pa ce on misliti da je uzgubio abdest, dok u stvaru nije. Ako se to desi, neka ne prekida namaz, osim u slucaju da cuje zvuk ili osjeti ruzan miris." (Taberani)

    MES'ELA

    Ovo je sejtanska obmana, koju "Hinzib" sprovodi na pojedinim klanjacima: On pokusava da ih ometa dok klanjaju, nagovarajuci ih da misle na druge vrste ibadeta, a ne na namaz koji obavljaju, kao na primjer: Da'va, islamsko obrazovaje, znanje. Klanjaci pocinju da duboko razmisljaju o ovim temama i prestaju da se koncentrisu na ono sto uce. Neke cak zbuni sugerisuci im da je Omer, r.a., kovao planove za vojsku u toku molitve.

    Sejhu-l-Islam Ibn Tejmijje nam razjasnjava ovaj slucaj i kaze: "Prenosi se, da je Omer Ibn Hattab, r.a., rekao: 'Kujem planove za moju vojsku dok sam u namazu', - to je zbog toga, sto je Omer, r.a., bio u dzihadu, vodza pravovjernih i vojskovodza. Klanjao je namaz u strahu' (Salatu El-Hauf), jer je istovremeno pazio na neprijatelja, bez obzira da li je borba bila u toku ili ne. Duznost mu je bila da klanja i da vodi dzihad, pa je to morao izvrsavati na najbolji moguci nacin".

    Uzviseni Allah Kaze:
    O vjernici, kd se s kakvom cetom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli ono sto zelite. (El-Enfal, 45.) Jasno je da covjek ne moze imati isti dusevni mir za vrijeme dzihada i u bezbjednosti; ako se desi, da covjekov namaz ima mali nedostatak zbog dzihada, to ne znaci da je njegov iman falican. Zbog toga mozemo reci, dasu norme za namaz lavavije - u vremenu rata i opasnosti, u poredenju sa normama - za vrijeme mira. Uzviseni Allah nam govori o molitvi u ratnim uslovima:
    A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u odredzeno vrijeme molitvu obavljaju. (En-Nisa', 103.) Jasno je navedeno da se namaz u bezbjednosti ne obavlja na isti nacin kao u ratnim uslovima.

    Pored toga, ako je covjekov iman jak, imace dovoljno prisutnost duha, cak i ako razmislja o drugim stvarima u toku namaza.

    Uzviseni Allah ucinio je da se istina ucvrsti u Omerovom srcu i on je bio nadahnuti govornik, tako da nije cudno da osoba ovakvog karaktera kuje planove za vojsku dok klanja. On je to mogao uciniti, dok drugi ne bi mogli. Bez sumnje - da nije imao obaveze oko dzihada, prisutnost mozga i srca bi mu bila veca u namazu. Cak i Allahov Poslanik savs u mirnim vremenima imao je perfektniji namaz od onog u ratnim opasnostima, sto se ogledalo u njegovom spoljasnjem izgledu. Ako je Uzviseni Allah spustio olaksice u fizickim pokretima za vrijeme namaza u ratnoj situaciji, kako je tek u pogledu unutrasnjeg aspekta?

    U zakljucku mozemo konstatovati da ako osoba, zbog nedostatka vremena, misli na nesto sto je obavezno (dok klanja) nije isto kao kad osoba koja nije u skripcu sa vremenom misli na nesto sto nije obaveza.

    Moguce je da je Omer, r.a., bio veoma zauzet i to je bilo jedino vrijeme koje je on imao na raspolaganju da misli na ratne planove, imajuci u vidu da je bio vodza Ummeta, sa puno obaveza i odgovornosti. Svako se moze naci u slicnoj situaciji u kojoj se Omer, r.a., nalazio. Ljudi uvjek misle (u toku namaza) na stvari na koje ne misle u toku dana, i to moze biti od sejtana. Jednom od ispravnih prethodnika neki covjek rekao je da je zakopao novac, ali se ne moze sjetiti na kom mjestu. On mu je odgovorio: "Idi i klanjaj". Covjek ga poslusa, ode da obavi namaz i sjeti se gdje je zakopao novac. Pa mu je receno: "Kako si znao ?" Odgovorio je: "Znam da ga sejtan nece ostaviti na miru dok klanja, a da ga ne podsjeti na nesto sto mu je vazno; ovom covjeku je najvaznije da se sjeti gdje je zakopao svoj novac". Iskren rob ce se truditi da ostvari perfektnu prisutnost misli u namazu, na isti nacin kao sto se trudi da potpuno uradi i sve ostalo sto mu je naredzeno. I nema moci,niti snage, bez Allaha, Uzvisenog, Svemoguceg". *1 [Medzmu'a-l-Fetava, 22/610]
  3. GAZIJA
    Offline

    GAZIJA Well-Known Member Staff Member

    Joined:
    Dec 4, 2007
    Messages:
    1,403
    Likes Received:
    4
    Trophy Points:
    48
    Gender:
    Male
    Occupation:
    social work
    Location:
    chicago
    Ratings Received:
    +6 / 1
    MISLITI NA ISPRAVNE PREDHODNIKE I KAKO SU KLANJALI

    Ovo ce sigurno povecati skrusenost kod covjeka i motivisati ga da slijedi njihov primjer.”Da smo samo mogli vidjeti kada bi se neko od njih podigao da klanja i poceo uciti rijeci svog Gospodara, bio bi svjestan cinjenice da stoji pred Gospodarom Svjetova i skrhan osjecajem strahopostovanja prema Njemu.” (El-Husu’u fi-s-Salat, od Ibn redzeba,str.22.)

    Kada bi Ibn Zubejr,r.a., ustao da klanja, bio bi poput stapa nepokretan zbog skrusenosti u svome srcu. Jenom je bio na sedzdi kada je iz katapulta ispaljen misail koji je pao ispred njega i pocjepao dio njegove odjece. On cak ni glavu nije podigao.

    Muselleme Ibn Besar je klanjao namaz u mesdzidu kada se jedan njegov dio srusio; ljudi su pobjegli, ali je on nastavio sa namazom, ne primjetivsi sta se desilo.
    Prenosi se da je jedan od ispravnih predhodnika bio- poput bacenog odjela na pod, drugi bi zavrsio namaza sa promjenjenom bojom lica, jer je stajao pred Uzvisenim Allahom; ne bi znali ko je stajao pored njih sa desne, a ko sa ljeve strane u namazu. Drugi bi pobljedio u licu dok bi uzimao abdest i bilo mu je receno: “Kada se abdestis, na tvome licu primjecujemo velike promjene.” Odgovorio je: “Zato sto znam ispred Koga ce da stanem.”

    Kada bi namasko vrijeme nastupilo, Ali Ibn Ebi Talib, r.a., bi bio ocigledno potresen i boja u licu bi mu se promjenila. Receno mu je: “Sta se desava s tobom?” Odgovorio je:

    “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo covjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.” (El-Ahzab,72.)

    Tako mi Allaha, vrijeme emaneta je nastupilo, kojeg je Uzviseni Allah ponudio nebesima i Zemlji i planinama, ali su oni odbili da prihvate iz straha, a ja sam prihvatio.

    Kada je Seid Tunuhi obavljao namaz, suze su mu tekle niz lice i bradu. Prenosi se da je jedan od Tabi’ina, kada je ustao da klanja, promijenio boju lica i rekao : “Da li znate ipred Koga cu da stanem i sa Kime cu da razgovaram ?” Ko od nas ima strah i postovanje prema Uzvisenom Allahu kao sto su ga oni imali?”

    Upitali su Amira Ibn Abdul-Kajsa: “Da li u toku molitve razmisljas o necemu drugom,nevezano za namaz?” Odgovorio je: “Postoji li ista drugo o cemu bi volio vise misliti nego na namaz?” Rekli su: “Mi mislimo o nama,u toku namaza.” Rekao je: “Na Dzennet i hurije?” Odgovorili su: “Ne, o nasim porodicama i imovini.” Rekao je: “Tako mi Allaha, bilo bi mi draze da me koplja probodu nego da mislim na ovozemaljske stvari u toku namaza.”

    Sa’d Ibn Muaz rekao je: “Posjedujem tri osobine koje bih zelio da zadrzim sve do smrti.Kada klanjam- ne mislim ni nasto drugo osim na namaz koji obavljam; kada cujem hadis Poslanika s.a.v.s. ne sumnjam u njegovu istinitost, i kada prisustvujem dzenazi, ne mislim ni na sta drugo osim na ono sto se na njoj kazuje.” (El-Fetava- Ibn Tejmije 22/605)

    Hatim, r.a. rekao je: “Izvrsavam sto mi je naredjeno;hodam sa strahopostovanjem u srcu prema Uzvisenom Allahu; pocinjem sa iskrenim nijjetom; spominjem i velicam Allaha; ucim Kur’an odmjerenim tempom, misleci o znacenju ajeta; klanjam s potpunom skrusenoscu, obavljam pravilno tesehhud, predam selam sa iskrenim nijjetom; zavrsavam sa iskrenoscu u srcu prema Uzvisenom Allahu i, na kraju, ipak strahujem da moj namaz nece biti primljen pa nastavljam da stremim ka boljem sve do smrti." ( El-Husu’ufi-s-Salat 27-28)

    Ebu Bekr es-Subgi rekao je: “Zivio sam u vremenu dva imama, mada nisam imao srece da ih licno cujem; Ebu Hatima Er-Razija i Muhammeda Ibn Nasra El-Mervezija.Ne znam da je iko imao bolji namaz od Ibn Nasra. Cuo sam da ga je strsljen ujeo za celo i krv je potekla niz lice, ali se on ni pomjerio nije.”

    Muhammed Ibn Jak’ub El-Ekrem rekao je: “Nisam vidio ljepseg namaza od namaza Muhammeda Ibn Nasra. Muhe bi slijetale na njegove usi, a on ih ne bi tjerao. Cudili smo se njegovoj skrusenosti u namazu. Strah je imao od Uzvisenog Allaha bio je ogroman, pa bi spustao bradu na prsa i polozaj u kojem je stajao podsjecao bi na prsa i polozaj u kojem je stajao podsjecao bi na uspravno parce drveta.” (Ta’zim Kadri-s-Salat,1/58.)

    Sejhu-l-Islam Ibn Tejmijje,r.a., kada je pocinjao sa namazom, toliko bi se tresao i da bi se oslanjao lijevo i desno.

    Uporedimo ovo sa nekima od nas danas koji u toku namaza gledaju na sat, popravljaju odjelo, diraju nos, razmisljaju o trgovini i novcu, zabavljaju se posmatrajuci dekoracije na tepihu i plafonu ili pokusavaju saznati ko klanjapored njih. Razmislimo da li bi smio da se ponasa na isti nacin kada bi stajao pred nekim danasnjim predsjednikom ili kraljem?


    POZNAVANJE PREIMUCSTVA SKRUSENOSTI U NAMAZU

    Ovo obuhvata sljedece:

    Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Ne postoji musliman koji kada nastupi namasko vrijeme, uzme pravilno abdest, posjeduje potpunu skrusenost, ruk’u ucini propisno, a da to ne bude iskupljenje za sve njegove prethodne grijehe, osim velikih grijeha i ovo vazi za cijeli zivot.” (Muslim)

    Nagrada za namaz zavisi od skrusenosti koja je prisutna kod nas, kao sto Allahov Poslanik s.a.v.s. kaze: “Allahov rob moze obaviti namaz, a da mu od toga ne bude nista primljeno, osim desetine, devetine, osmine, sedmine, sestine, petine, cetvrtine, trecine ili polovine.” (Ahmed)

    Samo dijelovi namaza u kojima je klanjac bio potpuno prisutan i skoncentrisan ce mu biti od koristi. Prenosi se da je Ibn Abbas,r.a.,rekao: “Od namaza cete imati samo onoliko, koliko ste bili prisutni u njemu.”

    Grijesi ce biti oprosteni ako se klanjac skoncentrise na namazu i postigne potpunu skrusenost, kao sto Allahov Poslanik s.a.v.s. kaze: “Kada rob ustane da klanja, svi njegovi grijesi spuste se na njegovu glavu i ramena. Svaki put kada ucini ruk’u ili sedzdu, neki od grijeha spadnu sa njega.” (Bejheki)

    El-Munavi kaze: “Znacenje ovog hadisa je da svaki put kada se obavi glavni dio namaza neki od grijeha spadnu sa klanjaca; Kada se namaz privede kraju i grijesi budu odstranjeni. Ovo se odnosi na namaz gdje su svi uslovi zadovoljeni i glavni dijelovi upotpunjeni. Rijec ‘rob’ i ‘ustane’ znace da klanjac stoji pred Uzvisenom Allahom u poziciji skormnog i poniznog roba.” (Bejheki)

    Klanjac, koji posjeduje skrusenost, ce se osjecati lahkim kada zavrsi molitvu, jer je ona izvor srece, uzivanja i utjehe za njega na ovom svijetu. Imace osjecaj da je u zatvorskoj celiji, sve do momenta kad ustane sa ponovo klanja. Namaz ce mu biti utjeha, a ne obaveza koja se mora uraditi i zavristi. Oni koji vole molitvu kazu: “klanjamo i osjecamo udobnost i utjehu u namazu”, kao sto Allahov Poslanik s.a.v.s.kaze: “O, Bilale, hajde da nas namaz odmori.” Nije rekao ‘da se odmorimo od njega’
    .
    Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Radost moga srca je u namazu.” Zato, ko postigne radost srca u namazu sigurno nece je traziti na bilo kojem drugom mjestu.

    UCENJE DOVA ZA VRIJEME NAMAZA, POSEBNO NA SEDZDI

    Nema sumnje da razgovor sa Uzvisenim Allahom, poniznost pred Njim, iskreno trazenje Njegove blagodati i pomoci - jaca vezu izmedzu roba i Njegovog Gospodara i povecava skrusenost. Dove su jedan vid ibadeta i naredzeno nam je da ih sto vise upucujemo.

    Uzviseni Allah kaze: "I javno i tajno ponizno molite." (El-En'am, 63)

    Allahov Poslanik savs rekao je: "Uzviseni Allah je srdit na onog ko mu ne upucuje dove." 1 [Biljezi Tirmizi, Kitabu-l-Da'vaat, 1/426; ocijenjen kao hasen - dobar u Sahihu-t-Tirmizi, 2686]

    Prenosi se da je Allahov Poslanik savs imao obicaj da uci dove na odredzenim mjestima u toku namaza: na sedzdi, izmedzu dvije sedzde i poslije na teshehhudu. Najvaznija dova je za vrijeme sedzde, jer je Allahov Poslanik savs rekao: "Rab je najblizi svom Gospodaru dok je na sedzdi, pa povecajte tada dove sto vise". 2 [Prenosi Muslim. Kitabu-s-Salat, poglavlje o Ruku i sedzdi, br. 215] I dodao je: "...Na sedzdi se trudite da uputite dove, jer ce zasigurno biti uslisane". 3 [Biljezi Muslim, Kitabu-s-Salat, poglavlje o zabrani ucenja Kur'ana na ruku i sedzdi, br. 207]

    Jedna od dova koje je Allahov Poslanik savs ucio na sedzdi bila je: "Allahummegfir li zenbi kullebu, dikkahu ve dzillehu, ve evvelehu ve ahirehu, ve alanijjetehu, ve sirrehu". (Gospodaru moj, oprosti mi sve moje grijehe, male i velike, prosle i buduce, javne i tajne.) 4 [Biljezi Muslim, poglavlje o Ucenju na ruku i sedzdi, br. 216.]

    Takodze je ucio; "Allahummegifr li ma esrertu ve ma e'alentu". (Gospodaru moj, oprosti mi ono sto sam ucinio javno i tajno.) 1 [Prenosi Nesai El-Mudzteba 2/569; Sahihu-l-Dzami', 1067.]

    Dove koje je Allahov Poslanik savs ucio izmedzu dvije sedzde su vec spomenute ranije. 2 [Poglavlje 11.]

    Od Ebu Hurejre r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik savs rekao: "Kada neko od vas zavrsi sa posljednim sjedenjem u namazu, neka zamoli Uzvisenog Allaha da ga sacuva od cetiri stvari: dzehenemske kazne, kaburske kazne, iskusenja u zivotu i na samrti i iskusenja mesiha dedzdzala (coravog Mesije)".

    Takodze bi imao obicaj uciti: "Allahumme inni e'uzu bike min serri ma amiltu, ve min serri ma lem e'amel". (Gospodaru moj, utjecem Ti se od zla kojeg sam uradio i zla kojeg nisam uradio.)

    "Allahumme hasibni hisaben jesiren". (Gospodaru moj, ucini moje poglavlje racuna lahkim.)

    On bi podsticao Ebu Bekra, r.a., da cini sljedecu dovu: "Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren, ve la jagfiru-z-zunube illa ente, fagfir li magfireten min indike ve-r-rhamni inneke ente-l-Gafuru-r-Rahim". (Gospodaru moj, doista sam sebi ucinio nasilje i niko ne moze oprostiti grijehe osim Tebe. Oprosti mi i smiluj mi se, jer Ti si Onaj koji neizmjerno prasta, Najmilostiviji.)

    Allahov Poslanik savs cuo je nekoga da uci na teshhedu: "Allahumme inni es'eluke ja Allah, El-Ehadu El-Samed ellezi lem jelid ve lem jelud ve lem jekun lehu kufuven ehad, en tegfir li zunubi inneke ente-l-Gafiru-r-Rahim". (Gospodaru, molim Tebe, O Allahu, Jedini, Ti si svakom utociste, Nisi rodio, niti Si rodzen, Tebi niko nije ravan, da mi oprostis grijehe, jer Ti neizmjerno prastas, Najmilstiviji.)

    On je savs rekao Ashabima: "Oprosteno mu je, oprosteno mu je".

    Allahov Poslanik savs cuo je drugog covjeka kako uci: "Allahumme inni es'eluke bi'enne leke-l-hamd, la ilahe illa ente vahdeke la serike leke el-Mennan ja'bedia-s-Semavati ve-l-erd, ja ze-l-Dzelali vel-l-Ikram, ja Hajju ja Kajjum, inni es'eluke-l-Dzenneh, ve e'uzu bike mine-n-Nar". (Gospodaru moj, Tebe molim, Tebi pripada svaka hvala, nema boga osim Tebe Jedinog, bez sudruga, Darivalac, Stvaraoc nebesa i Zemlje, Vlasnik Slave i Postovanja, Zivi i Vjecni, molim Te da mi podaris Dzennet i zastitis od Dzehennema.) Allahov Poslanik savs rekao je ashabima: "Da li znate kako je molio Allaha?" Rekli su: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju". Rekao je: "Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, molio je Allaha Njegovim Najuzvisenijim imenima i kada Ga neko moli njima - On mu se odaziva i ako mu je trezeno - On daje".

    Posljednje sto bi proucio, izmedzu tesehhuda i predaje selama bi bilo: "Allahummegfir li ma kaddemtu ve me abbertu, ve ma esrertu ve ma e'alentu, ve ma esreftu ve ma ente e'alemu bihi minni ente-l-Mukaddim ve ente-l-Mu'ehhir, la ilahe ila ente". (Gospodaru moj, oprosti mi moje ranije grijehe i kasnije, ono sto pocinih potajno i na javi, one u kojima nisam mjere imao, kao i one o kojima Ti znas bolje od mene. Ti si Prvi i Posljednji. Nema boga osim Tebe.) 1 [Ove i druge dove, sa njihovim isnadima, mogu se naci u Sifatu-s-Salat od Sejha Albanija, str. 163.]

    Memorisanje dova kao sto su ove, rijesava problem klanjaca koji ne znaju sta da uce poslije tesehhuda.

    ZIKROVI KOJI UCIMO POSLIJE NAMAZA

    Zikrovi takodze pomazu jacanju skrusenosti u srcu i uvecavaju blagodati i koristi namaza. Bez sumnje, jedan od najboljih nacina da se zastiti i ocuva dobro djelo je da bude popraceno drugim dobrim djelom. Tako ce onaj koji misli na zikrove poslije namaza uociti da oni pocinju trazenjem oprosti (tri puta), kao da klanjac trazi od svog Gospodara oprost, u slucaju da se desio bilo kakav nedostatak - u toku namaza ili u skrusenosti. Veoma je bitno obratiti paznju i na dobrovoljne namaze, jer oni nadoknadzuju propuste u farz-namazu, ukljucujuci i skrusenost.

    ODSTRANJIVANJE DISTRAKCIJE (SMETNJE) I SVEGA OSTALOG STO NEPOVOLJNO UTICE NA SKRUSENOST

    ODSTRANITI SVE STO ODVRACA PAZNJU KLANJACU

    Enes,r.a. je rekao: “Aisa,r.a. imala je dekorisanu raznobojnu zavjesu, koju je upotrebljavala prilikom prikrivanja jedne strane kuce, pa joj je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ’Skloni je, doista mi ukrasi na njoj odvracaju paznju dok klanjam.’” (Buhari)

    El-Kasim prenosi da je Aisa,r.a., imala materijal sa dekoracijom na njemu kojim je pokrivala udubljenje u zidu. Poslanik s.a.v.s. je klanjao ispred njega i rekao: ’Skloni ga, jer mi dekoracija na njemu skrece paznju dok klanjam’. Ona ga je sklonula i napravila jastuke od njega.”
    (Muslim)

    Sljedeca indikcija ovoga- Allahov Poslanik s.a.v.s. usao je u Ka’bu da klanja namaz i ugledao dva ovnovska roga. Kada je zavrsio namaz, rekao je Osmanu el-Hadzebiju: “Zaboravio sam da ti kazem da pokrijes rogove, jer u kuci ne smije biti nista sto skrece paznju klanjacima.” (Ebu Dawud)

    Ovo takodje, podrazumjeva i izbjegavanje obavljanja namaza na mjestima gdje prolaze ljudi, ima galame i glasova ili zustre diskusije, i gdje postoje
    vizuelne smetnje. Treba izbjegavati obavljanje molitve na mjestima koja su veoma topla ili hladna, ako je to moguce. Allahov Poslanik s.a.v.s. nas savjetuje da odlozimo podne- namaz u toku ljeta, dok najtopliji dio dana prodje.

    Ibn Kajjim (Allah mu se smilovao) rekao je: “Veoma toplo vrijeme moze sprijeciti klanjaca da ostvari potpunu skrusenost i prisustvo duha u namazu, pa ce on klanjati preko volje. Zato je Allahov Poslanik s.a.v.s. mudro rekao da se namaz odlozi dok najveca vrucina prodje, kako bismo bili prisutni duhom i ostvarili svrhu namaza- skrusenost i pokornost Allahu” (El-Vabil El-Sejjih, Daru-l-Bejan str.22)

    NE KLANJATI U ODJECI SA UKRASIMA, NATPISIMA,SVIJETLIM BOJAMA ILI SLIKAMA KOJE MOGU SMETATI KLANJACIMA

    Aisa r.a. rekla je: “Allahov Poslanik s.a.v.s. ustao je da klanja u kariranoj kosulji i gledao u njenu dekoraciju. Kada je zavrsio namaz, rekao je: ‘Odnesi ovu kosulju kod Ebu Dzahma bin Huzejfe i donesi mi drugu, jer me ometala u toku namaza.’”

    Bolje je da se namaz ne klanja u odjeci koje imaju slike; posebno moramo paziti i izbjegavati odjecu sa slikama zivih bica, jer je takva odjeca veoma rasprostranjena u danasnje vrijeme.



    NE OBAVLJATI NAMAZ PRI STAVLJANJU SOFRE ZA JELO, KOJU KLANJAC NAMJERAVA DA JEDE

    Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Ne obavljajte namaz ako je hrana pripremljena” (Muslim) Ako je hrana pripremljena i servirana ili ponudjena, covjek prvo treba da jede.

    Nece biti u stanju da ostvari potpunu koncentraciju i skrusenost u namazu. Jer osjeca potrebu za jelom.

    Ne treba ni da zuri da zavrsi obrok. Jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:”Ako je vecera postavljena, a nastupi vrijeme namaza, vecerajte prije nego sto obavite namaz i ne zurite da zavrsite sa obrokom.” U drugoj predaji: ”Ako je vecera pripremljena i ponudjena, a ikamet oglasen, prvo vecerajte i ne zurite sa jelom." (Buhari, Kitabu-l-ezan; Muslim)



    NE OBAVLJATI NAMAZ PRI POSTOJANJU FIZIOLOSKIH POTREBA

    Nema sumnje da je odstranjivanje fizioloskih potreba jedna od cinjenica koja utice na ostvarivanje skrusenosti u namazu. Allahov Poslanik s.a.v.s., zabranio je obavljanje namaza u slucaju da postoji potreba za mokrenjem ili obavljanjem velike nuzde. (Ibn Madze)

    Ako je neko u takvoj situaciji, prvo treba da ode u nuznik i obavi prirodne potrebe, cak i ako ce izostati iz dzemata, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ako neko od vas ima potrebu da ode u nuznik, a namaz je vec poceo, neka prvo ode u nuznik.” (Ebu Dawud)
    Ako se to desi dok klanjac obavlja namaz, treba ga prekinuti, otici i osloboditi se fizioloske potrebe, uzeti abdest i onda ponovo obaviti namaz, jer je Allahov Poslanik,s.a.v.s., rekao: “Nema namaza ako je hrana pripremljena ili ako se neko suzdrzava od nuzde." (Muslim)
    Suzdrzavanje ce u ovom slucaju sigruno negativno uticati na postizanje skrusenosti u namazu. Ovo se odnosi i na oslobadjanje vjetrova.

Share This Page