Da'ija koji poziva dobru mora dobro poznavati ono čemu poziva, a tome će se podučiti pitajući učene, istražujući i tragajući za odgovorom na svoje nejasnoće. Time će njegov poziv biti sazdan na jasnom znanstvenom pristupu, menhedžu zasnovanom na znanju. Neka se dobro čuva postupaka koji nisu utemeljeni na šerijatskom znanju, već na osjećajima i nekakvim hikajama. Osjećaji, mnoštvo ili ljubav prema nekoj osobi ne smiju biti podsticaj na rješavanje nekog problema bez znanja o samom problemu i njegovom lijeku...
Neka je svaka hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sve ashabe i one koji ih slijede u dobru. Doista je širenje šerijatskog znanja i poziv ljudi na dobro, jedno od najboljih djela kojima se vjernik približava svome Gospodaru i kojim zadobiva najuzvišenije stepene. Zbog toga je to bio i put svih Poslanika, 'alejhimusselam. Svi oni su to činili sa svojim narodima. Zadnji od njih i najbolji od svih njih, Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, također je to činio, pozivao narod svakom dobru i odvraćao ga od svakog zla,i Allah, subhanehu ve te'ala, propisao nam je i učinio ibadetom pokornost, poslušnost i slijeđenje Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Pošto je put popravka na visokom i časnom položaju u islamu, obaveza po onoga koji želi popravak jeste da bude svjestan posla kojeg čini, da ga čini sa čistim znanjem, čvrsto i jasno bez ikakvih nedoumica i nejasnoća: „Reci: 'Ovo je moj put. Na njemu pozivam Allahu jasno, sa znanjem, ja i onaj koji me slijedi!'" (Prijevod značenja, Jusuf, 108.) Onaj koji sa čistim i jasnim znanjem popravlja stanje, njegov poziv i njegov popravak urodit će plodom: zadobit će Allahovo zadovoljstvo i postići će veliku nagradu zbog toga što je od onih koji slijede i povode se za Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem. U ovom našem vremenu -Allahu neka je hvala- mnogi ljudi, i obični i oni koji traže znanje, usmjerili su se ka vratima dobra tragajući za njim, čineći ga i potpomažući ga. I pored ovog velikog dobra, sljedbenici zla nisu ostali ravnodušni već su svoje zlo povećali s ciljem odvraćanja ljudi od dobra. Rezultat ove neprestane borbe jeste da onaj koji želi popravak mora prije svega imati lijepo mišljenje o Allahu, subhanehu ve te'ala, a onda maksimalno se zalagati u popravljanju i pozivu ljudi u skladu sa šerijatskim dokazima i njihovim razumijevanjem od strane ispravnih prethodnika, rahmetullahi 'alejhim. U nekoliko sljedećih tekstova pisat ćemo o smjernicama i uputstvima iz Allahove Knjige, Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i govora islamskih učenjaka koji govore o načinu popravljanja i pozivanja ljudi dobru. Gospodaru naš, učvrsti one koji pozivaju dobru, koji žele popravak! Opskrbi ih ispravnim znanjem i korisnim djelom! Blagoslovi njihov trud! Ujedini njihova srca! Njihove oči učini radosnim s popravkom zajednice u kojoj žive i vraćanjem ponovnog ponosa ovom Ummetu.
Iskrenost u djelu
Iskrenost radi Allaha u djelu je osnova uspjeha djela i spas onoga koji čini dotično djelo. To je početna osnova koja ukoliko bude ispravna, ispravan će biti i čovjek i njegovo djelo, dočim, ako ova osnova bude iskvarena, pa, i sam čovjek će biti neispravan i njegovo djelo, neminovno. Zbog važnosti iskrenosti, naredba na nju je došla u velikom broju ajeta: „A nije im bilo naređeno osim da Allaha obožavaju iskreno mu ispovijedajući vjeru!" (Prijevod značenja, El-Bejjina, 5.) „Reci: 'Meni je naređeno da obožavam Allaha iskreno Mu ispovijedajući vjeru!" (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 11.) „Mi smo ti objavili istinitu Knjigu! Allaha obožavaj iskreno Mu ispovijedajući vjeru!" (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 2.) „I obraćajte se samo Njemu kad god namaz obavljate i dozivajte samo Njega iskreno Mu ispovijedajući vjeru." (Prijevod značenja, El-E'araf, 29.) „I samo Allaha dozivajte iskreno Mu ispovijedajući vjeru, makar to prezirali nevjernici." (Prijevod značenja, Gafir, 14.) Zbog iskrenosti Allah, subhanehu ve te'ala, podarit će bereketa vjerniku u njegovim djelima, povećati mu uputu i čvrstinu u njoj. Zato ćete vidjeti kako pojedini vjernici koji imaju iskrene savjete, a nemaju mnogo znanja, da im je Allah podario bereketa u njihovom trudu pa su njihovi savjeti urodili plodom, ostavili su traga na one koje su pozivali i savjetovali. Rezultat svega toga jeste njihova iskrenost. Stoga je na onome koji poziva dobru da moli Allaha, subhanehu ve te'ala, da ga opskrbi iskrenošću u svim njegovim postupcima. Ako mu se njegova duša suprotstavi u tome pa ga skrene s puta iskrenosti, na njemu je da se bori sa svojom dušom pa će ubrzo vidjeti ono što će obradovati njegove oči, a prsa mu učiniti prostranim. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „A one koji se budu borili radi Nas, Mi ćemo ih uputiti Našim putevima! Allah je, uistinu, s dobročiniteljima!" (Prijevod značenja, El-Ankebut, 69.) Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onome koji navikne svoju dušu na činjenje djela samo radi Allaha, ništa mu neće biti teže od činjenja djela radi nekoga drugog; kao i onome koji navikne svoju dušu na činjenje djela iz svojih strasti, ništa mu neće biti teže od iskrenosti i činjenja djela samo radi Allaha, subhanehu ve te'ala." ('Uddetu-s-sabirin, 82. str.)
Rad po naučenom znanju
Najviše što može zaustaviti popravak stanja i nauditi tome jeste žurba za popravkom bez znanja. Na popravljanje stanja podstiče ih ljubomora i osjećaji. Ovakvi postupci -iako u njima ima želje za širenjem dobra i suzbijanjem zla, neće mnogo koristiti, već će, naprotiv, takvi postupci dovesti do pogoršavanja stanja. Razlog svega toga je udaljenost od menhedža-pravca zasnovanog na znanju. Zbog toga svaki onaj koji želi da popravlja stanje oko sebe, mora prvo sebe izgraditi znanjem iz Kur'ana i Sunneta s razumijevanjem istih na način kako su ih razumijevale prve generacije. Stoga, pitanje učenih za ono što ne znamo, Allah, subhanehu ve te'ala, je učinio ibadetom Njemu Uzvišenom: „... pa upitajte učene ako vi ne znate." (Prijevod značenja En-Nahl, 43.) S pitanjem učenih prestaju nejasnoće i onaj koji želi popravljati stanje biva jasan i siguran u svojim postupcima i svome pozivu, s Allahovom dozvolom. Imam Buharija, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Poglavlje: Znanje prije riječi i djela, zbog riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: 'I znaj da nema istinskog boga osim Allaha', pa je otpočeo sa znanjem." Hafiz Ibnu Hadžer, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Za njegove (Buharijine) riječi: 'Poglavlje: Znanje prije riječi i djela', Ibnu Munir, rahmetullahi 'alejh, je rekao: 'Namjeravao je ovime reći da je znanje uslov ispravnosti riječi i djela, pa se ne uzimaju u obzir bez znanja. Ono biva prije njih, pa je znanje ono što nijjet čini ispravnim, a nijjet je ono što djelo čini ispravnim. Na to je upozorio autor (tj. Buharija), kako neko ne bi zbog riječi: 'Znanje ne vrijedi bez djela', ostavio traženje znanja ili bio nemaran prema njemu.'" (Fethul-Bari, 1/193.) Imam El-Ajni, rahmetullahi 'alejh, je rekao za prethodno spomenuto, raspored poglavlja kod Buharije: „Ovo poglavlje pojašnjava činjenicu da je znanje prije riječi i djela, pa se tako neka stvar prvo nauči a zatim se govori o njoj i radi po njoj. Tako znanje prethodi njima (riječi i djelu)." (Umdetul-Kari, 1/418.) U svakom slučaju, da'ija koji poziva dobru mora dobro poznavati ono čemu poziva, a tome će se podučiti pitajući učene, istražujući i tragajući za odgovorom na svoje nejasnoće. Time će njegov poziv biti sazdan na jasnom znanstvenom pristupu, menhedžu zasnovanom na znanju. Neka se dobro čuva postupaka koji nisu utemeljeni na šerijatskom znanju, već na osjećajima i nekakvim hikajama.
Osjećaji, mnoštvo, ljubav prema nekoj osobi ne smiju biti podsticaj na rješavanje nekog problema bez znanja o samom problemu i njegovom lijeku. O ti koji želiš popravak neka tvoja vodilja u ovome budu riječi: „Reci: 'Ovo je moj put na kojem pozivam Allahu, jasno sa znanjem ...'" (Prijevod značenja Jusuf, 108.) Imam Bin Baz, rahmetullahi 'alejh, govoreći o ahlaku da'ije kaže: „Drugo svojstvo: Moraš dobro poznavati svoj poziv, svoju da'vu, tj. moraš imati znanje. Ne budi neznalica po pitanju onoga čemu pozivaš: 'Reci: -Ovo je moj put na kojem pozivam Allahu, jasno sa znanjem ...-' (Prijevod značenja Jusuf, 108.) Znanje se mora posjedovati. Znanje je obaveza. Dobro se pazi da ne pozivaš sa neznanjem. Dobro se pazi da ne govoriš o onome o čemu nemaš znanja. Neznalica više poruši nego što izgradi, više uništi nego popravi. Boj se Allaha, Allahov robe! Dobro se pazi da ne govoriš o Allahu bez znanja. Ne pozivaj ničemu osim nakon što se podučiš tome, nakon što saznaš šta je Allah, subhanehu ve te'ala, rekao o tome i šta je o tome rekao Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Znanje se mora imati. Na da'iji je da ima znanje o onome čemu poziva." (Ahlaku du'at, šejh Abdul-Aziz Bin Baz, rahmetullahi 'alejh)
El-Asr broj 27,tema: Da'va · piše: Abdul-Aziz b. Muhammed b. Abdullah es-Sedhan
www.el-asr.com
Neka je svaka hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sve ashabe i one koji ih slijede u dobru. Doista je širenje šerijatskog znanja i poziv ljudi na dobro, jedno od najboljih djela kojima se vjernik približava svome Gospodaru i kojim zadobiva najuzvišenije stepene. Zbog toga je to bio i put svih Poslanika, 'alejhimusselam. Svi oni su to činili sa svojim narodima. Zadnji od njih i najbolji od svih njih, Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, također je to činio, pozivao narod svakom dobru i odvraćao ga od svakog zla,i Allah, subhanehu ve te'ala, propisao nam je i učinio ibadetom pokornost, poslušnost i slijeđenje Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Pošto je put popravka na visokom i časnom položaju u islamu, obaveza po onoga koji želi popravak jeste da bude svjestan posla kojeg čini, da ga čini sa čistim znanjem, čvrsto i jasno bez ikakvih nedoumica i nejasnoća: „Reci: 'Ovo je moj put. Na njemu pozivam Allahu jasno, sa znanjem, ja i onaj koji me slijedi!'" (Prijevod značenja, Jusuf, 108.) Onaj koji sa čistim i jasnim znanjem popravlja stanje, njegov poziv i njegov popravak urodit će plodom: zadobit će Allahovo zadovoljstvo i postići će veliku nagradu zbog toga što je od onih koji slijede i povode se za Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem. U ovom našem vremenu -Allahu neka je hvala- mnogi ljudi, i obični i oni koji traže znanje, usmjerili su se ka vratima dobra tragajući za njim, čineći ga i potpomažući ga. I pored ovog velikog dobra, sljedbenici zla nisu ostali ravnodušni već su svoje zlo povećali s ciljem odvraćanja ljudi od dobra. Rezultat ove neprestane borbe jeste da onaj koji želi popravak mora prije svega imati lijepo mišljenje o Allahu, subhanehu ve te'ala, a onda maksimalno se zalagati u popravljanju i pozivu ljudi u skladu sa šerijatskim dokazima i njihovim razumijevanjem od strane ispravnih prethodnika, rahmetullahi 'alejhim. U nekoliko sljedećih tekstova pisat ćemo o smjernicama i uputstvima iz Allahove Knjige, Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i govora islamskih učenjaka koji govore o načinu popravljanja i pozivanja ljudi dobru. Gospodaru naš, učvrsti one koji pozivaju dobru, koji žele popravak! Opskrbi ih ispravnim znanjem i korisnim djelom! Blagoslovi njihov trud! Ujedini njihova srca! Njihove oči učini radosnim s popravkom zajednice u kojoj žive i vraćanjem ponovnog ponosa ovom Ummetu.
Iskrenost u djelu
Iskrenost radi Allaha u djelu je osnova uspjeha djela i spas onoga koji čini dotično djelo. To je početna osnova koja ukoliko bude ispravna, ispravan će biti i čovjek i njegovo djelo, dočim, ako ova osnova bude iskvarena, pa, i sam čovjek će biti neispravan i njegovo djelo, neminovno. Zbog važnosti iskrenosti, naredba na nju je došla u velikom broju ajeta: „A nije im bilo naređeno osim da Allaha obožavaju iskreno mu ispovijedajući vjeru!" (Prijevod značenja, El-Bejjina, 5.) „Reci: 'Meni je naređeno da obožavam Allaha iskreno Mu ispovijedajući vjeru!" (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 11.) „Mi smo ti objavili istinitu Knjigu! Allaha obožavaj iskreno Mu ispovijedajući vjeru!" (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 2.) „I obraćajte se samo Njemu kad god namaz obavljate i dozivajte samo Njega iskreno Mu ispovijedajući vjeru." (Prijevod značenja, El-E'araf, 29.) „I samo Allaha dozivajte iskreno Mu ispovijedajući vjeru, makar to prezirali nevjernici." (Prijevod značenja, Gafir, 14.) Zbog iskrenosti Allah, subhanehu ve te'ala, podarit će bereketa vjerniku u njegovim djelima, povećati mu uputu i čvrstinu u njoj. Zato ćete vidjeti kako pojedini vjernici koji imaju iskrene savjete, a nemaju mnogo znanja, da im je Allah podario bereketa u njihovom trudu pa su njihovi savjeti urodili plodom, ostavili su traga na one koje su pozivali i savjetovali. Rezultat svega toga jeste njihova iskrenost. Stoga je na onome koji poziva dobru da moli Allaha, subhanehu ve te'ala, da ga opskrbi iskrenošću u svim njegovim postupcima. Ako mu se njegova duša suprotstavi u tome pa ga skrene s puta iskrenosti, na njemu je da se bori sa svojom dušom pa će ubrzo vidjeti ono što će obradovati njegove oči, a prsa mu učiniti prostranim. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „A one koji se budu borili radi Nas, Mi ćemo ih uputiti Našim putevima! Allah je, uistinu, s dobročiniteljima!" (Prijevod značenja, El-Ankebut, 69.) Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Onome koji navikne svoju dušu na činjenje djela samo radi Allaha, ništa mu neće biti teže od činjenja djela radi nekoga drugog; kao i onome koji navikne svoju dušu na činjenje djela iz svojih strasti, ništa mu neće biti teže od iskrenosti i činjenja djela samo radi Allaha, subhanehu ve te'ala." ('Uddetu-s-sabirin, 82. str.)
Rad po naučenom znanju
Najviše što može zaustaviti popravak stanja i nauditi tome jeste žurba za popravkom bez znanja. Na popravljanje stanja podstiče ih ljubomora i osjećaji. Ovakvi postupci -iako u njima ima želje za širenjem dobra i suzbijanjem zla, neće mnogo koristiti, već će, naprotiv, takvi postupci dovesti do pogoršavanja stanja. Razlog svega toga je udaljenost od menhedža-pravca zasnovanog na znanju. Zbog toga svaki onaj koji želi da popravlja stanje oko sebe, mora prvo sebe izgraditi znanjem iz Kur'ana i Sunneta s razumijevanjem istih na način kako su ih razumijevale prve generacije. Stoga, pitanje učenih za ono što ne znamo, Allah, subhanehu ve te'ala, je učinio ibadetom Njemu Uzvišenom: „... pa upitajte učene ako vi ne znate." (Prijevod značenja En-Nahl, 43.) S pitanjem učenih prestaju nejasnoće i onaj koji želi popravljati stanje biva jasan i siguran u svojim postupcima i svome pozivu, s Allahovom dozvolom. Imam Buharija, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Poglavlje: Znanje prije riječi i djela, zbog riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: 'I znaj da nema istinskog boga osim Allaha', pa je otpočeo sa znanjem." Hafiz Ibnu Hadžer, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Za njegove (Buharijine) riječi: 'Poglavlje: Znanje prije riječi i djela', Ibnu Munir, rahmetullahi 'alejh, je rekao: 'Namjeravao je ovime reći da je znanje uslov ispravnosti riječi i djela, pa se ne uzimaju u obzir bez znanja. Ono biva prije njih, pa je znanje ono što nijjet čini ispravnim, a nijjet je ono što djelo čini ispravnim. Na to je upozorio autor (tj. Buharija), kako neko ne bi zbog riječi: 'Znanje ne vrijedi bez djela', ostavio traženje znanja ili bio nemaran prema njemu.'" (Fethul-Bari, 1/193.) Imam El-Ajni, rahmetullahi 'alejh, je rekao za prethodno spomenuto, raspored poglavlja kod Buharije: „Ovo poglavlje pojašnjava činjenicu da je znanje prije riječi i djela, pa se tako neka stvar prvo nauči a zatim se govori o njoj i radi po njoj. Tako znanje prethodi njima (riječi i djelu)." (Umdetul-Kari, 1/418.) U svakom slučaju, da'ija koji poziva dobru mora dobro poznavati ono čemu poziva, a tome će se podučiti pitajući učene, istražujući i tragajući za odgovorom na svoje nejasnoće. Time će njegov poziv biti sazdan na jasnom znanstvenom pristupu, menhedžu zasnovanom na znanju. Neka se dobro čuva postupaka koji nisu utemeljeni na šerijatskom znanju, već na osjećajima i nekakvim hikajama.
Osjećaji, mnoštvo, ljubav prema nekoj osobi ne smiju biti podsticaj na rješavanje nekog problema bez znanja o samom problemu i njegovom lijeku. O ti koji želiš popravak neka tvoja vodilja u ovome budu riječi: „Reci: 'Ovo je moj put na kojem pozivam Allahu, jasno sa znanjem ...'" (Prijevod značenja Jusuf, 108.) Imam Bin Baz, rahmetullahi 'alejh, govoreći o ahlaku da'ije kaže: „Drugo svojstvo: Moraš dobro poznavati svoj poziv, svoju da'vu, tj. moraš imati znanje. Ne budi neznalica po pitanju onoga čemu pozivaš: 'Reci: -Ovo je moj put na kojem pozivam Allahu, jasno sa znanjem ...-' (Prijevod značenja Jusuf, 108.) Znanje se mora posjedovati. Znanje je obaveza. Dobro se pazi da ne pozivaš sa neznanjem. Dobro se pazi da ne govoriš o onome o čemu nemaš znanja. Neznalica više poruši nego što izgradi, više uništi nego popravi. Boj se Allaha, Allahov robe! Dobro se pazi da ne govoriš o Allahu bez znanja. Ne pozivaj ničemu osim nakon što se podučiš tome, nakon što saznaš šta je Allah, subhanehu ve te'ala, rekao o tome i šta je o tome rekao Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Znanje se mora imati. Na da'iji je da ima znanje o onome čemu poziva." (Ahlaku du'at, šejh Abdul-Aziz Bin Baz, rahmetullahi 'alejh)
El-Asr broj 27,tema: Da'va · piše: Abdul-Aziz b. Muhammed b. Abdullah es-Sedhan
www.el-asr.com