Svojstva i znakovi ljubavi prema Allahu

Discussion in 'Ispravno Vjerovanje' started by GAZIJA, Jun 23, 2010.

  1. GAZIJA
    Offline

    GAZIJA Well-Known Member Staff Member

    Joined:
    Dec 4, 2007
    Messages:
    1,403
    Likes Received:
    4
    Trophy Points:
    48
    Gender:
    Male
    Occupation:
    social work
    Location:
    chicago
    Ratings Received:
    +6 / 1
    [​IMG]Ljubav uopšteno, i ljubav prema Allahu posebno, ima svoja sastavna svojstva bez kojih nije potpuna. Ovdje ćemo spomenuti neka od glavnih svojstava ljubavi vjenika prema Savršenom Voljenom.

    - Često spominjanje Voljenog i ustrajnost u tome

    „Jedan od znakova ljubavi jeste često spominjanje voljenog i ustrajnost u tome. Ko nešto voli često to spominje i srcem i dušom. Zbog toga je Allah Uzvišeni naredio Svojim robovima da Ga spominju u svim situačijama. Naredio im je da Ga spominju čak i kad su u najvećem strahu. Rekao je Uzvišeni: „O vjernici, kada se sa kakvom skupinom sukobite postojani budite i Allaha spominjite da biste postigli ono što želite“ (El-Enfal, 45.) Zaljubljenici se ponose spominjanjem Voljenog i u situačijama koje su opasne po život. (...) Znak iskrene ljubavi jeste spominjanje Voljenog i u dobru i u zlu. (...) Spominjanje koje ukazuje na iskrenost u ljubavi jeste to da prvo čega se zaljubljeni sjeti, kada se probudi, bude Voljeni, kao i to da On bude posljednje o čemu je razmišljao prije nego je zaspao, kao što pjesnik veli:

    آخر شيء أنت في كل هجعة وأول شيء أنت وقت هبوبي...

    Ti si zadnje o čemu sam razmišljao prije nego sam zaspao
    I prvo čega sam se sjetio kada sam se probudio.

    Sjećanje na voljenog ne biva nakon što smo ga potpuno zaboravili, nego ga se sjećamo snagom ljubavi naše duše. Moguće je da ga privremeno zaboravimo zbog neke situacije ili događaja i kada to prođe mi ćemo opet razmišljati o voljenom. Najveći stepen ljubavi jeste da čovjek svojim jezikom ne spominje osim voljnog, zatim da svoje srce rezerviše samo za sjećanje na nejga, pa da i jezik i srce spominju samo voljenog. Kao što je spominjanje jedan od rezultata ljubavi, isto tako je ljubav jedan od rezultata spominjanja, i to je dvoje povezano uzročno-posljedičnom vezom. Klica ljubavi zaliva se vodom zikra, a najbolji zikr jeste onaj čiji je rezultat ljubav...“ (Ibnul-Qajjim) (1)


    - Pokoravanje naredbama Voljenog i davanje prednosti Njegovim nad svojim željama

    Jedan od znakova ljubavi jeste i pokoravanje naredbama voljenog i davanje prednosti njegovim nad vlastitim željama, tako da se poistovijete želje voljenog sa željama onoga koji voli. Ovo je istinsko i ispravno sjedinjenje, a ne tjelesno sjedinjenje, kao što to tvrde ateisti koji se povode za kršćanima. Nema sjedinjenja osim u onome što se želi, i ovo sjedinjenje je znak iskrene ljubavi, tako da ono što želi voljeni i onaj koji voli bude jedno. Nije iskreni zaljubljenik onaj koji ima želju koja se suprotstavlja onome što od njega želi voljeni njegov, već takav želi nešto od svog voljenog, a nije onaj koji želi voljenog, a ako i bude želio voljenog, onda ne želi ono što voljeni želi.

    Zaljubljenici se dijele na tri vrste:
    - Oni koji žele neku korist od Voljenog,
    - Oni koji žele Voljenog i
    - Oni koji žele ono što voljeni želi uz njihovu želju samog Voljenog i to je najviši stepen ljubavi.

    Ovo je naujzvišeniji vid zuhda, jer se odrekao vlastitih želja koje se suprotstavljaju onome što Voljeni želi, i razlika između ovoga i zuhda od dunjaluka je veća od razlike između neba i Zemlje.

    Postoji pet vrsta zuhda:
    - Zuhd u blagodatima dunjaluka,
    - Zuhd u duši (2),
    - Zuhd kada je u pitanju ugled i vlast,
    - Zuhd od svega mimo Voljenog, i
    - Zuhd od svake želje koja se razlikuje od onoga što Voljeni želi.

    Ovo se postiže potpunim slijeđenjem voljenog Poslanika. Kaže Uzvišeni: „Reci: ’Ako Allaha volite, mene slijedite, pa će Allah vas voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah je Onaj Koji prašta i Samilostan je.“ (Alu ’Imran, 31.) Uzvišeni je učinio slijeđenje Njegovog Poslanika uzrokom Njegove ljubavi, a da rob bude voljen od Allaha jeste više od toga da on voli Allaha. Nije samo cilj da čovjek voli Allaha, već je poenta da tebe Allah zavoli. Tako je pokornost Voljenom dokaz ljubavi prema Njemu, kao što je rekao pjesnik:

    تعصي الإله وأنت تزعم حبه هذا محال في القياس بديع
    لو كان حبك صادقا لأطعته إن المحب لمن يحب مطيع...
    Nepokoran si Allahu, a tvrdiš da Ga voliš
    To je nemoguće i po svim mjerilima nečuveno je

    Da je tvoja ljubav iskrena pokoravao bi Mu se
    Jer onaj koji voli svom voljenom pokoran je.“ (3)

    „Jahja ibn Mu’az Er-Razi rekao je: ’Onaj ko tvrdi da voli Allaha Uzvišenog, a ne čuva Njegove granice – nije iskren u svojoj ljubavi.’“ (Ibnu-l-Qajjim) (4)


    - Potpuna predanost Voljenom i obuzetost Njime

    „Allah Uzvišeni ne dopušta da rob osjeti slast Njegovog blada i darova, ljepotu Njegovog društva i blizine, sreću i zadovoljstvo uz Njega, ako u srcu roba postoji veza sa još nekim pored Allaha Uzvišenog, pa makar taj rob bio i pobožnjak, učenjak i zahid. Naime, Allah Uzvišeno odbija da u srce koje nije samo Njemu predato, koje svoju pažnju još nekome daje, spusti blago riznica Svojih. Allah Svevišnji spušta blago riznica Svojih u ono srce koje uz Njega siromaštvo smatra bogatstvom, a bogatstvo bez Njega siromaštvom, koje slavu bez Allaha smatra poniženjem, a uz Njega i poniženje vidi kao slavu, koji uživanje bez Allaha doživljava kao patnju, a patnju uz Njega osjeća kao uživanje.

    Jednom riječju kazano, On darove Svoje daje onom srcu koje život vidi samo uz Njega i sa Njim, a bez Njega život mu je poput smrti, ispunjen bolom, brigom, tugom i čemerom. Ovakav će vjernik biti nagrađen s dva dženneta: dunjalučkim džennetom, koji će brzo osjetiti, i onim ahiretskim Džennetom na Danu Sudnjem...“ (Ibnu-l-Qajjim) (5)

    „Zuhd dijelimo na više vrsta:

    - Zuhd od harama, i on je obavezan za svakog pojedinca,
    - Zuhd od sumnjivih stvari, i on može biti obavezan ako je sumnja velika, ili pohvalan ako je sumnja mala, tj. šerijatskom bavljenje ovom vrstom zuhda bit će spram veličine sumnjive stvari,
    - Zuhd od svega bespotrebnog i suvišnog,
    - Zuhd od govora, pogleda, traženja, susreta i drugih stvari koje čovjeku neće donijeti nikakve koristi,
    - Zuhd od druženja sa ljudima,
    - Zuhd od svoga nefsa i svojih prohtjevima, odnosno radi Allaha čovjek zapostavi svoj ego,
    - Zuhd koji obuhvata i podrazumijeva sve prethodne vrste, a to je odricanje od svega drugog što roba obuzima pored Allaha.“ (Ibnu-l-Qajjim) (6)


    - Nestrpljenje u želji za susretom sa Voljenim


    „Jedan od dokaza iskrene ljubavi jeste mala količina strpljenja kada je u pitanju ponovni susret sa Voljenim, već se njegovo strpljenje pretvara u strpljenje na pokornosti Voljenom i strpljenje u sustezanju od nepokornosti Njemu, i strpljenje u poštovanju propisa Njegovih. Ovo je strpljenje zaljubljenika, a što se tiče onoga ko je strpljiv od susreta sa Njim, on je nema ljubavi u njemu prema Njemu, i obuzet ne nečim drugim mimo Njega. Pjesnik veli:

    والصبر يحمد في المواطن كلها وعن الحبيب فإنه لا يحمد...

    Strpljenje je pohvalno u svim situačijama
    Ali kada se treba strpjeti od Voljenoga (7)– onda pohvalno nije.

    Ko je strpljiv od susreta Voljenoga njegov sabur će ga odvesto do toga da izgubi ono što traži. Rekli su neki zaljubljenici:

    Kako je strpljenje lijepa osobina, ali u neviđenju lica tvojeg – onda nije
    Kada bi se dan ili čas što me od Tebe dijele prodavali za dunjaluk cijeli – onda skupo nije...“ (8)


    - Obaranje pogleda iz poštovanja prema Voljenom


    „Od znakova spoznaje jeste i poštovanje, jer što je spoznaja veća to su i poštovanje i skušenost izraženiji, kao što Uzvišeni veli: „A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.“ (El-Fatir, 28.) tj. oni koji su Ga spoznali. Allah Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao je: „Ja najbolje od njih poznajem Allaha i najskrušeniji sam pred Njim.“(9)“ (Ibnu-l-Qajjim) (10)

    S obzirom da vjernik prema Allahu osjeća ljubav u njenom najuzvišenijem vidu – obožavanju, uz spoznaju Njegova Veličanstva, Apsolutne Savršenosti i milosti, to proizvodi u njegovom srcu osjećaj stahopoštovanja, stida, skrušenosti, poniznosti i čežnje. Zato je od odlika vjernika koji je istinski zaljubljenik i svim svojim bićem obožava Gospodara Svevišnjeg i Svemilosnog – spuštanje pogleda ka zemlji kada Mu se obraća, što je znak strahopoštovanja, stida i osjećaja u srcu veličine Allahove Uzvišenosti i Veličanstva i Apsolutne Savršenosti. Kaže Ibnu-l-Qajjim: „Allah Uzvišeni ukazuje nam na savršenost odgoja Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, kada je uzdignut u noći Isra’a i Mi’radža, pa kaže: „Pogled mu nije skrenuo niti granicu prešao.“ (En-Nedžm, 17.) Ovo je vrhunac odgoja i poštovanja. Njegov pogled nije lutao lijevo-desno i nije nastojao da vidi ono što mu njegov Gospodar nije želio pokazati. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, žestoko zabranio klanjaču da gleda u pravcu neba dok obavlja namaz, prijeteći im da mogu zbog toga izgubiti vid. Negledanje u pravcu nebesa prilikom obavljanja molitve jeste vrhunac poštovanja prema Onome Kome se ta molitva upućuje. Klanjač je obavezan da na namazu stoji skrušeno, pogleda oborenog prema zemlji. Da nije Veličanstvo Gospodara svjetova, Uzvišenog, iznad Njegovog ’Arša, ne bi bilo razlike da li je pogled upravljen prema nebu ili prema zemlji.“ (Ibnu-l-Qajjim) (11)


    - Pomno i pažljivo slušanje riječi Voljenoga


    Od odlika iskrene ljubavi prema Allahu jeste i: „Pomno i pažljivo slušanje govora Voljenoga i posvjećivanje sluha Njemu u potpunosti tako da se njegov sluh i srce ispune Njegovim govorom. Ako se i desi da se prilikom slušanja Voljenog okrene prema nekom drugom, to je smao zbog pristojnosti, kao što veli pjesnik:

    وأديم لحظ محدثي ليرى أن قد فهمت وعندكم عقلي...

    Gledam u sagovornika da bi vidio da razumio sam ga,
    ali kod vas se nalazi razum moj...

    Ako bi i slušao govor nekog drugog to bi opet bilo ako bi tema njegova bila o Voljenom, posebno ako to bude Njegovim govorom (12), jer onda to doživljava kao razgovor sa Njim, kao što je neko rekao: „Nema ništa slađe za njih (13) i njihova srca od slušanja govora njihovog Voljenog i u tome je vrhunac onoga što oni traže.“ Zbog ovoga je vjernicima nema ništa slađe od slušanja Kur’ana. U Sahihu je preneseno od Ibn Mes’uda, r.a., da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: Uči mi, pa rekoh: Zar da ja tebi učim Kur’an a tebi je objavljen? Reče: Ja doista volim da ga čujem od nekog drugog. Pa sam mu proučio od početka sure En-Nisa’ dok nisam stigao do ajeta: „A šta će biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?“ (En-Nisa’, 41.) Allah Poslanik mu reče: Dosta je sad..., pa sam podigao glavu i vidio da su se oči njegove ispunile suzama.“ (14) Veliki je broj onih koji su iz ljubavi prema slušanju Kur’ana umirali kada bi čuli nekog kako ga uči tužnim glasom. To su oni koje je ubila ljubav prema Kur’anu, a ne ljubav prema djevojkama i ženama.“ (Ibnu-l-Qajjim) (15)


    - Ljubav prema onome što je Voljeni pripisao Sebi iz počasti


    Jedan od znakova ljubavi prema Allahu Uzvišenom jeste ljubav prema onome što je On pripisao Sebi jer to nešto kod Njega ima veliki značaj, kao što je slučaj sa Ka’bom, za koju se kaže da je to bejtullah – Allahova kuća, pripisujući je Sebi zbog njenog značaja kod Njega Uzvišenog. Kaže Ibnu-l-Qajjim: „U tome leži tajna što su srca velikog broja ljudi vezana za Ka’bu, tako da je onima koji je vole draže boraviti kod nje nego u svojoj domovini sa bližnjim svojima. Putovanje, koje je u osnovi vrsta patnje, njima predstavlja užitak kada putuju ka Ka’bi. Zbog nje se izlažu opasnostima, putuju kroz pustinje i nenaseljena područja, podnose pri tome umor i tegobe, ali i pored toga oni žurno kreću na putu prema njoj.

    نعم أسعى إليك على جفوني وإن بعدت لمسراك الطريق...

    Da, putujem ka tebi najbrže što mogu
    Bez obzira koliko daljina do tebe velika bila.

    Tajna ove ljubavi leži u tome što ju je Uzvišeni Gospodar Sebi pripisao u Njegovom govoru: „I očisti Moju kuću za one koji će je obilaziti...“ (El-Hadždž, 26.) Pjesnik veli:

    لما انتسبت إليك صرت معظما وعلوت قدرا دون من لم ينسب...

    Kada sam se nazvao tvojim, to me je uzdiglo
    I postao sam ugledniji od onih koji se tebi ne pripisuju...

    Sve što je vezano za Voljenog postaje također voljeno...“ (Ibnul-Qajjim) (16)


    - Istinski zaljubljenik pruža sve od sebe kako bi stekao zadovoljstvo Voljenog


    „Jedan od znakova ljubavi jeste i to da zaljubljeni pruža sve od sebe kako bi stekao zadovoljstvo Voljenog, a što ne bi radio da u njegovom srcu nema ljubavi prema Njemu. Zaljubljeni o ovom pitanju ima tri faze:

    - Da to čini osjećajući napor i umor, i to se dešava u početku ljubavi,
    - Kada njegova ljubav ojača, to čini dobrovoljno i iz zadovoljstva,
    - A kada se ljubav čvrsto nastani u njegovom srcu, onda to čini ponizno i tražeći od Voljenog, kao da on nešto uzima od Njega;

    U tom stepenu ljubavi on će žrtvovati svoj život za onog koga voli, kao što su to radili ashabi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, koji su ga u ratu štitili tijelima svojim i životima svojim i pri tom ginuli. (...) Osobina onog ko voli jeste požrtvovanost, a osobina onog ko se pretvara da voli jeste sebičnost...“ (Ibnu-l-Qajjim) (17)


    - Ljubomora radi Voljenog


    „Onaj ko voli Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, zbog njih će biti ljubomoran shodno veličini njegove ljubavi i poštovanja koje osjeća prema njima. Ako u njegovom srcu nema ljubomore radi Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, onda nema ni ljubavi prema njima, makar on i tvrdio da voli Allaha i Njegova Poslanika. Također, lažov je onaj ko tvrdi od ljudi da voli nekog, a ne smeta mu da vidi druge kako napadaju na svetost voljenog, uznemiravaju ga i izazivaju njegovu ljutnju, ponižavaju njegovo pravo, ponižavajuga i ismijavaju se sa njom, a njegovo srce, i pored toga, ostane mirno i hladno. Kako neko može tvrditi da voli Allaha a nije ljubomoran na kršenje Njegovih zabrana niti na neizvršavanje Njegovih naređenja. Najmanje što mora učiniti jeste da bude ljubomoran na to da se povede za svojim prohtjevima ili šejtanom, pa da uradi neki grijeh prema Allahu, i izađe iz granica pokornosti Allahu. Ako ljubomora iščezne iz srca, nestat će i ljubavi, i na kraju – vjere u Allaha, makar i ostali neki njeni tragovi u njegovom srcu. Ova vrsta ljubomore jeste ono što tjera vjernike u borbu na Allahovom putu, na naređivanje dobra i zabranjivanje zla, i to je njegova pokretačka snaga. Ako u vjernikovom srcu ne bude ljubomore, neće biti ni bobe, niti zabranjivanja zla niti naređivanja dobra, jer sva ova djela on radi iz ljubomore prema svome Gospodaru. Zato, Allah je učinio borbu na Njegovom putu dokazom ljubavi prema Njemu...“ (Ibnu-l-Qajjim) (18)


    - Želja za samoćom radi sjećanja na Voljenog

    „Jedan od znakova ljubavi jeste i želja za samoćom i odvojenošću od ljudi jer je to ono što učvršćuje ljubav u srcu. Ne postoji ništa slađe onome ko iskreno voli od samoće i odvojenosti od ljudi. Kada čovjek nekoga iskreno zavoli, voli da bude osamljen sa njim, tako da zamrzi svakog ko se postavi ispriječi između njega i voljenog. To je tajna, a Allah najbolje zna, zbog koje je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredio da se onaj ko želi proći ispred klanjača spriječi u tome, a ako ustraje u tome da se i udari. Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao da kad bi onaj ko polazi ispred klanjača znao koliki je to grijeh, radije bi sačekao četrdeset (19) nego prošao ispred njega. Bol zbog tog prolaska može osjetiti samo skrušeno srce koje istinski voli Allaha Uzvišenog, koji je ljubomoran da se neko postavi između njega i njegovog Gospodara. To je poput slučaja da se neko ko je omražen kod nekog čovjeka postavi između njega i voljenog. To je pitanje osjećajnosti i može ga nijekati samo onaj ko ne posjeduje tu osobinu. (...) Teqijjuddin ibn Šukajr mi je pričao sljedeće: „Šejhul-Islam Ibn Tejmijje je izašao jedno prilikom negdje, pa i ja krenuh za njim. Kada je stigao u neku pustinju i udaljio se od ljudi, tako da ga niko nije mogao vidjeti, čuo sam ga kako citira stih:

    وأخرج من بين البيوت لعلني أحدث عنك القلب بالسر خاليا...

    I odlazim daleko od naselja
    Kako bih te se u samoći u srcu sjećao...


    Osama i razmišljanje o Voljenom vrhunac je uživanja zaljubljenika. Kada se sjeti Voljenog, on se odvoji od ljudi i u osami razmišlja o Njemu...“ (Ibnu-l-Qajjim) (20)


    - Izbjegavanje svakog uzroka koji ga može udaljiti od Voljenog, i poduzimanje svega što ga može približiti Njemu

    „Jedan od znakova ljubavi jeste i izbjegavanje svega što ga može udaljiti od voljenog i što ga može naljutiti, kao i činjenje svega što ga može njemu približiti i čime može zaslužiti njegove pohvale... (Ibnu-l-Qajjim) (21)


    - Usmjeravanje sve ljubavi prema Savršenom Voljenom

    „Ljubav podrazumijeva usmjeravanje sve ljubavi prema Voljenom i ne pridruživanje Njemu nikoga u toj ljubavi. To je rezultat iskrene ljubavi i jedno od njenih pravila. Ako ljubav ojača u nečijem srcu, u njemu neće ostati prostora za ljubav prema nekome drugom jedna poslovica kaže:

    ليس في القلب حبان ولا في السماء ربان...

    U srcu ne postoje dvije ljubavi, niti na nebu mogu biti dva gospodara.

    (...) Čovjek ne posjeduje dva srca pa da se jednim srcem pokorava Allahu, slijedi Njegove naredbe i oslanja se na Njega, a da se drugim srcem pokorava nekom drugom. Čovjek posjeduje samo jedno srce. Ako to srce ne rezerviše za oslanjanje, ljubav i bogobojaznost samo prema Allahu Uzvišenom, sve će se to usmjeriti prema nekome drugom. (...) Ono što se voli u ime Njega može biti mnogobrojno. Ljubav prema tome neće odvraćati od ljubavi prema Allahu niti će ljubav prema njemu biti jednaka ljubavi prema Allahu. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, volio je svoje žene, najdraža među njima bila mu je A’iša. Volio je njenog oca Ebu Bekra, Omera, r.a., volio je sve svoje ashabe, neke više neke manje. Ali, pored toga, sva njegova ljubav bila je usmjerena prema Allahu, i sva je njena snaga bila okrenuta prema Njemu Uzvišenom.“ (Ibnu-l-Qajjim) (22)


    - Čuvanje pogleda od harama

    Džerir ibn Abdullah, r.a., kaže: „Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da oborim pogled.“ (23)

    „Iznenadni pogled jeste onaj pogled koji se desi bez namjere onoga koji gleda i bez želje u srcu za tim, i to je pogled za koji se neće odgovarati. Ako drugi put namjeno pogleda, bit će griješan. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je naredio zbog toga Džeriru da prilikom iznenadnog pogleda odmah obori pogled i da ga ne ponavlja.“ (Ibnu-l-Qajjim) (24)

    „Zar nisi znao da nema ništa pogubnije za čovjeka od njegovog oka i jezika? Većina onih koji su propali, propali su zbog njih, i oni su uzrok većini stradanja. Tako ti Allaha, koliko puta su čovjeka doveli na rub propasti i uništenja? Ko želi živjeti sretnim životom neka obara svoj pogled i neka čuva svoj jezik od bestidnog govora – to će ga sačuvati od nevolja koje dolaze kao posljedica haram pogleda i nemoralnog govora. Istinoljubivi, sallallahu ‘alejhi we sellem, nas je obavijestio da oči čine nemoral gledajući (...) Zar nisi čuo jednog pametnog čovjeka kako kaže: ’Ko pusti pogled da slobodno luta umorit će srce. Ko bude u*!*!*!*!o gledao u haram, njegova će tuga dugo potrajati, uzalud će traćiti vrijeme i oči će mu se orositi suzama.’ Zar nisi čuo mudrog pjesnika kako kaže:

    O oči, uživale ste u gledanju
    I moje srce na rub propasti dovele

    Prestanite mučiti mi srce
    Jer sramota je za dva oka jedno srce napasti.“
    (Ibnu-l-Qajjim) (25)


    Iz serijala: Spoznaja Allaha, put ka Njemu i čišćenje duše i srca (7 dio)


    Bilješke:
    1-Vidjeti: Itihafu-l-’ašiqin, 289-290.
    2-Tj. ustezanje od prohtjeva duše.
    3-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 265-266.
    4-Vidjeti: Itihafu-l-’ašiqin, 439.
    5-Vidjeti: El-Fewaid (Riznica znanja), prijevod, 248., Bemust, Sarajevo, 2006.
    6-Vidjeti: El-Fewaid (Riznica znanja), prijevod, 248., Bemust, Sarajevo, 2006.
    7-Tj. od susreta za njim. Suprotno od strpljenja na neviđenju nepovratku Voljenom jeste čežnja i izgaranje za susretom sa Voljenim, što je odlika iskrenih zaljubljenika.
    8-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 266.
    9-Bilježe ga Buhari i Muslim u svojim Sahihima.
    10-Vidjeti: Itihafu-l-’ašiqin, 436.
    11-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 263.
    12-Tj. ako bude slušao govor o Allahu iz Kur’ana.
    13-Tj. za istinske zaljubljenike.
    14-Bilježi ga Buhari u svom Sahihu, 4/1643., 4306, 4762, 4768.
    15-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 268-269.
    16-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 269.
    17-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 275.
    18-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 274.
    19- „Kada bi znao onaj ko prolazi ispred klanjača koliki grijeh čini, shvatio bi da mu je bolje da sačeka četrdeset nego da prođe ispred njega.“ Ebu Nadr kaže: „Ne znam da li je rekao četrdeset dana, mjeseci ili godina.“ Muttefequn ’alejhi.
    20-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 281.
    21-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 284.
    22-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 288.
    23-Bilježi ga Muslim u Sahihu, 3/1699, pod brojem 2159.
    24-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, .
    25-Vidjeti: Itihafu-l-’ašiqin, 118.

    minber.ba

Share This Page