Hasan el-Basri rhm., je rekao: "Nije iman i vjera prazno nadanje i gizdanje tijela, već je iman ono što se dobro ureže u tvome srcu, a potvrdi ga djelo!"
Allah dž.š., kaže: "Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune onda kada se Allah spomene, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, & oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. & Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih počasti i oprost i obilje plemenito, kod Gospodara njihova, čekaju." (el-Enfal, 2-4.)
Spoznaja Allaha dž.š., i svjesnot o Njemu je stvar nutrine naše, dok je dobro djelo znak njegova postojanja i njegova potvrda, isto kao što je i sumnja i pretvaranje i licemjerstvo stvar nutrine naše dok je loše djelo samo znak njegova postojanja i njegova potvrda.
Ljudska djela su plod ljudskog znanja i ljudskog ubjeđenja, pa stoga iskreno i čvrsto ubjeđenje u Allaha dž.š., je ono što čovjeka tjera na mudžahedu i borbu i istrajnost na Njegovom putu, i taj čvrsti jekin u Allaha dž.š., je ono što čovjeka vodi deredžama i stepenima ihsana i dobročinstva čineći ga iskrenim vjernikom, redovnim namazlijom, revnosnim postačem, brzim u izdvajanju zekata i sadake, žudeći za momentom kada će biti Allahov dž.š., gost na hadždžu, a na drugoj strani potpuno lijenim i sporim kada je grijeh i haram u pitanju!
Suprotno navedenom su riječi Allaha dž.š., koji kaže: "Ima ljudi koji kažu: Vjerujemo u Allaha i u Sudnji Dan – ali oni nisu vjernici!" (el-Bekara, 8.); ili: "Većina onih koji kažu da u Allaha vjeruju, druge pored Njega obožavaju!" (Jusuf, 106.); ili: "Neki beduini govore: »Mi vjerujemo!« Reci: »Vi ne vjerujete, ali recite: ’Mi se pokoravamo!’ - jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.« – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. 15. Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije toga više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu, imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!" (el-Hudžurat, 14-15.)
Selefus-salih, prve generacije muslimana, su se žestoko plašili i bojali po sebe da im se njihova nutrina i njihova vanjština ne razmimoiđu; bojali su se od toga da im se njihove riječi i njihova djela međusobno ne suprostave; bojali su se od toga da im se kraj života ne razlikuje od njegova početka i sredine.
Ibnu Ebi Mulejka rhm., je rekao: "Sreo sam se sa trideset ashaba Alahovog Poslanika s.a.w.s. – svi odreda su se plašili licemjerstva i munafikluka svojih duša!"
Ashab Huzejfe b. el-Jeman r.a., je bio vlasnik tajne Allahovog Poslanika s.a.w.s. tj. samo je Huzejfa r.a., znao imena tadašnjih licemjera i munafika međ' muslimanima, i niko drugi. Omer b. el-Hattab r.a., drugi pravovjerni halifa muslimana, prilazi Huzejfi r.a., i pita ga: "O Huzejfe, da me nije Allahov Poslanik s.a.w.s., ubrojao međ' munafike i licemjere?"
Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., govori o šejhul-islamu Ibnu Tejmijji rhm., pa kaže: "Često puta je znao reći: Tako mi Allaha, do ovog momenta ja obnavljam moj islam, i još se nisam prihvatio islama onako kako treba!" (Medaridžul-Salikin, 1/524.) – čovjek koji je za sobom ostavio na stotine tomova i knjiga islamske sadržine i tematike.
Jusuf b. el-Husejn rhm., je rekao: "Najvrijednija stvar na dunjaluku je ihlas-iskrenost, i kol'ko god bi se trudio da iščupam korov nifaka i licemjerstva iz mog srca, primjetio bih da je opet nikao na drugi način!"
Jahja b. Ebi Kesir rhm., je rekao: "Studirajte svoj nijjet, jer vam je iskrenost nijjeta teže od ispravnosti djela!"
Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: "Nisam se borio s ničim težim od mog nijjeta, i često puta bi me loš nijjet pobjedio!"
Jusuf b. Esbat rhm., je rekao: "Čišćenje nijjeta od štetnog korova je teže ljudima od činjenja i rada djela!"
Matref b. Abdullah rhm., je rekao: "Srce će biti dobro – ako djelo bude ispravno i dobro, a djelo će biti ispravno i dobro – ako nijjet bude iskren i dobar!"
Allahovi robovi, tevhid je visoko pozicioniran u našoj vjeri, i njegova uspostava u našem životu je najbitnija stvar!
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Tevhid je osnova naše vjere, i Allah dž.š., neće prihvatiti vjeru prijašnjih i potonjih generacija ako je bez tevhida; Allah dž.š., je zbog tevhida stvorio sve što je stvorio, i zbog tevhida je slao Svoje poslanike i objavljivao Svoje knjige!" (Medžmu'ul-Fetava, 1/154.)
Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: "Nema sumnje u to da se sljedbenici šehadeta i tevhida međusobno razlikuju u kakvoći svoga tevhida i svoje vjere kako znanjem svojim tako i spoznajom i svojim stanjem, i ta razlika je tolika da je ne zna niko mimo Allaha dž.š.. Najsavršenijeg tevhida i vjere su bili Božiji poslanici a.s., a posebno od njih resuli – koji su imali zasebne Knjige i objave, a posebno od njih 'ulul-'azm, odlučni poslanici: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed s.a.w.s., (kako nam to navodi Mudžahid rhm.. Fethul-Kadir, 5/39.)
Od ovih odabranika najsavršenijeg tevhida i vjere su dva halila Ibrahim i Muhammed s.a.w.s., i niko od ljudi neće biti na stepenu njihove vjere i njihovog tevhida kako u znanju tako i u spoznaji i u svome stanju i u pozivanju ostalog svijeta tome i u borbi na putu tevhida. Dakle nema jačeg tevhida i nema jače vjere od one koju su sprovodili Božiji poslanici, kojoj su pozivali ljude i u ime čega su se protivu nekih ljudi i borili!
Allah dž.š., je naredio Muhammedu s.a.w.s., da se povede za ostalim Božijim poslanicima u tevhidu i svom vjerovanju, kao što je rečeno nakon ajeta koji govore o Ibrahimu a.s., i njegovom debatiranju sa svojim ocem i svojim narodom o ništavnosti širka i ispravnosti tevhida, nakon čega se spomenuše poslanici iz njegove loze, da bi se na kraju tih ajeta reklo: "To su ljudi koje je Allah uputio – pa se ti za njihovom uputom povedi!" (el-En'am, 90.) Najsavršenijeg tevhida su dakle ljudi koji su naređeni Muhammedu s.a.w.s., da ih slijedi i da se povodi za njima.
Allah dž.š., kaže: "Od Ibrahimove vjere se odbija samo glupa osoba; Mi smo njega odabrali na ovome svijetu, a na budućem svijetu će biti jedan od dobrih. Kad mu je Gospodar Njegov rekao: Primi islam – predaj se, on je rekao: Ja se u potpunosti predajem Gospodaru svih svjetova!" (el-Bekara, 130.) Ovim ajetom je Allah dž.š., podjelio ljude na dvije skupine: na glupe – da gluplji ne mogu biti i na one pametne – da pametniji ne mogu biti. Glupi su svi oni koji se odbiju od tevhida Ibrahima a.s., i late se idolopoklonstva i širka, dok su pametni svi oni koji se odbiju i odreknu idolopoklonstva i širka kako u svojim riječima, tako i u svojim djelima i stanju, a prihvatajući se tevhida (šehadeta i imana), kako svojim riječima tako i svojim djelima i halom i pozivanjem drugih njemu i radom!" (Medaridžul-Salikin, 3/482.)
Na drugom mjestu, hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: "Tevhid je traženi cilj svakog stanja, svake riječi i svakog djela, dok ulema samo ukazuje na nužnost njegova ispravljanja i čuvanja!" (Medaridžul-Salikin, 3/477.)
Na trećem mjestu, hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: "Znaj da zrake riječi La Ilahe Illallah otklanjaju naslage grijeha sa srca shodno svojoj snazi i jačini. Kod nekih ljudi je ta svjetlost poput svjetlosti sunca, dok je kod drugih ta svjetlost poput svijetlosti zvijezde, kod trećih je ta svjetlost poput plamena vatre, kod nekog poput plamena goruće lampe, a kod nekoga poput male svijeće, pa će zbog toga ljudi na Sudnjemu Danu imati onoliko svjetla i nura koliko su ga imali u svojim prsima i u svojem srcu i u svojoj spoznaji i u svome djelu i u svome halu i u svome stanju. Što su zrake šehadeta i tevhida svjetlije i jače tim bolje i jače spaljuju svaku šubhu i sumnju i svaku šehvu, pohotu i strast koje se mogu naći kod čovjeka!" (Medaridžul-Salikin, 1/330.)
Tevhid je pregnuće duše ka Allahu dž.š., iz ljubavi i straha, zbog pokajanja i nade, zbog dova i molbi i iskrenosti i veličanja i strahopoštovanja i ibadeta. Tevhid je da u tvom srcu ne postoji ništa osim Allah; da tvoje srce ne žudi za onim što je zabranio Allah, niti da mu je mrsko ono što je naredio Allah. To je suština tevhida, i suština riječi La Ilahe Illallah. Bog se obožava i samo se Njemu robuje – pa se preispitajmo kud smo i šta smo!?
Tevhid je čišćenje nas samih od svih širkova, velikih i malih, od svih novotarija, teoretskih ili praktičnih, od svih grijeha, kako javnih tako i onih tajnih, kako ličnih i privatnih tako i onih društvenih.
Šejh Ibnu Usejmin rhm., kaže: Suštinu tevhida ćemo pronaći tek onda ako se budemo čvrsto pridržavali sljedećih tri stvari:
1. 'Ilm – znanje tj. čovjek ništa u životu neće moći dobro uraditi ako ga prethodno dobro ne nauči, što je Allah dž.š., i potvrdio ajetom: "Znaj – saznaj – nauči: da nema drugog boga osim Allaha!"
2. I'itikad – čvrsto ubjeđenje. Ako se čovjek poduči vjeri i propisima ali se u nju čvrsto ne ubijedi i uzoholi se nad njom – neće ostvariti šehadet i tevhid a s time neće biti jedan od spašenih na ovome i na budućem svijetu.
3. Inkijad – povođenje. Ako se podučiš propisima vjere i ubjediš se u njenu istinitost, a ne povedeš se praktično za tim propisima, a možeš i u stanju si, nećeš istinski ostvariti svoj tevhid!
Stoga, molimo Allaha dž.š., da nas pomogne u praktičnoj sprovedbi šehadeta i tevhida, kako na nutarnjem planu (srce, duša, prsa), tako i na spoljašnjem planu (tijelo, jezik, oko, ruka, noga...); molimo Ga dž.š., da nas učini jednim od onih koji će ući u džennet bez polaganja računa. Neka je slavljen i hvaljen On, nema drugog boga osim Njega; od Njega oprosta tražimo i Njemu tevbu i pokajanje činimo. Amin, ja rabbel-'alemin!