Knjiga tevhida i radost pravovjernih
Muhammad bin abdulWahhâb
I riječi Alllaha Uzvišenog: ”I bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijesti povećali.” (El-Džinn, 6.)
Njegove su riječi: ” U širk se ubraja traženje zaštite od nekog drugog mimo Allâha.” Traženje zaštite (isti`aza) je traženje utočista i pribjegavanje. Onaj koji traži zaštitu pobjegao je svome Gospodaru i zatražio utočiste kod Njega, od onoga čega se boji općenito i posebno. Ibnul Kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je: ” Ono što čini svojim srcem u vidu traženja utočista i pribjegavanja Njemu, padanju ničice pred (Njim) Gospodarom, potrebe (koju imaju) kod Njega, poniznost Njemu jeste nešto što riječi nemogu opisati.” Allah je naredio Svojim robovima na mnogim mjestima u Svojoj Knjizi da se utječu Njemu, kao što su Njegove riječi:
” A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočiste u Allaha, on usitinu sve čuje i sve zna.” (7:200)
”Kada hoćes učiti Kur`anm zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog.” (16:98.)
Isto tako je i u dvije sure: El-Felek i En-Nas. To je obožavanje (ibadet) koje nije dopušteno upućivati bilo kome mimo Allaha, kao i ostale vrste ibadeta. Njegove su riječi: ”I riječi Allaha Uzvišenog:
`I bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako pbijesti povećali. ”`(122:6.) Ebu Džafer b. Džerir, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je u svome komentaru ovoga ajeta: ”Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: `Neki su ljudi u predislamsko doba (džahilijetu) kada bi zanoćili u dolini, govorili: `Utječem se vladaru ove doline`, pa im se zbog toga povećao grijeh.”
Od Havle bint Hakim, r.a., prenosi se da je rekla: ”Čula sam Allahovog poslanika da je rekao: `Ko odsjedne (dođe) na neko mjesto i kaže: `Utjećem se Allahovim savršenim riječima od zla onoga sto je on stvorio`, ništa mu nemože nauditi sve dok ne napusti to mjesto.“`[1]Zabilježio ga je muslim.
[1] Muslim, br. 2708. Ahmed u musnedu, 6/377, Tirmizi, Ibn Madže
Neki su rekli: “Pa su ljudi umnožili džine traženjem zaštite od džina, traženje zaštite od njihova lidera iz smjelosti prema njima, i time su povećali svoj grijeh.” Mudžahid je rekao: “Pa su nevjernici povećali nasilje i tiraniju.” Ibn-Zejd je rekao: Džini su im uvećali strah.” Ulema je postigla konsenzus da nije dopušteno tražiti zaštitu od nekog drugog mimo Allaha, Mulla Ali Kari Hanefi, da mu se Allah smiluje, rekao je (što parafraziramo): “Nije dopušteno tražiti zaštitu od džina. Allah je ukorio nevjernike zbog toga.” Zatim je citirao ajet. Uzvišeni je rekao:
“A na dan kada On sve sakupi: `O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli` `Gospodaru naš`, reći će ljudi, štićenici njihovi, `mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg kojeg si nam odredio Ti!`” (6:128.) okorištavanje čovjeka džinom ogledao se u činjenju usluga I izvršavanju njegeovih naredbi i obavještavanje njega od o nekim tajnama (gajbu), a okorištavanje dzina čovjekom ogledalo se u njegovu slavljenju i veličanju njega, traženju zaštite od njega i pokornosti njemu.” Autor, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je: “U njemu je (dokaz) da činjenica da se nečim postiže dunjalučka korist u vidu otklanjanja zla ili postizanja dobra ne dokazuje da to nije pridruživanje (širk).
“Havla bint Hakim” b. Umejje Sulemijje. Zvali su je Ummu-Šerik. Kaže se da je ona Vahiba. Prethodno je bila udata za Osmana b. Mez`una. Ibn Abdul-Berr rekao je: Bila je dobra, čestita i plemenita.”
Njegove su riječi: ”…Utječem se Allahovim savršenim riječima.” Allah je propisao pripadnicima Islama da zaštitu traže od Njega, a ne da rade kao pripadnici džahilijjeta i da zaštitu traže od džina.
Tako je Allah Uzvišeni propisao da traže zaštitu (moleći Ga) Njegovim imenima i svojstvima. Kurtubi da mu se Allah Uzišeni smiluje, rekao je: Rečeno je da ”tammat” znači `savršene` koje ne sustiže manjkavost niti mahana, kao što sustiže čovjekov govor.” Rečeno je: ”One znače dovoljno, one koje liječe”. Rečeno je: ” Riječi (kelimat) ovdje su Kur`an, jer je Allah o njemu obavijestio da je on uputa i lijek.” Ovo je u vidu upute kao onome čime se otklanja neprijatnost. Prema ovome, obaveza je onoga ko traži zaštitu od Allaha Uzvišenog, Njegovim imenima i svojstvima, da bude iskren prema Allahu i pribjegavanju Njemu i oslanjanju u tome na Njega i da to ostvari u svome srcu. Ko to uradi postigao je vrhunac u svojoj dovi i opraštanja svoga grijeha. Šejhul-Islam, da mu se Allah Uzvišeni smiuje, rekao je: ” Imami, što je Ahmed i drugi, rekli su decidno da nije dopušteno traženje zaštite od stvorenja. Ovo je jedan (od dokaza) kojim su dokazivali da Allahov, džellešanuhu govor nije stvoren. Rekli su: ”Jer je utvrđeno od Vjerovjesnika, (sallallahu alejhi we sellem), da je on tražio zaštitu Allahovim riječim a i to je naredio.” Zbog toga je ulema zabranila hamailije i amulete čije se značenje nezna, bojeći se da u njima ne bude pridruživanja (širka). Ibnul-Kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je: ”Ko prinese žrtvu šejtanu, njega moli, od njega zaštitu traži, njemu se približava onim što on voli, on ga je time počeo obožavati, pa makar to i nenazivao obožavanjem (ibadetom) nego uslugom.” Istinu je rekao. To je iskorištavanje njega od šejtana, tako da on postaje jedan od sluga šejtanovih i njegovih robova, i zbog toga i šejtan njega uslužuje. Međutim, šejtanovo usluživanje njega nije usluga obožavanja, Šejtan se, uistinu, ne pokorava njemu niti ga obožava kao što (čovjek) to radi prema šejtanu.
Njegove su riječi: ”…od zla onoga što je On stvorio.” Ibnul-Kajjim je rekao: ”Od zla svakog ko zlo čini, od svakog stvorenja u kojem se pojavi zlo, bilo da se radi o životinji ili nekom drugom, čovjeku ili džinu, gmizavcu i četveronošcu, vjetru ili oluji, bilo kojoj vrsti nevolje i kušnje na dunjaluku i ahiretu. (Čestica) ma jeste u smislu prelazne zamjenice, a ne izuzimanje ”osim”. Njom se ne misli na općenito neograničeno značenje, nego se njome hoće istaći atributska specifikacija, tako da znači: od zla svakog stvorenja u kome ima zla, nego od zla svega sto je Allah stvorio, jer, uistinu, Džennet, vjerovjesnici, meleki su ti kojima nema zla. Zlim se zovu dvije stvari: bol i ono čemu ona vodi.
Muhammad bin abdulWahhâb
I riječi Alllaha Uzvišenog: ”I bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijesti povećali.” (El-Džinn, 6.)
Njegove su riječi: ” U širk se ubraja traženje zaštite od nekog drugog mimo Allâha.” Traženje zaštite (isti`aza) je traženje utočista i pribjegavanje. Onaj koji traži zaštitu pobjegao je svome Gospodaru i zatražio utočiste kod Njega, od onoga čega se boji općenito i posebno. Ibnul Kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je: ” Ono što čini svojim srcem u vidu traženja utočista i pribjegavanja Njemu, padanju ničice pred (Njim) Gospodarom, potrebe (koju imaju) kod Njega, poniznost Njemu jeste nešto što riječi nemogu opisati.” Allah je naredio Svojim robovima na mnogim mjestima u Svojoj Knjizi da se utječu Njemu, kao što su Njegove riječi:
” A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočiste u Allaha, on usitinu sve čuje i sve zna.” (7:200)
”Kada hoćes učiti Kur`anm zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog.” (16:98.)
Isto tako je i u dvije sure: El-Felek i En-Nas. To je obožavanje (ibadet) koje nije dopušteno upućivati bilo kome mimo Allaha, kao i ostale vrste ibadeta. Njegove su riječi: ”I riječi Allaha Uzvišenog:
`I bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako pbijesti povećali. ”`(122:6.) Ebu Džafer b. Džerir, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je u svome komentaru ovoga ajeta: ”Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: `Neki su ljudi u predislamsko doba (džahilijetu) kada bi zanoćili u dolini, govorili: `Utječem se vladaru ove doline`, pa im se zbog toga povećao grijeh.”
Od Havle bint Hakim, r.a., prenosi se da je rekla: ”Čula sam Allahovog poslanika da je rekao: `Ko odsjedne (dođe) na neko mjesto i kaže: `Utjećem se Allahovim savršenim riječima od zla onoga sto je on stvorio`, ništa mu nemože nauditi sve dok ne napusti to mjesto.“`[1]Zabilježio ga je muslim.
[1] Muslim, br. 2708. Ahmed u musnedu, 6/377, Tirmizi, Ibn Madže
Neki su rekli: “Pa su ljudi umnožili džine traženjem zaštite od džina, traženje zaštite od njihova lidera iz smjelosti prema njima, i time su povećali svoj grijeh.” Mudžahid je rekao: “Pa su nevjernici povećali nasilje i tiraniju.” Ibn-Zejd je rekao: Džini su im uvećali strah.” Ulema je postigla konsenzus da nije dopušteno tražiti zaštitu od nekog drugog mimo Allaha, Mulla Ali Kari Hanefi, da mu se Allah smiluje, rekao je (što parafraziramo): “Nije dopušteno tražiti zaštitu od džina. Allah je ukorio nevjernike zbog toga.” Zatim je citirao ajet. Uzvišeni je rekao:
“A na dan kada On sve sakupi: `O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli` `Gospodaru naš`, reći će ljudi, štićenici njihovi, `mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg kojeg si nam odredio Ti!`” (6:128.) okorištavanje čovjeka džinom ogledao se u činjenju usluga I izvršavanju njegeovih naredbi i obavještavanje njega od o nekim tajnama (gajbu), a okorištavanje dzina čovjekom ogledalo se u njegovu slavljenju i veličanju njega, traženju zaštite od njega i pokornosti njemu.” Autor, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je: “U njemu je (dokaz) da činjenica da se nečim postiže dunjalučka korist u vidu otklanjanja zla ili postizanja dobra ne dokazuje da to nije pridruživanje (širk).
“Havla bint Hakim” b. Umejje Sulemijje. Zvali su je Ummu-Šerik. Kaže se da je ona Vahiba. Prethodno je bila udata za Osmana b. Mez`una. Ibn Abdul-Berr rekao je: Bila je dobra, čestita i plemenita.”
Njegove su riječi: ”…Utječem se Allahovim savršenim riječima.” Allah je propisao pripadnicima Islama da zaštitu traže od Njega, a ne da rade kao pripadnici džahilijjeta i da zaštitu traže od džina.
Tako je Allah Uzvišeni propisao da traže zaštitu (moleći Ga) Njegovim imenima i svojstvima. Kurtubi da mu se Allah Uzišeni smiluje, rekao je: Rečeno je da ”tammat” znači `savršene` koje ne sustiže manjkavost niti mahana, kao što sustiže čovjekov govor.” Rečeno je: ”One znače dovoljno, one koje liječe”. Rečeno je: ” Riječi (kelimat) ovdje su Kur`an, jer je Allah o njemu obavijestio da je on uputa i lijek.” Ovo je u vidu upute kao onome čime se otklanja neprijatnost. Prema ovome, obaveza je onoga ko traži zaštitu od Allaha Uzvišenog, Njegovim imenima i svojstvima, da bude iskren prema Allahu i pribjegavanju Njemu i oslanjanju u tome na Njega i da to ostvari u svome srcu. Ko to uradi postigao je vrhunac u svojoj dovi i opraštanja svoga grijeha. Šejhul-Islam, da mu se Allah Uzvišeni smiuje, rekao je: ” Imami, što je Ahmed i drugi, rekli su decidno da nije dopušteno traženje zaštite od stvorenja. Ovo je jedan (od dokaza) kojim su dokazivali da Allahov, džellešanuhu govor nije stvoren. Rekli su: ”Jer je utvrđeno od Vjerovjesnika, (sallallahu alejhi we sellem), da je on tražio zaštitu Allahovim riječim a i to je naredio.” Zbog toga je ulema zabranila hamailije i amulete čije se značenje nezna, bojeći se da u njima ne bude pridruživanja (širka). Ibnul-Kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je: ”Ko prinese žrtvu šejtanu, njega moli, od njega zaštitu traži, njemu se približava onim što on voli, on ga je time počeo obožavati, pa makar to i nenazivao obožavanjem (ibadetom) nego uslugom.” Istinu je rekao. To je iskorištavanje njega od šejtana, tako da on postaje jedan od sluga šejtanovih i njegovih robova, i zbog toga i šejtan njega uslužuje. Međutim, šejtanovo usluživanje njega nije usluga obožavanja, Šejtan se, uistinu, ne pokorava njemu niti ga obožava kao što (čovjek) to radi prema šejtanu.
Njegove su riječi: ”…od zla onoga što je On stvorio.” Ibnul-Kajjim je rekao: ”Od zla svakog ko zlo čini, od svakog stvorenja u kojem se pojavi zlo, bilo da se radi o životinji ili nekom drugom, čovjeku ili džinu, gmizavcu i četveronošcu, vjetru ili oluji, bilo kojoj vrsti nevolje i kušnje na dunjaluku i ahiretu. (Čestica) ma jeste u smislu prelazne zamjenice, a ne izuzimanje ”osim”. Njom se ne misli na općenito neograničeno značenje, nego se njome hoće istaći atributska specifikacija, tako da znači: od zla svakog stvorenja u kome ima zla, nego od zla svega sto je Allah stvorio, jer, uistinu, Džennet, vjerovjesnici, meleki su ti kojima nema zla. Zlim se zovu dvije stvari: bol i ono čemu ona vodi.