Pripremio: Smajlović Osman, prof.
Umul-Qura, Mekka Mukerrema
Važnost islamske akide i tevhida 1. dio
Zašto ova tema?
Prvo: Važnost same teme, a akidi u islamu pripada veliko i značajno mjesto na što ću ukazati, sa Allahovim, subhanehu ve te'ala, dopustom, u samom pisanju.
Rekao je Uzvišeni Allah:" Allahu je prava vjera –islam"( Ali Imran, 19).
Drugo: Prisustvo mnogih pojedinaca ili grupacija koje pozivaju da je ono što je kod njih od akide ispravno, u skladu sa Kur´anom i sunetom, i sa onim na čemu su bili ispravni predhodnici, dok je njihovo stanje u suprotnosti s tim u potpunosti, ili u određenim stvarima koje su od temelja akide.
Treće: Prisustvo djela ili radnji u životu muslimana, koja su u suprotnosti sa ispravnim učenjem, što ukazuje na njihovo nemar u izučavanju akide.
Četvrto: Obaveznost pozivanja ljudi u Islam, a posebno u ispravnu akidu. Jer je to zanimanje svih Poslanika, od Adema, alejhi selam, do Muhameda, salallhu alejhi ve selem. Rekao je Uzvišeni Allah: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: Ja sam doista musliman" ( Fusilet, 33 ), i rekao je Poslanik, salallhu alejhi ve selem:"Dostavite od mene, pa makar i ajet." (Buhari, 3461).
Zatim, želim da spomenem govor velikog islamskog učenjaka koji ukazuje na važnost tevhida, spominje komentator "Tahavijine Poslanice" da je Ibnul Kajjim El –Dževzijje, Allah mu smilovao, rekao: "Cijeli Kur´an je o tevhidu i njegovim obavezama i nagradi, ili o stanju širka i njegovim sljedbenicima i o njihovoj kazni,
jer je Kur´an haber o Uzvišenom Allahu i o Njegovim imenima i osobinama i djelima, što je u stvari Tevhidur-rububije vel esmai ve sifat....
Ili je poziv u obožavanje Uzvišenog Allaha, samo Njega, Koji nema sudruga, i odbacivanje onoga što se obožava mimo Uzvišenog Allaha, a to je Tevhidul-uluhije.
Ili je Kur`an naredba i zabrana i poziv pokornosti Uzvišenom Allahu, što je od obaveza tevhida i onoga što ga upotpunjuje.
Ili je haber o Allahovom počasćenju prema sledbenicima tevhida,i ono šta je uradio sa njima na dunjaluku i sa čime će ih "počastiti" na ahiretu,a što je nagrada za tevhid.
Ili je haber o višebošcima, i o onome šta ih je zadesilo od kazne na dunjaluku i što će ih zadesiti na Ahiretu, a to je kazna onome koji je ostavio tevhid.
Primjer koji potvrđuje ono što smo prethodno spomenili je sure FATIHA, u kojoj je rekao Uzvišeni Allah: "Tebe, Allaha Gospodara svjetova hvalimo, Milostivog Samilosnog, Vladara dana sudnjega, Tebi se klanjamu i od Tebe pomoć tražimo - tevhid,
Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju podario" - tevhid koji sadrži u sebi traženje upute na put onih kojima je Uzvišeni Allah svoju milost darovao,
"A ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali", a to su oni koji su ostavili tevhid." ( Šerhu Akidetu Tahavijje).
Poslije ovoga prekrasnog govora želim spomeniti neke stvari koje ukazuju na vrijednost Akide ili Tevhida.
JEDINA ISPRAVNA I PRIHVATLJIVA VJERA KOD ALLAHA JE ISLAM
Rekao je Uzvišeni Allah:" Allahu je prava vjera –islam " ( Ali Imran, 19).
U ajetu nalazimo osnovu islamskog vjerovanja, i ono na čemu su se muslimani složili, da nema na ovom svijetu ispravne i kod Uzvišeni Allaha priznate vjere mimo Islama, i da je Uzvišeni Allah zadovoljan da se samo obožava putem islama. Kao što je svaka vjera i obožavanje mimo Islama neispravno i sljedbenici te vjere će biti od gubitnika, kako je nas Uzvišeni Allah o tome obavijestio kada je rekao:"A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati" ( Ali Imran 85).
Jer je Uzvišeni Allah sa islamom dokinio sve ostale vjere i sa njim je zapečatio objavu. Kao što je Kur`an učinio zadnjom knjigom sa kojom je dokinio ostale knjige, koje su objavljene prije njega. Rekao je Uzvišeni Allah: "A tebi objavljujemo Knjigu, samo istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njim bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje, i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi"( Al-Maide 4 .)
Kao što je Muhammed, salallahu alejhi ve selem, posljedni vjerovjesnik i Poslanik kod Allaha: "Muhamed nije roditelj nijednom od vasi ljudi, nego je Allahov poslanik i poslednji vjerovjesnik-a Allah sve dobro zna "( Ahzab 40).
Tako da nije preostao nijedan Poslanik koji se mora slijediti mimo našeg Poslanika, i da je bilo koji poslanik živ, ne bi preostalo njemu i njegovim sljedbenicima ništa osim da slijede Muhammeda, salallahu alejhi ve selem. Jer je Uzvišeni Allah uzeo od njih zavjet za to, kao što je rekao povodom toga: "Allah je od svakog vjerovjesnika kome je knjigu objavio i znanje dao-obavezu uzeo: Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to meni obavežete. Oni su odgovoriliristajemo-budite onda svjedoci-rekao bi On –a i Ja ću vama svjedočiti" ( Ali Imran, 81), i rekao je Poslanik:"Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, neće niko čuti za mene od ovog umeta, bio židov ili kršćanin, a zatim umre a nije povjerovao u ono sa čim sa poslan, osim da bude od stanovnika vatre." (Muslim, 153).
VJERA I DAVA SVIH POSLANIKA JE ISLAM, ODNOSNO TEVHID
Sa pogledom na sve poslanice na koje je ukazao Kur`an nalazimo da je vjera kojoj su pozivali svi poslanici jedna, a to je Islam-tevhid:"Allahu je prava vjera –islam."( Ali Imran, 19).
Islam u Kur`anu nije naziv za posebnu vjeru. Naprotiv, to je naziv za zajedničku vjeru kojoj su pozivali svih Poslanici. Nuh, alejhi selam, je rekao svom narodu: "Meni je naređeno da musliman budem." (Junus, 72), i islam je vjera koju je naredio Uzvišeni Allah Ibrahimu, alejhi salam, kad je mu njegov Gospodar rekao: "Budi poslušan (eslim)-on je odgovorio: Ja sam poslušan (eslemtu) Gospodaru svjetova."( Bekare, 131). Kao što to Ibrahim i Jakub oporučuju svojim sinovima: "I nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani."( Bekare, 132), na što im oni odgovaraju: "Klanjaćemo se –odgovorili su- Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome ! I mi se Njemu pokoravamo (muslimani)." (Bekare, 133). Musa, alejhi selam, je govorio svom narodu: "I Musa reče :O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani." (Junus, 84), a Isaovi, a.s., pomagači mu odgovaraju: "Mi u Allaha vjerujemo i ti budi svjedok da smo mi muslimani."(Ali Imran, 52).
Grupa od Ehli Kitabija, kada su čuli Kur`an, govore: "A kad im se kazuje govore :Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg ,mi smo i prije bili muslimani."( Qasas. 53).
Islam je opšti pojam koji je kružio na jezicima svih Poslanika i njihovih sljedbenika, od najstarijih vremena pa sve do Poslanikovog izaslanstva.
SRŽ POZIVANJA SVIH POSLANIKA JE OBOŽAVANJE ALLAHA JEDINOG I ODBACIVANJE ONOGA ŠTO SE OBOŽAVA MIMO NJEGA
Rekao je Uzvišeni Allah: "Mi smo svakome narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte, a kumira se klonite."(Nahl, 26).
Kur`an je potvrdio ovu činjenicu na više mjesta, da li to bilo u kontestu izlaganja da`va poslanika kao što je rekao Nuh, Ibrahim, Hud i Salih, alejhimu selam, svojim narodima: "Allahu se klanjajte, vi drugoga boga osim Njega nemate."( E`araf, 59), ili kada spominje da su svi poslanici izaslani sa jednom funkcijom, a to je poziv u ibadet Uzvišenom Allahu: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se meni klanjajte." ( Enbija, 25).
Ili, kada spominje biografije poslanika i njihovih sljedbenik, a zatim ih učini jednim umetom, koji obožavaju jednoga Boga: "Ova vaša vjera-jedina je prava vjera, a Ja sam-vaš Gospodar-zato se samo Meni klanjajte." (Enbija, 92).
Ili, kada pojašnjava da je to oporuka poslanika onima koji će doći poslije njih:
"Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao:Kome će te se poslije mene klanjati? Klanjat ćemo se-odgovorili su- Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome!I mi se Njemu pokoravamo." (Bekare, 133).
Ili, kada spominje jedinstvenost vjere koju je propisao poslanicima:"On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isauravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte"( Šura 13).
POČETAK POZIVANJA SVAKOG POSLANIKA BIVA U TEVHID
Pored toga što je vjera svih poslanika Islam, i što je njihova da`va pozivanje u njega, isto tako početak te da`ve biva sa pozivom u akidu i temelje ove vjere, što se da vidjeti iz života svih Poslanika i njihovih da`va, a naročito iz života i da`ve našeg Poslanika, salallhu alejhi ve selem. Proveo je trinaest godina u Meki poslije izaslanstva, pozivajući ljude u Islam i Tevhid i ostavljanje onog što se obožava mimo Uzvišenog Allaha, govoreći im:"Recite: Nema božanstva mimo Allaha, pa će te uspjeti." (Ahmed, hadis sahih, Medžmeu Zevaid El-Hajsemi)
Kur`anske sure koje se nazivaju mekanske obrađuju teme iz Akide i Tevhida, to je od njenih temeljnih osobina .
I nakon što je osnovana i učvršćena ispravna Akida, dolazi do propisivanja namaza prije Hidžre na godinu ili dvije, zatim zekata i posta druge, i hadždža devete godine po Hidžri, i sve to u Medini.
Isto tako nam je Poslanik pojasnio način pozivanja ljudi u Allahovu vjeru, u hadisu Mu`aza ibn Džebela, kada je ga izaslao u Jemen, gdje mu je rekao:
"Ti ćeš zaista doći narodu od Ehli–kitaba, pa kada im dođeš, pozovi ih da posvjedoče da nema božanstva mimo Allaha, i da je Muhamed Allahov poslanik." (Muslim, 19).
Kako vidimo u hadisu, početak da`ve biva sa tevhidom, a potom mu je Poslanik naredio, ukoliko mu se pokore u tome, da ih obavijesti da im je Uzvišeni Allah propisao pet dnevnih namaza u toku dana i noći, i zekat koji se uzima od njihovih bogataša i udjeljuje njihovim siromasima.
Ovaj način pozivanja u Allahovu vjeru nije samo za Mu`aza mimo drugih ljudi, naprotiv, treba da bude način svakoga ko poziva u Allahovu vjeru; prvo poziv u ispravnu Akidu, zatim u ostale propise vjere Islama. Jer namaz, zekat i ostale islamske obaveze ne koriste bez ispravne islamske akide.
Umul-Qura, Mekka Mukerrema
Važnost islamske akide i tevhida 1. dio
Zašto ova tema?
Prvo: Važnost same teme, a akidi u islamu pripada veliko i značajno mjesto na što ću ukazati, sa Allahovim, subhanehu ve te'ala, dopustom, u samom pisanju.
Rekao je Uzvišeni Allah:" Allahu je prava vjera –islam"( Ali Imran, 19).
Drugo: Prisustvo mnogih pojedinaca ili grupacija koje pozivaju da je ono što je kod njih od akide ispravno, u skladu sa Kur´anom i sunetom, i sa onim na čemu su bili ispravni predhodnici, dok je njihovo stanje u suprotnosti s tim u potpunosti, ili u određenim stvarima koje su od temelja akide.
Treće: Prisustvo djela ili radnji u životu muslimana, koja su u suprotnosti sa ispravnim učenjem, što ukazuje na njihovo nemar u izučavanju akide.
Četvrto: Obaveznost pozivanja ljudi u Islam, a posebno u ispravnu akidu. Jer je to zanimanje svih Poslanika, od Adema, alejhi selam, do Muhameda, salallhu alejhi ve selem. Rekao je Uzvišeni Allah: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: Ja sam doista musliman" ( Fusilet, 33 ), i rekao je Poslanik, salallhu alejhi ve selem:"Dostavite od mene, pa makar i ajet." (Buhari, 3461).
Zatim, želim da spomenem govor velikog islamskog učenjaka koji ukazuje na važnost tevhida, spominje komentator "Tahavijine Poslanice" da je Ibnul Kajjim El –Dževzijje, Allah mu smilovao, rekao: "Cijeli Kur´an je o tevhidu i njegovim obavezama i nagradi, ili o stanju širka i njegovim sljedbenicima i o njihovoj kazni,
jer je Kur´an haber o Uzvišenom Allahu i o Njegovim imenima i osobinama i djelima, što je u stvari Tevhidur-rububije vel esmai ve sifat....
Ili je poziv u obožavanje Uzvišenog Allaha, samo Njega, Koji nema sudruga, i odbacivanje onoga što se obožava mimo Uzvišenog Allaha, a to je Tevhidul-uluhije.
Ili je Kur`an naredba i zabrana i poziv pokornosti Uzvišenom Allahu, što je od obaveza tevhida i onoga što ga upotpunjuje.
Ili je haber o Allahovom počasćenju prema sledbenicima tevhida,i ono šta je uradio sa njima na dunjaluku i sa čime će ih "počastiti" na ahiretu,a što je nagrada za tevhid.
Ili je haber o višebošcima, i o onome šta ih je zadesilo od kazne na dunjaluku i što će ih zadesiti na Ahiretu, a to je kazna onome koji je ostavio tevhid.
Primjer koji potvrđuje ono što smo prethodno spomenili je sure FATIHA, u kojoj je rekao Uzvišeni Allah: "Tebe, Allaha Gospodara svjetova hvalimo, Milostivog Samilosnog, Vladara dana sudnjega, Tebi se klanjamu i od Tebe pomoć tražimo - tevhid,
Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju podario" - tevhid koji sadrži u sebi traženje upute na put onih kojima je Uzvišeni Allah svoju milost darovao,
"A ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali", a to su oni koji su ostavili tevhid." ( Šerhu Akidetu Tahavijje).
Poslije ovoga prekrasnog govora želim spomeniti neke stvari koje ukazuju na vrijednost Akide ili Tevhida.
JEDINA ISPRAVNA I PRIHVATLJIVA VJERA KOD ALLAHA JE ISLAM
Rekao je Uzvišeni Allah:" Allahu je prava vjera –islam " ( Ali Imran, 19).
U ajetu nalazimo osnovu islamskog vjerovanja, i ono na čemu su se muslimani složili, da nema na ovom svijetu ispravne i kod Uzvišeni Allaha priznate vjere mimo Islama, i da je Uzvišeni Allah zadovoljan da se samo obožava putem islama. Kao što je svaka vjera i obožavanje mimo Islama neispravno i sljedbenici te vjere će biti od gubitnika, kako je nas Uzvišeni Allah o tome obavijestio kada je rekao:"A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati" ( Ali Imran 85).
Jer je Uzvišeni Allah sa islamom dokinio sve ostale vjere i sa njim je zapečatio objavu. Kao što je Kur`an učinio zadnjom knjigom sa kojom je dokinio ostale knjige, koje su objavljene prije njega. Rekao je Uzvišeni Allah: "A tebi objavljujemo Knjigu, samo istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njim bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje, i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi"( Al-Maide 4 .)
Kao što je Muhammed, salallahu alejhi ve selem, posljedni vjerovjesnik i Poslanik kod Allaha: "Muhamed nije roditelj nijednom od vasi ljudi, nego je Allahov poslanik i poslednji vjerovjesnik-a Allah sve dobro zna "( Ahzab 40).
Tako da nije preostao nijedan Poslanik koji se mora slijediti mimo našeg Poslanika, i da je bilo koji poslanik živ, ne bi preostalo njemu i njegovim sljedbenicima ništa osim da slijede Muhammeda, salallahu alejhi ve selem. Jer je Uzvišeni Allah uzeo od njih zavjet za to, kao što je rekao povodom toga: "Allah je od svakog vjerovjesnika kome je knjigu objavio i znanje dao-obavezu uzeo: Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to meni obavežete. Oni su odgovoriliristajemo-budite onda svjedoci-rekao bi On –a i Ja ću vama svjedočiti" ( Ali Imran, 81), i rekao je Poslanik:"Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, neće niko čuti za mene od ovog umeta, bio židov ili kršćanin, a zatim umre a nije povjerovao u ono sa čim sa poslan, osim da bude od stanovnika vatre." (Muslim, 153).
VJERA I DAVA SVIH POSLANIKA JE ISLAM, ODNOSNO TEVHID
Sa pogledom na sve poslanice na koje je ukazao Kur`an nalazimo da je vjera kojoj su pozivali svi poslanici jedna, a to je Islam-tevhid:"Allahu je prava vjera –islam."( Ali Imran, 19).
Islam u Kur`anu nije naziv za posebnu vjeru. Naprotiv, to je naziv za zajedničku vjeru kojoj su pozivali svih Poslanici. Nuh, alejhi selam, je rekao svom narodu: "Meni je naređeno da musliman budem." (Junus, 72), i islam je vjera koju je naredio Uzvišeni Allah Ibrahimu, alejhi salam, kad je mu njegov Gospodar rekao: "Budi poslušan (eslim)-on je odgovorio: Ja sam poslušan (eslemtu) Gospodaru svjetova."( Bekare, 131). Kao što to Ibrahim i Jakub oporučuju svojim sinovima: "I nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani."( Bekare, 132), na što im oni odgovaraju: "Klanjaćemo se –odgovorili su- Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome ! I mi se Njemu pokoravamo (muslimani)." (Bekare, 133). Musa, alejhi selam, je govorio svom narodu: "I Musa reče :O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani." (Junus, 84), a Isaovi, a.s., pomagači mu odgovaraju: "Mi u Allaha vjerujemo i ti budi svjedok da smo mi muslimani."(Ali Imran, 52).
Grupa od Ehli Kitabija, kada su čuli Kur`an, govore: "A kad im se kazuje govore :Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg ,mi smo i prije bili muslimani."( Qasas. 53).
Islam je opšti pojam koji je kružio na jezicima svih Poslanika i njihovih sljedbenika, od najstarijih vremena pa sve do Poslanikovog izaslanstva.
SRŽ POZIVANJA SVIH POSLANIKA JE OBOŽAVANJE ALLAHA JEDINOG I ODBACIVANJE ONOGA ŠTO SE OBOŽAVA MIMO NJEGA
Rekao je Uzvišeni Allah: "Mi smo svakome narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte, a kumira se klonite."(Nahl, 26).
Kur`an je potvrdio ovu činjenicu na više mjesta, da li to bilo u kontestu izlaganja da`va poslanika kao što je rekao Nuh, Ibrahim, Hud i Salih, alejhimu selam, svojim narodima: "Allahu se klanjajte, vi drugoga boga osim Njega nemate."( E`araf, 59), ili kada spominje da su svi poslanici izaslani sa jednom funkcijom, a to je poziv u ibadet Uzvišenom Allahu: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se meni klanjajte." ( Enbija, 25).
Ili, kada spominje biografije poslanika i njihovih sljedbenik, a zatim ih učini jednim umetom, koji obožavaju jednoga Boga: "Ova vaša vjera-jedina je prava vjera, a Ja sam-vaš Gospodar-zato se samo Meni klanjajte." (Enbija, 92).
Ili, kada pojašnjava da je to oporuka poslanika onima koji će doći poslije njih:
"Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao:Kome će te se poslije mene klanjati? Klanjat ćemo se-odgovorili su- Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome!I mi se Njemu pokoravamo." (Bekare, 133).
Ili, kada spominje jedinstvenost vjere koju je propisao poslanicima:"On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isauravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte"( Šura 13).
POČETAK POZIVANJA SVAKOG POSLANIKA BIVA U TEVHID
Pored toga što je vjera svih poslanika Islam, i što je njihova da`va pozivanje u njega, isto tako početak te da`ve biva sa pozivom u akidu i temelje ove vjere, što se da vidjeti iz života svih Poslanika i njihovih da`va, a naročito iz života i da`ve našeg Poslanika, salallhu alejhi ve selem. Proveo je trinaest godina u Meki poslije izaslanstva, pozivajući ljude u Islam i Tevhid i ostavljanje onog što se obožava mimo Uzvišenog Allaha, govoreći im:"Recite: Nema božanstva mimo Allaha, pa će te uspjeti." (Ahmed, hadis sahih, Medžmeu Zevaid El-Hajsemi)
Kur`anske sure koje se nazivaju mekanske obrađuju teme iz Akide i Tevhida, to je od njenih temeljnih osobina .
I nakon što je osnovana i učvršćena ispravna Akida, dolazi do propisivanja namaza prije Hidžre na godinu ili dvije, zatim zekata i posta druge, i hadždža devete godine po Hidžri, i sve to u Medini.
Isto tako nam je Poslanik pojasnio način pozivanja ljudi u Allahovu vjeru, u hadisu Mu`aza ibn Džebela, kada je ga izaslao u Jemen, gdje mu je rekao:
"Ti ćeš zaista doći narodu od Ehli–kitaba, pa kada im dođeš, pozovi ih da posvjedoče da nema božanstva mimo Allaha, i da je Muhamed Allahov poslanik." (Muslim, 19).
Kako vidimo u hadisu, početak da`ve biva sa tevhidom, a potom mu je Poslanik naredio, ukoliko mu se pokore u tome, da ih obavijesti da im je Uzvišeni Allah propisao pet dnevnih namaza u toku dana i noći, i zekat koji se uzima od njihovih bogataša i udjeljuje njihovim siromasima.
Ovaj način pozivanja u Allahovu vjeru nije samo za Mu`aza mimo drugih ljudi, naprotiv, treba da bude način svakoga ko poziva u Allahovu vjeru; prvo poziv u ispravnu Akidu, zatim u ostale propise vjere Islama. Jer namaz, zekat i ostale islamske obaveze ne koriste bez ispravne islamske akide.