Ibn Tejmijje rhm.
Oni koji sudjeluju u vracanjima i zakletvama cesto se kunu nekim sejtanima da bi im ovi pomogli protiv drugih. Ponekad zao dzinn ispuni njihov zahtjev ali cesto oni to ne ucine, pogotovo ako je dzinn protiv koga im traze pomoc cijenjen medu njima. Niti onaj koji vrsi vracanja niti njegova vracanja nemaju nikakvu moc da prisile sejtane da im pomognu. Vrac gorljivo zaziva bice koje smatra velikim – sto moze a i ne mora biti slucaj – da nasteti drugima koji mogu biti veci. U slucaju kada pojedinac usrdno moli dzinna da nasteti nekome koga dzinni veoma postuju, oni ce ga ignorisati. Njihov polozaj je poprilicno jednak polozaju ljudi s tom razlikom sto su ljudi opcenito inteligentni, povjerljivi, pravendi i iskreni dok su dzinni ignorantni, nepovjerljivi, nasilni i prevaranti.
Bitno je kazati da, premda zazivanja i vracanja obozavaoca sejtana mogu u sebi sadrzavati izjave idolatrije i nevjere, one su cesto nedjelotvorne protiv dzinna. Kada se zahtijeva da se ubije ili uhvati drugi dzinn koji je opcinio covjeka, dzinni ce cesto zavarati one koji to zahtijevaju dajuci im utisak da su ubili ili odstranili dzinna napasnika, narocito u slucajevima kada ljudi vjeruju u prividenja koja prave dzinni....
Dzinni obicno komuniciraju sa onima koji traze informacije medu obozavaocima idola bilo putem prividenja ili glasova. Krscanski, jevrejski i muslimanski heretici su zastranili zahvaljujuci dzinnima. Dzinni mogu uzeti oblik zive slike prikazujuci tako sve ono sto vracari i predskazivaci zele da znaju. Kada ovi nastranici vide sliku onoga sto su zeljeli vidjeti, oni potom obavijeste ostale ljude o tome. Neki od njih mogu znati da je ta slika zapravo prividenje, dok ostali mogu biti zavedeni u vjerovanju da se zapravo osvjedocuju pravom prizoru. Dzinni mogu takoder uciniti da ljudi cuju glas onih koje su zvali nakon sto su otisli. Ovakvi slucajevi su cesci medu mnogoboscima, krscanima, jevrejima i neobrazovanim muslimanima koji traze utociste u onih koje smatraju svetima.
Kada neki posvecenjaci zazivaju svoje duhovne gospodare za pomoc govoreci: “O moj Gospodaru tako i tako!”, dzinni ce im se obratiti glasom njihovog ucitelja. Kada ucitelji odgovore na njihov zahtjev dzinni, zauzvrat, odgovaraju posvecenicima uciteljevim glasom. Ovo se desilo mnogim ljudima od kojih su mi neki poznati.
Sejtani ce cesto dogovarati dok uzimaju oblik zaklinjanog, bez obzira bio on ziv ili mrtav, cak i ako se ne boji onih koji ga zazivaju. Ovakve osobe cine sirk u svom slijepom vjerovanju da zazivana osoba odgovara dok zapravo to dzinn odgovara. Ovo se cesto desava krscanima koji prizivaju one sto uzdizu, bilo oni zivi ili mrtvi, poput George- a ili drugih. Navedeno se, takoder, pojavljuje kod heretickih muslimana koji zazivaju mrtve ili one koji nisu tu, a sejtani poprimaju oblik onoga koga se zaziva cak da ovaj to i ne primijeti. Znam o mnogim slucajevima gdje se ova pojava javila i ljudi koji su zvani su mi rekli da nisu znali da su bili zvani, premda oni koji su ga zazivali za pomoc su vidjeli njegove slike i bili su ubijedeni da se radilo o stvarnoj osobi. Vise od jedne osobe je spomenulo da su me zazivali u vrijeme nedaca, svaki od njih govoreci razlicitu pricu o tome kako sam ja odgovorio. Kada sam im ja rekao da nikada nisam odgovorio nijednom od njih niti sam znao da su me pozivali, neki su rekli da to mora da je bio melek. Rekao sam im da meleki ne koriste onima koji cine sirk i da je to zapravo bio sejtan koji je pokusavao da ih dalje zavede.
Ponekad dzinni uzimaju oblik onih vrlo cijenjenih i stoje na ‘Arefatu, i oni koji misle dobro o njemu ce misliti da je ta osoba zapravo stajala na ‘Arefatu. Mnogi drugi su takoder bili noseni od strane sejtana na ‘Arefat. U ovakvim slucajevima oni prolaze mikat (granice) bez formalnog oblacenja ihrama, ili izvrsavanja mnogih propisanih pravila hadzdza poput cinjenja telbije ili tavaf Ka’be, i obavljanja sajja izmedu Saffe i Merve. Medu njima su neki koji cak I ne produ kroz Mekku, drugi pak stoje na ‘Arefatu a da prethodno nisu obavili propisanu duznost bacanja kamencica na dzemretima. Putem ovih i njima slicnih vjestina sejtan vodi naizgled pobozne ljude u propast.
Uistinu oni pobozni medu predanima su na ovaj nacin zavedeni da cine djela koja su zabranjena ili nepozeljna po vjeri. Sejtan je u mogucnosti da im ovakva zlodjela priblizava ubjedujuci ih da su to kerameti. Ipak ona su, bez sumnje, sejtanove varke, opsjene, jer se Allah, dz.s., ne moze obozavati putem vjerskog propisa koji nije niti vadzib niti mustehab. Tko god cini djelo obozavanja koje nije ni vadzib ni mustehab vjerujuci pri tom da jeste, on je zaveden od strane sejtana. Cak i ako je odluceno da ce ovakvoj osobi biti oprosteno ovo djelo usljed dobre namjere i srdacnosti, taj cin sam po sebi je jos uvijek neprihvatljiv za Allaha, dz.s. Ovakva djela nisu medu stvarima kojima Allah pocascuje Njegove pobozne sluge koji su Mu bliski, kao sto nema casti u vrsenju harama ili mekruha.
Uzvisena pocastvovanost se nalazi u sticenju onoga koga Allah, dz.s., voli od cinjenja ovakvih djela i njegovom sprecavanju da ih ne cini. Jer, pocinjavanje prijestupa ponizava onoga koji ih cini i ni na kakav nacin ne koristi, cak i ako nije kaznjen za njihovo pocinjavanje. Vrsenje pokudenih ili haram djela nuzno umanjuje duhovni stepen onoga koji in cini podjednako kao i onih njegovih sljedbenika koji hvale ovakva djela i velicaju ga. Jer, hvaljenje zabranjenih i pokudenih djela, i postovanje onoga koji ih cini je zasigurno oblik zastranjenja sa Allahovog puta. Sve sto covjek vise ulazi u novotariju sluzeci se neovisnom prosudbom (idztihadom), to sve dalji postaje od Allaha, zato jer ga novotarija skrece sa Allahovog puta: “oni (h) koji su poslusni Allahu i Poslaniku bice u drustvu vjerovjesnika, i pravednika, i sehiada, i dobrih ljudi.” (Kur’an, An-Nisa’, 69) a ne na put “onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, niti onih koji su zalutali.” (Kur’an, Fatiha, 7)
Ibn Tejmijje je spomenuo sljedeci (ovdje pocinje isjecak iz vol. 35 Ibn Tejmijjinog komendijuma, Medzmu’el-Fetava) slucaj u historiji u pogledu el-Halladza i grupe njegovih sljedbenika: “Neki od njih su trazili nesto slatkisa za El-Halladza, stoga je on ustao i otisao do odredenog mjesta nedaleko odatle, potom se vrativsi sa mnogo slatkisa. Kasnije je otkriveno da su bili ukradeni iz jedne prodavnice slatkisa u Jemeni i da su ih sejtani donijeli tamo.” Ibn Tejmijje je o tom dogadaju rekao: “Slucajevi slicni ovome koji su se desili drugima, poput el-Halladza, su postigli kulminaciju sejtanskih izjava, i mi znamo za nekoliko ovakvih ljudi u nasem vremenu podjednako kao i u proslim vremenima. Na primjer, postoji osoba koja trenutno zivi u Damasku koju sejtan uobicava nositi od planine Salihije do sela u okolini Damaska. On bi se pojavio iz oblaka i ulazio bi kroz prozore kuca u kojima bi bili okupljeni ljudi da bi mogli biti svjedoci njegovog ‘zacudnog ulaska.’
Ibn Tejmijje je takoder naveo drugog mistika koji je priznao da je uobicavao bludniciti sa zenom i da napastuje djecake. On je rekao: “Crni pas sa dvije bijele tacke izmedu ociju bi mi dosao i rekao: ‘Uistinu ovakva i ovakva osoba se zaklela tobom i doci ce ti sutra da te o tome obavijesti. Ja sam vec ispunio njegove potrebe radi tebe.’ Ta osoba bi mu potom dosla sljedeceg dana i mistik bi objelodanio pojedinosti njegove zakletve njemu i kako je ova ispunjena. Mistik je nastavio govoreci: ‘Uobicavao sam hodati po gradu i svjetlo na vrhu motke koju sam nosio mi je osvjetljavalo put.’ Ibn Tejmijje je rekao: “Kada se ovaj mistik pokajao i poceo klanjati, postiti i izbjegavati zabranjeno, crni pas je otisao.” On je takoder prenio sljedece o drugom mistiku koji je imao pomoc sejtana koje je on slao da opsjedaju ljude: “Kada bi porodica opsjednutog dosla trazeci lijek, on bi poslao poruku svojim prijateljima sejtanima i oni bi napustili opsjednute osobe, a kao posljedica toga, mistiku bi bilo dato mnogo dirhema za uslugu. Ponekad mi bu dzinni donijeli dirheme i hranu koji bi ukrali od ljudi, do te mjere da bi mistik zahtijevao hurme od sejtana i oni bi ih donijeli iz kosnica u kojima su neki krili svoje hurme. Kada bi vlasnici tih kosnica potrazili svoje hurme nasli bi da su one nestale.”
Oni koji sudjeluju u vracanjima i zakletvama cesto se kunu nekim sejtanima da bi im ovi pomogli protiv drugih. Ponekad zao dzinn ispuni njihov zahtjev ali cesto oni to ne ucine, pogotovo ako je dzinn protiv koga im traze pomoc cijenjen medu njima. Niti onaj koji vrsi vracanja niti njegova vracanja nemaju nikakvu moc da prisile sejtane da im pomognu. Vrac gorljivo zaziva bice koje smatra velikim – sto moze a i ne mora biti slucaj – da nasteti drugima koji mogu biti veci. U slucaju kada pojedinac usrdno moli dzinna da nasteti nekome koga dzinni veoma postuju, oni ce ga ignorisati. Njihov polozaj je poprilicno jednak polozaju ljudi s tom razlikom sto su ljudi opcenito inteligentni, povjerljivi, pravendi i iskreni dok su dzinni ignorantni, nepovjerljivi, nasilni i prevaranti.
Bitno je kazati da, premda zazivanja i vracanja obozavaoca sejtana mogu u sebi sadrzavati izjave idolatrije i nevjere, one su cesto nedjelotvorne protiv dzinna. Kada se zahtijeva da se ubije ili uhvati drugi dzinn koji je opcinio covjeka, dzinni ce cesto zavarati one koji to zahtijevaju dajuci im utisak da su ubili ili odstranili dzinna napasnika, narocito u slucajevima kada ljudi vjeruju u prividenja koja prave dzinni....
Dzinni obicno komuniciraju sa onima koji traze informacije medu obozavaocima idola bilo putem prividenja ili glasova. Krscanski, jevrejski i muslimanski heretici su zastranili zahvaljujuci dzinnima. Dzinni mogu uzeti oblik zive slike prikazujuci tako sve ono sto vracari i predskazivaci zele da znaju. Kada ovi nastranici vide sliku onoga sto su zeljeli vidjeti, oni potom obavijeste ostale ljude o tome. Neki od njih mogu znati da je ta slika zapravo prividenje, dok ostali mogu biti zavedeni u vjerovanju da se zapravo osvjedocuju pravom prizoru. Dzinni mogu takoder uciniti da ljudi cuju glas onih koje su zvali nakon sto su otisli. Ovakvi slucajevi su cesci medu mnogoboscima, krscanima, jevrejima i neobrazovanim muslimanima koji traze utociste u onih koje smatraju svetima.
Kada neki posvecenjaci zazivaju svoje duhovne gospodare za pomoc govoreci: “O moj Gospodaru tako i tako!”, dzinni ce im se obratiti glasom njihovog ucitelja. Kada ucitelji odgovore na njihov zahtjev dzinni, zauzvrat, odgovaraju posvecenicima uciteljevim glasom. Ovo se desilo mnogim ljudima od kojih su mi neki poznati.
Sejtani ce cesto dogovarati dok uzimaju oblik zaklinjanog, bez obzira bio on ziv ili mrtav, cak i ako se ne boji onih koji ga zazivaju. Ovakve osobe cine sirk u svom slijepom vjerovanju da zazivana osoba odgovara dok zapravo to dzinn odgovara. Ovo se cesto desava krscanima koji prizivaju one sto uzdizu, bilo oni zivi ili mrtvi, poput George- a ili drugih. Navedeno se, takoder, pojavljuje kod heretickih muslimana koji zazivaju mrtve ili one koji nisu tu, a sejtani poprimaju oblik onoga koga se zaziva cak da ovaj to i ne primijeti. Znam o mnogim slucajevima gdje se ova pojava javila i ljudi koji su zvani su mi rekli da nisu znali da su bili zvani, premda oni koji su ga zazivali za pomoc su vidjeli njegove slike i bili su ubijedeni da se radilo o stvarnoj osobi. Vise od jedne osobe je spomenulo da su me zazivali u vrijeme nedaca, svaki od njih govoreci razlicitu pricu o tome kako sam ja odgovorio. Kada sam im ja rekao da nikada nisam odgovorio nijednom od njih niti sam znao da su me pozivali, neki su rekli da to mora da je bio melek. Rekao sam im da meleki ne koriste onima koji cine sirk i da je to zapravo bio sejtan koji je pokusavao da ih dalje zavede.
Ponekad dzinni uzimaju oblik onih vrlo cijenjenih i stoje na ‘Arefatu, i oni koji misle dobro o njemu ce misliti da je ta osoba zapravo stajala na ‘Arefatu. Mnogi drugi su takoder bili noseni od strane sejtana na ‘Arefat. U ovakvim slucajevima oni prolaze mikat (granice) bez formalnog oblacenja ihrama, ili izvrsavanja mnogih propisanih pravila hadzdza poput cinjenja telbije ili tavaf Ka’be, i obavljanja sajja izmedu Saffe i Merve. Medu njima su neki koji cak I ne produ kroz Mekku, drugi pak stoje na ‘Arefatu a da prethodno nisu obavili propisanu duznost bacanja kamencica na dzemretima. Putem ovih i njima slicnih vjestina sejtan vodi naizgled pobozne ljude u propast.
Uistinu oni pobozni medu predanima su na ovaj nacin zavedeni da cine djela koja su zabranjena ili nepozeljna po vjeri. Sejtan je u mogucnosti da im ovakva zlodjela priblizava ubjedujuci ih da su to kerameti. Ipak ona su, bez sumnje, sejtanove varke, opsjene, jer se Allah, dz.s., ne moze obozavati putem vjerskog propisa koji nije niti vadzib niti mustehab. Tko god cini djelo obozavanja koje nije ni vadzib ni mustehab vjerujuci pri tom da jeste, on je zaveden od strane sejtana. Cak i ako je odluceno da ce ovakvoj osobi biti oprosteno ovo djelo usljed dobre namjere i srdacnosti, taj cin sam po sebi je jos uvijek neprihvatljiv za Allaha, dz.s. Ovakva djela nisu medu stvarima kojima Allah pocascuje Njegove pobozne sluge koji su Mu bliski, kao sto nema casti u vrsenju harama ili mekruha.
Uzvisena pocastvovanost se nalazi u sticenju onoga koga Allah, dz.s., voli od cinjenja ovakvih djela i njegovom sprecavanju da ih ne cini. Jer, pocinjavanje prijestupa ponizava onoga koji ih cini i ni na kakav nacin ne koristi, cak i ako nije kaznjen za njihovo pocinjavanje. Vrsenje pokudenih ili haram djela nuzno umanjuje duhovni stepen onoga koji in cini podjednako kao i onih njegovih sljedbenika koji hvale ovakva djela i velicaju ga. Jer, hvaljenje zabranjenih i pokudenih djela, i postovanje onoga koji ih cini je zasigurno oblik zastranjenja sa Allahovog puta. Sve sto covjek vise ulazi u novotariju sluzeci se neovisnom prosudbom (idztihadom), to sve dalji postaje od Allaha, zato jer ga novotarija skrece sa Allahovog puta: “oni (h) koji su poslusni Allahu i Poslaniku bice u drustvu vjerovjesnika, i pravednika, i sehiada, i dobrih ljudi.” (Kur’an, An-Nisa’, 69) a ne na put “onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, niti onih koji su zalutali.” (Kur’an, Fatiha, 7)
Ibn Tejmijje je spomenuo sljedeci (ovdje pocinje isjecak iz vol. 35 Ibn Tejmijjinog komendijuma, Medzmu’el-Fetava) slucaj u historiji u pogledu el-Halladza i grupe njegovih sljedbenika: “Neki od njih su trazili nesto slatkisa za El-Halladza, stoga je on ustao i otisao do odredenog mjesta nedaleko odatle, potom se vrativsi sa mnogo slatkisa. Kasnije je otkriveno da su bili ukradeni iz jedne prodavnice slatkisa u Jemeni i da su ih sejtani donijeli tamo.” Ibn Tejmijje je o tom dogadaju rekao: “Slucajevi slicni ovome koji su se desili drugima, poput el-Halladza, su postigli kulminaciju sejtanskih izjava, i mi znamo za nekoliko ovakvih ljudi u nasem vremenu podjednako kao i u proslim vremenima. Na primjer, postoji osoba koja trenutno zivi u Damasku koju sejtan uobicava nositi od planine Salihije do sela u okolini Damaska. On bi se pojavio iz oblaka i ulazio bi kroz prozore kuca u kojima bi bili okupljeni ljudi da bi mogli biti svjedoci njegovog ‘zacudnog ulaska.’
Ibn Tejmijje je takoder naveo drugog mistika koji je priznao da je uobicavao bludniciti sa zenom i da napastuje djecake. On je rekao: “Crni pas sa dvije bijele tacke izmedu ociju bi mi dosao i rekao: ‘Uistinu ovakva i ovakva osoba se zaklela tobom i doci ce ti sutra da te o tome obavijesti. Ja sam vec ispunio njegove potrebe radi tebe.’ Ta osoba bi mu potom dosla sljedeceg dana i mistik bi objelodanio pojedinosti njegove zakletve njemu i kako je ova ispunjena. Mistik je nastavio govoreci: ‘Uobicavao sam hodati po gradu i svjetlo na vrhu motke koju sam nosio mi je osvjetljavalo put.’ Ibn Tejmijje je rekao: “Kada se ovaj mistik pokajao i poceo klanjati, postiti i izbjegavati zabranjeno, crni pas je otisao.” On je takoder prenio sljedece o drugom mistiku koji je imao pomoc sejtana koje je on slao da opsjedaju ljude: “Kada bi porodica opsjednutog dosla trazeci lijek, on bi poslao poruku svojim prijateljima sejtanima i oni bi napustili opsjednute osobe, a kao posljedica toga, mistiku bi bilo dato mnogo dirhema za uslugu. Ponekad mi bu dzinni donijeli dirheme i hranu koji bi ukrali od ljudi, do te mjere da bi mistik zahtijevao hurme od sejtana i oni bi ih donijeli iz kosnica u kojima su neki krili svoje hurme. Kada bi vlasnici tih kosnica potrazili svoje hurme nasli bi da su one nestale.”