Zene ucenjaci kroz historiju hadisa

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Zapadnjacka historija je zabiljezila samo nekoliko ucenjackih poduhvata, ni manje ni vise do ona prije pocetka racunanja modernog vremena, u kojima su zene bile izuzetno vazni i aktivni ucesnici na naucnim poljima zajedno u stopu sa muskarcima. Nauka o hadisu, u tom pogledu, cini jednu istaknutu iznimku.

Islam, kao religija koja, za razliku od krscanstva, odbija pripisivanje spolne pripadnosti Bogu i koja nikad nije propagirala postavljanje muskog duhovnika na mjesto posrednika izmedju stvorenja i Stvoritelja, zapocinje svoj zivot sa ubijedjenjem da posto su muskarac i zena vec prirodno predodredjeni za uloge upotpunjavanja a ne slicnosti, onda tu nema govora o duhovnoj (intelektualnoj) nadmoci muskog roda nad zenskim. Kao rezultat ovog vjerovanja, zajednica Muslimana je bila sretna da, kako muskarcu tako i zeni, povjeri drustveni polozaj i zadatke isto vrijedne u ocima Gospodara.

Ova cinjenica samo, moze da objasni zasto je bilo moguce bas u okrilju Islama da se razvije tako ogroman broj istaknutih zena ucenjaka koje su velikim dijelom kroz svoje zdravo rasudjivanje i svjedocenje uspjele da razviju Islam u jednu prelijepo dizajniranu gradjevinu, a sto ocigledno nije bio slucaj medju klasicnim vjerskim pravcima Zapada.

Od najranijih dana Islama zene su zauzimale prominentno mjesto u ocuvanju hadisa i svojim u*!*!*!*!im radom ga odrzale tokom niza stoljeca. Svaki period islamske istorije je svjedocio mnogobrojne ucenjakinje hadiske nauke. Njihova suradnja sa kolegama suprotnog pola je bila ispunjena obostranim postivanjem i uvazavanjem. Biografski rijecnici su zabiljezili velik broj tih istaknutih zena.

Vec u toku zivota Poslanika s.a.w.s., mnoge zene ne samo da su bile primjerom u razvoju velikog broja hadisa, nego su bile i njihovi direktni prenosioci od Poslanika s.a.w.s. na druge sestre i bracu u vjeri.

Nakon Poslanikove s.a.w.s. smrti, mnoge ashabijke (zene koje su bile svjedoci Poslanikove misije i povjerovale u Objavu) a posebno njegove supruge (majke svih pravovjernih) vazile su za cuvare islamskog znanja kod kojih su ashabi (muskarci koji su bili svjedoci Poslanikove misije i povjerovali u Objavu) dolazili da traze instrukciju u pogledu niza pitanja. Imena kao sto su Hafsa, Umm Habiba, Maymuna, Umm Salama i A'isha su medju najistaknutijim u prenosenju hadisa , te shodno tome svima onima koji su se vec upoznali s jednim dijelom hadiske literature su vrlo poznata. Narocito za A'ishu se zna da je jedna medju vaznijim licnostima kroz cijelu istoriju hadisa - mora se naglasiti da ona nije bila samo prenosioc hadisa nego neko ko ih je najpazljivije tumacio.

U periodu generacije onih koji su slijedili nakon njih, zene su takodjer drzale vaznu poziciju u prenosenju i cuvanju kvalitetne hadiske literature.
Hafsa, kcerka od Ibn Sirina , Umm al-Darda mladja (umrla 81/700), i 'Amra kcerka Abd al-Rahmana su samo neka od kljucnih imena tog perioda.

Iyas ibn Mu'awiya je vidio u Umm al-Dardi jaku poznavateljicu hadisa i sudiju neponovljivih sposobnosti i vrijednosti, te ju je postavio iznad svih ucenjaka hadisa tog vremena medju kojima su bila i veoma poznata imena kao sto je Hassan al-Basri i Ibn Sirin . 'Amra se smatrala velikim autoritetom u pogledu prenesenih hadisa od A'ishe r.a. Medju njenim studentima je bio i poznati medinski sudac Abu Bakr ibn Hazm kojem je naredba dosla od khalife Umara ibn Abd al-Aziza da zapise sve hadise za koje zna da su preneseni 'Amrinim ovlastenjem.

Nakon njih dvije moramo spomenuti i druge ucenjakinje koje su zasijale u istoriji hadisa prenoseci svoje znanje javno siroj publici, a one su :

· 'Abida al-Madaniyya
· 'Abda bin Bishr
· Umm Umar al-Thaqafiyya
· Zaynab unuka od Ali ibn Abd Allah ibn Abbas
· Nafisa bint al-Hassan ibn Ziyad
· Khadija Umm Muhammad
· 'Abda bint Abd al-Rahman, i mnoge druge.

Ove pravovjerne zene su poticale iz najrazlicitijih porodica i sredina sto sluzi kao cinjenica da su one svoje zasluge kroz islamsku naobrazbu stekle cistim trudom i radom, a nikako drustvenom klasom iz koje poticu, niti spolnom pripadnoscu. Na primjer, 'Abida, koja je pocela zivot kao ropkinja kod Muhammada ibn Yazida, ucila je hadise od medinskih ucitelja da bi je na kraju oslobodio robstva poznati spanski muhaddis, Habib Dahhun, koji je bio zadivljen njenim znanjem o hadiskoj literaturi. Odlucio je da je ozeni i vratio se sa njom nazad u Andaluziju. Za nju je receno da je spomenula deset hiljada hadisa opozivajuci se na autoritet medinskih muhaddisa.

Zaynab bint Sulayman (umrla 142/759), za razliku od prethodne alime, je bila princeza po rodjenju. Njen otac, buduci da je bio rodjak od al-Saffahe osnivaca dinastije Abbasida, postavljen je na polozaj guvernera Basre, Omana i Bahrayna za vrijeme khalife al-Mansura. Zaynab je sticala najbolje obrazovanje iz polja hadiske literature kojom je ubrzo potpuno ovladala i postigla reputaciju najistaknutije muhaddise tog vremena . Njeno znanje o hadiskoj literaturi je prevazilazilo ne samo mnoge ucene zene tog vremena nego su se i mnogi muskarci racunali njenim studentima.

Pozitivna suradnja medju cijenjenim sestrama i bracom na putu razvijanja sto jacih temelja hadiske nauke nastavila se tokom perioda kad su najvece antologije hadisa bile sakupljane. Kroz jedan studiozni pregled tih spisa postaje ocito da su se svi vazniji sakupljaci hadisa iz najranijeg perioda oslanjali na autoritet mnogih zena - shuyukh (sejhovi): svaka veca kolekcija davala je imena mnogih zena kao neposrednih autoriteta samog sakupljaca. Neposredno nakon zavrsenog posla oko prikupljanja hadisa u zasebne zbirke, zene, koje su vec bile ovladale istim, su preuzimale obavezu da poduce mnogobrojne razrede studenata hadiskoj literaturi i da im izdaju zasluzene idjaze ( diplome).

U cetvrtom stoljecu nalazimo:

Fatimu bint Abd al-Rahman (umrla 312/924 ), poznatu kao 'Sufija' zbog njene velike poboznosti;

Fatima ( unuka Abu Davuda, poznat po zbirci hadisa pod imenom Sunen );

Amat al-Wahid (umrla 377/987), kcerka istaknutog pravnika al-Muhamili;

Umm al-Fath Amat as-Salam (umrla 390/990 ), kcerka sudije Abu Bakr Ahmeda (umro 350/961);

Jumua bint Ahmad i mnoge druge cijenjene sestre cije su ucionice bile uvijek ispunjene publikom punom postovanja spram njihovim znanjem.

Javna predavanja cijenjenih sestara muhaddisa o hadiskoj literaturi bila su odrzavana i tokom sljedeca dva stoljeca po hidzretskom kalendaru (5.-6.stoljece).
Fatima bint al-Hassan ibn Ali ibn al-Daqqaq al-Qushayri ne samo da je bila poznata po njenoj poboznosti i kaligrafijskim sposobnostima, vec i po njenom poznavanju hadisa, a posebno treba naglasti kvalitet isneda (lanac prenosioca hadisa) koje je ona posjedovala u svojoj memoriji. Jos vise se isticala :
Karima al-Marwaziyya (umrla 463/1070) koju su smatrali alimi njenog vremena najboljim autoritetom u pogledu Sahih zbirke od Bukharija.

Abu Dharr of Herat, jedan od vodecih alima tog vremena, pridavao je toliku vaznost njenom ovlastenju u pogledu tacnosti hadisa da je tezio savjetovati svoje studente, ukoliko zele da uce Sahih zbirku, da se jedino mogu obratiti kod Karime al-Marwaziyye, zbog perfekcije njene naobrazbe. Na taj nacin ona predstavlja centralnu tacku u prenosenju temeljnih izvora Islama.

Naime, Goldziher pise o njoj sljedece "njeno ime se pojavljuje sa neobicnom ucestaloscu idjaza (diploma) vezanih za predavanja o sadrzaju ove knjige (Sahih Bukhari)." Medju njenim ucenicima bili su al-Khatib al-Baghdadi i al-Humaydi ( 428/1036 - 488/1095 ).

Pored Karime bilo je jos bezbroj drugih cijenjenih sestara muhaddisa koje su zauzimale eminentna mjesta u istoriji prenosenja hadisa iz Sahih Bukhari zbirke.

Medju njima bi se posebno trebale spomenuti:
Fatima bint Muhammad (umrla 539/1144 ) ;
Shuhda zvana " Pisac" ( umrla 574/1178) ;
te Sitt al-Wuzara bint Umar ( umrla 716/1316) .

Fatima je prenosila zbirku Sahiha po ovlastenju velikog i poznatog muhaddisa Said al-Ayyar ; strucnjaci - muhaddisi tog vremena dodijelili su joj naziv Musnida Isfahan ( autoritet za hadis iz Isfahana ).

Shuhda je bila poznati kaligrafa i muhaddisa od velikog ugleda; biografi su je opisali kao "Kaligrafu", kao muhaddisu velikog autoriteta i kao ponos zenskog svijeta. Njen pradjed je bio trgovac bezvrijednom robom, otuda je i stekao nadimak al-Ibri. Ali njen otac, Abu Nasr (umro 506/1112) je stekao naklonost ka hadisima i postigao da ih savlada pod nadzorom strucnjaka te iste oblasti.

Kao iskreni sljdebenik Sunneta osjecao se obaveznim da svojoj kcerci da zdravo akademsko obrazovanje i da joj osigura ucitelje na daleko poznate po strucnosti u hadiskoj literaturi.

Udala se za Ali ibn Muhammada, koji je bio medju vaznijim licnostima tog vremena sa otvorenim interesovanjem za knjizevnost a kasnije postaje desna ruka khalife al-Muqtadija i osnivac jednog koledza. Njegova zena, doduse, je bila vise poznata; stice zvanje hadiskog ucenjaka i zabiljezena je po kvaliteti 'isneda' (lanac prenosioca hadisa) . Njena predavanja na temu Sahih Bukhari , ukljucujuci i sve druge vece zbirke, su bila krcata studentima; a na racun njenog ugleda i zvanja u oblasti hadisa desavalo se cak da je bilo i onih koji su lazno izjavljivali da su njeni studenti samo u cilju da bi privukli paznju na sebe i stekli povjerenje u drustvu.

Tako reci, jednako poznata po strucnosti za Sahih Bukhari je bila i :Sitt al-Wuzara, koja, pored sto je potpuno ovladala Islamskim zakonodavstvom, imala je i zvanje "musnide tog vremena" ( autoriteta u oblasti hadisa ).

Drzala je predavanja o Sahih i o mnogim drugim zbirkama u Damasku i Egiptu. Predavanja na temu Sahih jednako je davala i sestra Umm al-Khayr Amat al-Khaliq (811/1408 - 911/1505) koja je vazila za posljednjeg velikog muhaddisa iz Hijaza. Pored njih, tu se nalazi jos jedan autoritet za Bukharijevu zbirku, a to je A'isha bint Abd al-Hadi.

Osim do sada spomenutih ucenjakinja cija specijalizacija je bila na polju velike zbirke hadisa Sahih Bukhari bilo je i onih koje su bile eksperti za druge vece zbirke.

Umm al-Khayr Fatima bint Ali (umrla 532/1137), i Fatima al-Shahrazuriyya su predavale Sahih zbirku od Muslima.

Fatima al-Jawzdaniyya (umrla 524/1129) je kroz predavanja svojim studentima prenijela, pored ostalog, i znanje o tri velike zbirke hadisa od al-Tabarani pod nazivom Mu'jam.

Zaynab od Harrana (umrla 68/1289) je privlacila mase studenata svojim predavanjima na kojima ih je poducavala najpoznatijoj zbirci hadisa zvanoj Musnad od Ahmada ibn Hanbala.

Juwayriya bint Umar (umrla 783/1381) i Zaynab bint Ahmad ibn Umar (umrla 722/1322) su putujuci od zemlje do zemlje, gonjene velikom ljubavlju spram hadiskom znanju, boravile izmedju ostalih zemalja u Egiptu i u Medini gdje su odrzale predavanja o zbirkama od ad-Darimija i od Abda ibn Humayda; a govori se i tome da su studenti putovali iz najudaljenijih mjesta samo da bi prisustvovali tim predavanjima.

Zaynab bint Ahmad (umrla 740/1339), inace poznata kao Bint al-Kamal, je stekla svojim trudom i znanjem "brdo" diploma; drzala je predavanja o Musnadu od Abu Hanife, zatim o Shamailu od Al-Tirmidhija , te naposljetku i o Sharh Ma'ani al-Athar od Al-Tahawija na kojem je radila zajedno sa jos jednom muhaddisom Ajibom bin Abu Bakr (umrla 740/1339). "Za ovu posljednju se zna", kaze Goldziher," da je njenim ovlastenjem izgradjena autenticnost Gotha codexa . . . u istom lancu (isnadu) se pojavljuje velik broj ucenih zena koje su bile okupirane tim radom. Veliki putopisac Ibn Battuta je tokom njegovog boravka u Damasku ucio hadise od Ajibe kao i od mnogih drugih ucenjakinja. Poznati historicar iz Damaska, Ibn Asakir, je pricao da je hadisko znanje ucio od 1200 muskaraca i od 80 zena, a idjazu o savladanoj Muwatti od Imama Malika je stekao od Zaynab bint Abd al-Rahman.

Jalal al-Din al-Suyuti je ucio Risalu od Imama Shafije kod Hajar bint Muhammad. Afif al-Din Junayd, poznati muhaddis devetog stoljeca po hidjri, citao je Sunan od al-Darimija sa Fatimom bint Ahmad ibn Qasim.

Medju ostalim istaknutim muhaddisima tog vremena bila je i Zaynab bint Sha'ri ( 524/1129 - 615/1218). Naizmjenicno je bila i student i predavac hadiskog znanja. Njeni studenti su kasnije bili od velikog ugleda, ukljucujuci i Ibn Khallikana, autora dobro poznatog biografskog rjecnika Wafayat al-Ayan. Druga, koju biografi spominju kao najveci autoritet za hadis u Siriji, je bila Karima Sirijka ( umrla 641/1218). Drzala je predavanja o raznim zbirkama hadisa po ovlastenju mnogobrojne poznate uleme. Ibn Hajar , u njegovom djelu al-Durar al-Karima, daje kratke biografske podatke o 170 prominentnih zena osmog stoljeca, od kojih su mnoge bile hadiske ucenjakinje i od kojih je i on sam ucio.

Neke od tih zena su bile priznate najboljim hadiskim autoritetima tog vremena. Na primjer, Juwayriya bint Ahmad, o kojoj je vec ranije bilo govora, je sticala hadisko znanje podjednako od muskih kao i od zenskih ucenjaka da bi naposljetku i sama postala predavac na najvecim koledzima tog vremena dajuci lekcije o islamskim disciplinama.

"Nekoliko mojih ucitelja,' kaze Ibn Hajar,' a i mnogi moji savremenici, su prisustvovali njenim predavanjima."

A'isha bin Abd al-Hadi (723-816), takodjer spomenuta gore a koja je znatan dio vremena bila jedan od Ibn Hajarovih ucitelja, se smatrala nadprosjecnim muhaddisom i mnogi studenti bi kretali na duga putovanja samo s ciljem da prisustvuju njenim predavanjima i da bas od nje uce temelje vjere.

Sitt al-Arab (umrla 760/1358) je bila ucitelj dobro poznatog muhaddisa

al-Iraqija (umro 742/1341) i mnogih drugih koji su se dobrim dijelom okoristili od njeno znanje.

Daqiqa bint Murshid (umrla 746/1345), koja je bila medju ostalim proslavljenim ucenjakinjama hadisa, stekla je svoje znanje prvenstveno od cijelog niza drugih cijenjenih sestara.

Mnogobrojne informacije o zenama, za koje se zna da su vladale hadiskom literaturom i bile istaknuti ucenjaci, su nadjene zabiljezene u djelu Muhammada ibn Abd al-Rahmana al-Sakhawi (830-897/1427-1489) pod nazivom al-Daw al-Lami , biografski rjecnik poznatih licnosti devetog stoljeca. Sljedeci izvor je Mu'jam al-Shuyukh od Abd al-Aziza ibn Umar ibn Fahd (812-897/1427-1489), koji je sakupljen 861 AH i posvecen biografijama autorovih predavaca ciji je broj iznosio vise od 1,100 imena ukljucujuci i 130 ucenjakinja od kojih je imao priliku uciti . Neke od tih zena su bile proglasene najpreciznijim i najucevnijim muhaddisima njihovog vremena a to znanje su prenijele putem predavanja na sljedecu generaciju velikih ucenjaka.

Umm Hani Maryam (778-871/1376-1466), na primjer, znala je cio Qur'an napamet jos dok je bila djete, stekla je znanje temeljnih islamskih nauka, zatim je bila poducavana drugim naukama kao sto su teologija, pravo, historija i gramatika, da bi se na kraju zaputila u potragu za hadiskim izvorima trazeci ih kod najboljih muhaddisa Kaira i Meke. Bila je, takodjer, proslavljena njenim kaligrafijskim sposobnostima kao i perfekcijiom upotrebe Arapskog Jezika, zatim njenom prirodjenom sklonoscu za poeziju i svakako njenim strogim drzanjem spram vjerskih odredbi i naredjenja ( 13 puta obavljen hadz). Njen sin, poznati ucenjak desetog stoljeca, je pokazivao najdublje postovanje i divljenje prema njegovoj majci. Svoje staracke dane je bila posvetila vodjenju intensivnog programa za casove hadisa pri velikom kairskom koledzu, njene 'idjaze' su ponijeli mnogi veliki ucenjaci, cak i sam Ibn Fahd je ucio od nje.

Njena savremenica i zemljakinja ( Sirija), Bai Khatun (umrla 864/1459), nakon sto je osigurala hadisko znanje i diplome od Abu Bakra al-Mizzi kao i od drugih poznatih muhaddisa tog vremena, usmjerila se ka prenosenju tog znanja po koledzima sirom Sirije i Kaira. Za nju kazu, da joj je posao predavaca donosio posebnu srecu i uzitak.

A'isha bint Ibrahim (760-842 / 1358-1438), poznata po akademskim kruzocima kao Ibnat al-Sharaihi, takodjer je ucila hadisku literaturu u Damasku i Kairu
(i jos negdje drugo), a sama je drzala takva predavanja kojima nisu mogli odoliti ni najpozantiji ucenjaci tog perioda.

Umm al-Khayr Saida od Meke (umrla 850/1446) primala je instrukcije za hadis od bezbroj ucenjaka iz razlicitih gradova i stekla jednako pozeljan ugled njenih predavaca.

Onoliko koliko se dalo sakupiti iz razlicitih izvora o ucestvovanju zene u hadiskoj naobrazbi i inace u islamskim disciplinama, pokazalo se da je postalo znatno opadajuce na pocetku desetog stoljeca po hidzri. Knjige kao sto su al-Nur al-Safir od al-Aydarusa, zatim Khulasat al-Akhbar od al-Muhibbija i al-Suluh al-Wabila od Muhammada ibn Abd Allah ( biografski rjecnici poznatih licnosti 10. 11. i 12. stoljeca po hidzri) sadrze jedva nekolicinu imena poznatih zena muhaddisa.

Ali, bilo bi pogresno doci do zakljucka da je taj broj oslabio ulaskom u deseto stoljece i da su zene izgubile interest za hadisku literaturu. Mnoge ugledne ucenjakinje hadisa koje su pretezno djelovale i bile poznate u devetom stoljecu, uspjesno su nastavile sa njihovim radom u sluzbi sunneta cak i u desetom stoljecu onoliko dugo koliko im je zivotni vijek dozvoljavao.

Asma bint Kamal al-Din (umrla 904/1498) imala je jak uticaj na sultana i njegove sluzbenike kojima je cesto izdavala naredbe, a koje su oni opet uvijek prihvatali i rado izvrsavali. Predavala je hadis i poducavala druge zene islamskim naukama.

A'isha bint Muhammad (umrla 906/1500), supruga poznatog sudije Muslih al-Din, predavala je hadis mnogim studentima i bila stalni profesor na koledzu Salihiyya u Damasku.

Fatima bint Yusuf od Aleppa ( 870-925 / 1465-1519) bila je poznata kao izvanredan ucenjak njenog vremena.

Za Umm al-Khayr se zna da je izdala 'idzazu' jednom hadziji, u Meki, godine 938/1531.

Posljednja medju zenama tog reda je bila Fatima al-Fudayliya, poznata i pod imenom al-Shaykha al-Fudayliya, bila je rodjena krajem 12.stoljeca islamskog kalendara i ubrzo se pokazala izvrsnom u kaligrafiji i islamskim naukama. Posebno interesovanje je pokazala prema hadisima, procitala je ogromne kolicine knjiga na tu temu, stekla vise diploma od razlicitih ucenjaka i ugled vaznog muhaddisa. Pred sam kraj njenog zivota, nastanila se u Mekki gdje je osnovala bogatu gradsku biblioteku. U svetom gradu su je cesto posjecivali mnogi ugledni ucenjaci da bi prosirili svoje znanje i stekli njenu 'idzazu'. Medju njima se posebno treba spomenuti Shaykh Umar al-Hanafi i Shaykh Muhammad Sali. Preselila je na bolji svijet godine 1247/1831.

Kroz historiju naobrazbe zene u Islamu jasno se vidi da njen uspijeh i ucestvovanje kroz akademske ustanove nije se desilo zbog njenih osobnih i egoistickih interesa ili mozda zbog plemicke pripadnosti, zena je ucestvovala jednako i kao ucenik a i kao ucitelj u svim postojucim obrazovnim institucijama zajedno sa njihovom bracom u vjeri. Potpisi na mnogim spisima su dokazi njihovog studentskog i predavackog ucesca u svakodnevnoj nastavi. Na primjer, svjedocanstva na stranicama 238-40 u rukopisu Mashikhat ma al-Tarikh od Ibn Bukharija pokazuju da su mnogobrojne zene prisustvovale redovnoj nastavi koja je sadrzala 11 predavanja, a na kojima je prisustvovalo vise od 500 studenata u Omerovoj dzamiji u Damasku godine 687/1288. Drugo svjedocanstvo, na stranici 40, istih rukopisa, pokazuje da su mnoge studentice, cija su imena vec bila poblize oznacena, prisustvovale jednoj drugoj nastavi od 6 predavanja koju je drzao Ibn al-Sayrafi u razredu od 200 studenata u Aleppu godine 736/1336. I jos jedno svjedocanstvo, na stranici 250, nam otkriva ime poznate muhaddise Umm Abd Allah koja je drzala svakodnevno pet predavanja mjesovitom razredu od preko 50 studenata u Damasku godine 837/1433.
Razlicite zabiljeske iz rukopisa Kitab al-Kifaya od al-Khatib al-Baghdadi, te zbirke disertacija na temu hadiske literature ukazuju na imena Ni'ma bin Ali, Umm Ahmad Zaynab bint al-Makki i na imena mnogih drugih ucenjakinja koje su drzale redovna predavanja studentima u velikim koledzima kao sto su madrasa Aziziya i madrasa Diyaiyya nezavisno od njihove brace u vjeri (ponekad zajedno sa njima). Neka od tih predavanja posjecivao je i Ahmad, sin poznatog generala Salah al-Dina.

Iz prethodnog mozemo zakljuciti da je uloga zene u drustu velika i da se kao takva mora prepoznati i podrzavati.

Cijenjene sestre u islamu podsjecamo da su one, i niko drugi, prvi graditelji svojih zivotnih standarda i vlastitog prostora djelovanja, i to kroz aktivno obrazovanje i moralno usavrsavanje!

Autor: Dr. Muhammad Zubayr Siddiqi
muslimanka.net
 
Top