Šejh Ibn Baz rhm. i šejh Ibn Usejmin rhm.
Zikr je izgovaranje jezikom, uz osjećanje u srcu riječi koje upućuju na slavljenje Uzvišenog Allaha, Njegovo veličanje i zahvalu Njemu. Obavezno je što više praktikovati zikr, jer Allah spominje onog ko Njega spominje. Onaj ko čini zikr pretekao je druge u dobru, on je stvarno živ, upućen je na najvrednija dobra djela i krenuo je putem spasa. Zikr čini onaj ko redovno praktikuje, ujutro i uveče u svako doba i u svim situacijama oblike zikra koji se prenose od Poslanika, s.a.v.s. Mustehab je zikr činiti u sebi i pri tome biti čiste odjeće, čista tijela, ugodno namirisan, okrenut prema Kibli. Posebnu čast ima onaj ko čini zikr izgovarajući riječi koje se odnose na Allahovo jedinstvo.
Zikr ima veliku težinu na mizan-terezij. On odmara dušu i predstavlja govor koji je najdraži Allahu, dž.š. U zikr spada i istigfar, kojim se brišu grijesi, a koji se čini izgovarajući: “Estagfirullah, estagfirullah, estagfirullah.” Mustehab je da se zikr čini sadržajnim dovama i da se broji na prste jer je to bolje nego brojati na tespih, jer će i prsti progovoriti na Sudnjem danu – kako kaže hadis. Menedub je da ni jedan skup ne prođe bez spominjanja Uzvišenog Allaha i donošenja salavata na Njegova Poslanika, s.a.v.s., i da se pri rastanku prouči dova koja je propisana da se uči na kraju sastanka ili sijela kao kefaret za eventualne grijehe učinjene tom prilikom. (Ova dova glasi: “Subhanekellahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke.”)...
Dova predstavlja iskazivanje ljudske nemoći i pokornosti pred Svemogućim Gospodarom. Allah je naredio ljudima da Mu se ponizno mole i obećao im da će udovoljiti njihovim dovama, bez obzira kolikoi im grijesi bili. Što se tiče spominjanja Allaha, izrazima kao Allah, Allah, Kajjum, kajjum…ovo su novotarije, a jos gore od ovog jeste Hu, hu…kao što rade derviši u tekijama – Allah ih uputio. Želim jos da ukažem na novotarije koje se dešavaju po mevludima i tevhidima koje nije propisao Allah niti na to podstrekao Poslanik, s.a.v.s. Vjernik je dužan da očisti svoje ibadete od svih izmišljotina i zabluda. I ako ne bude to uradio dijelo mu neće biti primljeno jer u hadisu od Aiše, r.a., stoji, da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: “Ko uvodi nešto novo u ovu našu vjeru što nije od nje, to se ne prima.” (Hadis je Muttefekun alejh)
Poseban bereket i posebne vrijednosti ima istihara. Adabi dove su: čuvanje od harama u jelu, piću i odijevanju. Po mogućnosti se treba okrenuti prema Kibli, pratiti odabrana vremena kao što je dan Arefata, mjesec Ramazan, petak, zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru, u toku sedžde, u toku padanja kiše, između ezana i ikameta,kada se sukobe dvije vosjke, prilikom žestokog straha, i kada se srce posebno razniježi.
Uvjeti dove su: prisutnost srca, iskazivanje neimaštine i skrušenosti, da se ne moli za nešto što predstavlja grijeh ili kidanje rodbinske veze, da se ne očekuje odugovlačenje s uslišavanjem dove nego da se moli sa uvjerenjem da će mu biti uslišana. Prema tome, ne treba govoriti: “Oprosti mi ako hoćeš.” Isto tako treba birati najsadržajnije riječi, kao npr. “Molim Te za Džennet i tražim od Tebe da me sačuvaš džehennema,” treba ponavljati dovu, a ako se uči dova za nekog drugog, treba početi sa sobom. Ne valja moliti protiv sebe, svoje porodice ili imetka.
Posebno se uslišavaju dove roditelja, postača, putnika, potlačenog kao i dova muslimana svome bratu u odsutnosti.
Preporučuje se čitanje knjiga o zikru kako bi se poznali jutarnji i večernji zikr, salavat i drugo što nam je propisao Poslanik, s.a.v.s.
a) Izbor zikrova i dova od Mehmeda Handžić;
b) Shvatanja koja trebamo ispraviti;
c) Zbirka “Hisnul Muslim” od dova Sunneta i Kur’ana.
Donošenje salavata; Salavat koji se donosi na Allahova Poslanika, s.a.v.s., ako je od Uzvišenog Allaha, predstavlja pohvalu za Poslanika, s.a.vs., pred melekima. Kad je od meleka, on predstavlja dovu i istigfar, a kad je od nas on predstavlja traženje milosti.
Salavat je vadžib svim melekima i ljudima, kao džinnima. Salavat dopire do njega u njegovom časnom mezaru. Neki učenjaci smatraju da je dužnost donijeti salavat kad god se Alejhiselam, spomene i ko to odbije on je škrtac. Kad se klanja treba pomenuti zajedno salavat i selam. U hadiskim djelima se spominju razni oblici salavata.
Preuzeto iz knjige "Skraćena zbirka fikhskih propisa"
Zikr je izgovaranje jezikom, uz osjećanje u srcu riječi koje upućuju na slavljenje Uzvišenog Allaha, Njegovo veličanje i zahvalu Njemu. Obavezno je što više praktikovati zikr, jer Allah spominje onog ko Njega spominje. Onaj ko čini zikr pretekao je druge u dobru, on je stvarno živ, upućen je na najvrednija dobra djela i krenuo je putem spasa. Zikr čini onaj ko redovno praktikuje, ujutro i uveče u svako doba i u svim situacijama oblike zikra koji se prenose od Poslanika, s.a.v.s. Mustehab je zikr činiti u sebi i pri tome biti čiste odjeće, čista tijela, ugodno namirisan, okrenut prema Kibli. Posebnu čast ima onaj ko čini zikr izgovarajući riječi koje se odnose na Allahovo jedinstvo.
Zikr ima veliku težinu na mizan-terezij. On odmara dušu i predstavlja govor koji je najdraži Allahu, dž.š. U zikr spada i istigfar, kojim se brišu grijesi, a koji se čini izgovarajući: “Estagfirullah, estagfirullah, estagfirullah.” Mustehab je da se zikr čini sadržajnim dovama i da se broji na prste jer je to bolje nego brojati na tespih, jer će i prsti progovoriti na Sudnjem danu – kako kaže hadis. Menedub je da ni jedan skup ne prođe bez spominjanja Uzvišenog Allaha i donošenja salavata na Njegova Poslanika, s.a.v.s., i da se pri rastanku prouči dova koja je propisana da se uči na kraju sastanka ili sijela kao kefaret za eventualne grijehe učinjene tom prilikom. (Ova dova glasi: “Subhanekellahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke.”)...
Dova predstavlja iskazivanje ljudske nemoći i pokornosti pred Svemogućim Gospodarom. Allah je naredio ljudima da Mu se ponizno mole i obećao im da će udovoljiti njihovim dovama, bez obzira kolikoi im grijesi bili. Što se tiče spominjanja Allaha, izrazima kao Allah, Allah, Kajjum, kajjum…ovo su novotarije, a jos gore od ovog jeste Hu, hu…kao što rade derviši u tekijama – Allah ih uputio. Želim jos da ukažem na novotarije koje se dešavaju po mevludima i tevhidima koje nije propisao Allah niti na to podstrekao Poslanik, s.a.v.s. Vjernik je dužan da očisti svoje ibadete od svih izmišljotina i zabluda. I ako ne bude to uradio dijelo mu neće biti primljeno jer u hadisu od Aiše, r.a., stoji, da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: “Ko uvodi nešto novo u ovu našu vjeru što nije od nje, to se ne prima.” (Hadis je Muttefekun alejh)
Poseban bereket i posebne vrijednosti ima istihara. Adabi dove su: čuvanje od harama u jelu, piću i odijevanju. Po mogućnosti se treba okrenuti prema Kibli, pratiti odabrana vremena kao što je dan Arefata, mjesec Ramazan, petak, zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru, u toku sedžde, u toku padanja kiše, između ezana i ikameta,kada se sukobe dvije vosjke, prilikom žestokog straha, i kada se srce posebno razniježi.
Uvjeti dove su: prisutnost srca, iskazivanje neimaštine i skrušenosti, da se ne moli za nešto što predstavlja grijeh ili kidanje rodbinske veze, da se ne očekuje odugovlačenje s uslišavanjem dove nego da se moli sa uvjerenjem da će mu biti uslišana. Prema tome, ne treba govoriti: “Oprosti mi ako hoćeš.” Isto tako treba birati najsadržajnije riječi, kao npr. “Molim Te za Džennet i tražim od Tebe da me sačuvaš džehennema,” treba ponavljati dovu, a ako se uči dova za nekog drugog, treba početi sa sobom. Ne valja moliti protiv sebe, svoje porodice ili imetka.
Posebno se uslišavaju dove roditelja, postača, putnika, potlačenog kao i dova muslimana svome bratu u odsutnosti.
Preporučuje se čitanje knjiga o zikru kako bi se poznali jutarnji i večernji zikr, salavat i drugo što nam je propisao Poslanik, s.a.v.s.
a) Izbor zikrova i dova od Mehmeda Handžić;
b) Shvatanja koja trebamo ispraviti;
c) Zbirka “Hisnul Muslim” od dova Sunneta i Kur’ana.
Donošenje salavata; Salavat koji se donosi na Allahova Poslanika, s.a.v.s., ako je od Uzvišenog Allaha, predstavlja pohvalu za Poslanika, s.a.vs., pred melekima. Kad je od meleka, on predstavlja dovu i istigfar, a kad je od nas on predstavlja traženje milosti.
Salavat je vadžib svim melekima i ljudima, kao džinnima. Salavat dopire do njega u njegovom časnom mezaru. Neki učenjaci smatraju da je dužnost donijeti salavat kad god se Alejhiselam, spomene i ko to odbije on je škrtac. Kad se klanja treba pomenuti zajedno salavat i selam. U hadiskim djelima se spominju razni oblici salavata.
Preuzeto iz knjige "Skraćena zbirka fikhskih propisa"