U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Riječi šehadeta „Muhammed je Allahov poslanik“, obuhvataju mnoge stvari. Prva, a ujedno i glavna stvar, je čvrsto vjerovanje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, koji je došao sa poslanicom svim ljudima, bilo da su Arapi ili nearapi. Kaže Allah, 'azze ve džell, u prijevodu značenja: “Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik.“ (El-A’raf, 158.) “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ.“ (Saba’, 28.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki od poslanika je bio poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima.“ (Buharija)
Ebu Musa el-Ešari, radijallahu anhu, veli da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, neće ni jedan čovjek čuti za mene, bio on kršćanin ili židov, a potom ne povjeruje u mene i moje poslanstvo, a da neće ući u Džehennem.“ (Muslim)
Njegova poslanica obuhvata čak i džine. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: “Kada ti poslasmo nekoliko džinnova da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: "Pst!" A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. ‘O narode naš,’ - govorili su – ‘mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na pravi put upućuje. O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!’ A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. Oni su u velikoj zabludi.“ (El-Ahkaf, 29.- 32.)
Od vjerovanja u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da musliman vjeruje da je on Allahov rob, koji se ne obožava, Poslanik koji se ne negira, niti u laž utjeruje. Poslanik, alejhisselam, je pečat svih poslanika. Knjiga Kur’an, sa kojom je došao, je posljednja knjiga, vjerozakon koji mu je objavljen i koji je derogirao prijašnje zakone. Kaže Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna.“ (El-Ahzab, 40.) “Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.“ (El-A’araf, 157.) “A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.“ (Ali-Imran, 85.)
Allah je uzeo obavezu od ostalih poslanika da će povjerovati u Poslanika i pomoći ga. Da je bilo koji od njih bio živ u vrijeme Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, morao bi ga slijediti. Kaže Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: „Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao - obavezu uzeo: ‘Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?’ - Oni su odgovorili: ‘Pristajemo!’ – ‘Budite, onda, svjedoci’ - rekao bi On -,’a i Ja ću s vama svjedočiti.’ A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici.“ (Ali-Imran 81. - 82.)
Stvarno značenje šehadeta “Muhammed je Allahov poslanik” nalaže pokornost Poslaniku u onome što je naredio, smatranje istinitim onoga što kaže i odazivanje njegovom pozivu (da’vi). Allah je učinio da je pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokornost Allahu. Kaže Allah, ‘azze ve dzell: “Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.” (En-Nisa, 80.) “Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!” (En-Nur, 54.)
Učinio je da uputa dolazi kroz pokornost Poslaniku. “Pa ako mu budete poslušni, bićete na pravom putu.“ (En-Nur, 54.)
Takođe je nagovjestio da onaj ko ostvari pokornost Allahu i Njegovom poslaniku, takav će biti u skupini najodabranijih stvorenja. “Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti! “ (En-Nisa, 69.)
Šehadet neće biti potpun bez čvrstog ubjeđenja da je istina sve ono što nas je Poslanik obavijestio. Allah je pohvalio vjernike koji su povjerovali u ono sa čim je došao Poslanik, alejhisselam. Kaže Allah (prijevod značenja): “A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni.“ (Ez-Zumer, 33.) Rekao je Mudžahid, Katade, Rebi’a bin Enes i Ibn Zejd, za riječi: ”A onaj koji donosi istinu”, da se odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Abdurrahman bin Zejd bin Eslem je rekao, za riječi: ”A onaj koji donosi istinu”, da se odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ” i oni koji u nju vjeruju”, da se odnose na muslimane.
Allah je pokudio one koji ne vjeruju u Poslanika, prijeteći im žestokom kaznom, pa kaže: “Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i smatra da je laž Istina kada mu ona dolazi? Zar u Džehennemu prebivalište za nevjernike neće biti?“ (Ez-Zumer, 32.)
U suri El-Mudessir spominju se oni koji su negirali istinitost Kur’ana, sa kojim je došao Poslanik: “Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom učinio, i bogatstvo mu ogromno dao, i sinove koji su s njim, i čast i ugled mu pružio, i još žudi da uvećam!, Nikako! On, doista, prkosi ajetima našim, a naprtiću Ja njemu teškoće, jer je smišljao i računao, i, proklet bio, kako je proračunao! I još jednom, proklet bio, kako je proračunao! Zatim je pogledao, pa se onda smrknuo i namrštio, i potom se okrenuo i uzoholio, i rekao: 'Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje, ovo su samo čovjekove riječi!' U Sekar ću Ja njega baciti.“ (El-Mudessir, 11.-26.)
Od Allahovog suneta je da je spuštao kaznu na prijašnje narode, koji su svoje vjerovjesnike u laž utjerivali. “Svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.“ (Sad, 14.)
Dokaz da je obaveza odazvati se Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, pozivu su riječi Allaha (prijevod značenja): “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati.“ (El-Anfal, 24.)
Allah je upozorio one koji su se oglušili na ovaj poziv, kazavši: “Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.“ (El-Kasas, 50.)
Jedna od stvari koje obuhvata ovaj šehadet je ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, veličanje Poslanika, poštivanje prava koje mu pripada, potpomaganje Poslanika, za njegova života, a poslije njegove smrti to biva čuvanjem i potpomaganjem njegova suneta.
Dokaz za ljubav su Poslanikove riječi: ”Tako mi Onog, u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati sve dok mu ne budem preči od njegovih roditelja, djece i svih ljudi.“ (Buharija, Muslim)
Kaže Poslanik, alejhisselam: ”Kod koga se nađu tri stvari, osjetiće slast imana: da mu Allah i Poslanik budu draži od svega ostalog…” (Buharija)
Allah prijeti svakom onom ko da prednost nekom drugom nad Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. “Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate - miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. ‘ A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put.“ (Et-Tevba, 24.)
Dokaz za veličanje i potomaganje Poslanika, alejhisselam, su Allahove riječi (prijevod značenja): “Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i ako onog koji treba da opominje, da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da ga veličate i da Ga ujutro i naveče hvalite.“ (Feth, 8.-9.)
Allah je pohvalio prvu generaciju muslimana, koji su imali ovu osobinu kod sebe, pa kaže u prijevodu značenja: “…i siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu, - to su, zaista, pravi vjernici.“ (El-Hašr, 8.)
Ovaj dio šehadeta obuhvata i potpunu predanost Poslanikovom sudu, kao i traženje njegove presude u sporovima i zadovoljsto njegovom presudom. Allah, ‘azze ve džell, opisujući vjernike, kaže, u prijevodu značenja: “Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ’Slušamo i pokoravamo se’ - Oni će uspjeti.“ (En-Nur, 51.) Zatim na drugom mjestu opisuje licemjere, pa kaže u prijevodu značenja: “A licemjeri govore: ‘Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se’, - zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici. Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu, samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno, Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele da drugima nepravdu učine.“ (En-Nur, 47.-50.)
Suđenje po Allahovom zakonu, sa kojim je došao Poslanik, je obaveza svakog pojedinca, vladara, namjesnika, bilo da se radi o maloj ili velikoj stvari.
Od stvari koje obuhvata ovaj šehadet je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vraćanje njegovom sunetu u stvarima u kojim se raziđemo. Musliman treba dati prednost Poslanikovom sunetu nad svim drugim mišljenjima, ma ko to zagovarao.Također musliman treba biti jako oprezan da se ne suprotstavi sunetu Poslanika, alejhisselam. Allah kaže (prijevod značenja): “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21.)
Kada su ljudi počeli pričati kako vole Allaha, Allah je objavio ajet ispita, pa kaže: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’- a Allah prašta i samilostan je.“ (Ali-Imran, 31.) Na drugom mjestu kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Posalnika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (El-Ahzab, 36.) “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (En-Nur, 63.)
Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhu: “Bojim se da se na vas ne sruši kamenje s nebesa, ja kažem: ‘Rekao je Allahov Poslanik.’, a vi kažete: ‘Rekao je Ebu Bekr i Omer‘, radijallahu anhuma.”
Rekao je Imam Šafija, rahimehullah: ”Ulema je saglasna da svaki onaj kome se pojasni sunnet Poslanika, alejhisselam, ne smije ga ostaviti radi govora nekog drugog.”
Imam Ahmed bin Hanbel, rahimehullah, je rekao: “Kako je čudno da jedan narod, koji poznaje lanac i vjerodostojnost nekog hadisa, odlazi i slijedi Sufijana, a Allah kaže: ‘Neka se čuvaju oni koji se suprotstavljaju Vjerovjesniku, da ih ne bi fitna ili neka bolna kazna zadesila.’ (En-Nûr, 63.) Znate li šta je fitna? To je Širk! Udaljavanje od njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, govora može uzrokovati da zabluda uđe u srce i na taj način srce bude uništeno.” Ovo je govor imama Ahmeda, za onog ko slijedi imama Sufijana Es-Sevrija, koji je bio učenjak, pobožnjak, fakih, u slučaju kad se njegov govor razlikuje od govora Poslanika, pa kako je tek za nekog ko je ispod njegovog stepena!
Rekao je Allah, u prijevodu značenja: „Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, - a užasno je on boravište!“ (En-Nisa, 115.) “Zato što se suprostavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će zaista strašno kazniti.“ (El-Enfal, 13.) “Zar oni ne znaju da onoga koji se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra Džehennemska, u kojoj će vječno ostati? To je ruglo veliko!“ (Et-Tevba, 63.)
Ovo je istinsko značenje šehadeta “Muhammed je Allahov poslanik”, sa pojašnjenjem i dokazima.
Šejh Muhammed bin Abdulvehhab je rekao za značenje šehadeta “Muhammed je Allahov poslanik”, da obuhvata i nalaže slijedeće stvari:
• vjerovanje u sve o čemu nas je obavijestio,
• pokoravanje njegovim naredbama,
• izbjegavanje onoga što nam je zabranio,
• obožavanje Allaha, dželle šanuhu, onako kako je to on, sallallahu alejhi ve sellem, činio i kako nam je naredio.
Zadnja naša dova je - hvala Allahu, Gospodaru svijetova!
Korištena literatura:
- „Hakikatu šehadeti enne Muhammeden resulullah“ , šejha Abdu-l-'Aziz bin Abdillah bin Muhammed Alu Šejh (muftija Saudijske Arabije)
Nasaviće se inšaAllah...
Pripremio:
Sanel Ramić
fakultet da've i usuli-ddina
medinabosna.net
Ebu Musa el-Ešari, radijallahu anhu, veli da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, neće ni jedan čovjek čuti za mene, bio on kršćanin ili židov, a potom ne povjeruje u mene i moje poslanstvo, a da neće ući u Džehennem.“ (Muslim)
Njegova poslanica obuhvata čak i džine. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: “Kada ti poslasmo nekoliko džinnova da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: "Pst!" A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. ‘O narode naš,’ - govorili su – ‘mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na pravi put upućuje. O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!’ A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. Oni su u velikoj zabludi.“ (El-Ahkaf, 29.- 32.)
Od vjerovanja u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da musliman vjeruje da je on Allahov rob, koji se ne obožava, Poslanik koji se ne negira, niti u laž utjeruje. Poslanik, alejhisselam, je pečat svih poslanika. Knjiga Kur’an, sa kojom je došao, je posljednja knjiga, vjerozakon koji mu je objavljen i koji je derogirao prijašnje zakone. Kaže Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna.“ (El-Ahzab, 40.) “Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.“ (El-A’araf, 157.) “A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.“ (Ali-Imran, 85.)
Allah je uzeo obavezu od ostalih poslanika da će povjerovati u Poslanika i pomoći ga. Da je bilo koji od njih bio živ u vrijeme Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, morao bi ga slijediti. Kaže Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: „Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao - obavezu uzeo: ‘Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?’ - Oni su odgovorili: ‘Pristajemo!’ – ‘Budite, onda, svjedoci’ - rekao bi On -,’a i Ja ću s vama svjedočiti.’ A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici.“ (Ali-Imran 81. - 82.)
Stvarno značenje šehadeta “Muhammed je Allahov poslanik” nalaže pokornost Poslaniku u onome što je naredio, smatranje istinitim onoga što kaže i odazivanje njegovom pozivu (da’vi). Allah je učinio da je pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokornost Allahu. Kaže Allah, ‘azze ve dzell: “Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.” (En-Nisa, 80.) “Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!” (En-Nur, 54.)
Učinio je da uputa dolazi kroz pokornost Poslaniku. “Pa ako mu budete poslušni, bićete na pravom putu.“ (En-Nur, 54.)
Takođe je nagovjestio da onaj ko ostvari pokornost Allahu i Njegovom poslaniku, takav će biti u skupini najodabranijih stvorenja. “Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti! “ (En-Nisa, 69.)
Šehadet neće biti potpun bez čvrstog ubjeđenja da je istina sve ono što nas je Poslanik obavijestio. Allah je pohvalio vjernike koji su povjerovali u ono sa čim je došao Poslanik, alejhisselam. Kaže Allah (prijevod značenja): “A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni.“ (Ez-Zumer, 33.) Rekao je Mudžahid, Katade, Rebi’a bin Enes i Ibn Zejd, za riječi: ”A onaj koji donosi istinu”, da se odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Abdurrahman bin Zejd bin Eslem je rekao, za riječi: ”A onaj koji donosi istinu”, da se odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ” i oni koji u nju vjeruju”, da se odnose na muslimane.
Allah je pokudio one koji ne vjeruju u Poslanika, prijeteći im žestokom kaznom, pa kaže: “Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i smatra da je laž Istina kada mu ona dolazi? Zar u Džehennemu prebivalište za nevjernike neće biti?“ (Ez-Zumer, 32.)
U suri El-Mudessir spominju se oni koji su negirali istinitost Kur’ana, sa kojim je došao Poslanik: “Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom učinio, i bogatstvo mu ogromno dao, i sinove koji su s njim, i čast i ugled mu pružio, i još žudi da uvećam!, Nikako! On, doista, prkosi ajetima našim, a naprtiću Ja njemu teškoće, jer je smišljao i računao, i, proklet bio, kako je proračunao! I još jednom, proklet bio, kako je proračunao! Zatim je pogledao, pa se onda smrknuo i namrštio, i potom se okrenuo i uzoholio, i rekao: 'Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje, ovo su samo čovjekove riječi!' U Sekar ću Ja njega baciti.“ (El-Mudessir, 11.-26.)
Od Allahovog suneta je da je spuštao kaznu na prijašnje narode, koji su svoje vjerovjesnike u laž utjerivali. “Svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.“ (Sad, 14.)
Dokaz da je obaveza odazvati se Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, pozivu su riječi Allaha (prijevod značenja): “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati.“ (El-Anfal, 24.)
Allah je upozorio one koji su se oglušili na ovaj poziv, kazavši: “Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.“ (El-Kasas, 50.)
Jedna od stvari koje obuhvata ovaj šehadet je ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, veličanje Poslanika, poštivanje prava koje mu pripada, potpomaganje Poslanika, za njegova života, a poslije njegove smrti to biva čuvanjem i potpomaganjem njegova suneta.
Dokaz za ljubav su Poslanikove riječi: ”Tako mi Onog, u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati sve dok mu ne budem preči od njegovih roditelja, djece i svih ljudi.“ (Buharija, Muslim)
Kaže Poslanik, alejhisselam: ”Kod koga se nađu tri stvari, osjetiće slast imana: da mu Allah i Poslanik budu draži od svega ostalog…” (Buharija)
Allah prijeti svakom onom ko da prednost nekom drugom nad Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. “Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate - miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. ‘ A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put.“ (Et-Tevba, 24.)
Dokaz za veličanje i potomaganje Poslanika, alejhisselam, su Allahove riječi (prijevod značenja): “Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i ako onog koji treba da opominje, da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da ga veličate i da Ga ujutro i naveče hvalite.“ (Feth, 8.-9.)
Allah je pohvalio prvu generaciju muslimana, koji su imali ovu osobinu kod sebe, pa kaže u prijevodu značenja: “…i siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu, - to su, zaista, pravi vjernici.“ (El-Hašr, 8.)
Ovaj dio šehadeta obuhvata i potpunu predanost Poslanikovom sudu, kao i traženje njegove presude u sporovima i zadovoljsto njegovom presudom. Allah, ‘azze ve džell, opisujući vjernike, kaže, u prijevodu značenja: “Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ’Slušamo i pokoravamo se’ - Oni će uspjeti.“ (En-Nur, 51.) Zatim na drugom mjestu opisuje licemjere, pa kaže u prijevodu značenja: “A licemjeri govore: ‘Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se’, - zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici. Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu, samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno, Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele da drugima nepravdu učine.“ (En-Nur, 47.-50.)
Suđenje po Allahovom zakonu, sa kojim je došao Poslanik, je obaveza svakog pojedinca, vladara, namjesnika, bilo da se radi o maloj ili velikoj stvari.
Od stvari koje obuhvata ovaj šehadet je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vraćanje njegovom sunetu u stvarima u kojim se raziđemo. Musliman treba dati prednost Poslanikovom sunetu nad svim drugim mišljenjima, ma ko to zagovarao.Također musliman treba biti jako oprezan da se ne suprotstavi sunetu Poslanika, alejhisselam. Allah kaže (prijevod značenja): “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21.)
Kada su ljudi počeli pričati kako vole Allaha, Allah je objavio ajet ispita, pa kaže: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’- a Allah prašta i samilostan je.“ (Ali-Imran, 31.) Na drugom mjestu kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Posalnika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (El-Ahzab, 36.) “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (En-Nur, 63.)
Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhu: “Bojim se da se na vas ne sruši kamenje s nebesa, ja kažem: ‘Rekao je Allahov Poslanik.’, a vi kažete: ‘Rekao je Ebu Bekr i Omer‘, radijallahu anhuma.”
Rekao je Imam Šafija, rahimehullah: ”Ulema je saglasna da svaki onaj kome se pojasni sunnet Poslanika, alejhisselam, ne smije ga ostaviti radi govora nekog drugog.”
Imam Ahmed bin Hanbel, rahimehullah, je rekao: “Kako je čudno da jedan narod, koji poznaje lanac i vjerodostojnost nekog hadisa, odlazi i slijedi Sufijana, a Allah kaže: ‘Neka se čuvaju oni koji se suprotstavljaju Vjerovjesniku, da ih ne bi fitna ili neka bolna kazna zadesila.’ (En-Nûr, 63.) Znate li šta je fitna? To je Širk! Udaljavanje od njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, govora može uzrokovati da zabluda uđe u srce i na taj način srce bude uništeno.” Ovo je govor imama Ahmeda, za onog ko slijedi imama Sufijana Es-Sevrija, koji je bio učenjak, pobožnjak, fakih, u slučaju kad se njegov govor razlikuje od govora Poslanika, pa kako je tek za nekog ko je ispod njegovog stepena!
Rekao je Allah, u prijevodu značenja: „Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, - a užasno je on boravište!“ (En-Nisa, 115.) “Zato što se suprostavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će zaista strašno kazniti.“ (El-Enfal, 13.) “Zar oni ne znaju da onoga koji se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra Džehennemska, u kojoj će vječno ostati? To je ruglo veliko!“ (Et-Tevba, 63.)
Ovo je istinsko značenje šehadeta “Muhammed je Allahov poslanik”, sa pojašnjenjem i dokazima.
Šejh Muhammed bin Abdulvehhab je rekao za značenje šehadeta “Muhammed je Allahov poslanik”, da obuhvata i nalaže slijedeće stvari:
• vjerovanje u sve o čemu nas je obavijestio,
• pokoravanje njegovim naredbama,
• izbjegavanje onoga što nam je zabranio,
• obožavanje Allaha, dželle šanuhu, onako kako je to on, sallallahu alejhi ve sellem, činio i kako nam je naredio.
Zadnja naša dova je - hvala Allahu, Gospodaru svijetova!
Korištena literatura:
- „Hakikatu šehadeti enne Muhammeden resulullah“ , šejha Abdu-l-'Aziz bin Abdillah bin Muhammed Alu Šejh (muftija Saudijske Arabije)
Nasaviće se inšaAllah...
Pripremio:
Sanel Ramić
fakultet da've i usuli-ddina
medinabosna.net