Sva slava pripada Allahu. Mi Ga slavimo i tražimo Njegovu pomoć. Njega za oprost molimo i Njemu se od zla utičemo, zla u nama samima, i zla naših djela. Onoga koga Allah uputi, nikada neće skrenuti, i koga On sa Pravoga puta odvede, nikada ga (Pravi put) neće naći. Svjedočim, da nema drugog boga sem Allaha, da On nema ortaka, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, Allahov blagoslov neka je nad njim, njegovoj porodici, ashabima, i nad onima koji slijede njegovu uputu.
Allah nas je obasuo Svojom milošću i dobrotom kada nam je poslao Svoga Poslanika Muhammeda i Svoju Poruku, kao posljednju nebesku poruku. Poslao je ovu Poruku čistu i potpunu. Niko, sem zalutalih, ne može od nje skrenuti. On je obećao sreću na ovom svijetu i na ahiretu za sljedbenike Njegova Šerijata; za one koji su u potpunosti cijenili njegovu vrijednost i posvetili se tome da je dalje prenesu u skladu sa Allahovom Voljom i uputom Njegova Poslanika salAllahu alejhi we sellem. Allah ih je nazvao Svojim prijateljima i Svojom strankom. Također je obećao patnju i poniženje onima koji su odstupili od Njegova Sherijata i Njegova Prava puta. Nazvao ih je prijateljima i strankom shejtana. Osnov ove vječne Poruke jeste afirmacija Tewhida – Nema drugog boga sem Allaha i Muhammed je Allahov Poslanik. Ibn al-Qayyim kaže da je Riječ Tewhida razlog zbog kojeg je:uspostavljena Vaga Pravde, ispisani su registri djela, dan Dženneta i Džehenema je određen, stvorenja su podijeljena na vjernike i nevjernike, pobožne i nepobožne, vjera Islam je uspostavljena i sablje su isukane za Džihad. Riječ Tewhida, je Allahovo Pravo nad svim Njegovim stvorenjima. Stvarnost ove Riječi se sadrži od: Znanja koje je donio Poslanik salAllahu alejhi we sellem, vjera srca, potvrda jezika, poslušnost s'ljubavlju i potčinjenosti, njena praksa, kako spoljašnja tako i unutrašnja, primjena njega i poziv ostalih ljudi njemu, shodno mogućnostima. Njegova savršenost je ljubav u ime Allaha, žrtvovanje i čuvanje u ime Njegovo, i da samo Allah može biti Bog i Gospodar. Način na koji se postiže Tewhid je: Potpuno slijeđenje Poslanika, spolja i iznutra, i strogo čuvanje srca od slijeđenja bilo koga drugog do Allaha i Njegova Poslanika salAllahu alejhi we sellem. Ova velika Riječ (Tewhid), sa svim svojim značenjem i zahtjevima koje iziskuje, odsutna je iz života ljudi, osim u životima njih nekolicine. Jedna od najbitnijih tema ovih zahtjeva jeste doktrina Al-Wala' Wal Bara (e). Ipak, mada je ovaj krucijalni princip Vjere izbrisan iz ljudskih života, to ne mijenja ni trunku njegove očigledne stvarnosti. Doktrina Al Wala' Wal Bara jeste prava slika aktuelne prakse ove Vjere. Ona ima ogromnu važnost u mislima Muslimana, kao i veličina i bitnost ove Vjere. Stoga, Tewhid se nikada neće dostići na Zemlji dok se ne primjerni doktrina Al-Wala' Wal Bara'. Neki ljudi misle da su principi vjere stvar sporedna značaja, ali u stvarnosti je sasvim suprotno. To je stvar vjerovanja i nevjerovanja, kao što Allah kaže:„O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude sa njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio. Reci: „Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom Putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grešnicima neće ukazati na pravi put.“ (At-Tewba, 23-24) Allah kaže:„O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.“ (Al-Maida, 51) Šejh Hamad Ben Ateeq, Allah mu se smilovao, je rekao:„U Allahovoj Knjizi ni jedno pravilo nije očiglednije i značajnije od pravila Al-Wala' Wal Bara', nakon zahtjeva Tewhida i zabrane njegove suprotnosti“ Muslimanski Ummet je čovječanstvo vodilo stoljećima. Sijao je Islam sa jednog kraja svijeta na drugi, i oslobodio je ljude od obožavanja drugih ljudi ka obožavanju Gospodara ljudi, i od potlačenosti ka slobodi. Šta se desilo nakon toga? - Muslimanski Ummet je ostao ozadi, nakon što je odustao od Džihada, što je vrhunac Islama, i krenuo ka uživanjima ovoga svijeta.- Imitira druge nacije i postaje zaokupljen luksuzom i udobnošću.- Njegove misli su zbunjene jer je pobrkao čiste principe Islama sa krivovjerima ljudskih bića i sa filozofijama džahila- Povinovao se nevjernicima i izabrao svjetsku zaradu od svoje Vjere (Islama), ali je izgubio oboje, i ovaj i Onaj svijet. Gledišta udruživanja se manifestuju kroz razna pitanja:
1. Ljubav, poštivanje i pomaganje nevjernika protiv muslimana, i uklanjanje šerijata Allaha i stigmatizacija Islama i Muslimana kao nazadnjake, fosile i relikvije prošloga doba, zaostale u maršu historije.
2. Unošenje zakona nevjernika i nametanje istih muslimanima protiv njhove volje, i nazivanje svakog muslimana koji želi Allahov Šerijat da se uvede, ekstremistom i zaostalim.
3. Bacanje sumnji o Sunnetu Poslanika, napadanje bilješki i ponižavanje učenjaka koji su svoje živote posvetili očuvanju Hadisa Poslanika.
4. Pozivanje u nove vjere džahilijeta koji se smatraju novim činom otpadništva u Muslimanskim životima, kao Tiranski nacionalizam, arapski nacionalizam, indijski nacionalizam itd..
5. Korupcija muslimanskog društva sredstvima prosvjete, medija i instaliranjem zapadnih misli i načina života u misli Muslimana.
Stoga, suočavajući se sa svim ovim činjenicima, mnogo je pitanja izronilo koja traže odgovore u skladu sa Allahovom Knjigom, Sunnetom Njegova Poslanika i učenjaka. Među ovim pitanjima su: - Šta je musliman?- S'kime treba da socijalizira?- S'kime ne treba da socijalizira?- Kakvo je pravilo onih koji se sjedinuju sa nevjernicima?- Kakvo je pravilo Islama prema intelektualnim ideologijama usvojenih od nekih ljudi iz našeg Ummeta koji govore naš jezik i koji šire ove ideologije?- Kako možemo ujediniti i pomoći Muslimane koji se danas potlačuju i ubijaju širom svijeta od strane nevjernika i moći zla?- Koji je put spasa od materijalističkog robovanja Zapadu? Ova pitanja se izrasla jer je pravo značenje i aplikacija Tewhida nestala iz svakodnevnog života muslimana. Toliko je izobličen da večina ljudi misli da je dovoljna potvrda Rububiyyah (Jedinstvo Gospodarenja) da bi postali Muwahidi, bez da potvrde Uluhiyyah (Jedinstvo Obožavanja). Stvarni Tewhid sadrži jedinstvo Gospodarenja i jedinstvo Obožavanja, dio je doktrine Wala' i Bara'. Neka je Allahova Milost nad šejhom Muhammedom Ibn Abdul Wehabom koji je rekao: „Islam pojedinca ne može nikada biti prihvaćen, čak i ako odbacuje politeizam, osim ako pokaže mržnju pema nevjernicima i politeistima, kao što Allah kaže u suri Al-Mudžadila, 22:
„Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni, bili očevi njihovi ili sinovi njihovi, ili braća njihova , ili rođaci njihovi..“
Šejh Muhammed Saeed al-Qahtani
Allah nas je obasuo Svojom milošću i dobrotom kada nam je poslao Svoga Poslanika Muhammeda i Svoju Poruku, kao posljednju nebesku poruku. Poslao je ovu Poruku čistu i potpunu. Niko, sem zalutalih, ne može od nje skrenuti. On je obećao sreću na ovom svijetu i na ahiretu za sljedbenike Njegova Šerijata; za one koji su u potpunosti cijenili njegovu vrijednost i posvetili se tome da je dalje prenesu u skladu sa Allahovom Voljom i uputom Njegova Poslanika salAllahu alejhi we sellem. Allah ih je nazvao Svojim prijateljima i Svojom strankom. Također je obećao patnju i poniženje onima koji su odstupili od Njegova Sherijata i Njegova Prava puta. Nazvao ih je prijateljima i strankom shejtana. Osnov ove vječne Poruke jeste afirmacija Tewhida – Nema drugog boga sem Allaha i Muhammed je Allahov Poslanik. Ibn al-Qayyim kaže da je Riječ Tewhida razlog zbog kojeg je:uspostavljena Vaga Pravde, ispisani su registri djela, dan Dženneta i Džehenema je određen, stvorenja su podijeljena na vjernike i nevjernike, pobožne i nepobožne, vjera Islam je uspostavljena i sablje su isukane za Džihad. Riječ Tewhida, je Allahovo Pravo nad svim Njegovim stvorenjima. Stvarnost ove Riječi se sadrži od: Znanja koje je donio Poslanik salAllahu alejhi we sellem, vjera srca, potvrda jezika, poslušnost s'ljubavlju i potčinjenosti, njena praksa, kako spoljašnja tako i unutrašnja, primjena njega i poziv ostalih ljudi njemu, shodno mogućnostima. Njegova savršenost je ljubav u ime Allaha, žrtvovanje i čuvanje u ime Njegovo, i da samo Allah može biti Bog i Gospodar. Način na koji se postiže Tewhid je: Potpuno slijeđenje Poslanika, spolja i iznutra, i strogo čuvanje srca od slijeđenja bilo koga drugog do Allaha i Njegova Poslanika salAllahu alejhi we sellem. Ova velika Riječ (Tewhid), sa svim svojim značenjem i zahtjevima koje iziskuje, odsutna je iz života ljudi, osim u životima njih nekolicine. Jedna od najbitnijih tema ovih zahtjeva jeste doktrina Al-Wala' Wal Bara (e). Ipak, mada je ovaj krucijalni princip Vjere izbrisan iz ljudskih života, to ne mijenja ni trunku njegove očigledne stvarnosti. Doktrina Al Wala' Wal Bara jeste prava slika aktuelne prakse ove Vjere. Ona ima ogromnu važnost u mislima Muslimana, kao i veličina i bitnost ove Vjere. Stoga, Tewhid se nikada neće dostići na Zemlji dok se ne primjerni doktrina Al-Wala' Wal Bara'. Neki ljudi misle da su principi vjere stvar sporedna značaja, ali u stvarnosti je sasvim suprotno. To je stvar vjerovanja i nevjerovanja, kao što Allah kaže:„O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude sa njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio. Reci: „Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom Putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grešnicima neće ukazati na pravi put.“ (At-Tewba, 23-24) Allah kaže:„O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.“ (Al-Maida, 51) Šejh Hamad Ben Ateeq, Allah mu se smilovao, je rekao:„U Allahovoj Knjizi ni jedno pravilo nije očiglednije i značajnije od pravila Al-Wala' Wal Bara', nakon zahtjeva Tewhida i zabrane njegove suprotnosti“ Muslimanski Ummet je čovječanstvo vodilo stoljećima. Sijao je Islam sa jednog kraja svijeta na drugi, i oslobodio je ljude od obožavanja drugih ljudi ka obožavanju Gospodara ljudi, i od potlačenosti ka slobodi. Šta se desilo nakon toga? - Muslimanski Ummet je ostao ozadi, nakon što je odustao od Džihada, što je vrhunac Islama, i krenuo ka uživanjima ovoga svijeta.- Imitira druge nacije i postaje zaokupljen luksuzom i udobnošću.- Njegove misli su zbunjene jer je pobrkao čiste principe Islama sa krivovjerima ljudskih bića i sa filozofijama džahila- Povinovao se nevjernicima i izabrao svjetsku zaradu od svoje Vjere (Islama), ali je izgubio oboje, i ovaj i Onaj svijet. Gledišta udruživanja se manifestuju kroz razna pitanja:
1. Ljubav, poštivanje i pomaganje nevjernika protiv muslimana, i uklanjanje šerijata Allaha i stigmatizacija Islama i Muslimana kao nazadnjake, fosile i relikvije prošloga doba, zaostale u maršu historije.
2. Unošenje zakona nevjernika i nametanje istih muslimanima protiv njhove volje, i nazivanje svakog muslimana koji želi Allahov Šerijat da se uvede, ekstremistom i zaostalim.
3. Bacanje sumnji o Sunnetu Poslanika, napadanje bilješki i ponižavanje učenjaka koji su svoje živote posvetili očuvanju Hadisa Poslanika.
4. Pozivanje u nove vjere džahilijeta koji se smatraju novim činom otpadništva u Muslimanskim životima, kao Tiranski nacionalizam, arapski nacionalizam, indijski nacionalizam itd..
5. Korupcija muslimanskog društva sredstvima prosvjete, medija i instaliranjem zapadnih misli i načina života u misli Muslimana.
Stoga, suočavajući se sa svim ovim činjenicima, mnogo je pitanja izronilo koja traže odgovore u skladu sa Allahovom Knjigom, Sunnetom Njegova Poslanika i učenjaka. Među ovim pitanjima su: - Šta je musliman?- S'kime treba da socijalizira?- S'kime ne treba da socijalizira?- Kakvo je pravilo onih koji se sjedinuju sa nevjernicima?- Kakvo je pravilo Islama prema intelektualnim ideologijama usvojenih od nekih ljudi iz našeg Ummeta koji govore naš jezik i koji šire ove ideologije?- Kako možemo ujediniti i pomoći Muslimane koji se danas potlačuju i ubijaju širom svijeta od strane nevjernika i moći zla?- Koji je put spasa od materijalističkog robovanja Zapadu? Ova pitanja se izrasla jer je pravo značenje i aplikacija Tewhida nestala iz svakodnevnog života muslimana. Toliko je izobličen da večina ljudi misli da je dovoljna potvrda Rububiyyah (Jedinstvo Gospodarenja) da bi postali Muwahidi, bez da potvrde Uluhiyyah (Jedinstvo Obožavanja). Stvarni Tewhid sadrži jedinstvo Gospodarenja i jedinstvo Obožavanja, dio je doktrine Wala' i Bara'. Neka je Allahova Milost nad šejhom Muhammedom Ibn Abdul Wehabom koji je rekao: „Islam pojedinca ne može nikada biti prihvaćen, čak i ako odbacuje politeizam, osim ako pokaže mržnju pema nevjernicima i politeistima, kao što Allah kaže u suri Al-Mudžadila, 22:
„Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni, bili očevi njihovi ili sinovi njihovi, ili braća njihova , ili rođaci njihovi..“
Šejh Muhammed Saeed al-Qahtani