Porijeklo: On Šejhul-Islam Muhammed b. Abdulvehhab b. Sulejman b. Alijj b. Muhammed b. Ahmed b. Rašid b. Berid b. Muhammed b. Mušerref b. Umer od Benu Temima.
Ovaj učenjak je rođen u gradu el-Ujejne 1115. godine po hidžri u kući u kojoj su se njegovali znanje, čast i vjera. Otac mu je bio veliki učenjak, a njegov djed Sulejman u svome vremenu je bio najuvaženiji alim u Nedždu.
Kur`an je naučio napamet prije navršene desete godine. Učio je fikh i dostigao pozamašno znanje. Otac se divio jačini njegove memorije. Mnogo je čitao knjige tefsira i hadisa. Revnosno se predao traženju znanja danju i noću. Pamtio je naučne tekstove iz više oblasti. U potrazi za znanjem je obišao sve krajeve Nedžda i Mekke. Učio je pred tamošnjim učenjacima. Zatim je otputovao za Medinu i tamo učio pred alimima. Od njih su šejh Abdullah b. Ibrahim es-Semmeri. Učio je i pred njegovim poznatim sinom Ibrahimom, piscem knjige “El-azbu el-faidu fi šerhi elfijjeti el-feraid”.
Upoznali su ga sa poznatim učenjakom hadisa Muhammedom Hajatom es-Sindijem. Pred njim je učio hadisku nauku i prenosioce hadisa. Dao mu je dozvolu za prenošenje poznatih šest hadiskih zbirki. Šejhu Muhammed b. Abdulvehhabu, Allah mu se smilovao, Allah je podario precizno shvatanje i ogromnu inteligenciju. Dao se čitanju, istraživanju i pisanju. Svim koristima na koje bi naišao prilikom čitanja i istraživanja bi nalazio izvore. Pisanje mu nije predstavljalo dosadu. Prepisivao je mnoga poglavlja iz djela Ibn Tejmijje i ibnul-Kajjima, Allah im se smilovao. Neki vrijedni vrijedni spisi ispisani njegovim perom se danas čuvaju u muzejima.
Poslije smrti njegova oca 1153. godine po hidžri javno je obznanio selefijski poziv u Allahovu jednoću (tevhid), negiranje i odvraćanje od zla i borio se protiv novotara, i drugih sljedbenika kumira (mnogobožaca). U pomoć su mu pritekli namjesnici iz porodice Ali Su`ud. Tako je ojaćao, a vijest o njemu se proširila na sve strane.
Šejh Muhammed b. Abdulvehhab, Allah mu se smilovao, napisao je vrijedna djela od kojih su:
Kitabut-tevhid (knjiga tevhita), Kešfuš-šubuhat (Otklanjanjae sumnji), El-kebair (veliki grijesi), Selasetul usul (tri načela), Muhtesarulinsafi veš-šerhul-kebir (skraćena verzija Zadul me`ada), Fetve i poslanice sabrane u zbirku ”Skup djela imama Muhammeda b. Abdulvehhaba” pod supervizijom Univerziteta imama Muhammeda b. Su`da.
Umro je 1206. godine po hidžri. Allah mu se smilovao i nagradio ga za zalaganja za islam i muslimane najboljom nagradom. On, Azze ve Dželle, sve čuje i odaziva se na dove.
Neka je zahvala Allahu i neka su salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
Ovaj učenjak je rođen u gradu el-Ujejne 1115. godine po hidžri u kući u kojoj su se njegovali znanje, čast i vjera. Otac mu je bio veliki učenjak, a njegov djed Sulejman u svome vremenu je bio najuvaženiji alim u Nedždu.
Kur`an je naučio napamet prije navršene desete godine. Učio je fikh i dostigao pozamašno znanje. Otac se divio jačini njegove memorije. Mnogo je čitao knjige tefsira i hadisa. Revnosno se predao traženju znanja danju i noću. Pamtio je naučne tekstove iz više oblasti. U potrazi za znanjem je obišao sve krajeve Nedžda i Mekke. Učio je pred tamošnjim učenjacima. Zatim je otputovao za Medinu i tamo učio pred alimima. Od njih su šejh Abdullah b. Ibrahim es-Semmeri. Učio je i pred njegovim poznatim sinom Ibrahimom, piscem knjige “El-azbu el-faidu fi šerhi elfijjeti el-feraid”.
Upoznali su ga sa poznatim učenjakom hadisa Muhammedom Hajatom es-Sindijem. Pred njim je učio hadisku nauku i prenosioce hadisa. Dao mu je dozvolu za prenošenje poznatih šest hadiskih zbirki. Šejhu Muhammed b. Abdulvehhabu, Allah mu se smilovao, Allah je podario precizno shvatanje i ogromnu inteligenciju. Dao se čitanju, istraživanju i pisanju. Svim koristima na koje bi naišao prilikom čitanja i istraživanja bi nalazio izvore. Pisanje mu nije predstavljalo dosadu. Prepisivao je mnoga poglavlja iz djela Ibn Tejmijje i ibnul-Kajjima, Allah im se smilovao. Neki vrijedni vrijedni spisi ispisani njegovim perom se danas čuvaju u muzejima.
Poslije smrti njegova oca 1153. godine po hidžri javno je obznanio selefijski poziv u Allahovu jednoću (tevhid), negiranje i odvraćanje od zla i borio se protiv novotara, i drugih sljedbenika kumira (mnogobožaca). U pomoć su mu pritekli namjesnici iz porodice Ali Su`ud. Tako je ojaćao, a vijest o njemu se proširila na sve strane.
Šejh Muhammed b. Abdulvehhab, Allah mu se smilovao, napisao je vrijedna djela od kojih su:
Kitabut-tevhid (knjiga tevhita), Kešfuš-šubuhat (Otklanjanjae sumnji), El-kebair (veliki grijesi), Selasetul usul (tri načela), Muhtesarulinsafi veš-šerhul-kebir (skraćena verzija Zadul me`ada), Fetve i poslanice sabrane u zbirku ”Skup djela imama Muhammeda b. Abdulvehhaba” pod supervizijom Univerziteta imama Muhammeda b. Su`da.
Umro je 1206. godine po hidžri. Allah mu se smilovao i nagradio ga za zalaganja za islam i muslimane najboljom nagradom. On, Azze ve Dželle, sve čuje i odaziva se na dove.
Neka je zahvala Allahu i neka su salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.