Cetiri lekcije(Akida); Prva lekcija

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Značenje akideta i njena važnost

Jezičko značenje: Riječ akida preuzeta je iz riječi akd koja ima značenje vezanja neke stvari, pa, stoga riječ i'atekadtu znači vezao sam za dotičnu stvar svoje srce. Dakle, akida je vjera koju čovjek ispoljava i ona je djelo srca, tj. vjerovanje srcem u neku stvar i njeno potvrđivanje.

Šerijatsko značenje: Akida je vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Posljednji dan i vjerovanje u odredbu dobra i zla, što se, takođe, naziva i temelji imana.

Šerijat se dijeli na stvari u koje se biva ubjeđeno (i'atikadijat) i stvari koje treba praktično obavljati (amelijat). Dakle, i'atikadijat nisu vezani za kakvoću nekog djela. One su poput ubjeđenja u Allahov rububijjet i obaveznost činjenja ibadeta samo Njemu, subhanehu ve te'ala, kao i ubjeđenja u ostale spomenute temelje imana. Dok, amelijat su stvari koje su vezane za kakvoću nekog djela. Poput su namaza, zekata, posta i ostalih praktičnih propisa.

Ispravna akida osnova je na kojoj počiva vjera i s kojom djela bivaju ispravna, kao što Uzvišeni Allah kaže, a stoji u prijevodu značenja: "Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, obožavajući svoga Gospodara, ne čini Njemu ravnim nikoga." (Prijevod značenja El-Kehf, 110.)...


Takođe, Uzvišeni je rekao, a stoji u prijevodu značenja: „Tebi je, doista, objavljeno kao i onima prije tebe, ako bi ti Allahu smatrao nekoga ravnim, tvoja djela bi sigurno propala i ti bi bio od stradalih.“ (Prijevod značenja Ez-Zumer, 65.)

Takođe, Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „Zato, obožavaj Allaha iskreno Mu ispovijedajući vjeru. Zar, iskreno ispovijedanje vjere nije dug Allahu?!“ (Prijevod značenja Ez-Zumer, 2.-3.)

Ovi ajeti, i mnogi drugi sličnog značenja, ukazuju da djela neće biti primljenja osim ako budu čista od svakog vida širka, pa je stoga glavna briga svih poslanika, alejhimu salatu ve selam, bila popravljanje i čišćenje akide. Prvo čemu su pozivali svoje narode bio je poziv u obožavanje Allaha Jednog i Jedinog i ostavljanje činjenja ibadeta nekome drugom mimo Njega Uzvišenog, kao što Allah, subhanehu ve te'ala, govori o tome, a stoji u prijevodu značenja: „Doista, Mi smo svakoj ljudskoj zajednici poslanika poslali: 'Allaha obožavajte i klonite se taguta!'“ (Prijevod značenja En-Nahl, 36.)

Svaki poslanik, kada bi se obraćao svome narodu, prvo što bi im rekao bilo je: „Allaha obožavajte, vi drugog boga mimo Njega nemate!“ (Prijevod značenja El-E'araf, 59, 65, 73, 85.) Ove riječi svojim narodima govorili su: Nuh, Hud, Salih, Šu'ajb i svi ostali vjerovjesnici.

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u Mekki, nakon poslanstva, trinaest godina pozivao je narod u tevhid i popravljanje, čišćenje akide, jer je ona osnova na kojoj se gradi cijela vjera.

Stoga su i da'ije i svi koji teže popravljanju naroda, u svakom vremenu, povodili se za vjerovjesnicima i poslanicima i svoj poziv otpočinjali pozivom u tevhid i popravljanje akide, a zatim, nakon toga, usmjeravali bi se pojašnjavanju ostalih vjerskih propisa.

Hajruddin Tahir Ahmetović
 

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Druga lekcija

Izvori islamskog akideta kod sljedbenika sunneta i zajednice

Ništa od akideta-islamskog vjerovanja i ubjeđenja ne ustvrđuje se osim s dokazom od Uzvišenog Zakonodavca ili Njegova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Stoga mišljenju i idžtihadu nema mjesta kada je u pitanju akidet. Dakle, izvori islamskog akideta su ograničeni samo na ono što je došlo u Kitabu i Sunnetu, jer, nema nikoga da ima veće znanje o Allahu, o obavezama prema Njemu, subhanehu ve te'ala, o onome što Njemu Uzvišenom ne dolikuje i od čega je On čist, od Svevišnjeg Allaha. I nakon Njega Uzvišenog nema znanije osobe o Allahu od Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zato ehli sunnet vel-džemat (Sljedbenici Sunneta i Zajednice) i svi oni koji ih slijede islamski akidet uzimaju samo iz Kur'ana i Sunneta.

Pa, na što ukazuje Kur'an i Sunnet od Allahovih prava, sljedbenici Sunneta i Zajednice vjeruju u njih, ubijeđeni su i rade po tome. Sve ono što nema potvrde u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, oni negiraju Svevišnjem Allahu i odbacuju od Njega. Zbog toga, nema razilaženja između sljedbenika Sunneta i Zajednice kada je u pitanju akidet. Akida je jedna i oni su okupljeni oko nje....

U zajednici su i ne poodvajaju se od nje. Uzvišeni Allah je obećao da će one koji se budu pridržavali Kur'ana i Sunneta, ujediniti oko jedne riječi, da će biti ispravnog ubjeđenja i ispravnog pravca. Rekao je: „Svi se čvrsto držite Allahova užeta i ne cijepajte se.“ (Prijevod značenja Alu-Imran, 103.) Rekao je: „Od Mene će vam sigurno dolaziti uputa, pa, ko bude slijedio Moju uputu, taj neće zalutati i neće nesretan biti.“ (Prijevod značenja Ta-Ha, 23.)

Zbog toga, sljdbenici Sunneta i Zajednice se i nazivaju Spašena skupina. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zagarantovao im je spas kada je nagovijestio podjelu njegova ummeta na sedamdeset tri skupine. Obavijestio je da će sve u Vatru osim jedne. Kada je upitan o toj jednoj spašenoj skupini, rekao je: „Ona koja bude na onome na čemu sam ja i moji ashabi danas.“ (Tirmizi, 2565; i drugi)

Obistinilo se ono o čemu je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavijestio. Kada su ljudi počeli svoj akidet uzimati iz nečega drugog mimo Kitaba i Sunneta. Kada su akidet učili iz ilmul-kelama – apologetike, iz filozofije naslijeđene od grških filozofa, dogodilo se odstupanje od ispravnog islamskog vjerovanja i ubjeđenja, nastupilo je razilaženje i cijepanje i u akidetu, usljed čega je došlo i do razbijanja jedinstva, stranaštva i rušenja čvrste islamske građevine.
 

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Treca lekcija

Odstupanje od ispravnog akideta

U odstupanju od ispravnog akideta očiti je gubitak i propast, jer je jedino ispravna akida snažni poticaj na činjenje korisnih djela. Čovjek daleko od ispravne akide pogodan je plijen nejasnoćama i sumnjama koje se jedna na drugu nadovezuju, gomilaju se, onemogućavaju mu ispravan pogled na život i sreću, sve dok mu život ne postane težak kada ga se nastoji riješiti pa makar i samoubistvom, kakav je slučaj mnogih pojedinaca koji su bili daleko od ispravnog vjerovanja.

Svaka zajednica koju ne predvodi ispravna akida nalik je životinjskoj zajednici koja je izgubila svako obilježje sretnog života, pa makar pri njoj i bili prisutni pokazatelji moćnog dunjalučkog života. Gubitak ispravne akide sveijednu zajednicu vodi sigurnoj propasti, što je primjetno u svim nevjerničkim zajednicama, jer im je potreban neko ko će njihove materijalne potencijale usmjeriti na pravi način, a taj usmjerivač, vodič i savjetnik jeste jedino ispravna akida.

Svevišnji Allah je rekao: „O poslanici! Jedite lijepa jela i činite dobra djela.“ (Prijevod značenja El-Mu'minun, 51.) Rekao je: „Mi smo Davudu Našu milost ukazali – 'O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!' – i učinili da mu mekano gvožđe bude. 'Pravi široke pancire i čestito ih pleti!' – i činite dobro, jer Ja vidim šta radite vi. A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a naveče rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džinnovi, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti. Oni su mu izrađivali što god je htio; hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. 'Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!' – A malo je zahvalnih među robovima Mojim.“ (Prijevod značenja Saba, 10-13.)

Snaga akideta mora biti neodvojiva od materijalne snage. Odvoji li se, tada će materija biti razlog propasti i stradanja, kakav je slučaj s današnjim nevjerničkim zajednicama koje posjeduju veliku materijalnu moć ali ne posjeduju ispravno vjerovanje.

Odstupanje od ispravnog akideta ima svoje razloge. Od najbitnijih su:

1. Nepoznavanje ispravne akide zbog zapostavljanja učenja i podučavanja vjere, usljed čega odrastaju generacije daleko od ispravne vjere i ubjeđenja. Ne znaju za nju niti za njene suprotnosti. Istinu smatraju zabludom a zabludu istinom.

2. Pristrasnost svojim precima pa makar oni bili u i zabludi i ostavljanje svega što se suprostavlja njima pa makar to bilo i istina, kao što Svevišnji Allah govori o tome: „A kada im se kaže slijedite ono što Allah objavljuje, oni govore: 'Naprotiv, mi ćemo slijediti ono na čemu smo zatekli pretke svoje.' Zar i ako njihovi preci ništa nisu poznavali i na uputi nisu bili?!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 170.)

3. Slijepo slijeđenje bez poznavanja dokaza i ispravnosti, kakav je slučaj sa zabludjelim skupinama: džehmijjama, mu'tezilama, ešarijama, sufijama i drugim, koji su slijepo slijedili predvodnike zablude, pa su i oni skrenuli s Pravog puta.

4. Pretjerivanje po pitanju dobrih i pobožnih ljudi, uzdizanje istih na položaj koji im ne dolikuje toliko da se imaju neka ubjeđenja u njih a kojih je dostojan jedino Uzvišeni Allah: pribavljanje koristi, otklanjanje štete, posredništvo između ljudi i Allaha, ispunjavanje ljudskih potreba, uslišavanje dova; što je preraslo u obožavanje istih tih dobrih ljudi mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, prinošenje žrtava istim kod njihovih kaburova, zavjetovanje, upućivanje dova i traženje pomoći od njih, kako se to desilo u Nuhovom narodu kada su rekli za dobre ljude: „Ne ostavljajte svoja božanstva! Ne ostavljajte Vedda, Suva'a, Jegusa, Jeuka i Nesra.“ (Prijevod značenja Nuh, 23.) I kako se to dešava s mnogima danas koji obožavaju kaburove.

5. Nerazmišljanje o kur'anskim dokazima i dokazima u prostranstvima svuda oko nas uz istovremenu zadivljenost čovjekovom inteligencijom smatrajući da sve što postoji je plod čovjekovih ruku, kako je to i Karun govorio: „Uistinu, ja sam to postigao samo zahvaljujući svojoj inteligenciji.“ (Prijevod značenja El-Kasas, 78.) Zaboravljaju ili ne znaju za Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi: „Allah je stvorio i vas i ono što vi poznajete.“ (Prijevod značenja Es-Saffat, 96.) „Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom; i daje vam svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“ (Prijevod značenja Ibrahim, 32-34.)

6. Kuća je postala prazna, bez islamskog savjeta, islamskog vodiča. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svako novorođenče se rađa na fitri, pa ga njegovi roditelji učine židovom ili kršćaninom ili medžusijom.“ (Buharija i Muslim) Stoga je velika uloga roditelja u podizanju i usmjerenju djeteta.

7. Zapostavljenost islamskog školovanja u većini islamskog svijeta. Školski programi, uglavnom, ne posvećuju veliku pažnju islamskom odgoju. Naprotiv, počesto rade na širenju nemorala, iskrivljavanju ispravnog vjerovanja, usljed čega smišljeno odrasta generacija muslimanskih mladića slabića koji najviše nalikuju ženama i koji ne mogu stati u saff spram vojski nevjerstva.
 

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Cetvrta lekcija

Kako se sačuvati skretanja s ispravnog akideta

1. Vraćanjem Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i preuzimanjem ispravnog akideta iz ova dva izvora kao što su to radili i naši prethodnici, a, doista, neće se popraviti završnica ovoga ummeta osim onako kako je to činila njegova prethodnica. Pored ovoga, neophodno je upoznati se i sa vjerovanjima zabludjelih skupina, upoznati njihove nejasnoće koje ubacuju u čistu vjeru a zatim, toga se dobro čuvati. Uistinu,onaj koji ne poznaje zlo vrlo lahko može zapasti u njega.

2. Posvećivanje velike pažnje izučavanju ispravne akide, akide ehli sunneta vel džemata, čitanjem, proučavanjem, pamćenjem napamet tekstova koji govore o ovoj akidi i podučavanje drugih svemu ovome.

3. Proučavanje knjiga koje govore o ovoj akidi počevši od prvih generacija pa do današnjih učenjaka kojima je ummet potvrdio imamstvo u vjeri. Istovremeno treba se klonuti djela zabludjelih skupina: sufija, novotara, džehmijja, mu'tezila, ešarija, maturidijja i drugih. O njihovim zabludama i nejasnoćama treba se upoznati iz ehli sunnetskih djela u kojima su spomenute njihove zablude i dat odgovor na iste.

4. Na da'ijama-islamskim misionarima je da ustanu i pozivaju ovome akidetu, podučavaju narod ispravnoj akidi ehli sunneta vel džemata ne bojeći se ničijeg prigovora na tom putu. Ne smiju dozvoliti zabludjelim skupinama da pozivaju u svoju zabludu i propast, već moraju pojašnjavati ništavnost vjerovanja zabludjelih skupina i čistotu vjerovanja ehli sunneta vel džemata, dokazivati to svojim riječima i svojim djelima.

islamlive.forum
 
Top