Dublji komentar riječi Allahova Poslanika s.a.w.s.:
„Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana (ili šesdeset i nekoliko grana); najveća od tih grana su riječi „la ilahe illallah“, dok je najniža od tih grana ukloniti prepreku s puta, a i stid[1] je dio imana!“[2]
Kadi 'Ijad rhm., kaže: „Dobar dio učenjaka je pokušavao, putem svog idžtihada, ulaganja truda i napora, na jednom mjestu, sažeti svih sedamdeset i nekoliko grana imana, ali je teško kategorički ustvrditi da su sva ta nabrajanja ono što se samim hadisom htjelo reći! Nije pogubno po vjeru čovjeka to ako ne poznaje sve te grane imana odjednom i na jednom mjestu.“[3]
Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Oni koji su nabrajali grane imana nisu se složili u stavkama i redoslijedu. Najbliže ispravnosti je metoda imama Ibnu Hibbana rhm., čije detalje ne nalazimo direktno kod njega. Ukratko ću navesti ono što su drugi učenjaci spominjali, s naznakom da sve grane imana proizilaze iz srca, jezika i tijela.
Djela srca: su ubjeđenja/vjerovanja, kao i nijjeti/namjere, i ona se djele na dvadeset i četiri vrste: vjerovanje u Allaha dž.š., u što spada vjerovanje u Njegovo biće – Zat, Njegova svojstva – sifat, Njegov tevhid tj. smatranje Allaha dž.š., Jednim i Jedinim u svemu, u smislu da Mu nema ravna i slična; vjerovanje da je sve - mimo Njega – stvorenon; vjerovanje u Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Njegov kader/određenje dobra i zla; vjerovanje u Sudnji dan, u šta će spadati vjerovanje u kabursko ispitivanje, pa zatim vjerovanje u proživljavenje nakon smrti i skupljanje radi polaganja računa, vjerovanje u mizan/vagu i sirat-ćupriju, vjerovanje u džennet i džehennem, uz ljubav prema Allahu dž.š., kao i ljubav i mržnju prema drugima - u Njegovo ime; ljubav prema Poslaniku s.a.w.s., uz dužno poštovanje njegove ličnosti i djela, u šta će spadati donošenje salavata na njega i slijeđenje njegova sunneta. Iskrenost prema Allahu dž.š., u šta spada ostavljanje pretvaranja i licemjerstva. Tevba/pokajanje prema Allahu dž.š., strah od Njega, nada u Njegov oprost, zahvaljivanje Njemu, ispunjavanje ugovora, sabur/strpljenje i trpljenje, zadovoljstvo Allahovim dž.š., odredbama i odlukama, oslanjanje na Allaha dž.š., samilost prema stvorenjima, poniznost u šta spada poštovanje starijeg i samilost prema mlađem. Neoholiti se i ne biti umišljen, ne zavidjeti i ne biti zlokoban, i ne srditi se.
Djela jezika: se dijele na sedam vrsta: izgovorati riječi tevhida (šehadet), učenje Kur'ana, stjecanje znanja i podučavanje neukih, dova i zikr u što spada istigfar/traženje oprosta, i klonjenje šuplje i prazne priče.
Djela tijela: se dijele na trideset i osam vrsta: čišćenje duše i tijela, u što spada čuvanje od nečisti; prekrivanje stidnog djela tijela. Obavljanje namaza kako farzova tako i nafila, hadždž, 'umra, tavaf/obilazak Ka'abe, i'itikaf/osama zadnjih deset dana Ramazana, iščekivanje Lejletul-Kadra, očuvanje dina/vjere u šta spada činjenje hidžre – iseljenje i napuštanje neislamske zemlje (darul-širk); ispunjavanje zavjeta, preciznost u vjerovanju, izvršavanje kefareta/otkupa, čednost tako što će se stupati u brak, ispunjavanje obaveza prema svojoj familiji, dobročinstvo prema roditeljima uz maksimalno klonjenje neposlušnosti prema njima. Odgajanje djece, spajanje rodbinskih veza, pokornost vođama, blagost prema potčinjenim. Vladati pravedno, držati se džema'ata, pokoravati se pretpostavljenom, mirenje ljudi u šta će spadati borba protivu haridžija i razbojnika. Međusobno potpomaganje u dobru u šta će spadati naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Uspostava šeri'atskih sudova i kazni, kao i džihada/borbe na Allahovom dž.š., putu, u šta spada bdijenje i stražanje na Allahovom dž.š., putu. Ispunjavanje povjerenog emaneta, izdvajanje petine iz ratnog plijena, vraćanje duga, dobročinstvo prema komšiji, lijepo ophođenje s ljudima. Zarađivanje halal imetka, i njegovo ekonomično trošenje bez rasipanja. Neluksuzirati se i ne rasipati se. Odgovarati na selam, nazdraviti onom ko kihne, neuznemiravati ljude, nepričati prazne priče i uklanjanje prepreke sa puta. Ovo su šesdeset i devet svojstava/grana, koje se mogu nabrojati i sa sedamdeset i devet svojstava s obzirom na to šta pojedina svojstva obuhvataju ili u sebi sadrže, a Allah najbolje zna!“[4]
[1] Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Stid je svojstvo koje čovjeka tjera na to da se kloni ogavština i ružnih stvari, i koje ga goni k tome da u potpunosti ispunjava svoje obaveze i hakkove prema drugima. Zbog toga se u drugom hadisu kaže: „Stid je svaka vrsta dobra!“ (Sahihu Muslim) Ako bude rečeno: Stid je urođena osobina čovjeka – pa kako se može smatrati djelom imana/vjere? Reći će se: Stid je nekada urođeno svojstvo, ali je nekada i stečeno svojstvo. Upotreba stida u skladu sa šeri'atom zahtjeva trud na polju njegova stjecanja i znanja pa i nijjeta; kada sve to nečiji stid ispuni onda je on dio imana, a od imana je i zbog toga što stid nuka čovjeka na činjenje dobrih djela, i prepreka mu je na putu činjenja loših djela.“ Pogledaj: Fethul-Bari, 1/52..
Imam Muhammed Šemsul-hakkil-'Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: „Poslanik s.a.w.s., je, ovim hadisom, stavio akcenat na svojstvo „stida“, zbog toga što je stid ono što čovjeka vodi ostalim dijelovima i granama imana. Stidljiva i srameća osoba je ona koja se boji bruke ovoga i onoga svijeta!“ (Pogledaj: 'Avnul-Ma'abud, 12/283.)
[2] Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.9.; Sahihu Muslim, br.35..
[3] Pogledaj: Fethul-Bari, 1/52..
[4] Pogledaj: Fethul-Bari, 1/67..
„Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana (ili šesdeset i nekoliko grana); najveća od tih grana su riječi „la ilahe illallah“, dok je najniža od tih grana ukloniti prepreku s puta, a i stid[1] je dio imana!“[2]
Kadi 'Ijad rhm., kaže: „Dobar dio učenjaka je pokušavao, putem svog idžtihada, ulaganja truda i napora, na jednom mjestu, sažeti svih sedamdeset i nekoliko grana imana, ali je teško kategorički ustvrditi da su sva ta nabrajanja ono što se samim hadisom htjelo reći! Nije pogubno po vjeru čovjeka to ako ne poznaje sve te grane imana odjednom i na jednom mjestu.“[3]
Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Oni koji su nabrajali grane imana nisu se složili u stavkama i redoslijedu. Najbliže ispravnosti je metoda imama Ibnu Hibbana rhm., čije detalje ne nalazimo direktno kod njega. Ukratko ću navesti ono što su drugi učenjaci spominjali, s naznakom da sve grane imana proizilaze iz srca, jezika i tijela.
Djela srca: su ubjeđenja/vjerovanja, kao i nijjeti/namjere, i ona se djele na dvadeset i četiri vrste: vjerovanje u Allaha dž.š., u što spada vjerovanje u Njegovo biće – Zat, Njegova svojstva – sifat, Njegov tevhid tj. smatranje Allaha dž.š., Jednim i Jedinim u svemu, u smislu da Mu nema ravna i slična; vjerovanje da je sve - mimo Njega – stvorenon; vjerovanje u Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Njegov kader/određenje dobra i zla; vjerovanje u Sudnji dan, u šta će spadati vjerovanje u kabursko ispitivanje, pa zatim vjerovanje u proživljavenje nakon smrti i skupljanje radi polaganja računa, vjerovanje u mizan/vagu i sirat-ćupriju, vjerovanje u džennet i džehennem, uz ljubav prema Allahu dž.š., kao i ljubav i mržnju prema drugima - u Njegovo ime; ljubav prema Poslaniku s.a.w.s., uz dužno poštovanje njegove ličnosti i djela, u šta će spadati donošenje salavata na njega i slijeđenje njegova sunneta. Iskrenost prema Allahu dž.š., u šta spada ostavljanje pretvaranja i licemjerstva. Tevba/pokajanje prema Allahu dž.š., strah od Njega, nada u Njegov oprost, zahvaljivanje Njemu, ispunjavanje ugovora, sabur/strpljenje i trpljenje, zadovoljstvo Allahovim dž.š., odredbama i odlukama, oslanjanje na Allaha dž.š., samilost prema stvorenjima, poniznost u šta spada poštovanje starijeg i samilost prema mlađem. Neoholiti se i ne biti umišljen, ne zavidjeti i ne biti zlokoban, i ne srditi se.
Djela jezika: se dijele na sedam vrsta: izgovorati riječi tevhida (šehadet), učenje Kur'ana, stjecanje znanja i podučavanje neukih, dova i zikr u što spada istigfar/traženje oprosta, i klonjenje šuplje i prazne priče.
Djela tijela: se dijele na trideset i osam vrsta: čišćenje duše i tijela, u što spada čuvanje od nečisti; prekrivanje stidnog djela tijela. Obavljanje namaza kako farzova tako i nafila, hadždž, 'umra, tavaf/obilazak Ka'abe, i'itikaf/osama zadnjih deset dana Ramazana, iščekivanje Lejletul-Kadra, očuvanje dina/vjere u šta spada činjenje hidžre – iseljenje i napuštanje neislamske zemlje (darul-širk); ispunjavanje zavjeta, preciznost u vjerovanju, izvršavanje kefareta/otkupa, čednost tako što će se stupati u brak, ispunjavanje obaveza prema svojoj familiji, dobročinstvo prema roditeljima uz maksimalno klonjenje neposlušnosti prema njima. Odgajanje djece, spajanje rodbinskih veza, pokornost vođama, blagost prema potčinjenim. Vladati pravedno, držati se džema'ata, pokoravati se pretpostavljenom, mirenje ljudi u šta će spadati borba protivu haridžija i razbojnika. Međusobno potpomaganje u dobru u šta će spadati naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Uspostava šeri'atskih sudova i kazni, kao i džihada/borbe na Allahovom dž.š., putu, u šta spada bdijenje i stražanje na Allahovom dž.š., putu. Ispunjavanje povjerenog emaneta, izdvajanje petine iz ratnog plijena, vraćanje duga, dobročinstvo prema komšiji, lijepo ophođenje s ljudima. Zarađivanje halal imetka, i njegovo ekonomično trošenje bez rasipanja. Neluksuzirati se i ne rasipati se. Odgovarati na selam, nazdraviti onom ko kihne, neuznemiravati ljude, nepričati prazne priče i uklanjanje prepreke sa puta. Ovo su šesdeset i devet svojstava/grana, koje se mogu nabrojati i sa sedamdeset i devet svojstava s obzirom na to šta pojedina svojstva obuhvataju ili u sebi sadrže, a Allah najbolje zna!“[4]
[1] Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Stid je svojstvo koje čovjeka tjera na to da se kloni ogavština i ružnih stvari, i koje ga goni k tome da u potpunosti ispunjava svoje obaveze i hakkove prema drugima. Zbog toga se u drugom hadisu kaže: „Stid je svaka vrsta dobra!“ (Sahihu Muslim) Ako bude rečeno: Stid je urođena osobina čovjeka – pa kako se može smatrati djelom imana/vjere? Reći će se: Stid je nekada urođeno svojstvo, ali je nekada i stečeno svojstvo. Upotreba stida u skladu sa šeri'atom zahtjeva trud na polju njegova stjecanja i znanja pa i nijjeta; kada sve to nečiji stid ispuni onda je on dio imana, a od imana je i zbog toga što stid nuka čovjeka na činjenje dobrih djela, i prepreka mu je na putu činjenja loših djela.“ Pogledaj: Fethul-Bari, 1/52..
Imam Muhammed Šemsul-hakkil-'Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: „Poslanik s.a.w.s., je, ovim hadisom, stavio akcenat na svojstvo „stida“, zbog toga što je stid ono što čovjeka vodi ostalim dijelovima i granama imana. Stidljiva i srameća osoba je ona koja se boji bruke ovoga i onoga svijeta!“ (Pogledaj: 'Avnul-Ma'abud, 12/283.)
[2] Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.9.; Sahihu Muslim, br.35..
[3] Pogledaj: Fethul-Bari, 1/52..
[4] Pogledaj: Fethul-Bari, 1/67..