Priredio: Sadik Turković.
Nema sumnje da se oživljavanje fitni iz prošlosti – koje dolaze od onih koji se pripisuju islamu, a koji ih predstavljaju u lažnom i iskrivljenom obliku, kako bi na taj način okupirali ljudska srca – kosi sa putem naših ispravnih prethodnika. Propagatori tih fitni nastoje svojim opasnim postupcima podijeliti ljude na dvije skupine tako da svaka skupina uzdiže svoju stranu i omalovažava onu drugu stranu, što dovodi do podjele islamskog ummeta, povećava se nered i smutnja, a ljudska srca se usmjeravaju protiv naših ispravnih prethodnika koji su čisti od svih potvora koje na njih iznose pojedini lašci. Da nije vjerovanja u Allahovo određenje i odredbu, čovjek se ne bi mogao načuditi ljudima koji naše ispravne prethodnike – muhadžire i ensarije i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana – uzimaju za predmet ismijavanja i omalovažavanja. Ne prođe nijedan skup niti ijedna ceremonija bez omalovažavanja naših prethodnika sa kojima je Uzvišeni Allah zadovoljan, a i oni su Njime zadovoljni, i kojima je obećan Džennet još za vrijeme dok su boravili i hodili zemaljskom kuglom. Čovjek se upita da li takvi pričaju protiv židova, kršćana i mušrika, kao što pričaju protiv naših ispravnih prethodnika, smatrajući to ujedno vjerskim činom?! Zar da se omalovažavaju i psuju oni koji su u najtežim trenucima pomogli Allahovog Poslanika i Allahovu vjeru, u bitki na Bedru, u bitki na Uhudu, u bitki na Tebuku, prilikom koje su ashabi izašli u bitku protiv Bizantijaca, tražeći Allahovo zadovoljstvo i zadovoljstvo Allahovog Poslanika, alejhis-selam, u vrijeme najvećih vrućina i u vrijeme kada su bili u velikoj potrebi za hranom i pićem. Kaže Allah: ''Allah je oprostio vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv, a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.'' (Et-Tevbe, 117-118.)
O vi koji ste razumom obdareni, na koga se odnose Allahove riječi iz ovih ajeta? Da li su to Rimljani ili Perzijanci, ili možda mušrici, koji u to vrijeme još nisu prihvatili islam? To su muhadžiri i ensarije kojima je Allah oprostio i sa kojima je zadovoljan, to je Allahov sud o njima, pa zar neko ko ima imana koliko zrno gorušice može odbiti Allahov sud? Savjet onima koji su iskušani mržnjom prema ashabima Allahovog Poslanika, alejhis-selam, na čijem se čelu nalaze Ebu Bekr, Omer, Osman, ِAlija, Aiša i ostali, zbog lažnih informacija koje su čuli ili pročitali o njima, ili zbog utjecaja okoline u kojoj borave i žive, neka se boje Allaha i neka znaju da su to drugovi Allahovog Poslanika, alejhis-selam, a neki od njih su njegova porodica, među njima su i Poslanikove supruge koje su Allahovom odredbom postale majke svih vjernika. Kaže Allah: ''Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove.'' (El-Ahzab, 6.) Zar je razumno da Allah bude njima zadovoljan, a da ti, čovječe, budeš njima nezadovoljan? Upitaj sebe da li si razuman ili ne? Da li vidiš ili si slijep? Da li čuješ ili si možda gluh? Ako ti ne koristi učenje Kur'ana, onda ti savjetujem da se okupaš i okreneš prema Kibli u zadnjoj trećini noći i zatim uputiš sljedeću dovu: ''Allahu, Gospodaru Džibraila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaoče tajnog i javnog, Ti ćeš presuditi između robova u onome u čemu su se razišli, uputi me na pravi put u onome u čemu se razilaze, Ti upućuješ na pravi put onoga koga Ti hoćeš!''
Mnoge skupine koje se pripisuju islamu veličaju i slave dane u kojima su ubijeni najodabraniji sinovi ovoga ummeta, poput Omera, radijallahu anhu, i drugih. Slijeđenje ovih paganskih običaja i njihovo slavljenje ostavilo je veliki trag na njihove sljedbenike, koji su zahvaljujući tome potpomagali Allahove neprijatelje, a prezirali i mrzili Allahove štićenike, pa su tako otišli u zabludu i druge odveli u nju. Time su se neredi povećali, raskol raširio, što je znatno uvećalo podvajanje među muslimanima. Da li takvi razmišljaju o iskrenom pokajanju?! Jedna od fitni koja se stalno oživljava i povodom koje se okupljaju ljudi, a koja se koristi za psovanje i omalovažavanje naših ispravnih prethodnika, jeste ceremonija koja se pravi povodom ubistva Husejna b. Alija, radijallahu anhuma, koji je bespravno ubijen, a kojeg su izdale šiije – djedovi i očevi onih koji ga danas oplakuju. Fatima, Husejnova kćerka, prenosi od svoga oca, a on prenosi da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: ''Nijednog čovjeka ne zadesi neka od nedaća, pa kad god se sjeti te nedaće kaže ina lillahi ve ina ilejhi radži'un (svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo), a da mu Allah neće dati nagradu kao i onog momenta kada ga je zadesila nedaća, pa se on zbog nje strpio.'' (Ahmed) Ovo je jedna od blagodati koje Uzvišeni daje vjernicima. Kada se vjernik nakon mnogo vremena sjeti Husejnove nevolje i nevolje mnogih drugih koji su bespravno ubijeni, na njemu je da kaže: ina lillahi ve ina ilejhi radži'un, zbog toga što nam to Allah i Njegov Poslanik, alejhis-selam, naređuju.
Ako čovjek dobro razmisli, spoznat će da postoji drugi događaj koji zaslužuje da mu se prida veća pažnja nego Husejnovom ubistvu, a to je ubistvo Alije, radijallahu anhu.
Međutim, oni se ne okupljaju i ne svetkuju ubistvo Alije, nego oplakuju Husejna zbog sljedećih stvari:
1- Iskazivanje iskupa pred običnim svijetom zbog toga što su prevarili Husejna, radijallahu anhu. Naime, oni su mu slali pisma da napusti Medinu i dođe kod njih u Irak. Kada je Husejn napustio Medinu i uputio se njima u Irak, oni su ga napustili i ostavili na cjedilu zajedno sa nekolicinom njegovih rođaka i pomagača, prilikom čega je Husejn bespravno ubijen. Svojim okupljanjem oni tobože iskazuju tugu i žaljenje i udaraju se po svojim glavama i prsima kako bi iskupili grijeh svojih očeva zbog toga što su podlo prevarili Husejna i Poslanikovu porodicu.
2- Svojim okupljanjem oni obnavljaju svoje neprijateljstvo prema sljedbenicima sunneta, zbog toga što su Husejnove ubice pripadale emevijskoj državi koja je bila sunnitska. Podsjećanje na taj događaj kod običnih ljudi rađa veliku mržnju prema sljedbenicima sunneta, zbog koje se od njih udaljavaju i odbijaju njihov poziv da slijede sunnitski pravac. Kada obični svijet osjeća mržnju prema sunnitima i njihovim vođama, tada ih je lahko iskoristiti u borbi protiv njih. Oni svoju omladinu podstiču na ustanke protiv sunnitskih vođa, kao što je to, po njihovoj pretpostavci, uradio Husejn, radijallahu anhu.
3- Ljudi imaju potrebu da se okupljaju, čime je odavanje pažnje ovoj novotariji umnogome olakšalo okupljanje ljudi. Kada oni ne bi posvećivali pažnju ovom događaju, ljudi bi se od njih razišli. Zbog toga je Homeini rekao: ''Oplakivanje Husejna i okupljanje ljudi povodom njegove smrti sačuvalo je islam unazad 14 stoljeća.''
Homeini islamom smatra svoju vjeru i vjeru svih rafidija koji oplakivanje Husejna smatraju osnovom svoje vjere.
O čovječe, budi oprezan kada je u pitanju ova smutnja i druge upozoravaj na nju! U vremenu fitne, ti slijedi put vjernika, kako bi bio spašen i kako bi sačuvao svoju vjeru i svoj dunjaluk! Nikada ne zaboravi da je Allah najbolji pomagač!
Kraj trećeg dijela serijala ''Karakteristike vremena fitne(smutnji i nereda)
Nema sumnje da se oživljavanje fitni iz prošlosti – koje dolaze od onih koji se pripisuju islamu, a koji ih predstavljaju u lažnom i iskrivljenom obliku, kako bi na taj način okupirali ljudska srca – kosi sa putem naših ispravnih prethodnika. Propagatori tih fitni nastoje svojim opasnim postupcima podijeliti ljude na dvije skupine tako da svaka skupina uzdiže svoju stranu i omalovažava onu drugu stranu, što dovodi do podjele islamskog ummeta, povećava se nered i smutnja, a ljudska srca se usmjeravaju protiv naših ispravnih prethodnika koji su čisti od svih potvora koje na njih iznose pojedini lašci. Da nije vjerovanja u Allahovo određenje i odredbu, čovjek se ne bi mogao načuditi ljudima koji naše ispravne prethodnike – muhadžire i ensarije i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana – uzimaju za predmet ismijavanja i omalovažavanja. Ne prođe nijedan skup niti ijedna ceremonija bez omalovažavanja naših prethodnika sa kojima je Uzvišeni Allah zadovoljan, a i oni su Njime zadovoljni, i kojima je obećan Džennet još za vrijeme dok su boravili i hodili zemaljskom kuglom. Čovjek se upita da li takvi pričaju protiv židova, kršćana i mušrika, kao što pričaju protiv naših ispravnih prethodnika, smatrajući to ujedno vjerskim činom?! Zar da se omalovažavaju i psuju oni koji su u najtežim trenucima pomogli Allahovog Poslanika i Allahovu vjeru, u bitki na Bedru, u bitki na Uhudu, u bitki na Tebuku, prilikom koje su ashabi izašli u bitku protiv Bizantijaca, tražeći Allahovo zadovoljstvo i zadovoljstvo Allahovog Poslanika, alejhis-selam, u vrijeme najvećih vrućina i u vrijeme kada su bili u velikoj potrebi za hranom i pićem. Kaže Allah: ''Allah je oprostio vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv, a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.'' (Et-Tevbe, 117-118.)
O vi koji ste razumom obdareni, na koga se odnose Allahove riječi iz ovih ajeta? Da li su to Rimljani ili Perzijanci, ili možda mušrici, koji u to vrijeme još nisu prihvatili islam? To su muhadžiri i ensarije kojima je Allah oprostio i sa kojima je zadovoljan, to je Allahov sud o njima, pa zar neko ko ima imana koliko zrno gorušice može odbiti Allahov sud? Savjet onima koji su iskušani mržnjom prema ashabima Allahovog Poslanika, alejhis-selam, na čijem se čelu nalaze Ebu Bekr, Omer, Osman, ِAlija, Aiša i ostali, zbog lažnih informacija koje su čuli ili pročitali o njima, ili zbog utjecaja okoline u kojoj borave i žive, neka se boje Allaha i neka znaju da su to drugovi Allahovog Poslanika, alejhis-selam, a neki od njih su njegova porodica, među njima su i Poslanikove supruge koje su Allahovom odredbom postale majke svih vjernika. Kaže Allah: ''Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove.'' (El-Ahzab, 6.) Zar je razumno da Allah bude njima zadovoljan, a da ti, čovječe, budeš njima nezadovoljan? Upitaj sebe da li si razuman ili ne? Da li vidiš ili si slijep? Da li čuješ ili si možda gluh? Ako ti ne koristi učenje Kur'ana, onda ti savjetujem da se okupaš i okreneš prema Kibli u zadnjoj trećini noći i zatim uputiš sljedeću dovu: ''Allahu, Gospodaru Džibraila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaoče tajnog i javnog, Ti ćeš presuditi između robova u onome u čemu su se razišli, uputi me na pravi put u onome u čemu se razilaze, Ti upućuješ na pravi put onoga koga Ti hoćeš!''
Mnoge skupine koje se pripisuju islamu veličaju i slave dane u kojima su ubijeni najodabraniji sinovi ovoga ummeta, poput Omera, radijallahu anhu, i drugih. Slijeđenje ovih paganskih običaja i njihovo slavljenje ostavilo je veliki trag na njihove sljedbenike, koji su zahvaljujući tome potpomagali Allahove neprijatelje, a prezirali i mrzili Allahove štićenike, pa su tako otišli u zabludu i druge odveli u nju. Time su se neredi povećali, raskol raširio, što je znatno uvećalo podvajanje među muslimanima. Da li takvi razmišljaju o iskrenom pokajanju?! Jedna od fitni koja se stalno oživljava i povodom koje se okupljaju ljudi, a koja se koristi za psovanje i omalovažavanje naših ispravnih prethodnika, jeste ceremonija koja se pravi povodom ubistva Husejna b. Alija, radijallahu anhuma, koji je bespravno ubijen, a kojeg su izdale šiije – djedovi i očevi onih koji ga danas oplakuju. Fatima, Husejnova kćerka, prenosi od svoga oca, a on prenosi da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: ''Nijednog čovjeka ne zadesi neka od nedaća, pa kad god se sjeti te nedaće kaže ina lillahi ve ina ilejhi radži'un (svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo), a da mu Allah neće dati nagradu kao i onog momenta kada ga je zadesila nedaća, pa se on zbog nje strpio.'' (Ahmed) Ovo je jedna od blagodati koje Uzvišeni daje vjernicima. Kada se vjernik nakon mnogo vremena sjeti Husejnove nevolje i nevolje mnogih drugih koji su bespravno ubijeni, na njemu je da kaže: ina lillahi ve ina ilejhi radži'un, zbog toga što nam to Allah i Njegov Poslanik, alejhis-selam, naređuju.
Ako čovjek dobro razmisli, spoznat će da postoji drugi događaj koji zaslužuje da mu se prida veća pažnja nego Husejnovom ubistvu, a to je ubistvo Alije, radijallahu anhu.
Međutim, oni se ne okupljaju i ne svetkuju ubistvo Alije, nego oplakuju Husejna zbog sljedećih stvari:
1- Iskazivanje iskupa pred običnim svijetom zbog toga što su prevarili Husejna, radijallahu anhu. Naime, oni su mu slali pisma da napusti Medinu i dođe kod njih u Irak. Kada je Husejn napustio Medinu i uputio se njima u Irak, oni su ga napustili i ostavili na cjedilu zajedno sa nekolicinom njegovih rođaka i pomagača, prilikom čega je Husejn bespravno ubijen. Svojim okupljanjem oni tobože iskazuju tugu i žaljenje i udaraju se po svojim glavama i prsima kako bi iskupili grijeh svojih očeva zbog toga što su podlo prevarili Husejna i Poslanikovu porodicu.
2- Svojim okupljanjem oni obnavljaju svoje neprijateljstvo prema sljedbenicima sunneta, zbog toga što su Husejnove ubice pripadale emevijskoj državi koja je bila sunnitska. Podsjećanje na taj događaj kod običnih ljudi rađa veliku mržnju prema sljedbenicima sunneta, zbog koje se od njih udaljavaju i odbijaju njihov poziv da slijede sunnitski pravac. Kada obični svijet osjeća mržnju prema sunnitima i njihovim vođama, tada ih je lahko iskoristiti u borbi protiv njih. Oni svoju omladinu podstiču na ustanke protiv sunnitskih vođa, kao što je to, po njihovoj pretpostavci, uradio Husejn, radijallahu anhu.
3- Ljudi imaju potrebu da se okupljaju, čime je odavanje pažnje ovoj novotariji umnogome olakšalo okupljanje ljudi. Kada oni ne bi posvećivali pažnju ovom događaju, ljudi bi se od njih razišli. Zbog toga je Homeini rekao: ''Oplakivanje Husejna i okupljanje ljudi povodom njegove smrti sačuvalo je islam unazad 14 stoljeća.''
Homeini islamom smatra svoju vjeru i vjeru svih rafidija koji oplakivanje Husejna smatraju osnovom svoje vjere.
O čovječe, budi oprezan kada je u pitanju ova smutnja i druge upozoravaj na nju! U vremenu fitne, ti slijedi put vjernika, kako bi bio spašen i kako bi sačuvao svoju vjeru i svoj dunjaluk! Nikada ne zaboravi da je Allah najbolji pomagač!
Kraj trećeg dijela serijala ''Karakteristike vremena fitne(smutnji i nereda)