Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kako to zabilježenim stoji u djelu Medžmu'ul-Fetava, 19/71., kaže slijedeće: "Prva novotarija koja se pojavila u Islamu, koja je u isto vrijeme i najviše kuđena sunnetom i eserima jeste novotarija "Harurijjetul-Marika". Njihov prvi predstavnik je ljutito u lice rekao Poslaniku s.a.w.s.: "Budi pravedan Muhammede, jer nisi dijelio pravedno!?"
Poslanik s.a.w.s., je naredio da se takvi ubijaju, i da se protivu njih vodi rat, što su ashabi r.a., kasnije i praktično sprovodili, pod vođstvom emirul-mu'minina Alije b. Ebi Taliba r.a.. Hadisi Poslanika s.a.w.s., koji govore o haridžijama, opisujući ih svim lošim karakteristikama, i neophodnošću borbi protivu njih, spadaju u skupinu "mustefid" hadisa.
Ahmed b. Hanbel rhm., kaže: "Hadisi koji govore o haridžijama su sahih i to na preko deset načina!"
Poslanik s.a.w.s., kaže: "Neko od vas će smatrati ništavnim svoj namaz u odnosu na njihov, kao i svoj post u odnosu na njihov, kao i svoje učenje Kur'ana u odnosu na njihovo učenje Kur'ana! Kur'an će čitati – ali im neće vratove prelaziti! Ispadaće iz islama kao što strijela probada svoju metu. Gdje god ih sretnete – ubijajte ih, jer će za ubijanje takvih dobiti nagradu od Allaha dž.š., oni koji ih budu ubili!" (Sahihul-Buhari, br. 3138, 3344, 5057-58., 6930; Sahihu Muslim, br. 1063-64-66.)
Haridžije se odlikuju dvjema osobinama kojima su se odvojili od džema'ata muslimana i njihovih imama, i to:
1. Odlikuju se napuštanjem poslanikovog s.a.w.s., sunneta, smatrajući lošim i netačnim ono što u suštini nije tako, te smatrajući dobrim i tačnim ono što u suštini nije tako! Ovo je ono što su ispoljili u lice Poslaniku s.a.w.s., onda kada mu je Zul-Huvejsireh el-Temimi rekao: "Budi pravedan, jer nisi pravedno podijelio imetak!"
Poslanik s.a.w.s., mu reče: "Teško tebi, ko će to onda biti pravedan, ako ja ne budem pravedan! Jedan sam od propalih ako ne budem bio pravedan!"
Riječi Zul-Huvejsireh: "Jer nisi pravedno podijelio" – su direktno proglašavanje Poslanika s.a.w.s., maloumnom i nepravednom osobom.
Riječi Zul-Huvejsireh: "Budi pravedan" – su direktna naredba Poslaniku s.a.w.s., da postupa onako kako Zul-Huvejsireh smatra da se postupati treba, i da je samo takvo postupanje jedino ispravno, za razliku od trenutne poslanikove s.a.w.s., raspodjele, koju je smatrao neispravnom!
Opis kojeg smo prije naveli je zajednički opis za sve novotarije koje će kasnije nastati tj. novotar mora potvrditi nešto što Sunnet negira, ili zanegirati nešto što Sunnet potvrđuje; novotar mora smatrati lijepim nešto što je Sunnet proglasio ružnim, i ružnim nešto što je Sunnet proglasio lijepim – u suprotnom dati postupci ne bi bili novotarijama!
Ovako nešto zna proizaći i od strane nekih učenjaka ali će se, u njihovom slučaju, to smatrati greškom u određenom pitanju, dok su novotari oni koji namjerno kontriraju jasnom i poznatom Sunnetu!
Haridžije su, svojim postupkom, učinili dozvoljenim Poslaniku s.a.w.s., da nasilje čini nad drugima, i da luta u svojim postupcima, a pokornost njemu, i slijeđenje njega, nisu smatrali svojom obavezom. Povjerovali su mu u stvarima koje im dostavi putem Kur'ana, ali se na njegov Sunnet ne osvrnuše, jer je on, po njihovoj tvrdnji, bio u suprotnosti s vanjskim značenjem kur'anskih ajeta!?
Većina sljedbenika haridžizma se povode - u ovoj tački - za prvim haridžijama tj. da je Poslanik s.a.w.s., rekao nešto - što je suprotno njihovom stavu - ne bi ga slijedili u tome, kako se to bilježi u hadisu 'Amra b. 'Ubejda.
Dokaze, koji govore protivu njih, odbijaju neprihvatanjem seneda i lanca datih predaja, ili ih shvaćaju i tumače na drugi način (te'evil). Nekada neispravnim smatraju određene ravije seneda predaje, a nekada neispravnim smatraju sami tekst predaje. Ne slijede, niti se povode za Sunnetom, s kojim je došao Poslanik s.a.w.s., a, u suštini svega, ne povode se ni za Kur'anom!
2. Druga karakteristika, specifična za haridžije i ostale novotare jeste ta da proglašavaju ljude nevjernicima zbog grijeha i loših postupaka koji iz njih proizađu, gdje na taj tekfir nadovezuju ohalaljivanje muslimanske krvi i njihovih imetaka, te da su muslimanske zemlje (darul-islam) – nevjerničke zemlje (darul-harb), a da su samo njihove zemlje – islamske zemlje (darul-iman)!?
Istog su stava i većina rafidija (šija), većina mu'utezila i džehmijja, kao i određen broj fanatika koji se pripisuju"Ehlul-Hadisu i Fikhu", kao i jedan broj njihovih mutekellima!
Ovo je osnova svih novotarija, i to po osnovu slova Sunneta Allahova Poslanika s.a.w.s.! Idžma' selefa ovoga ummeta je zasnovan na tome da je takvo postupanje bid'at tj. smatranje oprosta - grijehom, te smatranje grijeha – kufrom!
Musliman se mora upozoravati na ove dvije novotarske odvratne osnove, kao i na sve ono što iz njih proizilazi poput mržnje prema muslimanima, njihovo kuđenje i proklinjanje, i na kraju ohalaljivanje njihovih života i imetaka! Ova dva novotarska pravila su glavne tačke razilaženja novotara sa postulatima Ehli-Sunneta vel-Džema'ata! Ko se suprostavi Sunnetu u onome što Sunnet potvrđuje ili ga propisuje – ta osoba je novotar, koja je izašla iz okvira Sunneta!
Ko tekfiri muslimane na osnovu onoga što on smatra grijehom, ne bitno bio din u pitanju ili nešto drugo, i prema njima bude postupao onako kako se postupa sa nevjernicima – takva osoba je ustala protivu džema'ata muslimana (mufarikul-džema'ah)!
Većina postojećih novotarija nastaje iz ove dvije osnove!
Analogija (kijas), lično mišljenje (re'ej), doživljaj (zevk) – su glavni izvori grešaka mutekellima, mutesavvifa i jednog dijela mutefekkiha! Pogrešno razumjevanje sahih ili da'if tekstova (te'evil), je glavni izvor grešaka jednog dijela mutekellima, muhaddisa, mukallida, mutesavvifa i mutefekkiha!
Što se tiče tekfira muslimana zbog činjenja izvjesnih grijeha, ili imanja sunnijskih ubjeđenja – to je mezheb haridžija, dok je tekfir muslimana koji nose sunnijska ubjeđenja i akidu – mezheb rafidija, mu'utezila, i ostalih, a što se tiče tekfira muslimana zbog imanja određenih novotarskih ubjeđenja, tu tačku sam podrobnije obrađivao na drugim mjestima.
Mimo problematike tekfira, sve navedeno zna, među muslimanima, izazvati i mržnju, kuđenje ili zlostavljanje oličeno u neprijateljstvu, ili pak da dođe do nestanka ljubavi među njima, upućivanja dovi ili činjenja dobročinstva – što su sve neželjene posljedice pretjerivanja u nekim te'evilima, i pogrešnim rezonima!
Proizvod svega navedenog je zulum i nasilje prema Allahu dž.š., ili prema nekom od Njegovih stvorenja, što sam detaljnije pojašnjavao na drugim mjestima!
Zbog svega navedenog, imam Ahmed b. Hanbel rhm., je često puta znao, svojim učenicima, reći: "Ljudi najviše u greške zapadaju zbog pogrešnog razumjevanja tekstova (te'evil), kao i zbog pogrešne analogije (kijas)!"
Priredio: Sead ef. Jasavić
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kako to zabilježenim stoji u djelu Medžmu'ul-Fetava, 19/71., kaže slijedeće: "Prva novotarija koja se pojavila u Islamu, koja je u isto vrijeme i najviše kuđena sunnetom i eserima jeste novotarija "Harurijjetul-Marika". Njihov prvi predstavnik je ljutito u lice rekao Poslaniku s.a.w.s.: "Budi pravedan Muhammede, jer nisi dijelio pravedno!?"
Poslanik s.a.w.s., je naredio da se takvi ubijaju, i da se protivu njih vodi rat, što su ashabi r.a., kasnije i praktično sprovodili, pod vođstvom emirul-mu'minina Alije b. Ebi Taliba r.a.. Hadisi Poslanika s.a.w.s., koji govore o haridžijama, opisujući ih svim lošim karakteristikama, i neophodnošću borbi protivu njih, spadaju u skupinu "mustefid" hadisa.
Ahmed b. Hanbel rhm., kaže: "Hadisi koji govore o haridžijama su sahih i to na preko deset načina!"
Poslanik s.a.w.s., kaže: "Neko od vas će smatrati ništavnim svoj namaz u odnosu na njihov, kao i svoj post u odnosu na njihov, kao i svoje učenje Kur'ana u odnosu na njihovo učenje Kur'ana! Kur'an će čitati – ali im neće vratove prelaziti! Ispadaće iz islama kao što strijela probada svoju metu. Gdje god ih sretnete – ubijajte ih, jer će za ubijanje takvih dobiti nagradu od Allaha dž.š., oni koji ih budu ubili!" (Sahihul-Buhari, br. 3138, 3344, 5057-58., 6930; Sahihu Muslim, br. 1063-64-66.)
Haridžije se odlikuju dvjema osobinama kojima su se odvojili od džema'ata muslimana i njihovih imama, i to:
1. Odlikuju se napuštanjem poslanikovog s.a.w.s., sunneta, smatrajući lošim i netačnim ono što u suštini nije tako, te smatrajući dobrim i tačnim ono što u suštini nije tako! Ovo je ono što su ispoljili u lice Poslaniku s.a.w.s., onda kada mu je Zul-Huvejsireh el-Temimi rekao: "Budi pravedan, jer nisi pravedno podijelio imetak!"
Poslanik s.a.w.s., mu reče: "Teško tebi, ko će to onda biti pravedan, ako ja ne budem pravedan! Jedan sam od propalih ako ne budem bio pravedan!"
Riječi Zul-Huvejsireh: "Jer nisi pravedno podijelio" – su direktno proglašavanje Poslanika s.a.w.s., maloumnom i nepravednom osobom.
Riječi Zul-Huvejsireh: "Budi pravedan" – su direktna naredba Poslaniku s.a.w.s., da postupa onako kako Zul-Huvejsireh smatra da se postupati treba, i da je samo takvo postupanje jedino ispravno, za razliku od trenutne poslanikove s.a.w.s., raspodjele, koju je smatrao neispravnom!
Opis kojeg smo prije naveli je zajednički opis za sve novotarije koje će kasnije nastati tj. novotar mora potvrditi nešto što Sunnet negira, ili zanegirati nešto što Sunnet potvrđuje; novotar mora smatrati lijepim nešto što je Sunnet proglasio ružnim, i ružnim nešto što je Sunnet proglasio lijepim – u suprotnom dati postupci ne bi bili novotarijama!
Ovako nešto zna proizaći i od strane nekih učenjaka ali će se, u njihovom slučaju, to smatrati greškom u određenom pitanju, dok su novotari oni koji namjerno kontriraju jasnom i poznatom Sunnetu!
Haridžije su, svojim postupkom, učinili dozvoljenim Poslaniku s.a.w.s., da nasilje čini nad drugima, i da luta u svojim postupcima, a pokornost njemu, i slijeđenje njega, nisu smatrali svojom obavezom. Povjerovali su mu u stvarima koje im dostavi putem Kur'ana, ali se na njegov Sunnet ne osvrnuše, jer je on, po njihovoj tvrdnji, bio u suprotnosti s vanjskim značenjem kur'anskih ajeta!?
Većina sljedbenika haridžizma se povode - u ovoj tački - za prvim haridžijama tj. da je Poslanik s.a.w.s., rekao nešto - što je suprotno njihovom stavu - ne bi ga slijedili u tome, kako se to bilježi u hadisu 'Amra b. 'Ubejda.
Dokaze, koji govore protivu njih, odbijaju neprihvatanjem seneda i lanca datih predaja, ili ih shvaćaju i tumače na drugi način (te'evil). Nekada neispravnim smatraju određene ravije seneda predaje, a nekada neispravnim smatraju sami tekst predaje. Ne slijede, niti se povode za Sunnetom, s kojim je došao Poslanik s.a.w.s., a, u suštini svega, ne povode se ni za Kur'anom!
2. Druga karakteristika, specifična za haridžije i ostale novotare jeste ta da proglašavaju ljude nevjernicima zbog grijeha i loših postupaka koji iz njih proizađu, gdje na taj tekfir nadovezuju ohalaljivanje muslimanske krvi i njihovih imetaka, te da su muslimanske zemlje (darul-islam) – nevjerničke zemlje (darul-harb), a da su samo njihove zemlje – islamske zemlje (darul-iman)!?
Istog su stava i većina rafidija (šija), većina mu'utezila i džehmijja, kao i određen broj fanatika koji se pripisuju"Ehlul-Hadisu i Fikhu", kao i jedan broj njihovih mutekellima!
Ovo je osnova svih novotarija, i to po osnovu slova Sunneta Allahova Poslanika s.a.w.s.! Idžma' selefa ovoga ummeta je zasnovan na tome da je takvo postupanje bid'at tj. smatranje oprosta - grijehom, te smatranje grijeha – kufrom!
Musliman se mora upozoravati na ove dvije novotarske odvratne osnove, kao i na sve ono što iz njih proizilazi poput mržnje prema muslimanima, njihovo kuđenje i proklinjanje, i na kraju ohalaljivanje njihovih života i imetaka! Ova dva novotarska pravila su glavne tačke razilaženja novotara sa postulatima Ehli-Sunneta vel-Džema'ata! Ko se suprostavi Sunnetu u onome što Sunnet potvrđuje ili ga propisuje – ta osoba je novotar, koja je izašla iz okvira Sunneta!
Ko tekfiri muslimane na osnovu onoga što on smatra grijehom, ne bitno bio din u pitanju ili nešto drugo, i prema njima bude postupao onako kako se postupa sa nevjernicima – takva osoba je ustala protivu džema'ata muslimana (mufarikul-džema'ah)!
Većina postojećih novotarija nastaje iz ove dvije osnove!
Analogija (kijas), lično mišljenje (re'ej), doživljaj (zevk) – su glavni izvori grešaka mutekellima, mutesavvifa i jednog dijela mutefekkiha! Pogrešno razumjevanje sahih ili da'if tekstova (te'evil), je glavni izvor grešaka jednog dijela mutekellima, muhaddisa, mukallida, mutesavvifa i mutefekkiha!
Što se tiče tekfira muslimana zbog činjenja izvjesnih grijeha, ili imanja sunnijskih ubjeđenja – to je mezheb haridžija, dok je tekfir muslimana koji nose sunnijska ubjeđenja i akidu – mezheb rafidija, mu'utezila, i ostalih, a što se tiče tekfira muslimana zbog imanja određenih novotarskih ubjeđenja, tu tačku sam podrobnije obrađivao na drugim mjestima.
Mimo problematike tekfira, sve navedeno zna, među muslimanima, izazvati i mržnju, kuđenje ili zlostavljanje oličeno u neprijateljstvu, ili pak da dođe do nestanka ljubavi među njima, upućivanja dovi ili činjenja dobročinstva – što su sve neželjene posljedice pretjerivanja u nekim te'evilima, i pogrešnim rezonima!
Proizvod svega navedenog je zulum i nasilje prema Allahu dž.š., ili prema nekom od Njegovih stvorenja, što sam detaljnije pojašnjavao na drugim mjestima!
Zbog svega navedenog, imam Ahmed b. Hanbel rhm., je često puta znao, svojim učenicima, reći: "Ljudi najviše u greške zapadaju zbog pogrešnog razumjevanja tekstova (te'evil), kao i zbog pogrešne analogije (kijas)!"
Priredio: Sead ef. Jasavić